Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

PISMO PRIJATELJU ZAPADNO OD ISTOKA
Autor: Fatmir S. Bači
Objavljeno: 20. January 2014. 01:01:24
Fatmir S. BAĆI: Ako samo malo poštenije budemo postupili oko mogućnosti naše sloge, primjetit će se odmah da u većini principa za koje smo se mi ovdje na istoku zapada složili i njima stoljećima gradimo odnose, podudara tačno nasuprot onima za koje vi zapadno od istoka stalno mjenjate, te se stalno dogovorate da bi ste se nekako složili. Naš odnos i vaš dogovor nije da ne liče, ali nisu isti. No, vi tamo ste dobro, i to se primjećuje po vašoj napetoj priči, ali i mi se ne žalimo. Ovo naše ne liči na Raj sigurno, mi se samo trudimo i nadamo da ćemo tamo stići tek na drugoj strani Sudnjega Dana, a i ono vaše još uvijek nije Raj, jer kako sami tvrdite tek je u izgradnji (dozvolite mi da iznesem moju ličnu uzdržljivost i strah na sve što pričate).
Cijenjeni moj prijatelju!
Kada među nama stoji samo prazan bijeli papir, kao ovaj na mom stolu, onda smo i ja i ti tako dobri jedan prema drugome, toliko smo fini, da se sva razdaljina među nama može opisati jedino kao čista prazna nježnost. Sama činjenica da bijeli papir, po svojoj naravi, odlučno odbija da u javnosti bude predstavljen go, baš zato, preko nekih redova po njemu, mi se trudimo, da ispletemo njegovo pisano odijelo, za koje papir ne samo da ne zna biti odgovoran, nego je lišen i krivice za ličnu izgubljenu bijelu nevinost. Dakle, za sve što se neprijatno, krivo ili mahnito u njegovoj haljini primjeti, on slobodno upire prst na nas. Jedno takvo saznanje probudi u nama neobjašnjivu i neospornu želju da toj bijeloj bjelini, nešto kobajagi ozbiljno dodamo od sebe, ne zato što nam smeta golotinja papira, nego da preko tih ispletenih redova skrenemo pažnju na sebe. Da! Navodno, da bi se tim slovima i redovima pomalo dičili, ali da nekako izrazimo i sebe upravo sa onom vrijednom ili bezvrijednom haljinom što smo je ispleli, ponekad da bi se dokazali, ali najčešće da bi se otkazali od drugih i drugačijih.
Vidite, dokazati se i otkazati se, to je nešto neizbježno što se punoljetnom odgovornom čovjeku svakodnevno i dvosmjerno događa, svjesno ili ne, htio ili ne htio, i svakako, bez obzira da li je možda birao ili nije putanju svog kretanja. Uvijek se desi, da čovjek lijepo dokazuje nešto oko čega je njemu stalo i milo, da bi bio ili prihvaćen, ili ne prihvaćen, te se tako i dokaže, generalno ili do sitnica, ali njegovo pošteno dokazivanje postane u isto vrijeme i njegovo otvoreno otkazivanje. I obrnuto je isto, ako odlučno ili blago otkazujete, istovremeno i po odgovarajućoj mjeri i dokazujete, zaista.
Ako naprimjer, uđete u jednu prodavnicu, vi se dobro poslužite sa onim što vam sve treba, i tako to izabrano lijepo pokažete na kasi i platite, dok ste u isto vrijeme odlučno otkazali sve ostalo izloženo u prodavnici. Pa i apstinencija, ne samo da nije moguće da bude neutralna pojava, već je primorana da se raspravlja i da traži obostrano opravdanje; primjera radi ako se samo uđe u prodavnicu pa se izađe ne kupivši ništa, i preko toga se istovremeno čak dvostruko dokazuje i otkazuje.
