Sead ŠAĆIROVIĆ: Crnogorski režim podstiče ali u manjoj mjeri dezintegraciju i razbijanje Bosne, on se više zanima za sopstvenu zaštitu i produženje roka trajanja na vlasti, pa od vlasnika Avaza traži i zahtijeva direktne napada na Muftiju Zukorlića koji je začetnik oživljavanja ideje o autonomnom Sandžaku. Naravno da Milov režim sa tog aspekta posmatra i osnivanje Bošnjačke demokratske zajednice u Crnoj Gori koju doživljavaju kao političkog konkurenta, jer će BDZ zasigurno na prvim narednim izborima ostvariti zavidan rezultat. A to znači da je podaništvu i poslušnim Bošnjacima došao kraj. Po đetićima za sve je kriv Glavni muftija, koji se tretira i u vojnim analima države Crne Gore gdje jedan njihov analitičar opravdava težnju države ka ulasku u NATO između ostaloga baš zbog muftijinih „apetita“ za ponovnim uspostavljanjem autonomnog Sandžaka. Muftija, što je poznato, smeta i Beogradu i Zagrebu te njihovim aspiracijama da vladaju Bošnjacima. On promoviše pan Bošnjaštvo, sa svim što to znači.

Često čujemo kako za nekoga govore „srozao se.“ U jezičkim leksikonima ovo znači „naglo se spustiti ili pasti na nekoj vrijednosnoj ljestvici,“ ili „učiniti prostim, vulgarizovati se.“ Naš narod u Sandžaku kad za nekog kaže „srozao se“ onda misli da je taj „pao na niske grane,“ ili se „ponizio čineći nešto nevaljatno, sramotno, što ne pripada insanskom tefteru. Tako naš cijenjeni narod razumije i tumači ponašanje čovjeka koji se svojim aktivnostima i neutemeljenim tvrdnjama, paušalnim ocjenama, širenjem nestine i potvore spusti nisko.

Čast i dostojanstvo nemaju cijenu
Ono što čini vlasnik Dnevnog avaza, najdrastičniji je primjer ishitrenosti, neznanja, srozavanja i moralnog propadanja. Sa aspekta društvene odgovornosti, iznošenje potvore na nekoga je nemoralna stvar koja se u ozbiljnim društvima oštro osuđuje i sudski kažnjava. Poslanik Muhammed a.s. je rekao: „Čast i dostojanstvo vjernika kod Boga, veće je od dostojanstva i važnosti Kjabe.

“Srce budale je u ustima; usta pametna čovjeka su u srcu" (B.Frenkiln)

Također, ako uzmemo adete i običajno pravao Bošnjaka Sandžaka odakle potiče vlasnik Avaza, onda znamo da potvora nekog čovjeka (u ovom slučaju više njih) predstavlja ozbiljnu uvredu cijelih porodica, plemena i šire zajednice zbog čega može doći do ozbiljnih reperkusija po onoga ko potvore čini i iznosi ih bez ikakvog dokaza ili argumenta. Među Bošnjacima i Albancima izraženo je običajno pravo zaštite obraza, časti i dostojanstva, a reperkusije po one koji ova pravila krše nisu nimalo prijatne. Stoga je krivnja Milovog prijatelja veća a samim tim i osuda njegovog ponašanja oštrija obzirom da je on dobro upoznat sa običajnim pravom naroda kojem pripada, a kao državni funkcioner upoznat je i sa zakonima države kojoj bi trebao da služi. Međutim, on je sve ovo pogazio i veoma drsko i bestidno udario na čast Glavnog muftije i još nekoliko časnih osoba. Ako ovakvi nemoralni akti dolaze od ministra jedne države, pa šta će onda činiti običan svijet koji nema osjećaj odgovrnosti. Ako kršenje zakona i pravde dolazi sa vrha onda se ne piše dobro ni narodu ni državi. Zato se za ministra sa tornja može reći da je on rušitelj državnosti BiH. Posebno što je pristao na podanički odnos prema onima koji su devedesetih, genocidom satirali Bošnjake i Bosnu.

Čipčija
Pitamo, zašto je vlasnik Avaza pao na niske grane, i ogavno iznio neistine na račun uvaženog muftije Zukorlića? Uradio je to zato što je umislio da je veliki, da ima moć i snagu, da je nepobjediv. I Nimrud je gradio kule i pozivao Boga da ratuje protiv njega, pa ga je na kraju mušica saterala u ćošak. Kažu, da je ostao samo sa jednim slugom koji ga je, po njegovom zahtjevu, malo-malo, motkom udarao po glavi kako bi mu na nosu ili ušima istjerao malu muhu. No, da kažem još nešto na temu šta bi Avazu da onako pusti paničan krik? Pored toga što je umislio da je porastao do neslućenih visina, vlasnik nemoralnog glasa još nije niti će ikada izliječiti kompleks čipčije koji je sticao godinama, služeći beogradske, zagrebačke i podgoričke gospodare, po čijem nalogu je plasirao neistinu u svom listu. Radeći po nalogu svojih gospodara, on zapravo štiti sebe od odgovrnosti za kriminal kojeg godinama čini a, sve na štetu građana BiH, posebno Bošnjaka.

