Nadira AVDIĆ-VLLASI: Pred Svjetskim bošnjačkim kongresom (SBK) i Bošnjačkom akademijom nauka i umjetnosti (BANU) je značajan zadatak. Uz pomoć naučnih istraživanja i saradnje sa naučnicima iz Turske, Austrije, Hrvatske, Srbije, Bugarske, Mađarske… da demontiraju bombu postavljenu prije 170 godina pod Balkan u cilju stvaranja velikog “Dušanovog srpskog carstva”. Da razjasne ko je i kako i kada učestvovao u genocidu nad Bošnjacima. Ne samo u genocidu u Srebrenici ili u Prijedoru, ili u Sandžaku, Crnoj Gori, na desetinama stratišta, već u jednom jedinom genocidu nad Bošnjacima! Samo će tako Bošnjaci sa svih strana osvijetliti genocid koji je počinjen nad njima i to na naučni, opštepriznat način. I doći će generacije Bošnjaka koje više nikad niko neće prevariti. Jer će znati. I onu izreku: čuvaj se Danajaca i kad darove nose! Iz tog znanja će crpiti snagu, učiti bolje i više. Sačuvati sebe i svoju zemlju. Za razliku od nas koji nismo znali. To je neophodno upravo zbog moralne osude, kako bi se od Bosne i genocida nad Bošnjacima odustalo jednom za sva vremena.

U daytonskoj Republici srpskoj, krivoj, prema odluci Međunarodnog suda u Hagu, za genocid nad Bošnjacima, upravo su uklonili riječ GENOCID sa spomen obilježja na mezarju Stražište u Višegradu. Ne dozvoljavaju je ni u Tomašici, odnosno Prijedoru, niti na drugim stratištima širom Bosne. Bošnjačka udruženja žrtava rata, kao i preostali Bošnjaci, pod srpskom vlašću, još uvijek ne mogu da žive normalno, bez diskriminacije, ili da se vrate, niti da sačuvaju sjećanja na svoju blisku prošlost. Zašto?
Zato što počinioci genocida koji ga negiraju, imaju vlast na području na kojem su genocid počinili, uključujući i Srebrenicu. To simbolično i praktično znači da odgovorni za genocid vladaju, da su okupirali cijelu Bosnu i Hercegovinu. Okupirali su tako i istinu o genocidu nad Bošnjacima. Bez njihovog pristanka ni dobro ni zlo se ne može u toj zemlji učiniti. U državi kojoj su, zbog osvajačkih velikosrpskih planova susjedne Srbije, sve do današnjih dana željeli zlo. Odnosno da ona nestane, da postane Srbija. Najprije da nestanu Bošnjaci, a zatim i Bosna! Zamalo, plan im je uspio! Zato, gdje god mogu brišu u RS bosansko ime! Zato je i Republika srpska RS. Kao Republika Srbija: RS! Potpuno su spremne sa istim imenima za “priljubljivanje” što bi se reklo u “Načertaniju” Ilije Garašanina.

Ne radi se o tome da li je genocid nad Bošnjacima počinjen tamo ili ovamo. U kojem mjestu jeste, u kojem nije, šta o tome kaže Haški sud… Pa i ono što Haški sud kaže za počinioce genocida ne važi. Nisu dobili adekvatne kazne, nisu izvukli pouke, nisu prestali… Sami se kao takvi deklarišu, jer ko god poriče genocid, osuđen ili ne, njegov je počinilac, pomagač ili saučesnik.

Bošnjaci su se pojavili ponovo nakon nad njima počinjenog genocida u kojem su nestali, kao rijeka ponornica koje nije bilo 90 godina. Izvršioci genocida su suviše duboko kopali, prekopavali njihovu zemlju. Kao gejzir, naizgled već nestala rijeka, šiknula je iz naših srca. Vraćamo se sebi!
Tako je kako je! Kuknjavu malo ko čuje. Ona pravi zbrku, stvara odbojnost i nerazumijevanje. Borba za istinu se mora voditi po pravilima savremenog svijeta.