E, kada je tako u jednoj prosto običnoj prodavnici, šta misliš kako je tek u gustoj šumi riječi kada je svaka rečenica čuvana po strogom stražom značenja, i to sa mnogo oštrica, gdje na bilo koju stranu se odlučiš da pristupiš, treba ti ozbiljna zrelost da izvučeš mudrost iz spomenutih riječi i da bi ujedno izbjegao i osjećaj povrede. Znači, ono što je tvoj dopisnik lijepo sve dokazao, trebalo bi da iz istih redova ne osjetiš i neki barem sitni otkaz prema tebi, koji se tu neprimjetljivo oštro, onako, tiho i bez galame zna dogoditi.
Naše dopisivanje, površinski gledano je nešto što se friško događa i čini se kao da je sve ovo jedan prvi istinski pravi put dogovaranja, dok nam suštinsko hronološko udubljivanje pokazuje da je opet onaj isti, onaj stari put gdje se poštari znaju snaći čak i zatvorenih očiju. Dakle, ništa novo, jedino ako se novim smije nazvati, jeste naš skromni poredak viđenja na predmete i događaje, ili možda sam ovaj svježi nastavak dopisivanja od starina počet. Pošto su naši preci vjekovima potrošili one unosne rečenice u svojim pismima, e baš zato neću da vas zamaravam sa istim dosadnim riječima "zdravlje...itd" i sličnim, kao i drugim zaslađenim pozdravima što slijede, za koje vjerujem da ste i u prethodnim pismima primjetili i trebalo bi da ste shvatili da sam po prirodi vrlo suosjećajan i velikodušan.
Korisna i višestrana dobrobit bi trebalo da jedno prijateljsko dopisivanje bude, i iskreno, i pošteno, i nesumnjivo, a posebno u svakom slučaju i po ravnodušnom pogledu da se dokaže kao naročito pravedno, ne uzimajuć u obzir sve prepreke što nam se nameću i što uvijek budne vrve i petljaju se između naših vidljivih i nevidljivih razlika. Sama činjenica da ni ja ni vi dragi moj prijatelju, uopšte ne lažemo, osim kad se mora, kada smo već prinuđeni, znači i onda kada lažemo, to radimo samo onako sitno i rijetko. Površinski gledano, mi lažemo samo da bi dodali malo začina kako bi djelovali na ukus (posebno kada nešto smrdi), ali suštinski, to ne radimo onako na čistu bezvrijednost, niti radi goloumnog nizašta, Bogme ni mahniti nismo da lažemo uzaludno kao plitki prevaranti, a još manje pristajemo na sumnjivu veresiju.
No, budući da je ova naša Zemlja u obliku sfere i pošto je sve oko nas tako divno i lijepo zaobljeno (činjenica zbog koje ni vi ni ja nemamo nikakvu vrstu zasluge, a znatno manje smo krivi), upravo to nas čini spremnim ili ne prijatelju moj, da se osjećamo ili pogrešno i krivo postavljenim, ili možda je sama ta naša pretpostavka o prostoru pogrešna i znatno okrivljena. U svakom slučaju, ako uspijemo da pomirimo stav sa pretpostavkom, mislim da bi to bio jedan dobar razlog da smirimo strasti i da se trudimo za slogu, čak i ako takav zaključak može postati ozbiljna prepreka za desetak pa i više antičkih ili muzealnih užitaka po učbenicima, a prikladno prilici možda će i geografski doživljaji postati nešto kao sasvim nova panorama, ali istinita.
Laž ovdje kod nas u našim krajevima još uvjek traje da bude po onoj staroj poznatoj traci, znači da je vrlo spontana pojava i još uvijek nije prešla u široku javnu primjenu. Vrlo često se desi da se laž pomješa tu i tamo s legendama i bajkama (istina, i one dosta stare), a što je najgore u svemu ovome jeste da, u laži se ovdje tvrdoglavo ustrajava da bi se zadržala u okvirima arhaičnog stanja, te prinoseći tome čak i danas, u zlatnom skoku čovječanstva ka globalizaciji, laž se i dalje nalazi na istom položaju, nepomjerena vjekovima i stavlja se u isto prljavo posuđe mahane, dok se na nju računa kao na veliki i ekstremno štetni grijeh.



