M. IBRAHIMOVIĆ: Očito, neki Bošnjaci su još uvijek pod dozom ideocida, kao nacionalnog, državnog i kulturnog suicida, pa svjesno ili nesvjesno se samotruju kako drugi ne bi imali potrebe da ih truju, niti da vrše nad njima genocid. Zato je za Begovića najveći uspjeh Bošnjačke zajednice kulture "Preporod" u Sarajevu u 2012. god. to što se nije odazvao Osnivačkoj skupštini Svjetskog bošnjačkog kongresa u Sarajevu.

Čekao sam i dočekao da se „suvremeni hrvatski književnik“ Sead Begović ponovo javi u hrvatskom časopisu „Behar“ sa sjedištem u Zagrebu o njemu omiljenoj temi: Svjetski bošnjački kongres – šta je to? I dočekao sam. Sead Begović se javio sa kolumnom: Bošnjački kongres poezije i tri praščića (Objavljeno 06. 10. 2013). Na samom početku, Begović nas uredno izvješćuje da je „koncem 2012. godine u javnosti veliku pažnju izazvalo osnivanje Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK) u Sarajevu“.
Za razliku od njegove „bivše“ kolumne: Kada Zukorlić poselami džemat i građanska hrabrost Fikreta Karčića („Behar“, br. 211-212), Begović se ovoga puta potrudio da biranim riječima kaže da je „prvi predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa bivši reis Mustafa ef. Cerić i jedan od istaknutih čelnih ljudi je sandžački muftija Muamer ef. Zukorlić“. Ovaj pomak u kulturi komuniciranja sa čelnim glavama u Bošnjaka zaslužuje da se primjeti i da se pohvali Begovićeva hrvatska kultura i uljudba u odnosu na pojavu Svjetskog bošnjačkog kongresa. No, odmah nakon toga Begović otkriva ono što je ispod te njegove vještačke „hrvatske uljudbe i kulture“.

On otkriva, odnosno baca, kroz svoje pero otrovni polenov prah u hrvatskom „Beharu“, kojim treba potrovati svaku vlastitu, samosvjesnu i samobitnu ideju u Bošnjaka prije nego se ona zasjemeni i prije nego se iz tog sjemena pojavi bilo kakav plod, koji je jestiv i zdrava za Bošnjake. Misliće da i drugi imaju skrivene namjere kao što ih on ima, Begović svoj otrov razasipa u celofanu navodnih pronicljivih Bošnjaka, očito kao što je i on sam, koji su se odmah dosjetili da je „ispod toga manifestnog pokrova (SBK-aovog kojeg prave Cerić i Zukorlić), dobro skrivena klerikalizacija, politizacija, nacionalni ekskluzivizam i vraćanje u 19. stoljeće, to jest, da se po svaku cijenu na neprimjereno i agresivno velikosrpstvo odgovori istovjetnim potezima, kao što je uostalom i politički retrogradno panbošnjaštvo koje SBK uporno promovira“.

To su stari, novi ideocidi, koje Begović i ala Begovići danas upotrebljavaju protiv bošnjačkih ideja o naciji, državi, vjeri, kulturi, jeziku, slobodi, ljudskim pravima, jednostavno bošnjačkom pravu na život dostojan čovjeka u Europi na pragu 21. stoljeća. Na primjer, za Begovića i ala Begoviće paneuropizam, koji mu u Hrvatskoj probi uši, nije retrgradno, jer to je izraz „hrvatske

Sead Begović (Foto smješak: Matica hrvatska) (NE)UKUSNI MIRIS HRVATSKOG CVIJEĆA OD SEADA BEGOVIĆA M. IBRAHIMOVIĆ: Zaista je nevjerovatno dokle ta sarajevsko-zagrebačka pamet doseže kad su u pitanju Bošnjaci i njihovo pravo na sve što i drugi narodi, odnosno teolozi, imaju, a to je sloboda da misle, govore i radi prema osjećaju svoje duše i sposobnosti svoga uma bez obzira da li su ulema ili nisu. Odnosno, baš zato što su ulema od njih se očekuju da budu na liniji odbrane svog naoda u svakom pogledu, uključujući naciju, vjeru i državu.

kulture, i uljudbe, i civilizacije“, ali je panbošnjačtvo u Bošnjaka retrogradno zato što to nije prihvatljivo za „hrvatsku naciju, odnosno hrvatsko nacionalno i kulturno cvijeće“. Begoviću i ala Begovićima ne smetaju hrvatski klerici, nitu im na um pada da primjete da se ispod i iznad svih hrvatskih nacionalnih, kulturnih, društvenih i političkih manifsetacija „(ne)kriju“ katolički klerici, odnsono Katolička Crkva u Hrvata. Tu vrsto ideocida Hrvati su odbacili i od te vrste otrova Hrvati su očistili svoju pamet i svoje nacionalno i kulturni biće, odnosno „bitak“.

Očito, neki Bošnjaci su još uvijek pod dozom ideocida, kao nacionalnog, državnog i kulturnog suicida, pa svjesno ili nesvjesno se samotruju kako drugi ne bi imali potrebe da ih truju, niti da vrše nad njima genocid. Zato je za Begovića najveći uspjeh Bošnjačke zajednice kulture "Preporod" u Sarajevu u 2012. god. to što se nije odazvao Osnivačkoj skupštini Svjetskog bošnjačkog kongresa u Sarajevu. Ima li pameti poslije ove pameti?! Ima li kluture poslije ove kulture?! Ima li uljudbe poslije ove uljudbe, koju Begović promovira u celofanu ideocida Bošnjacima?! Ako ste pomislili da nema, prevarili ste se. Begović za Bošnjake ima poslasticu iznenađenja, a to je „priča o vuku i tri praščića. Tko je vuk, a tko praščići, čiji je krov slamnati, čiji drveni, čiji cigleni, tko će biti otpuhan, a tko će ostati siguran u svojoj „kući bitka“ sve je jasnije“. Dakako, i sve je jasnije da oni kojima su praščići u stomaku, njima su praščići i u glavi.

I na kraju, Bošnjaci nisu više „golubinje duše opijeni poezijom“. Niti su Bošnjaci više ranjivi na ideocid, nakon genocida. Bošnjaci su sada vukovi koji svoju „kuću bitka“ grade bez pomoći praščića i drugih koji hoće da ih truju da nikad ne uzrastu. Ta vremena su prošla. Bošnjaci se više ne mogu ničim otrovati. Njihovo nacionalno panboščnjačko sjeme se zasjemenilo na cijelom Balkanu, Europi i svijetu. Uskoro će i plodovi da se ugledaju, ako Bog da, unatoč Begoviću i ala Begovićima. I to baš u bašči Svjetskog bošnjačkog kongresa, koji još nema ni godino, ali je zadeverao sve koji su mislili da će im bacanje ideocida protiv bošnjačkog sjemena uspjeti.
Prevarili su se. Zato čekamo sljedeću kolumnu Sead Begovića u hrvatskom „Beharu“. Možda otkrije neki novi ideocid protiv nacionalnog panbošnjačkog pokreta.