Stotine dijelova genocidnog mozaika
Bošnjaci nakon amnezije počinju da zbrajaju genocide. Bilo ih je 11!? Možda i više?
Zapravo, istina je da je sve to bio jedan jedini genocid nad Bošnjacima. Vrijeme i mjesta na kojima se on događao su tek dijelovi genocidnog mozaika… Etape, mjere, akti… sve u jednom cilju i namjeri. Da Bošnjaci nestanu! Može ih biti pet, deset, dvadeset, stotinama mjesta na kojima je počinjen genocid u bliskoj ili malo daljoj prošlosti… Stotine dijelova genocidnog mozaika.

Polahko, strpljivo i uporno treba ih razgrtati i pronalaziti u knjigama i sjećanjima kao masovne grobnice iz prošlog rata. Jer, genocid nad Bošnjacima traje intenzivno najmanje jedno i po stoljeće; tačnije 170 godina je prošlo, od kada je ta morbidna, suluda, bolesna, velikosrpska ideja o stvaranju još većeg “Dušanovog carstva”, pretvorena u srpski nacionalni program.

Srbija je bila inspirator, najveći realizator, ali ne i jedini počinilac. Ona je imala, u raznim periodima, svoje saveznike i protivnike u tom poslu. To znači da u tom poduhvatu, “uspjelom” genocidu nad Bošnjacima, ima više učesnika. O tome Bošnjaci moraju sve saznati i učiti. Historiju genocida koji je nad njima izvršen, koju će sami, uz pomoć pravih naučnika i dokumenata iz regiona i drugih zemalja napisati.

Genocid znači obuhvata akte čija je namjera uništenje dijela ili cijele jedne od četiri zaštićene skupine: nacionalne, etničke, vjerske ili rasne. Od te četiri zaštićene skupine Bošnjaci su potpuno uništeni i nisu postojali 90 godina u etničkom smislu, (približno 1905 - 1995) dok su kao vjerska skupina djelimično uništeni. Zahvaljujući tome što je dio njih kao vjerska skupina preživio, etničko ime Bošnjaci vraća se na mapu naroda Europe. I to je proces koji može ići sporije ili brže. Zavisi od Bošnjaka, odnosno kako će se oni sada u novim uslovima organizovati. Hoće li nešto od iskustva Jevreja koji su preživjeli holokaust naučiti! I postati spremni i sposobni da se bore za svoj opstanak!

Vakat je za istinu o genocidu u kontinuitetu

Nad Bošnjacima je počinjen jedan jedini genocid! Završen! Gotovo! Nije ih bilo! To je ono što mora biti najveća zaštita za njih u ovom svijetu, koji je usvojio Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida OUN 09. 12. 1948. Ali, o tome svijet mora znati istinu, dobiti je na tanjiru, kada im to sami Bošnjaci stručno i naučno relevantno pokažu i objasne. Nije dovoljna činjenica da se to događalo. Mora se na adekvatan način razjasniti, zapisati i predstaviti. To da 90 godina Bošnjaci nisu postojali.

Pojam etničko čišćenje, koji se podmeće od strane izvršioca genocida i njihovih simpatizera umjesto riječi genocid je pravno “lakše” djelo i kvalifikuje se kao zločin protiv čovječnosti. Nije to sinonim za genocid, jer za dokazivanje etničkog "čišćenja" nije potrebno dokazati namjeru uništenja nego diskriminatornu namjeru. Tako piše u Konvenciji o genocidu UN. A da je namjera uništenja postojala moraju bošnjački naučnici, bošnjačke institucije, pokazati i stručno, naučno i pismeno dokazati i ostaviti budućim generacijama. I u udžbenicima historije. U Bosni i izvan nje! Jer to do sada Bošnjaci nikad nisu uradili. I zato je genocid toliko trajao. Da li su ranije očekivali da to neko drugi učini? Nisu znali? Nisu mogli? Radi se o tome da, zbog planova susjeda, nisu nikad imali svoje institucije!

