Tafilj MARKOVIĆ: Kao što sam iz te mladalačke prkosti sa mojim prijateljem Rašom na radnom mjestu gdje nije baš bilo popularno biti Liberal javno se izjašnjavao i nosio šalove i kape i lijepio na radnom stolu naljepnicu LSCG, ti me Slavko sa svojim šovinističkim istupom natjera da se i zbog toga danas duboko kajem. Ali Slavko ja ne bih bio ja kada ne bih javno priznao iako ne bih bio vise šlan nijedne partije danas bih na izborima glasao za Bošnjačku stranku, jer mi ti tvojim primjerom dokaza da druga opcija za nas Bošnjake u ovakvoj Crnoj Gori je LAŽ!

Slavko Perović uspio je da sve upropasti. Dokaza Slavko da su svi oni koji su ga godinama napustali bili u pravu. Uspje Slavko i od prijatelja da napravi neprijatelje. Uspješno Slavko dokaza da je veliki islamofob i da je pljunuo na sve one riječi koje je izgovarao ranih 90-tih. Ode li Slavko pod Karadžićev šinjel!
Ovdje u kišnoj Holandiji obradovah se neki dan kada pročitah vijest da Slavko Perović obnovlja rad Liberalnog saveza Crne Gore (LSCG)! U tom trenutku samo rukom mahnu i rekoh onako sam za sebe, konačno! Pomislih, hvala Bogu, konačno se na poganu političku scenu vraća i LSCG, eto konačno se Slavko vraća na političku scenu, a misli mi kao prebiraju prošlost da dođu do onih ratnih ’90-tih, kada je svaki pripiti uš u Crnoj Gori moglao da izađe na put pred Bošnjaka, pod utiskom dnevne srpsko-crnogorske politike, da mu opsuje majku ‘tursku’ i ‘balijsku’, zaprijeti da će ga ubit’ i istrijebit sa bošnjačke zemlje... Lete mi pristi po tastaturi da kontaktiram prijatelja u Crnoj Gori za kojeg znam da isto tako pun entuzijazma. On mi brzinski odgovara kako je bio vjeran LSCG od Osnivačke skupštine na kojoj je prisustvovao pa do današnjeg dana. Pocesmo se pomalo nostalgično sjećati nekih trenutaka koji su nas za Liberale vezali. U tom trenutku napisah “da ne mora Slavko u startu da ide đonom na svakoga u Crnoj Gori”. On se složi samnom. Nedočekasmo dan ili dva kad evo Slavka sa novim imidžom. Udario Slavko na one koji drže do njega, konkretno na Bošnjake, reisa Fejzića, na islam, Poslanika a.s... Nakon takvih istupa, bio sam zatečen, priznajem da se nisam mogao snaći. Gledajući u monitor, ibretio sam se i kopajući za odgovorima na pitanja koja su se slagala jedno za drugim, zašto Slavko udari na islamske svetinje, Bošnjake... zašto jezikom ulice udari na reisa Fejzića? Da bi na kraju svih tih pitanja doživio totalno razoćarenje u čovjeka kojemu onomad Bošnjaci najviše vjerovaše.
Da krenem redom, ono što je Slavko napisa o ’91 , ’92, ’93... je gola istina. Evo tvrdim da je Slavko sa LSCG bio najveći prijatelj tada Muslimana tih 90-tih godina. Tvrdim bio sam mnogim događajima svjedok da iz Slavkovih usta nikada nije ružna već samo pozitivna riječ izašla kada su Bošnjaci u pitanju. Tvrdim najveći protivnik srpsko-četničkom nacionalizmu bio je LSCG na čelu sa Slavkom Perovićem. Istina je da nije bilo LSCG sa Slavkom Perovićem na čelu nama Bošnjacima bi bilo zaista teško se izboriti sa svim tim četništvom koje je vladalo tih godina.
Zbog svega ovoga da mi je neko rekao od 1991. pa do prije nedjelju dana da ću ikada reagovati na neko Slavkovo sopštenje bi mu u najmanju ruku rekao da nije normalan. Međutim ja ne bih bio ja kada bih prešutio i prešao preko Slavkovog reagovanja na reagovanje Reisa IZ u CG Rifata Fejzića.
