Pisana rijec
Uz manifestacije „Dani dijaspore“ u Prizrenu, u srijedu 14. avgusta, promovisan prevod na bosanski jezik knjige „Moji zatvorski dani u Egiptu“
ZEJNEB EL GAZALI – SIMBOL OTPORA EGIPATSKIM DIKTATURAMA
|
|
Autor: Bošnjaci.Net
Objavljeno: 17. August 2013. 03:08:42
U minuloj srijedi, 14. avgusta ove godine, u skupštinskoj Sali opštine Prizren (“Bijela kuća“), pred intelektualnim i društvenim kremom iz bošnjačkog i drugih nacionalnih zajednica na Kosovu, među kojima i predstavnika dijaspore, promovisano je drugo izdanje prijevoda knjige od rahmetli Zejneb El Gazali „Moji zatvorski dani u Egiptu“. Izdavač je Web magazin Bošnjaci.Net a recenzent prijevoda je akademik dr. Ferid Muhić, predsjednik Bošnjačke akademija nauka i umjetnosti.
Promociji knjige su prisustvovali i zamjenik ministra u Ministarstvu kulture, Gani Elshani i publicista Albinot Maloku, savjetnici premijera Kosova, profesori fakulteta, mediji na bosanskom jeziku...
Prezentaciji svog prijevoda s arapskog na bosanski jezik ovog bestselera u arapskom svijetu prisustvovao je dr. Fikret Arnaut, koji je u gradu na Bistrici na Kosovu došao sa odmora iz rodne mu Zenice u BiH. Inače dr. F. Arnaut živi i radi u njemačkom gradu u Minhenu.
Voditelj skupa je bio Isak Meta, dok je biografiju autorice i prevodioca pročitao Damir Bajrami, obadvojica ispred organizatora promocije - NVO „Vrelo“.
Dok se ispred Ministarstva dijaspore, koje je podržalo ovu promociju, skupu obratio Ćerim Bajrami, zamjenik ministra u tom ministarstvu Vlade Republike Kosova. Njegovo pisano obraćanje donosimo u nastavku.
O knjizi je veoma pohvalno govorio prisutni Adem Demaqi, legenda kosovskog otpora i borca za ljudska prava, inače počasni predsjednik Društva pisaca Kosova.
Adem Demaqi je u svom jako dobro priprepmljenom usmenom obraćanju, između ostalog kazao da je Zejneb El Gazali pokazala da je otpor diktaturama moguć i da je fascinirajuća njena volja koja je bila nesalomiva, bez obzira na sve torture koje je ona preživljavala u zatvorima za vrijeme vlasti Džamal Nasera u Egiptu... Također je dodao da ga je ova njena borba, uz crpljenje njene snage za otpor i opstanak iz duboke vjere u Boga, jednim dijelom podsjetila na njegovo stradanje tokom boravka po zatvorima u SFRJ. U tom pravcu, naveo je primjer kad mu je jedne prilike došla majka u posjetu u zatvoru, kojoj je kazao da on ipak nije sam već – „da je s Bogom“, na što mu je majka odgovorila da će ubuduće manje biti zabrinuta... Pohvalio je prijevod knjige na bosanskom jeziku, kazavši da se ne može vidjeti razlika - „kao da je knjiga u originalu od autorice pisana na bosanskom“.
Dr. Raim Bajrami je imao zaseban osvrt o knjizi u kontekstu najnovijih zbivanja i u Egiptu i stanja duha, a posebno nauke u arapskom svijetu, te njegovo pisano obraćanje također u cjelosti objavljujemo u nastavku ovog priloga.
Prof. Sadik Idrizi, s Edukativnog fakulteta u Prizrenu - smjera na bosanskom jeziku, usput kazavši da ne može nešto duže govoriti o knjizi jer do sad nije imao prilike da je pročita, ali da će, čim to učini, vjerovatno nešto i napisati o njoj. Podsjetio je prisutne da, nažalost, dok se u Prizrenu održava ova promocija knjige „Moji zatvorski dani u Egiptu“, u Kairu i širom Egipta se događaju strašne stvari, te da bi, bez obzira na naš odnos prema „Muslimanskoj braći“, simpatijama ili neslaganju s njima, trebalo podržati demoktratski rasplet događaja i pravo većine naroda da odlučuje o svojoj sudbini i izboru svoje vlasti...“
Dr. Fikret Arnaut, prevodioc, kao i posljednji govornik o knjizi, uz nužni osvrt na aktuelno stanje u Egiptu, i širi historijski kontekst, kazao je da mu je glavni motiv za prevođenje ove knjige u bosanskom jeziku bio njena velika popularnost u arapskom govornom području, ali i njegovo lično viđenje autorice Zejneb El Gazali na Univerzitetu u Amanu u Jordanu, gdje je mogao da se osobno uvjeri u njen neosporni autoritet i snagu njenog duha, poslije njenog izlaska iz zatvora i omogućavanja da se javno obraća auditorijumu. Spomenuo je i nekoliko detalja iz autobiografskog kazivanja Gazalijeve u knjizi, gdje se jasno uočavaju njeni nadljudski napori da i pored svih mučenja ostane prisebna, ali i gdje se mogu vidjeti njene neopisive muke i maltretiranja od strane mučiterlja – koji su zapravo svi nosili muslimanska imena... Posebno se zahvalio g. Ademu Demaqiju na prisutvo promociji, svim prisutnima, kao i organizatoru „Vrelo“, te Ćerimu Bajramiju, zamjeniku ministra u Ministarstvu dijaspore na podršci da se ovo djelo promovira i u Prizrenu na Kosovu, pošto je unazad dvije godine promovisano diljem BiH i bošnjačke dijaspore...