Zašto bi drugi brinuli o potomcima naroda, žrtve genocida, ako on sam nije sposoban to da učini?
Takva su pravila na ovom svijetu u kojem živimo.
Zato su bošnjačke institucije Svjetski bošnjački kongres(SBK), Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU), Institut za istraživanje zločina… neophodne. Upravo da se Bošnjaci okupe oko posla koji sigurno neće obaviti akademici i profesori npr. ANUBiH-a! I zašto bi, kad se većina od njenih članova odrekla pripadanja narodu nad kojim je genocid izvršen i nemaju interesa da to učine. Nikad nije bilo ni pomena da bi nešto o istoriji Bošnjaka, genocidu nad njima, uradila. Njihova naučna svijest nije na tom nivou, iako bi oni za dobro svojih naroda, Srba i Hrvata, to trebalo da učine, zajedno sa Bošnjacima, koji moraju voditi projekat dokazivanja i pokazivanja jednog, jedinog “uspjelog” genocida nad njima! Bili su nestali! Uništeni! Za sebe nisu znali! Kako to bi? Odgovor na to pitanje je bitan putokaz za budućnost.

Kako je počelo
Namjeru genocida nad Bošnjacima je prvi obznanio autor "Načertanija” Ilija Garašanin prije ravno 170 godina, kada je najavio da Srbija nastavlja tamo gdje je Dušan silni zastao. To je značilo da se ne treba zadovoljiti “Dušanovim carstvom” od prije Turaka, već ići još dalje i tamo gdje ono nikada nije stiglo. Garašanin, “najveći državnik i administrator ustavobraniteljskog vremena je imao velikih zasluga za uvođenje ustavobraniteljskoga režima..”* napravio je "Načertanije”, u vrijeme kada je Srbija formalno bila još pod Turskom, ali je imala veliku autonomiju.

Nisam pronašla prevod na bosanski jezik "Načertanija” i teško ga je čitati na pravom srpskom jeziku. Srbi bi takav jezik morali još govoriti da se nisu (samo)poslužili bosanskim jezikom, pa su onda, u znak “zahvalnosti” (moglo bi se pretpostaviti, možda i dokazati), ubijedili Hazburšku monarhiju da ga zabrani. Ne znam precizno kako se to odigralo. A treba da pitamo i da znamo. Kako to da Austro-Ugarska (njena nasljednica je Austrija) poslije smrti Benjamina Kalaja, zabrani Bošnjacima ime i oduzme im jezik, kada to niko nije nikad u Europi nije uradio? Niko civiliziran nije donio uredbu o zabrani etničkog imena nekom narodu i njegovom jeziku!

No, treba znati da je "Načertanije" već uveliko bilo u fazi realizacije, te se može reći da je to rezultat njegovog ostvarivanja i poduzimanja odgovarajućih mjera koje su preporučene.
Samo malo da se osvrnemo na taj temelj srpske politike "Načertanija" koje je nastalo šezdesetak godina prije zabrane bosanskog jezika 1907., odnosno 1844. Prije ravno 170 godina.

“Srbija po njemu treba da radi na stvaranju jedne velike jugoslovenske države pod svojim predvodništvom.** Očigledno, 170 godina to su zaista radili koliko su mogli (prema njegovim uputstvima, koje je u međuvremenu dorađivala, dodavala, mijenjala, operacionalizirala, prilagođavala vremenu, SANU i SPC!) Zato je za nas to "Načertanije” veoma bitno, da bi tumačili prošlost i pripremali se za bolju budućnost. Naravno, Bosna nije nikad tražila obnavljanje srednjevjekovnog Tvrtkovog kraljevstva i nema, na primjer, namjeru tražiti Boku Kotorsku nazad niti grad Herceg Novi, na čijem ulasku jasno piše da ga je osnovao kralj Tvrtko I. Bošnjaci žele samo da sačuvaju svoju jedinu državu Bosnu u sadašnjim granicama, zasnovanu na antifašizmu, koju ugrožava unutar nje montirana Republika srpska, zasnovana na genocidu.