Dok vi dobri prijatelju moj, što ste se naglo trefili tamo gdje već jeste (možda čak ni sami ne znate gdje se točno nalazite), i shodno tome, napravili ste značajan napredak u izgradnji i u primjeni laži, dali ste njoj onakav sjaj kakav zaslužuje vaše ubjeđenje, postavili ste je na svim važnim tačkama vaše strukture i na najvišim vrhovima vaše arhitekture, ofarbali ste je najsvjetlijim i najživljim bojama. Da znate, dah mi je stao, bez riječi sam ostao, jedva se snađoh da vam evo čestitku sastavim. Za toliku energiju i trud prolivenu nizvodno (što niste morali), svaka vam vaša čast da ste tako lijepo i vješto istinu sakrili, dolikovali ste ama baš spomenutu čast (opet vašu), ili je sasvim izbacili iz upotrebe (opet svoju).
Otvoreno rečeno, za očitu razliku od nas, to moramo priznati, vi ste vrlo uspješno preko razmjene samo jednog slova pretvorili kartezianizam (sistem sa jasnim etičkim principima) na kurtizianizam, za koje ste ubjeđeni ne samo ga nazvati kao lingvistički uspješnu razmjenu, nego još ga i smatrate jedinim istinski odgovarajućim konvertitom uopšte. Od takve razmjene ste izmislili vama važna pravila, i sve ste stavili pod široku praksu te razmjene te sad vam žene postaju muškarci, a muškarci žene (zapravo sve na pola), i nedvosmisleno ste sve pomiješali i zamrsili tako, da jedina skrupula koju poštujete i prihvatate kao preventivna mjera odbrane, jesu oni tanki dugački balončići čime su vam puni džepovi, bilo gdje da se trefite.
Za spomenutu razmjenu, to što je ispalo, znači kurtizianizam, tvrdite da se isto radi o sistemu sa jasnim etičkim principima, samo pod uslovom da se dobro pročita i shvati uputa primjene na kutijici kondoma. Toliko ste ubjeđeni u svemu ovome, da to primjenjujete ne samo otvoreno i široko, nego nešto tako isto otvoreno i široko, predlažete svakom ko vam prilazi, čak i da vam je prišao samo radi običnog pozdrava. I ne samo to, bez obzira na okolnosti i trenutak, u svakom slučaju vi ste jako obredni i odlučni, čak i insistirate ubjediti svakog da mora prihvatiti vaš tako jednostavan i praktičan stav.
Drugim riječima, vi ste toliko daleko otišli da jedva mogu da pomislim koliko ste napredovali u svojoj stranputici. A što se tiče nas, bilo i uz vašu velikodušnu i dobronamjernu pomoć, mogu samo iskreno da sumnjam da će vas iko odavde slijediti a kamoli vas stići, bez obzira na vaše tolerantne stavove i zaista široke mogućnosti koje pružate u vezi s tim na šta se sve smije skakati i obrnuto.
Prema vašem strogom zaključku, iako nas nikad niste pokušali ni pitati, a ni slušati, trebalo bi da smo mi neki lijepo teški ekstremisti, i oko tog vašeg ubjeđenja ne prihvatate nikakve diskusije. Dok ovu moju gorku kahvu ispijam, ali ekstremno gorku, bez mrvice šećera, nekako mi ne ide da vam se suprotstavim, jer ako vama ne smeta vlastito ubjeđenje, meni ni do peta neće doći. Zato eto, odlučih da vam pomognem, da vam se nađe barem jedan dokaz o našem ekstremizmu, da ne bi stalno pričali ko na vrbi sviralo. Iskreno rečeno, ekstremno stanje kod nas je uvjek na dohvat ruke i to kao veoma čest slučaj, prisutan gotovo kod svakog pojedinca, ali samo u ontološkoj svrsi, dakle muškarci su nam ekstremno muško, a žene su ekstremno žensko, samo to, sve drugo je tiha, lagana i blaga sredina. E sada, recite mi kako mogu vama da pomognem da me bolje shvatite, kad vi ne možete ni da zamislite onaj topli ukus bureka od ženske ruke (joooj..., samo kakav je...!), i ne samo burek, i sve to samo zato što vaše njive oraju neki neznani plaćenici, a zna se da traktor ne stiže na sve.
