U subotu, 30. novembra 2013. godine, u modernom centru Zajednice Bošnjaka Džordžije u Atlanti uspješno je završena Konvencija Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike.

Moderator Konvencije je bio potpredsjednik KBSA Eldin Elezović, koji je izrazio zahvalnost i dobrodošlicu gostima i delegatima, te otvorio panel na temu “Uloga dijaspore na izborima 2014. godine” i predstavio izlagače.

Predsjednik UO KBSA, mr. Hamdija Čustović, govorio je o važnosti učešća Bošnjaka na izborima u BiH, ali i o problemima diskriminatorskih zakonskih odredbi s kojim se dijaspora suočava u ispunjavanju svog građanskog prava. Mr. Čustović je također govorio o problemu novih predloženih izmjena Zakona o prebivalištu kojim bi se još vise otežalo prijavljivanje Bošnjaka, posebno u entitetu Republika Srpska.


Počasni gost konvencije KBSA dr. Emir Suljagić je govorio o političkoj situaciji u BiH i aktivnostima Građanske koalicije Prvi Mart, te njihovog zalaganja za građanska prava povratnika ali i dijaspore koji većinom potiču iz djela BiH koji je u trenutnoj nadležnosti manjeg entiteta. Dr. Suljagić je naveo primjer djece u Konjević Polju kad je govorio o otvorenoj diskriminaciji povratnika u RS i kršenja osnovnih građanskih prava na jezik i obrazovanje na bosanskom jeziku i prema planu i programu koji oni žele.

Prof. Emir Ramić, direktor Instituta za Istraživanje Genocida Kanada (IGK), je podsjetio na istraživački rad kad je u pitanju alarmantno opadanje glasača u Sjevernoj Americi i dijaspori. Prof. Ramić je također pohvalio rad koalicije “Prvi Mart” ne samo u zalaganju za građanska prava, nego i borbi protiv negiranja genocida u manjem entitetu i uopće.

Član Kluba prijatelja KBSA prof. Semir Đulić je naglasio razvijanje nacionalne i građanske svijesti kao imperativ za bilo kakav glasački angažman Bošnjaka u dijaspori. Đulić je pozvao sve Bošnjake da shvate budućnost Bosne i Hercegovine kao svoju individualnu odgovornost, a ne odgovornost drugih osoba ili organizacija. Samo na ovaj način možemo pobjediti i izboriti se za opstanak naše domovine.

Predsjednik UO KBSA je zatim upoznao prisutne sa svim aktivnostima KBSA, akcijama, uspjesima i planovima za budući period. Skrenuo je pažnju na činjenicu da dok RS ulaže ogromne svote novca u lobiranje u SAD otvaranjem zvaničnog predstavništva u Washingtonu, država BiH ne ulaže nijedan dolar. KBSA je potpuno volonterska organizacija i članovi i delegati sve troškove snose sami kao i svoje vrijeme sve radi promocije interesa BiH. Naglašeni su uspjesi KBSA kao što su seminari i aktivnosti vezani za Popis stanovništva u BiH, borba protiv diskiminatorskih zakona, protiv negiranja genocida i revizije historije o agresiji na BiH. KBSA je odigrao najvažniju ulogu u protestima protiv sviranja genocidne pjesme “Marš na Drinu” na proslavi pravoslavne godine u Ujedinjenim nacijama koju je organizovao Vuk Jeremić a zbog čega se izvinio generalni sekretar UN-a. KBSA je također predvodio uspješne akcije o zabrani nastupa i pisanja negatorima genocida Michael Parentija i Michael Dobbsa.

Na konvenciji su donesene važne odluke o dopuni Upravnog Odbora KBSA, reorganiziranju strukture KBSA i načinu djelovanja kako bi aktivizam KBSA još uspješnije predstavljao interese Bošnjaka BiH na ovom području. Također je usvojen prijedlog Kluba Prijatelja KBSA da se ovom tijelu imenuju dodatni članovi: Meho Tepić, Nail Čubro. Za počasnog člana je imenovana nana Fata Orlović koja je počastila našu konvenciju s njenim prisustvom.

Za novog člana UO KBSA iz države Mičigen imenovana je gospođa Senada Cvrk-Pargan.

Mr. Čustović je pohvalio rad i saradnju s partnerskim organizacijama kao što su Institut za Istraživanje genocida u Kanadi (IGK), BZK "Preporod", Prvi Mart, Vijeće BH organizacija Australije i Bosansko američki centar za edukaciju i genocid (BAGI). Napomenuo je neophodnost suradnje sa džematima i drugim lokalnim organizacijama i udruženjima.