Priljubiti narode koji Srbiju okružavaju
Srbija, kaže Garašanin, treba da posmatra svoje susjede u tom periodu dok ne ode Turska: “Temelj srpske politike je da se ona ne ograničava na sadašnje njene granice, nego da teži sebi priljubiti sve narode srpske koji ju okružavaju.” Koje narode smatra srpskim vlasništvom vidi se kasnije u tekstu, a kako je sve vršila to “priljubljavanje” još ne znamo. Garašanin daje i objašnjenje zašto to treba raditi: “Car Dušan silni primio je već grb carstva grčkog. Dolazak Turaka prekinuo je ovu promenu i preprečio je ovaj posao za dugo vreme. No sad, pošto je sila turska slomljena i uništena tako reći, treba da počne isti onaj duh dejstvovati, prava svoja nanovo tražiti, i prekinuti posao nanovo nastaviti.”

Eto, to su bili planovi koji su za posljedicu imali genocid nad Bošnjacima. Tu se prvi put pojavio i termin plasiran ponovo u ratu 92/95: etničko čišćenje! Još nije bio prije 170 godina u upotrebi termin genocide.

(Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida UN je prihvatila 9. decembra 1948.).
O sredstvima, kojima bi se mogao postići srpski cilj kaže, među ostalim, sljedeće: ”Naročito se treba izvestiti o Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Severnoj Albaniji. U isto vreme nužno je da se tačno poznaje i stanje Slavonije, Hrvatske i Dalmacije a razume se da u ovo spadaju i narodi Srema, Banata i Bačke.”

Ovo srbijansko “smotrenije” bi se savremeno mogla nazvati predhodnicom ostvarivanja planova, odnosno analizom kako on navodi teritorija, granice, raspoloženja ljudi uz primjedbu da na tim područjima mogu imati najviše uticaja i da u interesu ostvarivanja svojih planova vode takvu politiku u Turskoj.

Prvi korak u Bosni: “Treba na to ići da se dva naroda, istočno pravoslavni i rimokatoličeski među sobom u svojoj narodnoj politiki razumedu i slože, jer samo tako može se sa dobrim uspjehom ova politika sledovati.“

Kako bi se sada reklo, treba se usmjeriti na poboljšanje odnosa između pravoslavnih i katolika u Bosni uz jačanje uticaja Srbije među njima. “Jedna od glavnih osnova naznačava se: načelo pune vjerozakonske slobode. Ovo načelo moraće svima hristijanima, a ko zna da povremenu i nekim muhamedancima dopasti se i zadovoljiće ih.” Znači nekim muhamedancima privremeno i kada je o vjeri riječ.

Pri tome je “najglavniji i osnovni zakon državni” da Srbija, odnosno njeno “knjaževsko dostojinstvo mora biti nasledstveno” što ce stvoriti jedinstvo sa okolnim narodima. “Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva pod osobitim vladajućim familijama koje bi se nepremjeno tuđem i stranom uplivu predale...“ To opet znači da bi druge “familije” bile loše za Srbiju, jer je i Bosna imala svoje kraljeve i dinastiju. Ali, Bosna i Bošnjaci to treba da zaborave.

Prva najava budućeg genocida nad Bošnjacima koji su, kao što se jasno vidi, u Bosni bili muslimanske, pravoslavne i katoličke vjere!

Srbija sa Bosnom tješnje se sojuziti i skopčati
“Ko god dakle ovom narodu (Srbima) dobra želi on ne sme Bošnjacima nasledstveno knjaževsko dostojinstvo preporučivati. U takom slučaju neka bi se medu tim izbirali najvažniji ljudi iz celog naroda i to ne za celi život, no na izvjestno vreme, koji bi kao neki sovjet obrazovali. Sa ovakvom makar provincijalnom i odeljenom vlastju, ostao bi otvoren put za napredak; lako bi se onda Srbija u svoje vreme sa Bosnom tješnje sojuziti i skopčati mogla, jer onda ostaće ovaj sojuz mogućan i vjerojatan.”