To što mi sa ove strane svijeta ne samo da nismo oduševljeni za vašu mentalnu parabolu kurtizianizma, ili veliko dostignuće (kako ga je vama drago nazvati), nego ga odlučno tjeramo u prezir, gadi nam se i kada je silno parfemisana, ja mislim (samo da dokažem da se laži uvijek lahko slažu, pa slagaću), da sve to kod nas nije u redu. A što se tiče vas, bolje i da ne pričam, a nemam šta ni da pričam, kud kod se okrenem istina vam svakako smeta, a svojih laži su vam pune ruke, šta će vam i moje.
Naš nedostali entuzijazam da prihvatimo vaše promjene i poruke za novi poredak mjera bezbednosti, i čitav naš prezir prema vašim prijedlozima proizlazi iz drevnih istinitih priča koje vi prihvatate samo kao legende, a nisu legende, to su naši propisi, mi vjerujemo i živimo po takvim propisima. Sve što vi otvoreno stavljate na prodaju, ne mora da znači da i kod nas treba važiti ista roba kao trgovina. Ima mnogo toga što kod nas nije na prodaji, bez obzira koliko kupac nudi. A kod vas je sve drugačije, sva istina je u vašem džepu i prema dobroj cijeni svašta se može kupiti i sve je izloženo prema bezdušnoj kupoprodaji.
Svaki pravedno zdrav ili namjerno bolestan um dobro zna da je kupoprodaja veoma osjetljiva oblast, njome se gradi i razgrađuje ličnost, i mislim da se svi slažemo da nisu po istom mjerilu, i cigla, i dostojanstvo niti se dostojanstvo ciglama gradi. Prema tome, svačije dostojanstvo zna kad griješi i kako, jer svi u svojoj ontološkoj memoriji imaju sačuvano sve o suštini istine. Ne morate mi priznati, ne, ali ne možete ni odoljeti da vlastito znanje svakog povremeno podsjeća (ali sasvim dovoljno da bi prepoznali znak), na velika razaranja na ovoj našoj maloj-velikoj kuglici zvanom Zemlja.
Sve je tako lijepo izloženo oko nas, velika ljudska dostignuća, gromadne građevine, milionski gradovi, a tu baš sa njima su i zastrašujuća rušenja kao što je i po vama "Tower of Babel" i izgubljeni narodi u ogromnim poplavama Nuhovog doba. Mi ovdje istočno od zapada, ubjeđeni smo da su se raspadale, kule i zidovi, cigle i ciglane, ponekad zbog sitnih, a najviše zbog krupih diranja u ljudsko dostojanstvo, pa i svega čime se dostojanstvo gradi. Zato je nas ovdje istočno od zapada, tako teško ubjediti da vjerujemo u promjene u korist nečeg drugog osim u čuvanju ličnog dostojanstva i dostojanstva potomaka, bez obzira na šarenolikost boja koje svjetlucaju u vašim prijedlozima.
Međutim, na sva tvoja pisma koja si mi poslao, pored tog što se meni baš desila takva dobrota i čast da ih pažljivo pročitam, primjetih da ste se potrudili tijelom i dušom da mi objasnite vašu škakljivu istinu koja vas je zahvatila. Sve ste mi iznijeli na vidjelu, sve što tmurno uvažavate, kao što sam i ja istim odgovarajućim trudom pokušao sa svim što mi se trefi, i još uvijek pokušavam, da u sve vaše napisane redove povjerujem, ali prije svega, pod jednim sitnim uslovom da sva ta pisarudija bude dobro procjeđena kroz gusto sito ili još gušću bijelu mahramu moje rahmetli majke.
