Sead ZUBANOVIĆ: Ko ima pravo vjerovati u dobronamjernost onih koji su čitavo vrijeme radili na štetu Bošnjaka? Kako treba tumačiti njihov pred popisni slogan u Sarajevu: “Budi građanin“, a u Banja Luci: „Budi svoj“? Kako to ista „nevladina“ organizacija na dva potpuno suprotna načina agitova na stanovnike u dva različita entiteta. Zašto se samo Bošnjacima razvlačila pamet sa mogućnošću drugačijeg izjašnjavanja prilikom popisa što se tiče nacionalne pripadnosti? Zna se dobro oko čijeg jorgana se igrala i još uvijek igra igra. Sada nam ti isti nedobronamjerni ljudi dijele tablete „apaurina“ i „leksilijuma“ kroz umirujuća saopštenja o regularnosti završenih aktivnosti i kao vjerodostojno mogućim konačnim, po nama realnim, rezultatima zastupljenosti pojedinih nacionalnih grupa u ukupnom broju stanovništva naše domovine. Po objavljivanju konačnih rezultata, bojim se, Bošnjacima će trebati „morfij“.

Saopštenje nevladinih organizacija da je na probnim uzorcima Popisa stanovništva evidentirano pedeset četiri posto Bošnjaka od ukupnog broja stanovništva BiH i da u manjem entitetu procenat popisanog bošnjačkog stanovništva iznosi sedamnaest posto neće sigurno biti potvrđen u januaru mjesecu naredne godine kao konačan rezultat. Ovo saopštenje je dato u javnost iz dva razloga. Prvi je da se umiri revolt u bošnjačkom korpusu zbog mora nepravilnosti evidentiranih tokom provođenja ove aktivnosti i straha da će se osnovano insistirati na njegovom poništenju; a drugi razlog je da se na vrijeme signalizira političarima manjeneg entiteta da poduzmu dodatne korake u cilju „korekcije“ rezultata popisa.

Ko ima pravo vjerovati u dobronamjernost onih koji su čitavo vrijeme radili na štetu Bošnjaka? Kako treba tumačiti njihov pred popisni slogan u Sarajevu: “Budi građanin“, a u Banja Luci: „Budi svoj“? Kako to ista „nevladina“ organizacija na dva potpuno suprotna načina agitova na stanovnike u dva različita entiteta. Zašto se samo Bošnjacima razvlačila pamet sa mogućnošću drugačijeg izjašnjavanja prilikom popisa što se tiče nacionalne pripadnosti? Zna se dobro oko čijeg jorgana se igrala i još uvijek igra igra. Sada nam ti isti nedobronamjerni ljudi dijele tablete „apaurina“ i „leksilijuma“ kroz umirujuća saopštenja o regularnosti završenih aktivnosti i kao vjerodostojno mogućim konačnim, po nama realnim, rezultatima zastupljenosti pojedinih nacionalnih grupa u ukupnom broju stanovništva naše domovine. Po objavljivanju konačnih rezultata, bojim se, Bošnjacima će trebati „morfij“.

Uz uvijek podrazumijevajuću saglasnost političara hemafrodita koji sebe nazivaju bošnjačkim predstavnicima u vlasti, popisni materijal je uskladišten u sarajevskom prigradskom naselju imena Lukavica. Zvanično ovo predgrađe nazivaju „Istočno Sarajevo“, ali ja to ne činim jer može, recimo, nedobronamjeran čovjek prilikom čitanja lahko, naprimjer izostaviti veliko slovo „I“ sa početka naziva pa bi to onda moglo jako ružno da zvuči. Helem, u privatnom objektu koji je, Popisna komisija kaže, opremljen video nadzorom, a vlasništvo je jednog lica, naravno Srbina, smještena je ova dragocjena dokumentacija čiju tajnost sadržaja garantuje država! Sam prostor za skladištenje je određen tek nekoliko dana po početku obavljanja popisa?! Inače u Lukavici, opet normalno uz pristanak ljudi bez mnogo karaktera koji pripadaju bošnjačkom, ali i bosanskom korpusu (ministar Hadžić naprimjer sjedi na mjestu Bošnjaka, a izjašnjava se Bosancem) izgrađena je i smještena zgrada „SIPE“, kao i Emigracioni centar sa njegovim, od početka do danas, stalnim stanarom Abu Hamzom. Nakon dugogodišnjeg otkupljivanja zemljišta (od besplatnog placa kako je obećano od strane vlade manjeg entiteta, srpski normalno upotrebljena laž da bi se dobila izgradnja tog jako skupog objekta, došlo se do astronomske cifre vrijednosti te lokacije) počinje se redovno, evo zadnje tri godine sa gradnjom zgrade, kažu najsavremenije „pritvorne jedinice“, zatvora na Balkanu, što god Dodo traži to Srbi moraju i dobiti. Lične karte i pasoši se odavno štampaju u Banja Luci i krivotvore širom RS-a. Još je ostalo da se i Predsjedništvo države, kad on to poželi, preseli tamo. Kakve su garancije da prilikom „slučajnog“ nestanka elekrične energije nestane i koja hrpa popisnih listi? Na isti način se može nova količina popisnog materijala i dodati već postojećoj. Lahko je moguće da bude i poplave u tom objektu koji služi kao magacinski prostor i požara, ali jedno je sigurno. Rezultati popisa koji su najavljeni neće ostati ovakvi, a i njihovo će objavljivanje biti uslovljeno, recimo samostalnošću RS-a, naprimjer.