Na kraju skupa je priređen od NVO „Vrela“ i skromni koktel za prisutne.
Ćerim Bajrami, zamjenik ministra u Ministarstvu dijaspore Vlade Republike Kosova:
Zejneb El Gazali je po mnogo čumu bila veliki čovjek, aktivista i borac za ljudska prava
Poštovani prisutni,
Dozvolite mi da Vas poselamim i pozdravim ispred Ministarstva dijaspore Vlade Republike Kosova i ministra Ibrahima Makollija, i da Vam poželim prijatne trenutke uz promociju knjige „Moji zatvorksi dani u Egiptu“, autorice rahmetli Zejneb El Gazali iz Egipta.
Zasebno se želim zahvaliti što se gospodin Adem Demaqi odazvao našem pozivu da bude prisutan na jednom našem ovogodišnjem skupu u sklopu „Dana dijaspore“ u bošnjačkim sredinama, i time pokaže da je zainteresiran i za stanje pisane riječi na bosanskom jeziku kako na Kosovu tako i šire...
Posebno mi je drago da poželim dobrodošlicu na Kosovu prevodiocu na bosnaskom jeziku ove popularne knjige, doktoru Fikretu Arnautu, direktoru Bošnjačkog centra “Sabur“ iz Minhena u Republici Njemačkoj.
Pozdravljam i zamjenika ministra u Ministarstvu kulture, Gani Elshanija i publicistu Albinota Malokua.
Naše ministarstvo dijaspore je podržalo ovu promociju koju organizira NVO „Vrelo“ u okviru manifestacija „Dani dijaspore“ na Kosovu, među kojima se nekoliko njih održava i u bošnjačkim sredinama. Da odmah napomenem, pošto je bilo nekih primjedbi od pojedinaca u našoj javnosti, da naše Ministarstvo podržava promociju stvaralaštva u kulturi iz dijaspore i za dijasporu, dok za promociju stvaralaštva od autora iz matice postoje druge institucije podrške...
Inače je ideja za promociju u Prizrenu knjige „Moji zatvorski dani u Egiptu“, postojala još od prošle godine, uzimajući u obzir da je ovo popularno, sada već drugo, izdanje na bosanskom jeziku, promovisano u mnogim sredinama gdje zive Bošnjaci i u dijaspori i u Bosni i Hercegovini.
Dr. Fikret Atnaut je svakako poznat bošnjačkoj i široj javnosti, pogotovo onoj u našoj dijaspori, kao izuzetan aktivista i autor mnogih pisanih radova. Dr. Fikret, inače, preko 20 godina aktivno radi na očuvanja identiteta bošnjačke dijaspore u Njemačkoj, zasebno u gradu Minhenu. Promotor je i ideje umjerenog, tradicionalnog islama, odnosno one prakse koju su poznavali naši pretci stoljećima unazad. Naročito je bio aktivan tokom agresije na BiH u prikupljanju pomoći i smještaju bosanskih i kosovskih izbjeglica u Minhenu i Njemačkoj. Ono što je posebno važno za istaći jeste činjenica da je dr. Arnaut bio i jeste jako dobar saradnik s mnogim kolegama iz albanskog naroda koji su djelovali i djeluju u emigraciji u Njemačkoj i Zapadnoj Evropi. Da spomenemo samo njegovu izuzetnu saradnju sa prof. Jakubom Muhamedijem, koji je albanske nacionalnosti, porijeklom iz Makedonije. Njih dvojica su početkom devedesetih godina minuloga vijeka inače imali zajednički zakupljeni prostor za centar u Minhenu, dok su u međuvremenu uspjeli da formiraju svoje zasebne centre, za koje su uz pomoć naših ljudi tamo otkupili prostor.
Moja malenkost je imala sreću da jedan dio svog života i moje skromne društvene aktivnosti provedem s njima u Minhrenu, u ljeto i jesen 1992. godine. Također, ne toliko zbog mene, već i radi nekih drugih ljudi, želim da istaknem da smo dragocjenu literaturu bošnjačkog nacionalnog preporoda na bosanskom jeziku, koja je početkom devedesetih godina izdavana u Bosni a štampana u Sloveniji, dobijali na Kosovu kupovinom preko naših rođaka i prijatelja iz centra „Sabur“ u Minhrenu.
Ne mogu a da ovdje također ne spomenem jednu upečatljivu scenu iz žive aktivnosti dr. Arnauta, tokom tih teških godina agresije na BiH, koja je mnogima od nas prisutnih ostala u trajno sjećanje, kad je Fikret efendija u centru u Minhenu govorio o borbi i žrtvovanju šehida na nekom od ratišta u BiH... Tokom njegovog prenosa istinitog kazivanja s terena, spomenuo je da su neki borci prevozili tijelo poginulog mladog borca Armije RBiH koji je po vrućini - mirisalo... što je njih zasebno začudilo.... Izgovarajuči te riječi, doktor Fikret se zagrcnuo plačem i sišao s govornice...
A kao jednu ilustraciju spomenute bošnjačke i albanske saradnje u dijaspori, navodim dio mog razgovora tokom ovogodišnjeg obilježavanja petogodišnjice nezavisnosti Kosova u Minhrenu, gdje sam imao priliku da sretnem Jakuba ef. Muhamedija, kojeg sam, između ostalog, upitao: Da li je poslije onog (našeg) velikog antiratnog mitinga za BiH iz 1992. godine u Minhrenu, na Marien-plazu, bilo brojnijeg protesta naše dijaspore, a on mi je odgovorio: „Bilo je još mnogo organiziranih zajedničkih mitinga i zbog Bosne i zbog Kosova i zbog situacije u Makedoniji, ali je taj iz 1992. god. bio najbrojniji...