Imajući u vidu sve ono što ste dosad postigli, kao i to što se očito vidi, da ćete i dalje da nastavite, mogu vam reći da će vas odavde pratiti i podržati na vašem putu, tačno onoliko koliko budu mogli, ne zaboravljajući nikad kontinuirani kontingent u ovakvim slučajevima; naročito odvajam (po meni, ove trebate uzeti u obzir ali sa jakim uzdržavanjem), sav najstrasniji sloj među naivcima što obično naleću na prvi ugriz vaše kisele šljive (ali kratko traje), a posebno vam predlažem da računate na svakojake hulje (ovu drugu grupu savjetujem kao najprikladniju), jer kao prvo, zbog nedostatka skrupula suštinski ih ne možete ni iznenaditi ni iznevjeriti u bilo kakvoj okolnosti, i drugo što je najvažnije, slično vama ovi imaju i zube i stomak za sve.
Za sve ostale prijatelju moj, budite sigurni da nećete imati pristalica (opet po mom mišljenju, to bi ispalo nešto kao – biti po vodi šakom i maglu mlatiti štapom), jer većina ljudi ovdje je nešto fanatičnija od onoga što može da stigne do vaše svijesti, i shodno tome, vrlo je ponosna prema drevnim ruševinama koje su nekada bile veličanstvene građevine (bajke - možete reći vi), kao i sve to što vi nazivate legendom oni čvrsto vjeruju da je to naslijedstvo prava i ključna veza sa istinom. Ja mislim da nije teško, nego je mnogo teško da nađete nagodbu sa ovima, ili da se barem dogovorite oko neke moguće razmjene (i to još teže po vašem načinu shvatanja razmjene), uključujući i slučajeve kada u nevinom stanju, ili sa iskrenom namjerom pristaju potrošiti, neki bilo koji, neznani novac sa čudnim imenima. Ovaj sloj ljudi gdje i ja imam svoj značajan udio, bez sumnje pripada tako tvrdoglavim "idiotima" (a uvijek smo većina), koji ne samo da misle, nego su i uporni u tome da je istina samo Jedna, i ne puštaju prostora oko toga i da topom gađaš.
Ako samo malo poštenije budemo postupili oko mogućnosti naše sloge, primjetit će se odmah da u većini principa za koje smo se mi ovdje na istoku zapada složili i njima stoljećima gradimo odnose, podudara tačno nasuprot onima za koje vi zapadno od istoka stalno mjenjate, te se stalno dogovorate da bi ste se nekako složili. Naš odnos i vaš dogovor nije da ne liče, ali nisu isti. No, vi tamo ste dobro, i to se primjećuje po vašoj napetoj priči, ali i mi se ne žalimo. Ovo naše ne liči na Raj sigurno, mi se samo trudimo i nadamo da ćemo tamo stići tek na drugoj strani Sudnjega Dana, a i ono vaše još uvijek nije Raj, jer kako sami tvrdite tek je u izgradnji (dozvolite mi da iznesem moju ličnu uzdržljivost i strah na sve što pričate).
Ukratko rečeno prijatelju moj, ako je moguće da Raj bude i puka imenica, onda se radi o dva različita Raja, naš je u molbama, u nadi i strahopoštovanju, a vaš je u arhitekturi, projektima i izgradnji. Oba Raja su sa nama i obavezuju nas na odgovarajuću dinamiku, te svak svoju tjera prema dostignuću kojem se nada i namjerava, vi hodate po zemlji i kopate ispod nje, mi hodamo po zemlji a težimo ka nebesima. Svakako da sa dva Raja svijet je postao dvostruko bogatiji do skoro dva različita svijeta na primjeni, jedan sa propisima i velikom nadom u Gospodara svijetova da Njegovom beskrajnom milošću budemo stanovnici obećanog stvorenog Raja, i drugi koji proizvodi propise samom sebi radi burnih zamaha vlastitih želja prema klizavom ludilu, da bi izgradili ovdje Raj. Svaka strana ima svoj narod. Tako je uvjek bilo. Čovječanstvo je uvjek imalo slobodu da odluči o svom položaju, nikad nije ostalo bez alternative da bira. Tako je čovjeku određeno, da bude svjestan gospodar svoje odgovornosti. Vi gradite i nadgrađujte šta vam je po volji, ali ne možete ni vrijeme zaustaviti, niti naučiti smrt da vam poslušna bude.