Zaboli me Slavko što napisa na tvome blogu: “Podsjećam reisa Fejzića da ni njemu, ni svim crnogorskim Bošnjacima, glave ne bi bile na ramenu da ih nije spasio Slavko Perović, i sveti LSCG. Kako je to vraćeno LSCG-u i meni, reise? Sveukupnom teškom i sramotnom izdajom bošnjačke manjine mene lično i LSCG, i bošnjačkom totalnom svrstavanju pod šinjel krvnika im, Mila Đukanovića, čija je namjera bila , sa ostalom njegovom bratijom, da ih vječno, istrijebljenjem, skloni sa ovih teritorija”
Kako to Slavko možeš da tvrdiš da su te Bošnjaci sramno izdali? Kako Slavko kad ako hoćeš i matematički u procentima su ti Bošnjaci bili najvjerniji. I garantujem do prije neki dan prema tebi lično skoro svi, a vjerujem i sam reis Fejzić, bili prijateljski naklonjeni. Pitam te Slavko šta su trebali Bošnjaci da urade kada si zamrzao LSCG? I oni da se zamrznu i da možda čekaju kuse i repate da im o glavi rade. Historija je nemilosrdna kada god bijahu Bošnjaci neutralni stradaše od kako ti reče brace Srba i Crnogoraca. Šta su Bošnjaci trebali da 2006. Urade, da budu uzdržani i neizađu na referendum? Kako bi ih gledao ti i svi drugi Crnogorci koji su bili iskreno za samostalnost. Vidiš Slavko, konačno i Bošnjaci počese racionalno da razmišljaju pa i oni da bi pomogli Crnoj Gori uđose u vlast kao i ti ‘92-‘93 da bi spasio Muslimane kako smo se tada pisali. Tada tebi to niko nije zamjerio zašto ti to isto Bošnjacima zamjeras?
Ne Slavko, nisu tebe Bošnjaci izdali; nego si ti prvo sebe izdao, pa onda i sve ostale. Ovo što radiš je sramota! Ovakvu mržnju koju iskazuješ da dolazi od najvećih četnika bilo bi preko masha-Allah! Šta ti je cilj? Možda razoćarenje u Crnogorce pa se okrećes srpskim nacionalistima da koji glas pokupiš i sa novim LSCG uzletiš na političku scenu.
Da su Bošnjaci zlobni mogli bi tebe najvećeg borca za nezavisnost kojeg je Crna Gora dala zadnjih decenija da pitaju, gje bi Slavko 21. maja 2006? Zašto Slavko tada nezaboravi sve nepravde i dođe zbog kako ti kažeš često ‘svete nam Crne Gore’ i doprineseš za nezavisnost koju smo se borili. A naša borba je bila iskrena išli smo za tobom mi obični smrtnici i skoro jednako rizikovali živote ovom prilikom samo da pomenem kolonu u Mojkovcu u kojoj sam bio u par auta iza tvoga.
Slavko, prilikom jedne promocije 2006. za nezavisnost Crne Gore rekoh: “Iako je Crna Gora nama Bošnjacima često kao maćeha bila mi smo je uvjek kao najbolju i najrođeniju majku voljeli…” Ovo je od nas Bošnjaka iskreno i mogu da to da negiraju smao oni koji idalje preko gusala ratuju sa Turcima i hrane se epskim pjesmama.
I ti Slavko, kao i ja, živiš na zapadu i mislim da si morao nešto i njihovo prihvatiti ili naučiti. Ja jesam, naućio sam od ovih Holanđana da nema vječitih neprijatelja. Historija Holandije je jako bogata ratovali su sa mnogima (najvise sa hrišćanima da te podsjetim jer po tebi samo u islamskom svijetu se vode ratovi), ali ja evo već 20 punih godina nisam čuo ružnu riječ za nijednu naciju. Iz njihovih usta čujem samo borbu za suživot sa svim nacijama i religijama.
Ti zamjeri reisu Fejzicu što Turke prilikom zahvalnosti koji su se sjetili Bošnjaka u Crnoj Gori nazvao braćom. Znamo i mi Bošnjaci koga možemo bratom zvati. Najzad kroz moje školovanje profesori historije su nas učili da mi, tadašnji Muslimani, današnji Bošnjaci, ne možemo biti Crnogorci, i hvala im za to, ali oni nas smatrali poturicama, kako vi volite da kažete. Sjećam se primjera iz osnovne škole na času historije bila je tema o porijeklu koliko ko od učenika poznaje porijeklo. Profesor se zvao Jakov Jočić, i tako svi pričaju o svome porijeklu i kad dođe na mene red rekoh da moje porijeklo vodi iz Pipera tj. Stijene piperske da smo u 17. vijeku primili islam i tada moji preci su prešli da žive u Plavu. Profesor na to se cinično nasmija i reče tačno ovako: “djeco može li Tafilj Matrković biti iz Pipera, e ne vala”. Dakle, Slavko, niste nam dali pravo na prošlost. Da se nevraćamo u daleku historiju dobro znaš kroz šta su sve Bošnjaci prolazili, od istrebljenja poturica pa kroz razne zločine koje su nad Bošnjacima od strane Crnogoraca i Srba rađeni sve do rata u Bosni. I sam znaš i dan danas kada bi se naljutilo neko pravoslavno dijete na bošnjačko ili komđija pravoslavac na muslimana po pravilu bi bilo psovanje turske majke. Dakle pravoslavci mogu da nas doživljavaju kao Turke, ali kada poglavar IZ reis Fejzić na jednom iftaru u znak zahvalnosti Turke nazove braćom (u islamu) onda budu rekacije poput tvojih. I “demokratske” novine “Vijesti” se nekoliko dana baviše IZ i reisom Fejzićem i napraviše slučaj od jedne obične protokolarne greške, pa makar bila i namjerna, nije zasluživala toliku pažnju neke novinarke koja, gle slučaja, je Bošnjakinja bar po imenu pa hoće da dokaže da je reis pisao dvije – tri hiljade pozivnica. Zna se ko piše pozivnice i da to ne rade poglavari zajednica.