U našoj Bosni uobičajeno je reći onom ko se prerano raduje: “Prvo skoči pa reci, hop“! Opravdano postadoh jedan od onih za koje neki kažu da i u jogurt pušu. Evo i jednog veoma velikog, ali od javnosti strogo povjerljivog državnom tajnom dugo čuvanog, razloga zašto.

Na popisu stanovništva održanom u FNR Jugoslaviji 1948. godine popisani su kao narodi redom: Srbi, Hrvati, Slovenci, Makedonci, Muslimani i Crnogorci, a kao nacionalne manjine evidentirano je njih jedanaest: Šiptari, Mađari, Rumunji, Turci, Slovaci, Talijani, Bugari, Nijemci, Česi, Ukrajinci i ostali. Iz do danas neobjašnjivog razloga poslije ovog popisa Muslimani (Bošnjaci su po „zakonu“ prestali biti Bošnjaci još za vladavine Austro-Ugarske kada su „izgubili“ i svoj bosanski jezik) nisu više bili narod i na sljedećem popisu su se mogli izjasniti samo kao Srbi, Hrvati ili „neopredjeljeni“. Krvlju i najvećim procentualnim stradanjem, poslije Jevreja, tokom Drugog svjetskog rata plaćeno i vraćeno pravo na svoje ime, makar ono bilo sa vjerskim prefiksom, se briše. Historijske činjenice da je od sedam ofanziva njih šest njemački okupator izveo u Bosni, da je u gradu Jajcu, opet u Bosni, ratne 1943.godine utemeljena i proglašena na drugom zasjedanju AVNOJ-a Federativna Narodna Republika Jugoslavija nije pila vode. Narod kojeg su ubijali svi redom, četnici, ustaše, Nijemci i Talijani u novoformiranoj državi biva kažnjen. Zaista, zašto i kako se to desilo? Ko nam je nanio tako tešku nepravdu čiju cijenu krvavo plaćamo evo do danas.

