Elmedina MUFTIĆ: Paliti zgrade kantonalnih vlada, zgrade općina, zgradu Predsjedništa, i Arhisku građu BiH, nije borba za posao, zdravstveno osiguranje, to je vandalizam, to je mržnja prema svemu onome što podsjeća na državu. Kultura i civilizacija u BiH je jučer ubijena. Uništavati arhivsku građu, znači ubijati sebe...

Demokratskim sredstvima se boriti za prava čovjeka je najčestitiji način djelovanja. Kad sam prije par dana pisala tekst "Tuzla slobodarski kaže: Dosta!", vjerovala sam da je oblik demonstracije kao javnog iskazivanja nezadovoljstva i ugroženosti, jedan od načina da se u ovoj zemlji počnu rješavati problemi koji se gomilaju decenijama. Vjerovala sam da je "mali čovjek" izrastao, da može, smije i želi da kaže dosta, nepravdi, obespravljenosti, socijalnoj neosjetljivosti i ostalim pošastima koji već godinama uništavaju ovdašnje društvo... Svima je trebalo biti jasno da je običnom čovjeku, građaninu Bosne i Hercegovine voda došla do grla. Tamo gdje je nepravda zakon, pobuna je opcija... Mislila sam da je narod demokratski sazreo, civilizacijski se osvijestio i da zna da nezadovoljstvo izrazi na dostojanstven način, onako kako dolikuje čovjeku sa obrazom.

Međutim, ono što se jučer dešavalo u gradovima BiH porazilo me je kao osobu. Jučer sam doživjela kulturni, civilizacijski, ljudski potop, odnosno poraz kakav se ne da opisati. Ono što su pojedinci demonstrirali na ulicama Sarajeva, Tuzle, Bihaća, Zenice i Mostara nije bila borba za pravo čovjeka, nego vandalizam neviđenih razmjera i s predumišljajem, demonstrirana je mržnja prema državi, a ne nezadovoljstvo onima koji obavljaju funkciju vlasti. Rušili su sve što smo u ratu tijelima branili. Palili sve za šta se devedesetih godina lila krv. Paliti zgrade kantonalnih vlada, zgrade općina, zgradu predsjedništa, i arhisku građu BiH, nije borba za posao, zdravstveno osiguranje, to je vandalizam, to je mržnja prema svemu onome što podsjeća na državu. Kultura i civilizacija u BiH je jučer ubijena.Uništavati arhivsku građu, znači ubijati sebe...

Sarajevo

Ovakvu bol sam osjetila u ratu kad su gorile Zetra i Vijećnica...I mislila sam da više nikad neću...Bol se ponovo javlja, jača je i intenzivnija. Izgorio je Arhiv..Palili smo sve što nas čini državom i narodom...Misleći da palimo tuđe, palili smo sebe...Poražena sam... Vandalizam je pobijedio. Da li smo od Bosne napravili Cordobu?... Vjerovala sam u iskrenost namjera... U PLEMENITOST CILJA...A pokazali smo da nemamo ni cilj niti znamo pronaći put..Građevine nisu krive što se u njima nalaze loši ljudi... Paljevinom nismo izborili radna mjesta, zdravstveno osiguranje, socijalnu državu... Samo nam je izgorio obraz... A obraz se teško odnosno nikako ne vrača... Država se mora voljeti, ljubav se dokazuje pažnjom i čuvanjem da se ne povrijedi ono što nam je sveto. Država je sveta, a nju smo jučer ubijali. Jučer su se dušmani smijali i likovali. Priredili smo im scenario kakav ni u "najljepšim" snovima zadojenim mržnjom prema BIH nisu mogli da sanjaju... Ali, eto mi smo ih obradovali...

Tuzla

I Eugen Savojski bi pozavidio na jučerašnjim zbivanjima u Sarajevu...

Pitam se, ko je rukovodio ovim osobama, koje su izvršile vandalizam? Da li su i demonstracije ispolitizirane i iskorištene u predizbornu kampanju? Izgleda da jesu.. Ovdje, u BiH je sve s predumišljajem i sve ima pozadinu. Dok su građani u nevjerici i s velikom boli posmatrali nešto što se može vidjeti samo u horor filmovima, dok su u plamenu nestajale institucije države, pojedini političari s plastičnim facama bez trunke žalosti, čak uživajući, posmatrali su i komentarisali dešavanja, kao da se to ne dešava i njima, kao da ovo nije njihova država i njihova bol... Neka im se sve ovo kao bumerang vrati u oktobru.

Mostar

Izdržala je Bosna i Eugena Savojskog i austrougare, četnike, ustaše i fašiste u raznim oblicima izdržat će i ove.. Pokazali smo da što nas ne ubije to nas ojača... Svi koji su jučer s osmijehom posmatrali rušenje, sutra će s tugom promatrati novo rađanje...

Materijalna šteta će biti nadoknađena, popravit će se zgrade, i Stari most je pao, pa izronio, sve će ponovo zablistati..Ali ostaje gorak okus...

Ostaje pitanje. Zašto? Da li smo mogli ovo spriječiti? Odgovornost nije na pojedincu, odgovornost je kolektivna...