Na konvenciji je usvojena Deklaracija povodom 70 godišnjice zasjedanja ZAVNOBIH-a i Dana državnosti BiH. Deklaraciju je prezentirao prof. Emir Ramić.

Lokacija održavanja sljedeće Konvencije KBSA je ostavljena za diskusiju i odluku na nivou UO KBSA.

Glavne tačke novih smjernica rada obuhvataju sljedeće oblasti:

 Rad na registraciji glasača na izborima 2014. godine u BiH;

 Rad na lobiranju Rezolucija o genocidu u Srebrenici i sedmice počasti BiH na državnom nivou širom SAD;

 Angažman povjerenika KBSA u gradovima i državama širom SAD i Kanade u promociji strateških ciljeva KBSA;

 Strateško djelovanje zajedno sa Savjetodavnim vijećem za BiH za veći angažman Sjedinjenih Americkih Država u rješavanju političke krize u BiH.

Isti dan je održana Svečana akademija povodom Dana Državnosti BiH.

---

Usvojena Rezolucija o historijskoj važnosti ZAVNOBiH–a za Državnost BiH

Na Akademiji povodom 70 godina od prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a, održane 23. 11. 2013. u Torontu i na centralnoj akademiji sjevernoameričkih Bošnjaka održanoj 30. 11. 2013. u Atlanti, SAD, članovi Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike su usvojili

Rezoluciju o historijskoj važnosti ZAVNOBiH –a za državnost BiH

1. Sjevernoamerički Bošnjaci potvrđuju važnost i vrijednost Prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog Oslobođenja Bosne i Hercegovine (dalje: ZAVNOBIH), koji je potvrdio i utemeljio kontinuitet državno‐pravne bosanskohercegovačke tradicije, historije, kulture, obnovio državnost i bio legalističko‐pravni i legitimacijsko‐politički osnov za kasniji državno‐pravni razvoj Bosne i Hercegovine sve do njene, međunarodno‐pravno priznate, nezavisne državne egzistencije.

2. Sjevernoamerički Bošnjaci ocjenjuju da je Prvo zasjedanje ZAVNOBIH‐a predstavljalo prvo istinsko narodno predstavništvo, sastavljeno iz predstavnika svih naroda i građana, koje je kao takvo moglo suvereno odlučivati o političkoj budućnosti Bosne i Hercegovine. ZAVNOBiH i njegova djelatnost od 1943. do aprila 1945. je najznačajniji događaj u historiji Bosne i Hercegovine. Svojom Rezolucijom na Osnivačkoj skupštini i Proglasom narodima Bosne i Hercegovine, ZAVNOBiH je nakon 480 godina obnovio državnost Bosne i Hercegovine, potvrdio njen historijsko-politički i državno-pravni individualitet i formirao federalnu Bosnu i Hercegovinu (državu), što je najznačajnija tekovina antifašističkog rata. To je historijski datum – Dan državnosti Bosne i Hercegovine.

3. Sjevernoamerički Bošnjaci iskazuju zahvalnost antifašističkim borcima iz svih bosanskohercegovačkih naroda i građana koji su stali na stranu oslobodilačke borbe, protiv okupatora i domaćih izdajnika. ZAVNOBIH je predstavljao pobjedu političke volje svih bosanskohercegovačkih naroda i građana, kao i presudan moment u njihovom svrstavanju u veliku koalicija savezničkih zemalja protiv trojnog fašističkog saveza Njemačke, Italije i Japana.

4. Sjevernoamerički Bošnjaci ocjenjuju da je veliki historijski smisao Prvog zasjedanja ZAVNOBIH‐a u tome što je

predstavljao koncentraciju i trijumf tradicionalne, historijske Ideje Bosne i bosanskog duha, oličene u priznavanju, poštovanju, prihvatanju i tolerisanju drugog i drugačijeg. Na ovom zasjedanju potvrđeno je da socijalna, nacionalna i vjerska karakteristika bosanskohercegovačke zbilje može naći tačku sinteze i dosegnuti izvorišta svebosanskohercegovačkog sabiranja na kojima se temelji ne samo bosanskohercegovačko društvo, već i savremeni svijet. Na Drugom zasjedanju 1. jula 1944. ZAVNOBiH je usvojio Deklaraciju o pravima građana Bosne i Hercegovine, koja spada u red dokumenata najvećeg dometa ove vrste u svijetu. Deklaracija iz Sanskog Mosta, čak je tri godine predhodila Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, a bila je na njenom nivou. Odluke i drugi dokumenti usvojeni na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a imali su dalekosežniji značaj za izgradnju državnosti Bosne i Hercegovine i za daljnju izgradnju narodne vlasti. ZAVNOBiH je konstituisan u najviše zakonodavno izvršno predstavničko tijelo, u najviši organ državne vlasti, kao jedini predstavnik narodnog suvereniteta. Odlučeno je da Predsjedništvo ZAVNOBiH-a obavlja i izvršne funkcije. Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a proglasilo je Bosnu i Hercegovinu federalnom jedinicom u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji. Organi ZAVNOBiH-a postali su nosioci bosansko-hercegovačke državnosti.

