Elmedina MUFTIĆ: Uživio si se, Aco. Za tebe izgleda rat još traje, misliš, praznoglavi četniku, da još može silom na čast bošnjačke žene da udaraš. E, vidiš, Aco, neće moći! Nejma više silovanja i klanja. Pomiri svoj bolesni um s tom činjenicom. Koliko god, neki prizori sa tvojih koncerata ti davali takvu sliku o ženi Bošnjakinji, treba da znaš, da si na krivom putu. Bošnjakinja je žena od časti. Za nju je čast preča od života.

Čast žene Bošnjakinje, nemjerljiva sa bilo čime. Žena, čuvanjem časti osigurava dostojanstvo ličnosti, kao i porodice koja je temelj društva. Odgajana u tom duhu, danas sam ostala zaprepaštena naslovom koji je kružio bh portalima: ACO PEJOVIĆ: "U Bosnu se mora ulaziti spuštenih hlača jer se "uhvati red BALINKURA".

Pročitah ovo. I skamenih se. Nisam znala, ko je ovaj raspojasani četnik. I šta, i ko mu daje za pravo da ovako govori. Ukucah na Google ime, i saznah da je to neki trećerazredni srbijanski pijevac, koji kukuriče po regiji. I nekako bih i ostala na tom saznanju, da čitajući dalje nisam vidjela da je taj isti Aco napunio "Skenderiju" i "Zetru" i da puni dvorane širom BiH, a posebno u gradovima sa bošnjačkim stanovništvom. E, tu sam ostala bez riječi. Skamenila sam se. I pred očima sam stvorila sliku tih žena, koje u zanosu vrište na njegovom koncertu i guraju se jedna preko druge da bi im se taj nitkov potpisao, ili svojom poganom rukom dotakao njihovu ruku. Osjetih stid. Šta nam sve ovo treba, narode moj?! Dokle ćemo ovako?! Do kad ćemo u desetinama hiljada biti prisutni na koncertima četničkih hulja i od sebe praviti glupake i prostake, otkidajući se na turbo folk, u kojem osim poziva na nemoral, nejma ničeg drugog? Pri tome, takvim ponašanjem davati povod, da jedan svetosavski bezveznjak, tipa Ace šalje takve uvredljive poruke na račun bošnjačke čestite žene... Nejma nas, narode moj, ispred OHR-a, da se borimo za prava bošnjačke djece, ne posjećujemo Memorijalni centar u Potočarima, u desetinama hiljada, malo nas je na šehidskim mezarlucima. Ne vidim nas uz Bakiru Hasečić i sve povratnike u BiH. Nejma nas u Prijedoru, gdje se iskopava jedna od najvećih masovnih

Prijepoljski četnik: Aco Pejović

grobnica u BiH, Tomašica... Ali nas zato ima na koncertima... Ima nas... Bilo nas je četrdeset hiljada u Kaknju, samo četiri dana prije ukopa ekshumiranih žrtava genocida u Srebrenici... Nejma nas tamo gdje trebamo biti... Ali, nas ima tamo gdje ne bi smjeli da budemo... Brinu se naše babe i matere "kako će im dijete na Marš mira, Nezuk-Potočari", a ne brinu se kako će im kćeri na koncert kojekakvih kahvanskih zabavljača i probisvijeta. Znam, sve je ovo zbilja, naša bošnjačka... Valja se nositi s njom. Nekad baš zaboli. Nekad bi samo šutila, ali mislim da šutnjom ništa ne postižem. Ali kad ti udare na čast i obraz, onda ne da ne smiješ da šutiš, nego treba da vičeš! Da čuje ovaj Aco, šta mu imam da poručim:

Uživio si se, Aco. Za tebe izgleda rat još traje, misliš praznoglavi četniku da još može silom na čast bošnjačke žene da udaraš. E, vidiš, Aco, neće moći! Nejma više silovanja i klanja. Pomiri svoj bolesni um s tom činjenicom. Koliko god, neki prizori sa tvojih koncerata ti davali takvu sliku o ženi Bošnjakinji, treba da znaš, da si na krivom putu. Bošnjakinja je žena od časti. Za nju je čast preča od života. I da ti više nikad nije palo na pamet (mada sumnjam da je imaš) da pomisliš, a ne izjaviš ovakvu uvredu. A, opet, kad razmislim. Znam, jadan si ti. Žao mi te. Valjalo je odrastati na način da ti umjesto uspavanke guslaju Njegoševe genocidne stihove mržnje. Da, valjalo je tebi jadnom zaspati u tom hororu njegoševizma i ostalih srpskih epova, u kojima i nisi ništa drugo mogao naučiti osim da mrziš... A vidiš za razliku od tebe, ja, žena, Bošnjakinja, sam sretna. Mene su učili da volim, meni su pjevali uspavanku i majka mi je učila mevlud i ilahije. Čast mi je temelj života. Merhamet je fluid koji kruži mojim kodom. Ali, kad mi barneš u vjeru, čast, ljubav i domovinu... onda ti nejma spasa...