Protekle hefte Bošnjaci.Net ekskluzivno su objavili Saborsku vasijjetsku besjedu uvaženog Reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića, koju je u povodu 11.jula – Dana genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i Bosni i Hercegovini, pred kraj mandata, održao u Saboru IZ (7.juli 2012.). Potaknuti posljednjim dešavanjima u daytonskoj Bosni i Hercegovini, posebno u manjem bh. entitetu, u kojem se provodi aparthejd u kontinuitetu nad Bošnjacima, preživjelim žrtvama genocida i povratnicima. Neovisno na starosnu dob i pol; svi Bošnjaci su na udaru od veliko-srpskog genocidnog aparata Karadžićevih nasljednika, uključujući i paravojne ravnogorske četničke “kama” trupe koje su im na usluzi od Banja Luke pa do Rav(Cr)ne Gore, kao i mediji koji im vjerno služe za javno linčovanje. Svjedoci smo protesta roditelja i đaka zbog aparthejda u obrazovom sistemu manjeg bh. entiteta, u kojem se nameće učenicima bošnjačke nacionalnosti da uče genocidni svetosavski program… Istovremeno otkrivanje najveće masovne grobnice Tomašica, u kojoj je srpski politički, vjerski i kulturni estabilišment na više od desetine metara ispod zemlje, pokušao zakopati istinu i dokaze o genocidu nad Bošnjacima prijedorske regije. Te posljednja dešavanja u Višegradu kada su tamošnji predstavnici Odjeljenja za inspekcijske poslove, 24. decembra - uoči katoličkog božića, namjeravali sa spomen obilježja žrtvama genocida, ubijenim tokom srpsko-crnogorske agresije na BiH u tom gradu, ukloniti riječ GENOCID, te nakon toga da izvrše rušenje kuće Sumbule Zebe, u kojoj je na početku srpsko-crnogorske agresije na BiH spaljeno 72 Bošnjaka. S tim srpsko-crnogorskim genocidnim činom nad višegradskim Bošnjacima ova kuća je u javnosti poznata kao "Živa lomača". Sve nas čudi da rušenje memorijalnog obilježja višegradskim žrtvama genocida i kuće "Živa lomača" nisu najavili na Badnje veče uoči pravoslavnog božića, baš kao njihovi preci kada se vršili genocidne pohode, i tako da u ime velike Srbije budu ubjedljiviji u ubijanju u žrtvama sjećanje na genocid. Mada ova mogućnost još nije isključena. Državne, entitetske vlasti i predstavnici međunarodne zajednice, svi šute iako su debelo plaćeni iz opustošenog budžeta države BiH. Upravo zato objavljujemo drugi dio vasijjetske besjede sa trodimenizijalnim formama, da svaki Bošnjak i Bošnjakinja nađu svoje mjesto, tj., svoju liniju - državne, nacionalne i duhovne odbrane. Smatramo da je to zadatak upravo ove generacije da uči mladi bošnjački naraštaj da ne čeka da mu četnici dođu na prag i zapale njega i njegovu porodicu, kao što se dogodilo u Višegradu, pa mu sad ti isti srpski fašisti, koji su visokopozicionirani u vlastima države BiH, entiteta i općina, ne daju da na spomen obilježju napišu ono šta su velikosrpski nacionalisti planirali, naredili i počinili, tj. GENOCID. Zato svaki Bošnjak i Bošnjakinja trebaju zauzeti svoje mjesto na liniji odbrane od budućeg genocida, time da blagovremeno spasimo svoj narod i domovinu Bosnu i Sandžak od nestanka! Dodatni povod objave ovog drugog dijela besjede je uz prvu godišnjicu od osnivanja Svjetskog bošnjačkog kongresa i zasjedanje svih pododbora, kao i svečano otvaranje prostorija BANU, SBK i BNF u Sarajevu. (B.net)

Akademik prof. dr. Mustafa CERIĆ: Pogrešno je misliti da danas bošnjački narod nema potrebu za snažnim i odvažnim vođama, koji će raditi prave stvari u pravo vrijeme i na pravom mjestu, poput nekih iz prošlosti. Nema naroda bez vođe, niti ima vođe bez naroda. Trenutno bošnjačko i bosansko vodsvo nije na visini povijesnih izazova bošnjačkog naroda ni moralno, ni intektualno, ni politički.