“Pripadam Crnoj Gori i svi u Crnoj Gori su mi braća" i to reče poglavar IZ Reis Fejzić, zar u tim riječima nema nečega sa čim bi trebalo da u Crnoj Gori u najmanju ruku budu zadovoljni sa poglavarom Islamske zajednice. I kada je reis Fejzić u pitanju kojem, da se razumijemo, ne želim da budem advokat ali moram da primijetim da je prateći sve ove godine njegovo djelovanje jako tolerantno i dobronamjerno prema svima u Crnoj Gori dok se to nebi baš moglo reci za predstavnike SPC, posebno za Amfilohija iz čijih usta samo se mržnja i kletva čuje, ali se njima malo ko bavi u Crnoj Gori.

Čovjek sa više lica: Perović

Kako i sam ti reče katoličanstvo je došlo na naše prostore kao okupatorska religija ali se ponosiš sa njome. Gdje tu ima logike. Ti možeš sa okupatorskim katoličanstvom da se ponosiš, ali Reis ne smije reći da je ponosan na pripadnost islamu koje su muslimani s ljubavlju prihvatili. Ti Slavko, dobri historičaru znaš, da smo svi mi na Balkanu kao osvajači došli i kad je pravo u pitanju ništa nemaš ti veće pravo na tim prostorima od mene. Samo što se uspjelo kroz satanizaciju i islamofobiju guslama dokazivati drugačije.
Slavko obraćam ti se tvojim jezikom, lažes kada tvrdiš da nije bio genocid i nasilno pokrštavanje 1912. -1913. u Plavu i Gusinju. Namajere su bile pokrstiti ili ubiti i nestanak muslimana i islama sa tih prostora, a to je genocid! Lažeš kada to povezuješ za balkanske ratove, jer Plavljani nisu bili sukobljena strana nego nenaoružani mještani. Taj zločin je napravila crnogorska vojska pod crnogorskom zastavom, koja eto upravo Bošnjacima, potomcima žrtava genocida nametnuta iznad glave kao državni simboli. Zar je to poštovanje žrtve i suživot?! Dotakao si se sukoba Turaka i Jermena, e pa Slavko da ti kažem, ovdje u Holandiji sam fudbalski trener i treniram i Turke i Jermene, i nikada nečuh od Jermena ružnu riječ za te Turke čak ih nazivaju braćom. Prevazišli su to. A ti Slavko kao vrsni historičar zašto ne kažeš istinu i kada je Turska imperija tj. Osmansko carstvo u pitanju. Tačno, došli su na brdovitom Balkanu i civilizacijski su ga preporodili. Najzad ako nije tako, zašto ne porušite sve one mostove, dvorce, crkve, kule, džamije koje su oni sagradili... Doduše džamije i kule ruše s namjerom genocida i kulturocida, ali ono što smo iz historije koju su ljudi slični učili je u najmanju ruku falsifikat i laž! Da su Tuci bili genocidni za petstotina godina nebi ostalo ni crkava, ni manastira, niti pravoslavlja na Balkanu. Ne Slavko, pročitah u holandskom historijskom institutu da je Osmansko carstvo bilo jako religijski tolerantno i da su na teritoriji Balkana najviše pravoslavnih vjerskih objekata napravljeni za vrijeme Osmankog carstava. Ti trebas da znaš da su prvi studenti sa teritorije Crne Gore koji su išli u tu omraženu Tursku krajem 19. i početkom 20. vijeka bili upravo Crnogorci, naglašavam, pravoslavci.
Ja se Slavko neću nikada kao ti odreći svoje prošlosti, bio sam član dvije partije i to nikada neću poreći. Kao mlad 1988. sam sa svoje nepune 22 godine napustio SK, na jednoj sjednici na kojoj su komunisti dali podršku dolasku Šolevića i njegove svite sa Kosova. Na mitingu u tadašnjem Titogradu sam vidio da ne mogu biti u to društvo gdje se otvoreno srpski nacionalizam uvukao. Tada sam u lice tim “mojim” saborcima kao najmlađi član odbora rekao da meni nije mjesto među njima, srpskim nacionalistima.