Cijenjeni prijatelju moj!
Vi ste mi svakako oprostili za moju pretjeranu radoznalost u prijašnjim pismima, pa i za one situacije gdje ponekad smetnem sa elegantnosti diplomatske sredine, te sam vam postavljao možda ne baš očekivana pitanja. No, zahvaljujući velikoj širokogrudnosti koja vas karakteriše, odgovorili ste mi u tančine do cjepidlake, zamaglujući mi na taj način želju, od tad pa zauvijek, da uopšte nekog pitam, bilo koga, čak i za njegovo zdravlje ili kako je prespavao prethodnu noć.
U jednom od prošlih pisama, ja sam pokušao, sa dobrom namjerom na metaforičan način da mekše bude prihvaćeno, objasniti vam da po principu, mi koji smo se trefili na istoku zapada; “Ne ulažemo ni trunku našeg truda da natjeramo kokoške da nauče kako da spavaju danju, a da nam tokom noći budne budu.”, kraj rečenice. Ali šta sam dobio zauzvrat sa vaše strane? Jado moj…, dobio sam čitavu dugu pričalicu gdje mi gusto pišete gotovo sve o sovama, koje naravno da se slažem, spavaju tokom dana a noću idu u lov. Ništa niste propustili, od prve ljubavi sova pa sve do poslednje penzije, kako izležu jaja, kako gnijezdo perjem pokrivaju, pa kakve su majke sove, pa babo kakav je, kako sve vaspitavaju buduću generaciju sova, itd, itd…!
Siguran sam prijatelju moj, da ukoliko mi Bog oduzme razum samo na trenutak, i slobodnom voljom idiotskih razmjera učinim ono neoprostivo, dakle postavim vam neko bilo kakvo pitanje, nešto nalik „o nezahvalnosti mačaka“ (molim vas nemojte da mi odgovarate), znam da ću biti prinuđen da pročitam otprilike najmanje deset dobrih stranica sitnog rukopisa, u kojima će te mi pisati na dugo i široko, sve do sitnih mrvica „ o buđenju poetičnosti kod guštera u aprilu“. Znam da je sve ovo veoma važno, kao što sam ubjeđen da će nam jednoga dana biti jako potrebno, jer inače mi vi ne biste pisali toliko detaljno, a smisao mudrosti tek treba da dođe, možda tačno tada kada i mi stignemo na napredni stepen vašeg razvitka, i sasvim razumljivo, ukoliko i vi budete ljubazni da nas sačekate tamo gdje jeste. Ukoliko se to ne dogodi, znači ako nas ne budete čekali, sve ono što budemo do tada učili o gušterima moramo nadograđivati detaljnijim proučavanjem za jedan viši stepen vaše mudrosti, što bi možda bila druga ali vrlo bitna tema slično „zlatni trenutak veselog orgazma kod krokodila“.
U jednom od vaših pisama, prijatelju moj, pokušali ste mi objasnit nešto što mi je ostalo u sjećanje i ne vidim nijedan zdrav razlog zašto vas ne bih podsjetio riječ po riječ: „Tamo gdje se sunce ranije rađa, noć ranije dolazi“. Čista istina, bistro ko rosa, dragulj, ćilibar, i nemam ni jedno slovo da dodam.
Ali zar ovo nije još jedan dodatni razlog da se ozbiljnije vratimo problemu „nezahvalnosti mačaka“, koji su filozofi i učenjaci „kasnijeg izlaska sunca“ namjerno ili nenamjerno ostavili u zaborav, krijući od nas na taj način možda i ključni razlog mnogih ratova koji su požnijeli živote, a posadili smrt, razlog koji i dalje cjenjeni prijatelju moj, čini mene i tebe, da usavršavamo do samog uništenja užasno zanimanje vojnika.