Imam potrebu da kažem da smo mi danas u stanju kao što su bili Alejihisselam i ashabi pred Tebukom. Borili smo se za slobodu i osvojili je, ali nema garancije da je nećemo izgubiti ako ne shvatimo da Gassanovići i dalje rade uz pomoć Heraklija na našem nestanku, dirajući u naše rane i misleći da smo slabi i nejaki da im se suprostavimo u njihovoj namjeri da od nas uzmu u miru ono što nisu mogli u ratu, a to je našu čast i našu slobodu.

Bošnjački bajrak slobode mora da se vijori na svakom pedlju naše jedine domovine Bosne i Hercegovine!

Stoga, ako niko drugi, onda Islamska zajednica mora uvijek biti svjesna opasnosti od genocida pritiv našeg naroda. Genocid nije naša fobija, već realna opcija onih koji uporno negiraju genocid nad našim narodom, unatoč dokazima i presudama najviših instanci Međunarodnog suda pravde. Ako je to tako, a jeste, onda nam je farz da uradimo sve što je u našoj moći da ustanovimo linije odbrane za zaštitu naroda od genocida. A narod je jezgra, koju mora da štiti tvrdi i neprobojni državni, nacionalni i duhovni omotači. Evo kako je to prikazao naš likovni umjetnik Tarik Jesenković kroz vizuelno razmišljnje u trodimenizijalnoj formi.

Na prvoj predodžbi vidimo zeleni omotač oko jezgra naroda, kao duhovna linija odbrane za koju je odgovorna Islamska zajednica, na drugom mjestu je žuti omotač oko jezgra naroda, kao nacionalna linija odbrane za koju su odgovorne nacionalne bošnjačke institucije, dok je na trećem mjestu plavi omotač oko jezgra naroda, kao državna linija odbrane za koju je odgovorna politička pamet koju treba da u zajedništvu proizvede duhovna i intelektualna elita sa snažnom nacionalnom i državotvornom sviješću.

I


Na drugoj predožbi vidimo zamišljeno idealno stanje kad je, prije svih, država u funkciji zaštite jezgra naroda, pa je onda i dohovna i nacionalna linija odbrane u prirodnom položaju u odnosu na državu i njenu osnovnu funkciju. Bošnjaci su autohtoni narod koji ima prirodno pravo na sve što imaju i drugi narodi na Balkanu i Europi, uključujući i nacionalnu državu. Jer, prošlo je vrijeme prisvajanja Bosne i posvajanja Bošnjaka za bilo čije nacionalne interese. Bošnjaci su danas svjesniji svog prava na vjeru, naciju, kulturu, dom, domovinu, državu, slobodu i nezavisnost više nego ikad ranije.

II


Na trećoj predodžbi vidimo sadašnje stanje stvari, gdje je samo zeleni, duhovni omotač čvrsto uz jezgro naroda, dok su druga dva omotača, kao nacionalna i državna linija odbrane, razbijeni i zato nisu u funkciji zaštite naroda od eventualne opasanosti. Kao što vidimo samo zelena, tj., duhovna linija odbrane, je kompaktna pa tako i u funkciji zaštite narodnog jezgra, a to je Islamska zajednica, koja zbog razbijenosti nacionalne i državne linije odbrane često služi kao zamjena za nacionalne i državne institucije. To stanje nije zdravo ne samo za naciju i državu, već nije zdravo prije svega za Islamsku zajednicu, jer svako napuštanje vlastite linije i ulazak u zonu odbrane drugih, slabi duhovnu liniju odbrane Islamske zajednice.

III


Pa ipak iz pozicije svoje misije, Islamska zajednica ima pravo i obavezu da višak svoje energije, koju je umeđuvremenu napravila, prenese na jačanje nacionalnog omotača, koji mora biti u službi jačanja i održavanja državne linije odbrane.