Bio sam među prvima u tadašnjem Titogradu koji je pristupio LSCG i imao sam do jučer člansku kartu koju sam sinoć pocijepao, jer vidim da si izdao sve ono zašta si nas ubjeđivao da se borimo. Razočaran u sve isto kao i ti sam otišao kao što rekoh nerado u inostransvo. Ali se ipak 21. maja 2006. odazvah da ispunim san koji sam sanjao i dođoh da glasam na referendumu iako i tada imadoh neprijatnosti i otvorenih prijetnji, iako me i tada više puta na telefonu podsjetiše na “tursku majku”, iako i tada znadoh da će ubuduće i u toj nezavisnoj Crnoj Gori imati, recimo četnički vojvoda Andrija Mandić i Amfilohijeve pristalice, više prava od mene i da će se i dalje u Crnoj Gori prilikom najmanjeg neslaganja paravoslavca i muslimana rado psovati “turska majka”. Znadoh sve to ali ipak dođoh jer vjerovah da i u Crnoj Gori postoje zdrave snage koje na sreću svakoga ljeta rado srćem i koji me jako dobro razumiju. Moji prijatelji znaju da danas nisam ništa veći Bošnjak nego što sam 90-ih bio Musliman, kako smo se tada izjašnjavali, nego sam tada iz neke mladalačke prkosti dokazivao mnogo više tu pripadnost nego danas. Kao što sam iz te mladalačke prkosti sa mojim prijateljem Rašom na radnom mjestu gdje nije baš bilo popularno biti Liberal javno se izjašnjavao i nosio šalove i kape i lijepio na radnom stolu naljepnicu LSCG, ti me Slavko sa svojim šovinističkim istupom natjera da se i zbog toga danas duboko kajem. Ali Slavko ja ne bih bio ja kada ne bih javno priznao iako ne bih bio vise šlan nijedne partije danas bih na izborima glasao za Bošnjačku stranku, jer mi ti tvojim primjerom dokaza da druga opcija za nas Bošnjake u ovakvoj Crnoj Gori je LAŽ! Uspio si da od sebe otjeraš i one najvjernije. Zašto? Zašto od prijatelja na silu praviš neprijatelje, mi Bosnjaci bez obzira na sve imamo merhameta i uvjek smo spremni da opraštamo a nikada ne mrzimo, i tu se od tebe debelo razlikujemo, ti si počeo da mrziš, Slavko!
Na kraju, mene Slavko ne možeš optužiti da sam te izdao, iako ti nisam bio saradnik već obični član LSCG. Ja sam Slavko morao napustiti Crnu Goru 1993. Da znaš Slavko kako je prilikom rastanka bilo teško gledati lice majke i uplakanih sestara i sa ženom i dvoje djece kozijim stazama preći albansku granicu i dalje otići u tuđinu. Da znaš Slavko kako je teško bilo mome ocu kada se rastajao sa sinom jedincem i unukom kojeg najviše na svijetu voli. Nisam otišao iz materijalnih razloga jer smo za one naše prilike dobro živjeli. Otišao sam jer više ne mogah trpjeti nepravdu i laži o ratu u Bosni i taj srpsko-četnički nacionalizam. Niti mi možeš reći da sam prodana duša i da sam otišao pod Milov šinjel. Ne Slavko otišao sam daleko i od Mila i od njegovoga šinjela, a hvala Bogu i od tebe. Trbuhom ali ne za kruhom nego za razumom i tolerancijom kao i ogromna već ina Bošnjaka koji su naviknuti već evo više od sto godina da traže drugu domovinu i drugu braću. Jeste Slavko i drugu braću.
Ja ovdje u Holandiji pronađoh brata u Michela Kappena (koje je vjere iskren da budem i ne znam, jer je to ovdje toliko marginalno da je i neukusno piatati), kojega ne bih mijenjao za sve u Crnoj Gori. Ovdje mi rekoše moji Holanđani “porodicu ne možeš da biraš a prijatelje možeš”. Izabrah prijatelje koje slobodno mogu i braćom nazvati jer su mi pružili ono što mi genetska braća uskraćivaše vjekovima, a to je sloboda i topli dom.
Na kraju mi ostade da se pitam koji je pravi Slavko onaj iz devedestetih ili ovaj izbezumljeni. Ili se historija ponavlja pa je Slavko samo lažni Šćepan mali.

Srdačno iz Holandije,
Tafilj Marković