Nadam se da je razumljiva suština. Najjednostavnije, ovdje je uputstvo kako prevariti Bošnjake da ne posegnu za svojim “Nasledstvenim knjaževskim dostojistvom’”! Nešto kao da im treba dati, birati ih privremeno na neke funkcije, zamajavati ih upravo kao što se to radilo i radi. Da odustanu oni od onoga što Srbi imaju kako bi lakše pali pod vlast Srbije! Tako nekako, iako nisam baš dobra u poznavanju srpskog jezika. Uglavnom, 170 godina poslije živi zli duh “Načertanija”!

Zatim, Garašanin govori o Srbiji kao prirodnoj zaštitnici svih Slavena (no, Bošnjaci su najmanje Slaveni, kao što su pokazala nova genetska istraživanja, ali Garašanin to nije znao): ”Treće osnovno načelo ove politike jest: jedinstvo narodnosti, kojeg diplomatičeski zastupnik treba da je pravlenije knjaževstva Srbije. K ovome treba dakle učiniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate i kod ovog treba zaštitu i svaku pomoć da nadu kad god se o tom radilo bude ovog načela vrednost pokazati. Srbija u ovom smotreniju mora će o tom uvjeriti da je ona prirodna pokroviteljica sviju turski Slavena i da ćedu samo onda kad ona dužnost ovu na sebe uzme, ostali Slaveni njoj pravo to ustupiti da ona u imenu njihovom nešto kaže i čini. Ako bi Srbija svojim sosjedima taj nesrećni i zli primjer davala da ona samo na sebe misli, a za nevolju i napredak ostali ne bi marila, nego bi to ravnodušno smatrala, to bi onda jamačno i ovi samo njenom primjeru sledovali, ne bi je slušali, i tako bi umesto sloge i jedinstva nastupilo nepovjerenije, zavist i nesreća.”

Eto, valja svima slušati Srbiju! Obraćati joj se za pomoć što je za vrijeme Austro-Ugarske okupacije bilo veoma prisutno sve do srbijanskog terorizma (“Crna ruka”) i ubistva Franca Ferdinanda. Ne da bi donjeli Bosni slobodu, već da bi je Srbija okupirala. Kako bi oni ovladali Bosnom. Jako lijepo! Evo, sada možemo lakše razumjeti njihovu “brigu” o Bošnjacima gdje god su. Da ostvare svoje ciljeve tako što ce Bošnjaci od sebe samih i svojih ciljeva dobrovoljno odustati. Služiti velikosrpskim! Zar se upravo to ne događa? Bošnjački predstavnici im daju svoja prava, bošnjački predstavnici im dali pola Bosne… Veoma uspješna taktika koja se bazira na dugogodišnjem, generacijskom radu na nestajanju Bošnjaka i Bosne.

Evo, dalje se može vidjeti i zašto su Bošnjake primali na studije, u državnu, srpsku službu pri čemu ih treba nadzirati, pa ako nisu dobri ni po njihovom ukusu, odnosno u skladu sa ciljem pravljenja “Dušanovog carstva”, zna se, ima da nestanu… Uz pomoć četnika, raznih policijskih i vojnih “crnih ruku”, škorpiona, belih orlova i drugih životinja...