Riječ „sutra“, prijatelju moj, u ovakvim napetim okolnostima više no što je „nada“, ona je „pobjeda“, i izgleda da će tačno tako da bude „pobjeda“, ali svakako u korist mašina i čeličnih lanaca, i naročito na moju i tvoju štetu. Sve što se dešavalo i dešava oko nas, jeste samo zbog jednog jedinog razloga koji se svakoga dana sve više i više smanjuje, dakle jednostavno samo zbog toga što želimo biti ljudi.
Ciljajući jedno ravnodušnije razumijevanje u ovoj našoj Zemlji u obliku sfere gdje sve ravno mukom se uklapa, gdje smo svakako prinuđeni razmijenjivati mnogo toga među sobom, od slatkih i laganih bajki za djecu, pa sve do užasno krvavih igara odraslih, mislim sasvim prosto, onako ljudski, samo da bi i ti bio uključen u tok dobre volje ovoga pisma, i da ne budeš više samo njegov običan primaoc, predlažem ti i savjetujem sljedeće:
1.Ustani rano ujutro i čekaj na izlazak sunca. Kada sunce izađe i bude na polovini horizonta, nemoj da gledaš svoju dugu senku, već pokušaj razumjeti da polovina koju ti vidiš je izlazak sunca za tebe, a polovina koju ti ne vidiš na horizontu je zalazak sunca za nekoga drugog. Dakle, u istoj vidljivoj tački imamo jedan izlazak i jedan zalazak sunca.
2.Također, izađi i posmatraj kada sunce bude napola uronilo na horizontu, i uzmi u obzir da onaj dio koji ti vidiš je zalazak za tebe, dok je skriveni dio izlazak za nekoga drugog. Dakle ponovo smo tu, jedan izlazak i jedan zalazak sunca u istoj vidljivoj tački.
3.U međuvremenu smatram da je bitno napomenuti te da je ova naša kuglica Zemlja neprestano obdarena jednim izlaskom sunca u vremenu i jednim izlaskom u prostoru. Također još sa jednim zalaskom u vremenu i jednim zalaskom u prostoru.
Htjeli mi to ili ne, znali ili ne znali, svi ljudi na ovoj planeti uvjek su između dva izlaska sunca i dva zalaska. Ništa se ne može promjeniti. Barem sa naše strane. Sveti Kur'an nas obavještava da je Svemogući „Gospodar dva izlaska i dva zalaska“. Bog nam je obećao i izlazak sunca sa zapada, ali tog dana možda neće više biti zalaska sa istoka niti vremena za promjene, niti će pokajanje biti dovoljno jer odluka o našoj slobodi, od tog trenutka, pojedinačno i skupa će biti bezvrijedna. Tog dana počinje odbrojavanje vremena prema Sudnjem Danu. Sumnja i vjerovanje svakoga bit će suočeni sa nesumnjivim obećanjem o nastavku u vječnost. Svačiji strah će biti veliki, ali naše mogućnosti za povratak i popravak, će tog momenta čučnuti u stanje nemoći sa žarkom željom da se bude neko drugi ili nešto drugo. Nekima će to stanje biti prolazno, a nekima Bogme neće.
Ostavimo se naše igre prijatelju moj, odustanimo od ponosa radi njih. Laži koje mi ti predlažeš, da će čovječanstvo jednoga dana izgraditi raj na Zemlji, zvuči mi više nego banalna vizija da bi zaslužila podariti joj svoje vjerovanje, dok u međuvremenu, moje me vjerovanje podučava da oplemenim namjere svojih najmanjih djela kako bih mogao shvatiti i ona velika djela i velike događaje.
Raj isto kao i Pakao nisu ovosvjetski, oni nas čekaju negdje možda i ne tako daleko, na drugoj strani Sudnjeg Dana. U Kur'anu stoji: „Toga dana će čovjek biti obavješten o onome što je nosio ispred sebe i što je ostavio iza sebe“. Mi smo ovdje da bi bili iskušani dobrotom i ne da se njome poigravamo, niti da eksperimentiramo njome.