Želim da kažem da bi bila svojevrsna nepravda i ovu i mnoge druge aktivnosti naše dijaspore ne spomenuti, ili ne obilježiti ovakve pozitivne primjere međusobne saradnje i solidarnosti. Neka i ovaj skup bude jedno od skromnih podsjećanja na te aktivnosti i tu saradnju, koja je i dalje poželjna...
Što se tiče same knjige, autoru prevoda dr. Fikretu Arnaut je pripala obaveza da danas o njoj najviše govori, ali da samo dodam da je njen sadržaj zapravo autobiografsko kazivanje jedne žene iz Egipta, mučenice, zatvorenice diktatorskih kazamata, koja je umrla prije punih osam godina. Zejneb El Gazali je po mnogo čumu bila veliki čovjek, aktivista i borac za ljudska prava, slobodu govora i djelovanja - što bi se danas kazalo 'modernim rječnikom'... Ovo je tim prije bitno zato što je riječ o jednoj ženi, muslimanski, iz društva koja su u zadnjim vjekovima stekla naviku da takve uloge navodno pripadaju samo muškarcima. Na žalost, kako i sam recezent prijevoda akademik Ferid Muhić konstatuje - ovo je knjiga ekstrema, jer je „zlo koje pokreće njene dijabolične mučitelje, ekstremno...“
Mogućnost da izdrži tolike toprture tokom boravka u zatvoru, koje autorica knjige opisuje, na momente neprihvatljive zdravom razumu - da živ čovjek može tako nešto podnijeti, Zejneb El Gazali pojašnjava - zato što čitaoca ne želi da ostavi u dilemi - svojom dubokom vjerom u Boga. Tim se svjedočenjem zapravo potvrđuje da su ljudi koji iskreno vjeruju i brane svoju ideju - spremni i na sve moguće žrtve...
Ono što je i za nju ali i mnoge druge, važno - jeste činjenica da je Zejneb El Gazali, nadživjela i te torture, i godine zatvora, i režim Gamala Nasera, te je postala jedan od simbola otpora diktaturama na Bliskom Istoku... Postala je, kako i sam prevodilac napominje tokom slušanja nekog njenog izlaganja na Univerzitetu u Jordanu pred profesorskim i studentskim auditorijem - autoritet i stamena pojava, koju on opisuje poput nekog generala koji se serbez obraća svojim podređenima...
Na kraju, kao što sam rekao ova promocija je dogovorena mnogo ranije nego što su zadnja dešavanja potresla Republiku Egipat... Mi, sa svoje strane, izražavamo nadu da će velika egipatska arapska nacija smognuti snage da iznađe demokratski rasplet političke krize u svojoj zemlji. Također, i sa ovog mjesta želimo zahvaliti egipatskoj državi na nedavnom priznanju Republike Kosova. Isto tako, da podsjetimo da su poznate mnoge veze koje nas povezuju sa Kairom i Egiptom, a jedan dio naše dijaspore, kako albanske tako i bošnjačke, živi u ovoj metropoli. S tim u vezi, nadajmo se da će se uskoro pojaviti prevod ove knjige i na albanskom jeziku, a u međuvremenu se nadamo da će prevod na bosanskom jeziku biti dostupan za distribuciju među čitaocima na Kosovu.
Riječ na promociji: Dr. Raim Bajrami
Ideali za koje je Zejneb el Gazali godinama robovala; njen duh nije slomljen niti njena vjera pokolebana
Ja ću se usuditi po cijeni da ne samo budem demantovan već i tertiran kao neko ko nema pravo na ovakav sud (što bi opet bilo razumljivo s obzirom na moje formalno obrazovanje) da iznesem jednu jako smjelu hipotezu. Naime, život Zejneb el-Gazali posmatran ne kao paradigmatična individualna ljudska drama kroz koju se ogleda sudbina cijelog jednog naroda, već i kao univerzalni obrazac odnosa otuđene vlasti prema pojedincima koji skupe hrabrosti da progovore o njenoj zloćudnoj prirodi, je na neki način literarno već obrađen u bosanskoj odnosno bošnjačkoj nacionalnoj književnosti. Mene trougao Zejneb el Gazali - narod Egipta - egipatske vlasti neodoljivo podsjeća na slične relacije među akterima Selimovićevog romana “Derviš i smrt”. Sudbina Ahmeda Nurudina donekle sliči sudbini Zejneb el Gazali bez obzira što im je biološki kraj različit, u sudbini Ahmedovog brata Haruna sublimirana je sudbina egipatskog naroda, a odnarođena vlast je valjda svuda i uvijek ista bilo da se o njoj osvjedočujemo iz neposrednog iskustva Varlama Salamova u “Pričama sa Kolime”, Karla Stajnera u “7000 dana u Sibiru”, ili iz pera poznavaoci suptilnih mehanizama njenog funkcionisanja nobelovca Česlava Miloša.