“Ujedno nužno je i to, da se ne samo svi osnovni zakoni, ustav i sva ustrojenija glavna knjaževstva Srbije u Bosnu i Hercegovinu medu narodom rasprostranjavaju, nego još i to da se za vremena nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi praktično u političeskoj i financijalnoj struci pravlenija, u pravosudiju i javnom nastavleniju obučavali i za takove činovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naučili posle u svom otečestvu u djelo privesti mogli. Ovde je naročito nužno to primjetiti: da ove mlade ljude pored ostalih treba osobito nadziravati i vaspitavati tako da njihovim radom sa svim ovlada ona spasitelna ideja opšteg sojedinjenja i velikog napredka. “

Stvaranja Srpskog carstva
Opšte sojedinjenje! Veoma originalan način pripreme genocida nad Bošnjacima koji treba proučavati na fakultetima. I sve kako bi se “večma Srbiji priljubili”. Pa još u knjige da stavljaju neka bošnjačka, muhamedanska imena. Ali to samo privremeno. Kasnije su prestali! I fratre pridobiti za Srbiju! I pisati historiju u skladu sa interesima stvaranja Srpskog carstva!



I sada SANU, SPC, Srbija i Srbi kao ne znaju ko su, ni odakle su Bošnjaci?
“... osim toga mogla bi se kao treći stepen štampati kratka i obšta narodna istorija Bosne u kojoj ne bi se smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavši Bošnjaka. Po sebi se predpostavlja da bi ova istorija morala biti spisana u duhu slavenske narodnosti i sa svim u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka. Črez štampanja ovih i ovim podobnih patriotičeskih djela, kao i črez ostala nužna djejstvija, koja bi trebalo razumno opredjeliti i nabljudavati oslobodila bi se Bosna od upliva austriskog i obratila bi se ova zemlja više k Srbiji...”
Bio je u pravu Garašanin u svojim procjenama o pravoslavnim Bošnjacima koji će se u Srbe pretvoriti:
” Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri.” Malo teži slučaj su Hrvati. I zato su mu se franjevci učinili kao dobri saradnici na srbiziranju Bošnjaka katolika. Ha! Sjetio se on i profesora latinskog jezika da pomognu Srbiji. Za uzvrat, dobio bi svoje kapele u Srbiji. Kakav smisao za trgovinu!
Najkraće, kaže Garašanin: “Raditi da se Bosna i Hercegovina od Turske odjele i Srbiji prisajedine. Pohod ovog vojvode na Sjenicu i Novi Pazar još svi Srbi dobro pamte i nije potrebno da mi sledujući predlog novim dovodima podkrepljujemo…”

Sve ovo je aktuelno i nakon 170 godina. Ne radi se o tome da se istorija ponavlja već da se od realizacije plana genocida nad Bošnjacima ne odustaje generacijama.

To znači da mi, svi do jednoga, moramo znati kako je sve počelo! Gdje su uzroci i počeci genocida nad Bošnjacima. Nakon Memoranduma SANU o ugroženosti Srba u bivšoj nam zajedničkoj zemlji, u kojoj su oni zapravo uvijek bili privilegovani, samo su nastavili dalje.

Zato ne treba govoriti o 11 srpsko/četničkih genocida nad Bošnjacima, već o jednom jedinom, koji još nije prestao. Tek su zastali da predahnu! Jer metodi se prilagođavaju okolnostima XIX, XX stoljeća, pa i ovog u kojem sada živimo.

Pravo na istinu o genocidu
Najprije, treba na bosanski jezik prevesti Garašanivo “Načertanije”, pa ga proučiti kao i “Istjerivanje Arnauta” njegovog nasljednika (najboljeg učenika) bivšeg pravoslavnog Bošnjaka, Vase Čubrilovića, koji je razvio upotrebu pojma etničko čišćenje već prisutno kod Garašanina. Kod Čubrilovića se ono odnosi na Albance. Navešćemo onu njegovu slavnu rečenicu: „Arnaute je nemoguće suzbiti samo postupnom kolonizacijom... Jedini način i jedino sredstvo to je brutalna sila jedne organizirane državne vlasti, u čemu smo mi uvijek bili iznad njih.” Tako je govorio bivši član ANUBiH, prijatelj i blizak saradnik nobelovca, također bivšeg Bošnjaka, Ive Andrića.

