Elmedina MUFTIĆ: Dvije su hefte od početka nove školske godine, a bošnjačka djeca iz Konjević Polja još uvijek nisu sjela u školske klupe, niti je za njih školsko zvono označilo početak nastave. Ne vidim da je to baš plaho uzburkalo ili uzbudilo javnost, izgleda to je problem samo povratnika Bošnjaka u Konjević Polje i tih stotinjak đaka nad kojima se krše sve konvencije o ljudskim pravima. Pravo na obrazovanje i pravo na jezik, je ravno pravu na život, a njima je to pravo uzeto. Pred našim očima i očima javnosti na početku 21. vijeka krše se sve norme humanosti i prava na identitet. Svojom drskošću i bezobrazlukom koji je svojstven vlastima u genocidnoj tvorevini, primorali su roditelje da svojoj djeci uskrate odlazak na nastavu, da bi tim očajničkim činom skrenuli pažnju javnosti na obespravljen položaj i uslove života koji su daleko ispod i najminimalnijih uslova koje zaslužuje ljudsko biće.

Slobodan čovjek se ne postaje, čovjek se rađa kao slobodno biće koje je nosilac duše i svijesti. Sloboda nije samo pojam, sloboda je način života, sloboda je pravo i potreba. Živimo u vremenu u kojem se svi "kunu" u ljudska prava i slobode, a sve nekako ostaje više na riječima i papiru nego se primjenjuje u životu. Živimo u zemlji na čijem je tlu nastao ako ne prvi pisani dokument o ljudskim pravima i slobodama onda je jedan od najstarijih, Ahdnama sultana Fatiha. Također živimo u zemlji u kojoj se od pamtivijeka do danas krše i ne poštuju ljuska prava i slobode... Paradoks... Danas u zemlji Bosni, svjedočimo najgorem stadiju ugnjetavanja čovjeka, kršeći osnovna prava koja mu garatuju dostojan život. U 21. vijeku Bošnjaci povratnici u dijelu BiH koji se zove Republika Srpska, ustvari nije ništa drugo nego li tvorevina nastala genocidom, nemaju osnovna ljudska prava i slobode, kao što je praćenje nastave na bosanskom jeziku, pravo na nacionalnu grupu predmeta, pravo na rad, jednostavno pravo na život....

Obrazovanje spada u elementarno pravo čovjeka. Obrazovanje je temelj za normalan način života. Način na koji stječemo obrazovanje je jako bitan segment koji utiče na mentalni razvoj ljudskog bića. Obrazovati se može na razne načine, ali osnovni i najbitniji način obrazovanja jeste institucionalno ili školsko obrazovanje. Jezik je prva karika u stvaranju i očuvanju vlastitog indentiteta. Ako je onemogućeno da se obrazuješ na jeziku koji je maternji, znači da ti je osporen identitet, a čovjek bez identiteta je ništa, a kad si ništa onda te nama... Neko želi da nas nema...

U članu 26. Opće konvencije o ljudskim pravima navodi se kako "svaki pojedinac ima pravo na obrazovanje".

Dvije su hefte od početka nove školske godine, a bošnjačka djeca iz Konjević Polja još uvijek nisu sjela u školske klupe, niti je za njih školsko zvono označilo početak nastave. Ne vidim da je to baš plaho uzburkalo ili uzbudilo javnost, izgleda to je problem samo povratnika Bošnjaka u Konjević Polje i tih stotinjak đaka nad kojima se krše sve konvencije o ljudskim pravima. Pravo na obrazovanje i pravo na jezik, je ravno pravu na život, a njima je to pravo uzeto. Pred našim očima i očima javnosti na početku 21. vijeka krše se sve norme humanosti i prava na identitet. Svojom drskošću i bezobrazlukom koji je svojstven vlastima u genocidnoj tvorevini, primorali su roditelje da svojoj djeci uskrate odlazak na nastavu, da bi tim očajničkim činom skrenuli pažnju javnosti na obespravljen položaj i uslove života koji su daleko ispod i najminimalnijih uslova koje zaslužuje

Pitam se, gdje su sad oni koji se bore za prava djeteta? Zašto se ne oglase oni koji su tako glasno branili prava djece koja se koriste u spotovima u kampanji za Popis stanovništva? Imaju li se to dvostruki aršini, zar sva djeca nisu ista? Živimo li u vremenu gdje vlada ona narodna "kadija te tuži, kadija ti sudi"?

ljudsko biće. I svi šute, poneki kratki prilog u informativnim TV emisijama je valjda dovoljan da se opere savjest svih nas.Pitam se, smijemo li tako? Da li je ljudski šutiti o ovome? Da li Bošnjaci u Konjević Polju rješavaju samo svoj problem, ili je to problem svakog od nas? Da li je šutnja i inferiornost dozvoljena nama Bošnjacima u ovom vaktu i zemanu? Imamo li pravo na ne brigu i sebičnost? Možemo li se mi u Federaciji osjećati slobodno i normalno, dok se Bošnjacima u Konjević Polju i diljem teritorije koja je pod srpskom vlašću krše ljudska prava? Jesmo li kao narod sazreli da osjetimo da nema pojedinačne ugroženosti, da je ugrožavanjem Bošnjaka u Konjević Polju ugrožen čitav Bošnjački korpus? ....

Pitam se, gdje su sad oni koji se bore za prava djeteta? Zašto se ne oglase oni koji su tako glasno branili prava djece koja se koriste u spotovima u kampanji za Popis stanovništva? Imaju li se to dvostruki aršini, zar sva djeca nisu ista? Živimo li u vremenu gdje vlada ona narodna "kadija te tuži, kadija ti sudi"? Izgleda da živimo...
Ne smijemo i nemamo pravo dopustiti da Bošnjaci Konjević polja ostanu sami u ovoj borbi za elementarna prava čovjeka. Pravo na jezik dokaz je identiteta kao i JMBG.

Pravda u Bosni je postala nedostižna, ali izgubljeno je samo ono od čega odustanemo. Hrabrost nije odreci se nedostižnih stvari, hrabrost je boriti se za njih...

Bošnjaci Konjević polja svoju hrabrost dokazuju svojim djelom, na nama ostalima je da izaberemo između hrabrosti i kukavičluka... A kako kukavičluk nije svojstven nama Bošnjacima, naš izbor će biti hrabar.

Ne dozvolimo da nas se ne tiče, pokažimo da smo zreli, da nemamo problem identiteta. Da znamo da ko smo, šta smo, i kome pripadamo.

Svima pošaljimo jasnu poruku da smo Bošnjaci koji Bosanskim jezikom svjedoče pripadnost Islamu...

Budimo kao pčele koje žive i djeluju kao zajednica, i proizvod njihovog djelovanja je med. Ne budimo kao muhe koje djeluju same i završe na đubrištu...