Čak i u najkontrolisanijim uslovima vlast zadržava dva svoja bitna svojstva: teži apsolutnoj kontroli i lahko je kvarljiva. Kvarljivost se donekle može izkontrolisati njenim oročavanjem od jednih do drugih izbora ili ograničavanjem broja mandata za konkretnu osobu, ali težnju ka apsolutnoj kontroli koja zavisno od uslova može biti oslonjena na golu prinudu ili imati sofisticirane oblike manipulisanja slabostima ljudskog uma, gotovo nikako. Nove tehnologije, koje poput rimskog božanstva Janusa imaju dva lica su vladajućim oligarhijama omogućile orvelovsku kontrolu podanika. Stavljen pod nadzor na hiljade kamera, prikopčan na google.com i mobilnu telefoniju, moderan čovjek je postao idealan rob – rob koji nije svjestan svoga ropskog položaja
Bilo da živi na Istoku ili Zapadu on je što bi Selimović rekao “stao na pola puta, zabezeknut i ne može više nikud”. U naglavačke okrenutom sistemu vrijednosti reperi mladom zapadnjaku koji traga za identitetom postaju “junaci i zvijezde” raznoraznih farmi i granda. Temelji ovakvog duhovnog pustošenja su davno postavljeni, a postmoderna je na zapadu do kraja urušila kontemplativnu stranu ljudske egzistencije. Lišenog duhovnog uporišta Ničeovim “usmrcivanjem” Boga, moćnom propagandom svedenog na potrošača i poreskog obveznika tipičnog zapadnjaka nije bilo teško ubijediti da univerzalne moralne norme ne postoje odnosno da živimo u vrijeme mikro-etike kada svako shodno svojim interesima ili dnevno političkim potrebama ima pravo da donosi sud o ljudskom dostojanstvu mimo proklamacija sadržanim u međunarodnim aktima koji su po ovom pitanju izričiti. Npr:
UNIVERZALNA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA
Član 1.
Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i trebaju jedna sa drugima postupati u duhu bratstva.
POVELJA O OSNOVNIM PRAVIMA EVROPSKE UNIJE iz 2010. godine
Član 1
Ljudsko dostojanstvo.
Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo. Ono se mora poštovati i zaštiti.
Pred jednako teskim dilemama je uslovno rečeno čovjek Istoka, onog malo bližeg Evropi, jer je daleki zahvaljujući ekonomskom poletu prevalio dobar dio puta do vesternizacije. Podneblje u kojem je svoj život provela Zejneb el-Gazali je prije godinu-dvije dana zahvaćeno socijalnim nemirima i političkim previranjima, koja su zbog ogromne energije koja je uložena i još većih očekivanja eufemistički nazvana proljećem. Nemam namjeru da pravim nikakvu politicku analizu ovih zbivanja, ali posmatrajući obim materijalnih razaranja i ljudske patnje čini mi se kao da je viteška žrtva Zejneb el Gazali bila uzaludna, kao da iz njenog pregnuća niko ništa nije naučio.
Mnogo je različitih tumačenje zašto su se po svoj prilici stvari otrgli kontroli. Kao što rekoh ja se ne trudim da shvatim političke, geostrateške, ekonomske, historijske, sociološke i slične analize jer mi se čini da je u tom djelu svijeta malo ko shvatio poentu iz životopisa Zejneb el Gazali. U ove rijetke (nažalost rijetke) izuzetke ubrajam uvaženu profeosoricu Ranu Dajani, asistenta na odsjeku molekularne biologije na Hasemitskom univerzitetu u gradu Zarka u Jordanu. Ona je za najprestižniji naučni časopis u svijetu “Nature” od 1. septembra 2011. godine u kojem radove objavljuje biomedicinska naučna elita napisala briljantan članak pod nazivom “Arapsko proljeće nudi nadu ali ne skoro”.
Započevši konstatacijom da je generalno stanje nauke u arapskom svijetu užasno, ona nastavlja: “Ne postoji nedostatak umova u arapskom svijetu, što dokazuju mnogi naučnici iz ove regije koji rade na zapadnim univerzitetima. Problem je okruženje, koje ne uspjeva da podrži kreativnost, radoznalost i izlet u nepoznato – što je od suštinskog značaja za procvat nauke. Takvo se okruženje stvara samo kroz iskustvo. Cijela zajednica mora da osjeti potrebu za pronalženjem rješenja što zahtjeva slobodu. Diktatorski režimi u arapskim zemljama su opstajali na neznanju i strahu, a ovaj nedostatak slobode filtrirao se kroz cijelu zajednicu, utičući ne samo na politički život, već doprijevši do samih porodica određivao je i način ophođenja roditelja prema djeci.
Ne zadovoljavajući se samo dijagnozom stanja ona nudi i rješenje:
Ja čvrsto vjerujem, piše profesorka Dajani, da je suštinski važan prvi korak, oslobađanje umova od navika iz prošlosti i usađivanje ljubavi prema čitanju kod naših mlađih narastaja. U ovu svrhu pokrenut je program pod nazivom Volim čitanje (www.velovereading.org) koji ima za cilj ne samo poticanje omladine na čitanje već i poticanje njihovih majki da im ovu strast usađuju od najranijeg uzrasta. U ovu svrhu otvoreno je 100 novih dječjih biblioteka širom Jordana i one će pokriti potrebe oko 20000 djece. Poražavajuće stanje duha u tom djelu svijeta profesorka Dajani slikovito ilustruje sljedećim zapazanjem: Mnogi studenti na mom fakultetu nikada nisu formirali nezavisno mišljenje. Kada sam jednog dana obavezala studente da napišu esej u kojem će izraziti svoje originalno razmišljenje jedan od njih mi je otvoreno rekao da je to bio dan kada se prvi puta u životu osjetio kao Neko sa velikim N.
Prezentirajući u par redaka istraživanja matičnih ćelija kojima se ona bavi profesorka Dajani znalački poentira:
Ovakav multidisciplinarni pristup, nov za islamski svijet, je od suštinskog značaja za osporavanje stagnantnog razmišljanja proistekolog iz literarne interpretacije islamskih izvora. Ne postoji konflikt između islama i nauke. Islam traži od nas da koristimo naše umove i istražujemo svijet oko nas. On poziva na korišćenje naučne metodologije i logike u našem pristupu nauci. Kur’anske ajete interpretiraju ljudi, a ljudi su ograničeni naučnim saznanjima perioda u kojem je ajet tumačen. Put naprijed nije lahk, a promjene se neće desiti preko noći. Ipak ,Poslanik Muhammed a.s. je rekao: "Nemojte omalovažavati bilo koji čin dobra."