Zašto smeta Muftija
Čitajući komentare na jednom od sandžačkih sajtova, a vezano za pisanje Avaza neko je vrlo lijepo tumačio i analitički obrazložio dešavanja u regionu. Parafraziram nepoznatog tumača: „U politčkoj igri oko Bosne, tačnije njenoj razgradnji, balkanski sluga ima nesporno veliku ulogu. On mu dođe kao neka zavjesa ili kišobran za Dodika u Banja Luci i one secesioniste iz Mostara, za njihove napade na jedinstvenu i nezavisnu BiH. Obzirom da Hrvatska jeste u EU, a da Srbija teži ulasku u EU, njima dvijema su „ruke svezane“ kada je u pitanju udaranje na neovisnost Bosne. To Evropa ne da. One u takvoj situaciji diriguju svojim nacionalistima u Banja Luci i Zagrebu da Bosnu nagrizaju iznutra, što oni bezdušno čine. A ministar sigurnosti BiH umjesto da se brine o Bosni, on je tu da po nalogu KOS-a štiti i potpomaže njene rušitelje i njenu podjelu na tri dijela u kojem bi Bošnjaci ponovo izgubili najviše, bez obzira što su u ratu dobili najmanje“ - završeno parafraziranje.
Pored pomenutih činjenica, crnogorski režim podstiče ali u manjoj mjeri dezintegraciju i razbijanje Bosne, on se više zanima za sopstvenu zaštitu i produženje roka trajanja na vlasti, pa od vlasnika Avaza traži i zahtijeva direktne napada na Muftiju Zukorlića koji je začetnik oživljavanja ideje o autonomnom Sandžaku. Naravno da Milov režim sa tog aspekta posmatra i osnivanje Bošnjačke demokratske zajednice u Crnoj Gori koju doživljavaju kao političkog konkurenta, jer će BDZ zasigurno na prvim narednim izborima ostvariti zavidan rezultat. A to znači da je podaništvu i poslušnim Bošnjacima došao kraj. Po đetićima za sve je kriv Glavni muftija, koji se tretira i u vojnim analima države Crne Gore gdje jedan njihov analitičar opravdava težnju države ka ulasku u NATO između ostaloga baš zbog muftijinih „apetita“ za ponovnim uspostavljanjem autonomnog Sandžaka.
Muftija, što je poznato, smeta i Beogradu i Zagrebu te njihovim aspiracijama da vladaju Bošnjacima. On promoviše pan Bošnjaštvo, sa svim što to znači. Uz to, vrlo je odlučan, elokventan, nadaren, neustaršiv, jakih menadžerskih sposobnosti, sa kompaktnim i odanim saradnicima, veoma uvažen i autoritativan. Gdje se on pojavi drugi su u sjenci, kad on progovori argemntima teško ga je zaustaviti, bar u četiri oka, ili licem u lice.
Muftija smeta i zbog svog puta i vizije kojom vodi institucije na polju razvoja nauke, vjere, humanosti i političkih ideala slobode i ostvarivanja ljudskih prava. Tu su i elementi iz Turske poput birokrate Gormeza kojih preko svojih plaćenih pojedinaca želi da ovlada Islamskom zajednicom gdje je neosporni autoritet Glavni muftija. Muftijin slobodarskih duh i razvojni potencijal nauke i slobode misli smeta birokratskom konceptu sekularnih sistema koji žele da suže i porobe slobodu misli i razvoja. Da bi ostvarili svoje nakane oni proizvedu sluge u liku malog Radojice, da u mraku, zajedno sa niskim dušama, plasiraju para lažu i ogavnu potvoru za koju se samo neznalica mogla ponadati da će izazvati neki uspjeh. Povukli su mačka za rep, što bi narod rekao.

Ništa nas ne može uplašiti
Od svih iskušenja, dva su najteža; strah i interes. Niti jedno niti drugo ne plaši muftiju Zokorlića ni njegove saborce. Ovo što je Avaz uradio može se pripisati svakom čovjeku, ništa novo i čudno u haosu demokracije u kojem živimo. Na zapadu, za ovakve stvari „zvijezde u usponu“ plaćaju novinare da im osmisle aferu, kako bi postale još aktuelnije i poznatije. Zapravo, Avazov tekst na najbolji način pokazuje svu veličinu i čistinu muftije Muamer-ef. Zukorlića kojem nisu mogli naći ama baš nijednu ozbiljnu mahanu ili propust, pa su potegli za prostaklucima najniže vrste kojima zavide samo žuta štampa te promoteri šunda i kiča.

Čovjek je mjera svemu
Da nije onih poput vlasnika Avaza zaboravili bi koliko je beskonačna ljudska zloba i glupost. Kako Ajnštajn reče:“Ljudska glupost i svemir su beskrajni. Za ovo drugo nisam siguran.“ Tekst završavam divnim stihovima Milana Kostadinovića:“Ti čovjek budi kad se pravda ruši, nasuprot stani, krv pravednih viče, ne traži pravde Kainu u duši, ne vjeruj onim' što na Judu liče. Lupež i pošten – svako svoje radi, a Nebo gleda, Bog po pravdi sudi. Ma bilo hljeba ili bilo gladi, ti čovjek budi.