Podrška dokumentima, planovima i realizaciji velikosrpske ideologije u Srbiji je i dalje opasnost za cijeli region, za njene susjede, temelj genocida počinjenog nad Bošnjacima kao i etničkog čišćenja Albanaca i Hrvata. Čubrilovićev plan o progonu Albanaca sa Kosova prilagođen okolnostima ostvaren je 1999. godine pod nazivom “Operacija Potkovica”.



I treba najzad istini pogledati u oči. Bošnjaci su tih 140 godina prije pojavljivanja Memoranduma SANU učili na način kako je to preporučio Garašanin.
Pred Svjetskim bošnjačkim kongresom (SBK) i Bošnjačkom akademijom nauka i umjetnosti (BANU) je značajan zadatak. Uz pomoć naučnih istraživanja i saradnje sa naučnicima iz Turske, Austrije, Hrvatske, Srbije, Bugarske, Mađarske… da demontiraju bombu postavljenu prije 170 godina pod Balkan u cilju stvaranja velikog “Dušanovog srpskog carstva”. Da razjasne ko je i kako i kada učestvovao u genocidu nad Bošnjacima. Ne samo u genocidu u Srebrenici ili u Prijedoru ili u Sandžaku, Crnoj Gori, na desetinama stratišta, već u jednom jedinom genocidu nad Bošnjacima! Samo će tako Bošnjaci sa svih strana osvijetliti genocid koji je počinjen nad njima i to na naučni, opštepriznat način. I doći će generacije Bošnjaka koje više nikad niko neće prevariti. Jer će znati. I onu izreku: čuvaj se Danajaca i kad darove nose! Iz tog znanja će crpiti snagu, učiti bolje i više. Sačuvati sebe i svoju zemlju. Za razliku od nas koji nismo znali. To je neophodno upravo zbog moralne osude, kako bi se od Bosne i genocida nad Bošnjacima odustalo jednom za sva vremena. I Srbija, kako to upravo izjavi u povodu vanrednih parlamentarnih izbora Aleksandar Vučić, lider SNS, Srbija "postane normalna i pristojna" susjedna zemlja. U tome je i pomoć srpskih naučnika, koji ne podržavaju velikosrpsku ideologiju, dragocjena i dobrodošla.

Tokom procesa postepenog uspravljanja Bošnjaka niko ih ne smije ušutkavati, već treba da razotkriju planove i mjere koji se i dalje u tom cilju preduzimaju. Jer, oni ne odustaju. Inspiratori posljednjih ratova iz SANU su napisali i novi Memorandum 2 o tome kako “naučno” da “dokažu” i plasiraju njihove laži kao istinu, kako da i ovog puta prikriju genocid koji su planirali i izvršavali desetljećima. Ostvarivanje tog Memoranduma 2 Bošnjaci mogu i moraju onemogućiti, raskrinkati, svijetu predstaviti istinu o genocidu i ciljevima velikosrpske politike.
Bošnjaci su postojali i o tome im govori, eto, Ilija Garašanin u “Načertaniju” u kojem Srbija planira njihovo nestajanje i pripajanje Bosne i Hercegovine Srbiji! Zato su kasnije ubili Franca Ferdinanda, a ne zbog slobode Bosne!

Bošnjaka nije bilo na spisku europskih naroda više od 90 godina!
Bošnjaci su se vratili i to su platili velikim žrtvama kojima prije svega duguju istinu o tome ko ih je kako i zašto zabranio, izbrisao iz europske agende naroda, njihovo i ime bosanskog jezika.
Ko je tome koliko doprinio? To generacije mladih Bošnjaka moraju znati i naučiti i od roditelja i u školi. To im niko ne može zabraniti. Tek tada će genocid biti zaustavljen i Bošnjaci mogu slobodno krenuti dalje.

Ako su se Bugarska, Albanija, Makedonija, Crna Gora, Kosovo, Hrvatska (Dalmacija) mogle spasiti od savremenog “Dušanovog carstva”, može i Bosna!

Ali, tek kada Bošnjacima postane sasvim jasno šta im se to i zašto događalo posljednjih 170 godina!

---

* Slobodan Jovanović u Enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj
** Isto