Po završenom već pomenutom Popisu stanovništva četrdeset osme godine do predsjednika države Josipa Broza dolaze informacije (njemu špijuna nikada nije falilo) o tajno održanom svesrpskom saboru i njegovoj jednoglasno donesenoj odluci da Srbija napusti Jogoslaviju i „prisojedini“ se tadašnjem Sovjetskom Savezu (Rusiji). Pragmatični Tito stupa u pregovore i razgovore sa predstavnicima Srba, većinskim narodom njegovog budućeg carstva, tražeći načina da promijeni njihovu odluku i sazna razloge nezadovoljstva postojećim državnim uređenjem. Prvo što mu je sugerisano bi da Srbi ne žele da žive u državi u kojoj su Muslimani priznati kao narod. On im je obećao da će to promijeniti i autokratski uskrati Muslimanima pravo na ravnopravnost. Na sljedećem popisu stanovnišva 1953. godine nacija „Musliman“ nije postojala. Umjesto nje u istoj rubrici pisalo je „Neopredijeljen“. Tito je tako svojevoljno ukinuo odluku ZAVNOBiH-a (Zemaljskog Antifašističkog Vijeća Narodnog Oslobođenja Bosne i Hercegovine) vrhovne vlasti ove Republike o konstituivnosti muslimanskog naroda. Nakon njegove odluke više nije važila ona čuvena krilatica da Bosna nije ni srpska, ni muslimanska, ni hrvatska, nego i jednih i drugih i trećih. Bila je to protustavna odluka, ali on je mogao sve. Zatim je u posrednim pregovorima od njega traženo da se četnicima ne sudi za ratne zločine. Tu je postignut kompromis da im se ne sudi, ali samo za zločine počinjene nad Muslimanima sa dodatnom obavezom države da se niti jedno stratište tog naroda ne smije obilježiti na bilo kakav način. Svjedoci smo da je i taj uslov ispoštovan. Nigdje nema spomenika niti barem spomen ploče na mjestima masovnih pokolja i pomora Bošnjaka iz vremena Drugog svjetskog rata. Četvrto što su Srbi tražili kao uslov svog ostanka u zajedničkoj državi je bilo da u njenoj vlasti drugi čovjek bude Srbin. Tito se složio i predložio im je da njegov zamjenik bude Aleksandar Ranković, na što su ovi odmah i pristali jer je i njihov prijedlog bio isti, stim da on obavlja i funkciju glavnog ministra unutrašnjih poslova. Do danas još nisu razotkriveni državni zločini počinjeni po naređenju ovog velikosrpskog monstruma, pogotovo na Kosovu. Po okončanju ovih tajnih pregovora uz saglasnost srpskog političkog i akademskog vrha, država formira zatvor „Goli otok“ prije svega namjenjen za one Srbe i podrazumijevajuće Crnogorce koji su odbili prihvatiti rezultate postignutog dogovora pa obavezno uvijek sumnjive Muslimane i normalno zbog ravnopravne nacionalne zastupljenosti sa političkog kursa posebno mnoge „zalutale“ Hrvate, pa Slovence i ostale. Cijenu opstanka kasnije krvavo raskomadane države platili su Muslimani. Izgubili su naciju, oni koji su počinili zločine nad njima su oslobođeni bilo kakve odgovornosti, a mjesta genocida stotinama i hiljadama pobijenih nikad se nisu smjela ni označiti. Na takav način su ponovo ostali uskraćeni prava na historijsko pamćenje. Krvoloci opet nisu imali povijesnog straha od odgovornosti za svoje postupke.To je bio jedan od najvećih razloga što je u agresiji 91-95. godine bilo toliko zvjerskih zločina, jednom riječju stravičnog genocida nad Bošnjacima. Niti u jednoj Jugoslaviji Srbi nisu suđeni za svoja zlodjela! Zato danas tako svi oni redom vrište zbog hapšenja i suđenja počinilaca ratnih zločina. U njihovim glavama postoji čip da ubiti Bošnjaka nije kažnjivo djelo. Pravo na silovanje kao i ratni plijen, pljačke imovine ubijenih i protjeranih, za njih je sasvim normalana stvar. Ko je želio vidio je, na snimku kanadskog vojnika, kako kolone Srba muškaraca, žena i njihove djece sa pretrpanim traktorima, autima, zaprežnim kolima, civarama i pješke iz puste Srebrenice danima voze i nose iz napuštenih bošnjačkih kuća opljačkane stvari. Veliki broj ubijenih Bošnjaka u ovom zadnjem genocidu je indirektna žrva Titovih ustupaka četnicima za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata. Ko zna kada će to i da li će ikada mnogim pripadnicima bošnjačkog naroda postati jasno. Pogotovo onim hipnotisanim lažnim bratstvom i jedinstvom što pod Titovu bistu svake godine redaju cvijeće. Znaju li oni gdje se, naprimjer, nalazi jama Čavkarica i zašto tolike godine nikada nisu čuli za nju? Zar se sada isti scenarij prikrivanja ne dešava u Višegradu zabranom obnavljanja kuće u kojoj su zapaljene sedamdeset i dvije žrtve, najviše žene i djeca. Šta je sa logorima smrti Omarska i Manjača i isto tako zaključanim vratima stratišta oko Srebrenice?

Ko zna čime je uslovljeno održavanje ovog popisa stanovništva u BiH od strane država Srbije, Hrvatske i Crne Gore kao i domicilne srpsko-hrvatske podaničke politike? Popis iz 1991. krvavo je plaćen i zapečaćen Dejtonskom okupacijom svođenja životnog prostora Bošnjaka na 26% teritorije njihove matične države. Koju cijenu ćemo morati platiti sada saopštit će nam ovaj put, umjesto Austro-Ugarske, pa „našeg“ Tite, zatim Amerike, Evropska Unija i to u januaru ili februaru naredne, 2014. godine.

Po cijenu ponovne trojne agresije susjednih zemalja na BiH, Evropa neće nikada dozvoliti da Bošnjaci budu nadpolovično većinsko stanovništvo u svojoj domovini.