Gotovo da su svi ideali za koje je Zejneb el Gazali godinama robovala a da njen duh nije slomljen niti njena vjera pokolebana, sadržani u ovom efektnom eseju profesorke Rane Dajani. Ja ovdje doista ništa ne bih dodao.
Počeo sam i da završim Selimovićem koji kroz usta Ahmeda Nurudina kaže:
“Možda nije lahko živjeti na svijetu, ali ako mislimo da nam ovdje nije mjesto, biće još gore.”
Nama je svakako ovdje mjesto i nadmoćna većina zdravomislećih ljudi treba da nastoji da sto bi Ajnštajn rekao ovaj svijet ne bude opasno mjesto za življenje zahvaljujući gramzivoj i neodgovornoj manjini već mjesto dostojno čovjeka kao Božjeg zastupnika na zemlji!
Promociji knjige su prisustvovali i zamjenik ministra u Ministarstvu kulture, Gani Elshani i publicista Albinot Maloku, savjetnici premijera Kosova, profesori fakulteta, mediji na bosanskom jeziku...
|
Prezentaciji svog prijevoda s arapskog na bosanski jezik ovog bestselera u arapskom svijetu prisustvovao je dr. Fikret Arnaut, koji je u gradu na Bistrici na Kosovu došao sa odmora iz rodne mu Zenice u BiH. Inače dr. F. Arnaut živi i radi u njemačkom gradu u Minhenu.
Voditelj skupa je bio Isak Meta, dok je biografiju autorice i prevodioca pročitao Damir Bajrami, obadvojica ispred organizatora promocije - NVO „Vrelo“.
Dok se ispred Ministarstva dijaspore, koje je podržalo ovu promociju, skupu obratio Ćerim Bajrami, zamjenik ministra u tom ministarstvu Vlade Republike Kosova. Njegovo pisano obraćanje donosimo u nastavku.
O knjizi je veoma pohvalno govorio prisutni Adem Demaqi, legenda kosovskog otpora i borca za ljudska prava, inače počasni predsjednik Društva pisaca Kosova.
Adem Demaqi je u svom jako dobro priprepmljenom usmenom obraćanju, između ostalog kazao da je Zejneb El Gazali pokazala da je otpor diktaturama moguć i da je fascinirajuća njena volja koja je bila nesalomiva, bez obzira na sve torture koje je ona preživljavala u zatvorima za vrijeme vlasti Džamal Nasera u Egiptu... Također je dodao da ga je ova njena borba, uz crpljenje njene snage za otpor i opstanak iz duboke vjere u Boga, jednim dijelom podsjetila na njegovo stradanje tokom boravka po zatvorima u SFRJ. U tom pravcu, naveo je primjer kad mu je jedne prilike došla majka u posjetu u zatvoru, kojoj je kazao da on ipak nije sam već – „da je s Bogom“, na što mu je majka odgovorila da će ubuduće manje biti zabrinuta... Pohvalio je prijevod knjige na bosanskom jeziku, kazavši da se ne može vidjeti razlika - „kao da je knjiga u originalu od autorice pisana na bosanskom“.
 |
Dr. Raim Bajrami je imao zaseban osvrt o knjizi u kontekstu najnovijih zbivanja i u Egiptu i stanja duha, a posebno nauke u arapskom svijetu, te njegovo pisano obraćanje također u cjelosti objavljujemo u nastavku ovog priloga.
Prof. Sadik Idrizi, s Edukativnog fakulteta u Prizrenu - smjera na bosanskom jeziku, usput kazavši da ne može nešto duže govoriti o knjizi jer do sad nije imao prilike da je pročita, ali da će, čim to učini, vjerovatno nešto i napisati o njoj. Podsjetio je prisutne da, nažalost, dok se u Prizrenu održava ova promocija knjige „Moji zatvorski dani u Egiptu“, u Kairu i širom Egipta se događaju strašne stvari, te da bi, bez obzira na naš odnos prema „Muslimanskoj braći“, simpatijama ili neslaganju s njima, trebalo podržati demoktratski rasplet događaja i pravo većine naroda da odlučuje o svojoj sudbini i izboru svoje vlasti...“
 Dio učesnika na promociji ispred "Bijele kuće" u Prizrenu |
Dr. Fikret Arnaut, prevodioc, kao i posljednji govornik o knjizi, uz nužni osvrt na aktuelno stanje u Egiptu, i širi historijski kontekst, kazao je da mu je glavni motiv za prevođenje ove knjige u bosanskom jeziku bio njena velika popularnost u arapskom govornom području, ali i njegovo lično viđenje autorice Zejneb El Gazali na Univerzitetu u Amanu u Jordanu, gdje je mogao da se osobno uvjeri u njen neosporni autoritet i snagu njenog duha, poslije njenog izlaska iz zatvora i omogućavanja da se javno obraća auditorijumu. Spomenuo je i nekoliko detalja iz autobiografskog kazivanja Gazalijeve u knjizi, gdje se jasno uočavaju njeni nadljudski napori da i pored svih mučenja ostane prisebna, ali i gdje se mogu vidjeti njene neopisive muke i maltretiranja od strane mučiterlja – koji su zapravo svi nosili muslimanska imena... Posebno se zahvalio g. Ademu Demaqiju na prisutvo promociji, svim prisutnima, kao i organizatoru „Vrelo“, te Ćerimu Bajramiju, zamjeniku ministra u Ministarstvu dijaspore na podršci da se ovo djelo promovira i u Prizrenu na Kosovu, pošto je unazad dvije godine promovisano diljem BiH i bošnjačke dijaspore...