To se bolje može vidjeti na plošnom prikazu, gdje je narod u središtu zaštite, prvo, državne linije odbrane, drugo, nacionalne linije odbrane i, treće, duhovne linije odbrane, a to je Islamska zajednica kao zadnja linija, koja mora uvijek biti budna i sposobna da čuva život, vjeru, slobodu, imetak i čast naroda.

Ovaj drugi set predodžbi prikazan je u plošastom obliku sa željenim rasporedom odgovornosti za zaštitu naroda od genocida. Ovdje je država na prvoj liniji odbrane sa svojim mišićima vojske i policije, sa pravnim i sudskim institucijama, sa odgojno-obrazovnom mrežom od dječijeg vrtića do univerziteta i sa ekonomskom brigom za svakog čovjeka.

Na drugom mjestu je nacija, koja ima nacionalnu liniju odbrane sa intelektualnom snagom, kulturnom tradicijom i umjetničkom vještinom putem kojih se održava i razvija nacionalni ponos naroda, jer nema naroda bez nacije, niti ima nacije bez ponosa.

Na trećem mjestu je vjera, koja ima duhovnu liniju odbrane sa moralnim vrlinama i etičkim dokrinama putem kojih se odgaja duša naroda, jer nema naroda bez duše, niti ima duše bez morala i etike.
Na prvoj predodžbi ovog drugog seta vidimo zabrinjavajuće stanje, jer su se prva, državna i, druga, nacionalna linija razlile ili izlile iz svog korita pa im je tako i snaga odbrane razvučena bez jasnog pravca i preciznog cilja. Ova slika jest umjetnički rad našeg umjetničkog slikara Tarika Jesenkovića, ali ova slika je i realnost našeg života, koju svako od nas ne samo da osjeća dušom, već vidi očima. Bilo bi krajnje neodgovorno s naše strane da zanemarimo zabrinutost naroda za stanje u našoj državi i za zapuštenost u našoj naciji. Narod zna za teškoće, ali ne može razumjeti bezosjećanost, neodgovornost i razjedinjenost onih koji su pozvani da brinu o sudbini nacije i države.

I


Na drugoj predodžbi vidimo sile koje nastoje da sve tri linije odbrane razgrade i učine ih nesposobnim za odbranu naroda od genocida. Možda u današnjem zasijedanju Sabora ima neodoljive simbolike, jer smo u danima sjećanja na genocid u Srebrenici, kad se svi normalni ljudi u svijetu pitaju zašto je to moralo tako biti, zašto je Europa dozvolila da se na njezinoj teritoriji opet dogodi genocid i nakon Holakosta i unatoč uzviku "nikad više".

Čestitam predsjedniku Sabora što je zakazao ovo zasijedanje baš u ovim danima i što je danas jedna od tema dnevnog reda povratak u Srebrenicu. Jer, Srebrenica je tačka duhovnog spajanja svih Bošnjaka ma gdje bili. To je duboka i trajna rana koju svaki Bošnjak osjeća. Zbog toga pomisao da bi nam se to moglo opet dogoditi zato što oni koji negiraju jednom počinjeni genocid, spremni su to opet učiniti, mora nas sve uozbiljiti i ujediniti oko jednog cilja, a to je zaštita od genocida. Dakako, ovo je pravo mjesto gdje treba da o tome razgovaramo i ovdje su pravi ljudi koji ovo priču treba da čuju.

II


Na trećoj predodžbi vidimo raspored linija odbrane, koje, nažalost, ne funkcionišu, posebno državna i nacionalna linija. Duhovna linija za koju je zadužena Islamska zajednica je najčvršća i najpouzdanija zato što je tu liniju Allah, dž.š., uspostavio imperativom šehadeta, namaza, ramazana, zekata i hadža. Nadalje, svaka džamija i svaki imam u džematu je duhovni stražar, koji savjesno i odgovorno drži stražu da neko ne bi naudio narodu. To je Allahova milost koja nas je čuvala i koja nas čuva od nestanka. To treba da nam bude poticaj da i mi uradimo što je do nas, jer kad nam Uzvšeni Allah rješi problem, mi imamo vjeru u Njegovu svemoć, ali kad nam Sveznajući Allah ostavi da mi svoj problem sami rješavamo, onda to znači da nam je Milostivi Allah dao sposobnost da to uradimo. Zato je pitanje uspostavljanja i održavanja držvane i nacionalne linije za odbranu naroda od genocida naša stvar, naša sposobnost ili nesposobnst, naš opstanak ili nestanak, naše biti ili ne biti.