5. Sjevernoamerički Bošnjaci još jednom podsjećaju da je proglašenje

nevažećim odluka ZAVNOBIH‐a na nelegalnom i nelegitimnom zasjedanju tzv. Narodne skupštine tzv. Republike Srpske (20.jula1993.godine) uzaludno i ništavno, jer je usvojeno od strane paradržavnog tijela pravno nepostojeće Republike Srpske. To znači da navedeno paradržavno tijelo unutar međunarodno priznate države Republike Bosne i Hercegovine nije ni moglo donijeti Odluku o proglašenju nevažećim odluka donesenih na zasjedanju ZAVNOBIH‐a. Bosna i Hercegovina je imala svoj državni kontinuitet i prije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, a nakon raspada bivše Jugoslavije. Potpisivanjem Dejtonskog sporazuma Republika Bosna i Hercegovina samo nastavlja svoj državni i pravni kontinuitet po međunarodnom pravu pod imenom „Bosna i Hercegovina“, u istim zavnobihovskim granicama.

6. Sjevernoamerički Bošjaci potvrđuju historijsku činjenicu da je 25. novembar dan obnove bosanskohercegovačke državnosti. Taj datum se ne može izbrisati iz historije bosanskohercegovačkih naroda i građana nikakvim odlukamama bilo koje političke ili nacionalne grupacije u Bosni i Hercegovini i izvan nje.

7. Deklaracija ZAVNOBiH-a koja je prethodila Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima predstavlja ključni datum historije Bosne i Hercegovine i osnovu koja omogućava postizanje potpune samostalnosti, nezavisnosti i suvereniteta Bosne i Hercegovine. ZAVNOBIH je dokaz da je u Bosni i Hercegovini, ne samo moguć nego i logičan zajednički život njenih naroda i građana, da njihova zajednička država može da funkcionira za dobro svih. Stoga je ZAVNOBIH najznačajniji datum naše historije, datum koji potvrđuju milenijsko postojanje Bosne i Hercegovine i pruža model po kojem se jedino Bosna i Hercegovina može razvijati, a njenim narodima i građanima omogućiti punu ravnopravnost i slobodu. Nezavisnost Bosne i Hercegovine (1992.) je samo logični slijed i rezultat onoga što je cijela historija Bosne i Hercegovine iskazala i za što je ZAVNOBIH ostavio bitne političke i ustavno-pravne pretpostavke. Tekovine Narodnooslobodilačkog pokreta i antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu bile su značajan temelj odbrambenog rata 1992.-1995. protiv fašizma, a za očuvanje Bosne i Hercegovine.

8. Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad njenim građanima čine suštinu zajedničkog zločinačkog poduhvata Savezne Republike Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore, od septembra 1991. do kraja 1995, i Republike Hrvatske, od kraja 1991. do 18. marta 1994, njihovih državnih, vojnih i policijskih rukovodstava, te njihovih petokolonaša, kolaboracionista i plaćenika u Bosni i Hercegovini. Namjera tog zločinačkog čina imala je za cilj osvajanje, podjelu i uništenje Republike Bosne i Hercegovine kao države, te “konačno rješenje” muslimanskog pitanja – istrebljenje Bošnjaka ili njihovo svođenje na beznačajnu etničku skupinu. Svi relevantni izvori potvrđuju da je prije izvođenja agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i izvršenja genocida nad Bošnjacima postojala dobro osmišljena namjera za izvršenje tih i drugih oblika zločina. U toku odbrambenog rata Republika Bosna i Hercegovina se odbranila od brutalne velikosrpske i velikohrvatske agresije, u koju su, kao saveznici ili kolaboracionisti, bili uključeni i brojni pripadnici sva tri njena naroda, radi pravdanja agresije i zločina, što uostalom redovno čine fašistoidni režimi. Obrambeni rat je vođen prvenstveno vlastitim snagama i sredstvima, u uslovima višestruke nadmoći agresorâ i u situaciji kada je Bosni i Hercegovini, nezakonitim embargom na oružje, koga je Vijeće sigurnosti OUN-a usvojilo na zahtjev srpskog rukovodstva i lično Slobodana Miloševića 1991, priznatoj, nezavisnoj državi i članici Ujedinjenih nacija, faktički oduzeto pravo da brani teritorijalni integritet i sigurnost svojih građana pred agresijom i genocidom, zagarantovano Poveljom Ujedinjenih nacija. Odbrambeni rat je u ljeto 1995. bio na pragu potpunog uspjeha, baš zato što je bio odbrambeni, što nije težio osvajanju tuđih teritorija, nego samo za odbranu svojih teritorija i svoje suverene, međunarodno priznate države, uz to članice Ujedinjenih nacija.