Na kraju skupa je priređen od NVO „Vrela“ i skromni koktel za prisutne.
 |  |  |  |
Ćerim Bajrami, zamjenik ministra u Ministarstvu dijaspore Vlade Republike Kosova:
Poštovani prisutni,
 Ćerim Bajrami: Ideja za promociju u Prizrenu knjige „Moji zatvorski dani u Egiptu“, postojala još od prošle godine, uzimajući u obzir da je ovo popularno, sada već drugo, izdanje na bosanskom jeziku, promovisano u mnogim sredinama gdje zive Bošnjaci i u dijaspori i u Bosni i Hercegovini. |
Zasebno se želim zahvaliti što se gospodin Adem Demaqi odazvao našem pozivu da bude prisutan na jednom našem ovogodišnjem skupu u sklopu „Dana dijaspore“ u bošnjačkim sredinama, i time pokaže da je zainteresiran i za stanje pisane riječi na bosanskom jeziku kako na Kosovu tako i šire...
Posebno mi je drago da poželim dobrodošlicu na Kosovu prevodiocu na bosnaskom jeziku ove popularne knjige, doktoru Fikretu Arnautu, direktoru Bošnjačkog centra “Sabur“ iz Minhena u Republici Njemačkoj.
Pozdravljam i zamjenika ministra u Ministarstvu kulture, Gani Elshanija i publicistu Albinota Malokua.
Naše ministarstvo dijaspore je podržalo ovu promociju koju organizira NVO „Vrelo“ u okviru manifestacija „Dani dijaspore“ na Kosovu, među kojima se nekoliko njih održava i u bošnjačkim sredinama. Da odmah napomenem, pošto je bilo nekih primjedbi od pojedinaca u našoj javnosti, da naše Ministarstvo podržava promociju stvaralaštva u kulturi iz dijaspore i za dijasporu, dok za promociju stvaralaštva od autora iz matice postoje druge institucije podrške...
Inače je ideja za promociju u Prizrenu knjige „Moji zatvorski dani u Egiptu“, postojala još od prošle godine, uzimajući u obzir da je ovo popularno, sada već drugo, izdanje na bosanskom jeziku, promovisano u mnogim sredinama gdje zive Bošnjaci i u dijaspori i u Bosni i Hercegovini.
Dr. Fikret Atnaut je svakako poznat bošnjačkoj i široj javnosti, pogotovo onoj u našoj dijaspori, kao izuzetan aktivista i autor mnogih pisanih radova. Dr. Fikret, inače, preko 20 godina aktivno radi na očuvanja identiteta bošnjačke dijaspore u Njemačkoj, zasebno u gradu Minhenu. Promotor je i ideje umjerenog, tradicionalnog islama, odnosno one prakse koju su poznavali naši pretci stoljećima unazad. Naročito je bio aktivan tokom agresije na BiH u prikupljanju pomoći i smještaju bosanskih i kosovskih izbjeglica u Minhenu i Njemačkoj. Ono što je posebno važno za istaći jeste činjenica da je dr. Arnaut bio i jeste jako dobar saradnik s mnogim kolegama iz albanskog naroda koji su djelovali i djeluju u emigraciji u Njemačkoj i Zapadnoj Evropi. Da spomenemo samo njegovu izuzetnu saradnju sa prof. Jakubom Muhamedijem, koji je albanske nacionalnosti, porijeklom iz Makedonije. Njih dvojica su početkom devedesetih godina minuloga vijeka inače imali zajednički zakupljeni prostor za centar u Minhenu, dok su u međuvremenu uspjeli da formiraju svoje zasebne centre, za koje su uz pomoć naših ljudi tamo otkupili prostor.
Moja malenkost je imala sreću da jedan dio svog života i moje skromne društvene aktivnosti provedem s njima u Minhrenu, u ljeto i jesen 1992. godine. Također, ne toliko zbog mene, već i radi nekih drugih ljudi, želim da istaknem da smo dragocjenu literaturu bošnjačkog nacionalnog preporoda na bosanskom jeziku, koja je početkom devedesetih godina izdavana u Bosni a štampana u Sloveniji, dobijali na Kosovu kupovinom preko naših rođaka i prijatelja iz centra „Sabur“ u Minhrenu.
Ne mogu a da ovdje također ne spomenem jednu upečatljivu scenu iz žive aktivnosti dr. Arnauta, tokom tih teških godina agresije na BiH, koja je mnogima od nas prisutnih ostala u trajno sjećanje, kad je Fikret efendija u centru u Minhenu govorio o borbi i žrtvovanju šehida na nekom od ratišta u BiH... Tokom njegovog prenosa istinitog kazivanja s terena, spomenuo je da su neki borci prevozili tijelo poginulog mladog borca Armije RBiH koji je po vrućini - mirisalo... što je njih zasebno začudilo.... Izgovarajuči te riječi, doktor Fikret se zagrcnuo plačem i sišao s govornice...
A kao jednu ilustraciju spomenute bošnjačke i albanske saradnje u dijaspori, navodim dio mog razgovora tokom ovogodišnjeg obilježavanja petogodišnjice nezavisnosti Kosova u Minhrenu, gdje sam imao priliku da sretnem Jakuba ef. Muhamedija, kojeg sam, između ostalog, upitao: Da li je poslije onog (našeg) velikog antiratnog mitinga za BiH iz 1992. godine u Minhrenu, na Marien-plazu, bilo brojnijeg protesta naše dijaspore, a on mi je odgovorio: „Bilo je još mnogo organiziranih zajedničkih mitinga i zbog Bosne i zbog Kosova i zbog situacije u Makedoniji, ali je taj iz 1992. god. bio najbrojniji...