III


Ovo je naš Tebuk, koji nas opominje da valja ustati iz medinske hladovine i pokazati Gassanovićima i Herakliju, pa makar i po najvećoj žegi, da smo na liniji odbrane od eventualnog napada kako bi shvatili da se više niko ne smije poigravati sa našim životima. Tebuk je bio i ostao demonstracija duhovne, nacionalne i državne moći muslimanske zajednice unatoč munaficima i izdajnicima, koji za medinsku hladovinu daju i čast i mast naroda. I valja nam se probuditi i pobuniti protiv izjava, koje ovih dana čujemo od nekih sprskih vladika, da opstanak države Bosne i Hercegovina ovisi o srpsko-hrvatskom dogovoru, dakako, iz Karađorđeva, a to je poznata politika od koje se, očito, nije odustalo prema kojoj jednu trećimu muslimana Bošnjaka treba pokrstiti, jednu trećinu protjerati, a jednu trećinu pobiti, jer to je srpsko-hrvatska "briga" o Bosni i Hercegovin.

Prema tome, prvi i najvažniji uvjet za spas i opstanak Bošnjaka bilo je i ostalo kreativno duhovno i političko vodstvo, koje hoće, može i zna ustati protiv srpsko-hrvatske "brige" o Bosni i Hercegovini, koja u konačnici znači nestanak bošnjačkog narod. Bošnjaci su imali dobre i loše vođe kao i svi drugi narodi, ali Bošnjaci ne mogu podnijeti loše vođe zato što žive u takvom okruženju koje ne dozvoljava nemar, neznanje, neodlučnost, potkupljivost, pokvarenost, neodgovornost i izdaju.

Više od jednog stoljeća Bošnjaci nisu imali vođe koji su mogli da im osiguraju fizički i politički prostor za njihova duhovna ostvarenja ili njihov biološki napredak. No, ako se usporede velike vođe iz različitih epoha kao što su bili Husejna-kapetan Gradašćević, reisu-l-ulema Džemaluddin Čaušević, Mehmed Spaho i Alija Izetbegović, nekoliko zajedničkih osobina su im svojstvene. Svi su aktivno sudjelovali u kreiranju povijesti, imali su hrabrost i karizmu, bili su nepotkupljivi, bili su spremni rizikovati vlastiti život, zdravlje i imetak za plemeniti cilj, svi su bili obrazovani i znali su se nositi sa složenošću geipolitičke i religijske stvarnosti njihovog vremena. Razlika između menađera i vođe je u tome što menađer radi stvari pravilno, dok vođa radi prave stvari u pravo vrijeme i na pravom mjestu.

Pogrešno je misliti da danas bošnjački narod nema potrebu za snažnim i odvažnim vođama, koji će raditi prave stvari u pravo vrijeme i na pravom mjestu, poput nekih iz prošlosti. Nema naroda bez vođe, niti ima vođe bez naroda. Trenutno bošnjačko i bosansko vodsvo nije na visini povijesnih izazova bošnjačkog naroda ni moralno, ni intektualno, ni politički. Uistinu sam se zamislio i pitao gdje smo mi kad sam ovih dana pročitao, što je kairski al-Ahram objavio, da je u vrijeme sultana Sulejmana Veličanstvenog (1520-1566) glavni imam u Istanbolu morao poznavati arapski, latinski, turski i perzijski jezik; morao je poznavati Kur'an, Indžil i Tevrat (Bibliju i Toru); morao je biti alim u Šerijatu i fikhu; morao je poznavati fiziku i matematiku na nivou učitelja; morao je poznavati viteštvo, streličarstvo, borilaštvo i umjeće džihada; morao je biti naočit; i morao je imati jak i melodičan glas.