9. Dejtonskim sporazumom nagrađeni su agresori i njihovi kolaboracionisti koji su uništavali državu Bosnu i Hercegovinu i izvršili genocid nad njenim građanima, za razliku od Drugog svjetskog rata, kada su i okupatori i kolaboracionisti vojno poraženi. Današnja dejtonska Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta, od kojih je entitet Republika Srpska genocidna tvorevina velikosrpskog nacizma, nastala na teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava, obilježena i natopljena, uglavnom, bošnjačkom krvlju, te omeđena i prekrivena brojnim masovnim grobnicama i koncentracionim logorima, u kojoj legalno djeluju fašističke organizacije. Tu genocidnu tvorevinu međunarodna zajednica je legalizovala i legitimirala kao ustavnu kategoriju. Političko rukovodstvo i druge strukture entiteta Republika Srpska, u skladu sa velikosrpskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, na sve moguće načine prikrivaju, minimiziraju, relativiziraju i negiraju genocid nad Bošnjacima; permanentno i kontinuirano izjednačavaju žrtve genocida sa njihovim (svojim) izvršiocima (zločincima); osporavaju historijski, političko-pravni i državni kontinuitet Bosne i Hercegovine, opstruiraju jačanje države Bosne i Hercegovine i konstantno sprovode secesiju, uništavanje države Bosne i Hercegovine, negirajući mogućnost održanja, razvoja i unapređenja kvaliteta zajedničkog života, čime se najozbiljnije dovode u pitanje univerzalne ljudske vrijednosti, slobode i prava, civilizacijske i kulturne tekovine. Entitet Federacija Bosna i Hercegovina, čiji je temelj Vašingtonski sporazum (18. mart 1994.), u suštini djeluje kao dva zasebna entiteta, od kojih u jednom u potpunosti djeluju snage kolaboracionističke tvorevine Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, čijem se rukovodstvu sudi (za udruženi zločinački poduhvat) u ICTY-u, a njihovi politički istomišljenici se, u sadejstvu sa rukovodstvom Republike Srpske, javno u Bosni i Hercegovini zalažu za takvu zločinačku tvorevinu.

10. Sjevernoamerički Bošnjaci pozivaju na jedinstveno djelovanje svih probosanskohercegovačkih snaga za izgradnju suverene, cjelovite, jedinstvene države Bosne i Hercegovine prema Internacionalnom pravu i Povelji UN, kao građanske države sa tri nivoa vlasti – državnim, regionalnim i općinskim – prema europskim standardima o lokalnoj samoupravi; pri čemu regije nisu države nego zajednice općina, zasnovane na geografskim, saobraćajnim, privrednim i historijskim kriterijima, u kojima žive građani. Takva država treba obezbjediti: pravo na rad, mir i blagostanje za buduće generacije; svim odanim građanima i narodima na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine jednaka prava i slobode; povratak svakome u svoj rodni kraj; punopravno članstvo u euroatlantskim integracijama; zaštitu prirodnih ljepota i resursa; zaštitu čovjeka i porodice kao temelja zdravog društva; poštivanje različitih svjetonazora; zaštitu interesa naroda i vjerskih skupina. Bosna i Hercegovina je država svih njezinih građana, koji tvore bosanskohercegovačku naciju bez obzira na etničku, vjersku, rasnu, spolnu i dobnu pripadnost. Prvi korak u bosanskohercegovačkoj renesansi je izgradnja sistema vladavine zakona, promjena dejtonskog ustrojstva države, primjena Presude Internacionalnog suda pravde koja je jasno precizirala da su vojska i policija entiteta Republika Srpska izvršile genocid. Na toj se osnovi gradi država. Zato nam je potrebna jaka programska probosanskohercegovačka koalicija