Želim da kažem da bi bila svojevrsna nepravda i ovu i mnoge druge aktivnosti naše dijaspore ne spomenuti, ili ne obilježiti ovakve pozitivne primjere međusobne saradnje i solidarnosti. Neka i ovaj skup bude jedno od skromnih podsjećanja na te aktivnosti i tu saradnju, koja je i dalje poželjna...
Što se tiče same knjige, autoru prevoda dr. Fikretu Arnaut je pripala obaveza da danas o njoj najviše govori, ali da samo dodam da je njen sadržaj zapravo autobiografsko kazivanje jedne žene iz Egipta, mučenice, zatvorenice diktatorskih kazamata, koja je umrla prije punih osam godina. Zejneb El Gazali je po mnogo čumu bila veliki čovjek, aktivista i borac za ljudska prava, slobodu govora i djelovanja - što bi se danas kazalo 'modernim rječnikom'... Ovo je tim prije bitno zato što je riječ o jednoj ženi, muslimanski, iz društva koja su u zadnjim vjekovima stekla naviku da takve uloge navodno pripadaju samo muškarcima. Na žalost, kako i sam recezent prijevoda akademik Ferid Muhić konstatuje - ovo je knjiga ekstrema, jer je „zlo koje pokreće njene dijabolične mučitelje, ekstremno...“
Mogućnost da izdrži tolike toprture tokom boravka u zatvoru, koje autorica knjige opisuje, na momente neprihvatljive zdravom razumu - da živ čovjek može tako nešto podnijeti, Zejneb El Gazali pojašnjava - zato što čitaoca ne želi da ostavi u dilemi - svojom dubokom vjerom u Boga. Tim se svjedočenjem zapravo potvrđuje da su ljudi koji iskreno vjeruju i brane svoju ideju - spremni i na sve moguće žrtve...
Ono što je i za nju ali i mnoge druge, važno - jeste činjenica da je Zejneb El Gazali, nadživjela i te torture, i godine zatvora, i režim Gamala Nasera, te je postala jedan od simbola otpora diktaturama na Bliskom Istoku... Postala je, kako i sam prevodilac napominje tokom slušanja nekog njenog izlaganja na Univerzitetu u Jordanu pred profesorskim i studentskim auditorijem - autoritet i stamena pojava, koju on opisuje poput nekog generala koji se serbez obraća svojim podređenima...
Na kraju, kao što sam rekao ova promocija je dogovorena mnogo ranije nego što su zadnja dešavanja potresla Republiku Egipat... Mi, sa svoje strane, izražavamo nadu da će velika egipatska arapska nacija smognuti snage da iznađe demokratski rasplet političke krize u svojoj zemlji. Također, i sa ovog mjesta želimo zahvaliti egipatskoj državi na nedavnom priznanju Republike Kosova. Isto tako, da podsjetimo da su poznate mnoge veze koje nas povezuju sa Kairom i Egiptom, a jedan dio naše dijaspore, kako albanske tako i bošnjačke, živi u ovoj metropoli. S tim u vezi, nadajmo se da će se uskoro pojaviti prevod ove knjige i na albanskom jeziku, a u međuvremenu se nadamo da će prevod na bosanskom jeziku biti dostupan za distribuciju među čitaocima na Kosovu.
Riječ na promociji: Dr. Raim Bajrami
 Dr. Raim Bajrami: Islam traži od nas da koristimo naše umove i istražujemo svijet oko nas. On poziva na korišćenje naučne metodologije i logike u našem pristupu nauci. Kur’anske ajete interpretiraju ljudi, a ljudi su ograničeni naučnim saznanjima perioda u kojem je ajet tumačen. Put naprijed nije lahk, a promjene se neće desiti preko noći. Ipak ,Poslanik Muhammed a.s. je rekao: "Nemojte omalovažavati bilo koji čin dobra." |
Čak i u najkontrolisanijim uslovima vlast zadržava dva svoja bitna svojstva: teži apsolutnoj kontroli i lahko je kvarljiva. Kvarljivost se donekle može izkontrolisati njenim oročavanjem od jednih do drugih izbora ili ograničavanjem broja mandata za konkretnu osobu, ali težnju ka apsolutnoj kontroli koja zavisno od uslova može biti oslonjena na golu prinudu ili imati sofisticirane oblike manipulisanja slabostima ljudskog uma, gotovo nikako. Nove tehnologije, koje poput rimskog božanstva Janusa imaju dva lica su vladajućim oligarhijama omogućile orvelovsku kontrolu podanika. Stavljen pod nadzor na hiljade kamera, prikopčan na google.com i mobilnu telefoniju, moderan čovjek je postao idealan rob – rob koji nije svjestan svoga ropskog položaja
Bilo da živi na Istoku ili Zapadu on je što bi Selimović rekao “stao na pola puta, zabezeknut i ne može više nikud”. U naglavačke okrenutom sistemu vrijednosti reperi mladom zapadnjaku koji traga za identitetom postaju “junaci i zvijezde” raznoraznih farmi i granda. Temelji ovakvog duhovnog pustošenja su davno postavljeni, a postmoderna je na zapadu do kraja urušila kontemplativnu stranu ljudske egzistencije. Lišenog duhovnog uporišta Ničeovim “usmrcivanjem” Boga, moćnom propagandom svedenog na potrošača i poreskog obveznika tipičnog zapadnjaka nije bilo teško ubijediti da univerzalne moralne norme ne postoje odnosno da živimo u vrijeme mikro-etike kada svako shodno svojim interesima ili dnevno političkim potrebama ima pravo da donosi sud o ljudskom dostojanstvu mimo proklamacija sadržanim u međunarodnim aktima koji su po ovom pitanju izričiti. Npr:
UNIVERZALNA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA
Član 1.
Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i trebaju jedna sa drugima postupati u duhu bratstva.
POVELJA O OSNOVNIM PRAVIMA EVROPSKE UNIJE iz 2010. godine
Član 1
Ljudsko dostojanstvo.
Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo. Ono se mora poštovati i zaštiti.
Pred jednako teskim dilemama je uslovno rečeno čovjek Istoka, onog malo bližeg Evropi, jer je daleki zahvaljujući ekonomskom poletu prevalio dobar dio puta do vesternizacije. Podneblje u kojem je svoj život provela Zejneb el-Gazali je prije godinu-dvije dana zahvaćeno socijalnim nemirima i političkim previranjima, koja su zbog ogromne energije koja je uložena i još većih očekivanja eufemistički nazvana proljećem. Nemam namjeru da pravim nikakvu politicku analizu ovih zbivanja, ali posmatrajući obim materijalnih razaranja i ljudske patnje čini mi se kao da je viteška žrtva Zejneb el Gazali bila uzaludna, kao da iz njenog pregnuća niko ništa nije naučio.
Mnogo je različitih tumačenje zašto su se po svoj prilici stvari otrgli kontroli. Kao što rekoh ja se ne trudim da shvatim političke, geostrateške, ekonomske, historijske, sociološke i slične analize jer mi se čini da je u tom djelu svijeta malo ko shvatio poentu iz životopisa Zejneb el Gazali. U ove rijetke (nažalost rijetke) izuzetke ubrajam uvaženu profeosoricu Ranu Dajani, asistenta na odsjeku molekularne biologije na Hasemitskom univerzitetu u gradu Zarka u Jordanu. Ona je za najprestižniji naučni časopis u svijetu “Nature” od 1. septembra 2011. godine u kojem radove objavljuje biomedicinska naučna elita napisala briljantan članak pod nazivom “Arapsko proljeće nudi nadu ali ne skoro”.
Započevši konstatacijom da je generalno stanje nauke u arapskom svijetu užasno, ona nastavlja: “Ne postoji nedostatak umova u arapskom svijetu, što dokazuju mnogi naučnici iz ove regije koji rade na zapadnim univerzitetima. Problem je okruženje, koje ne uspjeva da podrži kreativnost, radoznalost i izlet u nepoznato – što je od suštinskog značaja za procvat nauke. Takvo se okruženje stvara samo kroz iskustvo. Cijela zajednica mora da osjeti potrebu za pronalženjem rješenja što zahtjeva slobodu. Diktatorski režimi u arapskim zemljama su opstajali na neznanju i strahu, a ovaj nedostatak slobode filtrirao se kroz cijelu zajednicu, utičući ne samo na politički život, već doprijevši do samih porodica određivao je i način ophođenja roditelja prema djeci.
Ne zadovoljavajući se samo dijagnozom stanja ona nudi i rješenje:
Ja čvrsto vjerujem, piše profesorka Dajani, da je suštinski važan prvi korak, oslobađanje umova od navika iz prošlosti i usađivanje ljubavi prema čitanju kod naših mlađih narastaja. U ovu svrhu pokrenut je program pod nazivom Volim čitanje (www.velovereading.org) koji ima za cilj ne samo poticanje omladine na čitanje već i poticanje njihovih majki da im ovu strast usađuju od najranijeg uzrasta. U ovu svrhu otvoreno je 100 novih dječjih biblioteka širom Jordana i one će pokriti potrebe oko 20000 djece. Poražavajuće stanje duha u tom djelu svijeta profesorka Dajani slikovito ilustruje sljedećim zapazanjem: Mnogi studenti na mom fakultetu nikada nisu formirali nezavisno mišljenje. Kada sam jednog dana obavezala studente da napišu esej u kojem će izraziti svoje originalno razmišljenje jedan od njih mi je otvoreno rekao da je to bio dan kada se prvi puta u životu osjetio kao Neko sa velikim N.
Prezentirajući u par redaka istraživanja matičnih ćelija kojima se ona bavi profesorka Dajani znalački poentira:
Ovakav multidisciplinarni pristup, nov za islamski svijet, je od suštinskog značaja za osporavanje stagnantnog razmišljanja proistekolog iz literarne interpretacije islamskih izvora. Ne postoji konflikt između islama i nauke. Islam traži od nas da koristimo naše umove i istražujemo svijet oko nas. On poziva na korišćenje naučne metodologije i logike u našem pristupu nauci. Kur’anske ajete interpretiraju ljudi, a ljudi su ograničeni naučnim saznanjima perioda u kojem je ajet tumačen. Put naprijed nije lahk, a promjene se neće desiti preko noći. Ipak ,Poslanik Muhammed a.s. je rekao: "Nemojte omalovažavati bilo koji čin dobra."
Gotovo da su svi ideali za koje je Zejneb el Gazali godinama robovala a da njen duh nije slomljen niti njena vjera pokolebana, sadržani u ovom efektnom eseju profesorke Rane Dajani. Ja ovdje doista ništa ne bih dodao.
Počeo sam i da završim Selimovićem koji kroz usta Ahmeda Nurudina kaže:
“Možda nije lahko živjeti na svijetu, ali ako mislimo da nam ovdje nije mjesto, biće još gore.”
Nama je svakako ovdje mjesto i nadmoćna većina zdravomislećih ljudi treba da nastoji da sto bi Ajnštajn rekao ovaj svijet ne bude opasno mjesto za življenje zahvaljujući gramzivoj i neodgovornoj manjini već mjesto dostojno čovjeka kao Božjeg zastupnika na zemlji!