Stvari su jednostavne, jednostavnije od izlaska sunca i dolaska noći. Poslije sto godina će na ovoj našoj planeti biti drugi ljudi, koji će nas hvaliti, osuđivati nas, smijati nam se, psovati ili nas sasvim zaboraviti, sve prema onome što ostavimo iza sebe. To je još jedan sud prije Velikog Suda, o tome koje i kakvo svjedočenje smo ostavili svojim nasljednicima, da nas oni ne bi zaboravili.
Taj neshvatljivi pojam za razum a jasno blistav u duši, Vječnost, iako ona jeste u nama, ali nije ovdje i nije naša sada, osim trenutka kada se obećanje ispuni da bi mi bili u njoj i da nam sva bude u svjetlu prosuta, ili (nedaj Bože) paklenom tminom pokrivena. Ona će do Sudnjeg Dana pripadati ljudskom rodu samo preko ljubavi prema Istini, i naročito vjerovanjem u to, da sve nepravednosti koje smo pretrpili ili izmislili među nama ovdje na Zemlji, Bog će nagraditi Njegovom neizmjernom i nepogrešivom pravednošću. AMIN

Uz Božiju dobrotu
Moj obzir prema vama
Prijatelj Istočno od Zapada



Ostali prilozi:
» IMA LI SELAMETA OD AMANETA?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 23. October 2017 02:27
» ISNAMOV TRAG IZ KAMENOG PERA ZA VJEČNA VREMENA
Šefka Begović-Ličina | 22. October 2017 03:44
» POSLJEDNJI SELAM OD TVOJE PTICE
Šahin Šišić | 22. October 2017 01:22
» HEDIJA ISNAMA TALJIĆA BOSNI I BOŠNJACIMA
Akademik dr. Ferid Muhić | 20. October 2017 21:16
» DOBRE SLUGE, GROZNI GOSPODARI
Sead Zubanović | 19. October 2017 17:17
» ČETIRI BOŠNJAČKA VELIKANA
Elmedina Muftić | 18. October 2017 19:07
» ALIJA IZETBEGOVIĆ, DRŽAVA BIH I BOŠNJACI
Aziz Hurem | 18. October 2017 18:45
» LUKAVSTVO I DISKRIMINACIJA SRBA, U MOSTARU, KRAJA NEMA
Mr. Milan Jovičić | 18. October 2017 18:00
» POSLJEDNJI SELAM ŠEMSUDINU KUČEVIĆU
Dr. Harun Hadžić | 17. October 2017 02:03
» ŠTA TO BJEŠE DOMOVINA ...?
Velija Murić | 16. October 2017 02:07
» ISNAM TALJIĆ - ČOVJEK KOJI SE PRESTAO SMIJATI
Said Šteta | 13. October 2017 13:17
» SRPSKI MIGOVI PROTIV HRVATSKIH FANTOMA
Nedžad Ahatović | 12. October 2017 21:08
» JEDAN POGLED IZ BOSNE POVODOM ERDOGANOVE POSJETE SRBIJI I SANDŽAKU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 12. October 2017 18:51
» VAŠAR SEZONE
Elmedina Muftić | 12. October 2017 18:22
» BOŠNJACI I MEDIJI
Džebrail Bajramović | 11. October 2017 02:00
» DAN KADA SU POBIJEDILI NAJBJEDNIJI
Aziz Hurem | 11. October 2017 01:02
» MRŽNJA JE OTROV
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 09. October 2017 16:25
Ostali prilozi istog autora:
» KASNO – PA – RANO
30. September 2017 14:59
» PTICE...
27. September 2017 01:55
» IPAK, NE PIŠU...
14. September 2017 21:53
» U IME CIVILIZACIJE
24. August 2017 14:13
» ZALOG SVJETLOSTI
09. December 2016 17:38
» FENOMENOLOGIJA SLOBODE
29. July 2016 01:11
» JEDNOSTAVNA KNJIGA
29. May 2015 18:58
» DIJALOG TO JE ČOVJEK
01. April 2015 14:45
» ZEMLJA DOMOVINA
13. December 2013 15:21
» BOSNA BEZ NACIJE
31. March 2013 15:35