PROTESTI U ČIKAGU ISPRED KONZULATA BIH

Protesti ispred Generalnog konzulata BiH u Čikagu NEDOPUSTIVO JE DA DRŽAVA NAD ČIJIM STANOVNICIMA JE POČINJEN GENOCID ODBIJA DA PRIHVATI 11.JULI - KAO DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE GENOCIDA Veliki broj Srebreničana, Vlaseničana, Bratunčana, Prijedorčana, Kozarčana, Novljana i ostalih Bošnjaka, Bosanaca i Hercegovaca, nastanjenih danas sa svojim porodicama u dalekoj Americi, na obalama jezera Michigen, u Čikagu, gradu koji ih je prihvatio kao svoje nove stanovnike, prisjetio se svih golgota i patnji kroz koje su ovi ljudi prošli tokom agresije na našu zemlju i genocida nad našim narodom! Ovi čestiti Bošnjaci 11. jula ove godine nisu tek tako nijemo posmatrali obilježavanje dana genocida putem tv ekrana, već su odlučili da centar Čikaga bude obavijen bosansko-hercegovačkim zastavama i transparentima koji podsjećaju sve ljude svijeta koji hodaju ulicama ovog velegrada na strahote koje su proživjeli. Tako su Bošnjaci iz svih krajeva Bosne i Hercegovine protestovali ispred bh. konzulata u Čikagu zbog činjenice da država nad čijim stanovnicima je počinjen genocid odbija da prihvati jedanaesti juli kao dan sjećanja na žrtve genocida! Jedan od organizatora ovog protesnog skupa, Idhan Tahirović, naglašava da ovo nije samo komemorativni skup, već jasna poruka svima da mi nismo i nećemo prihvatiti negiranje istine! U džematu ’’Western’’ proučen Tevhid pred duše žrtva genocida Džemat ’’Western’’ zajedno sa ’’Udruženjem Srebreničana – Čikago’’ već tradicionalno 11. jula organizuju učenje Tevhida za žrtve genocida u BiH. Tako je bilo i ove godine kada su, pored imama domaćina hafiza Muriza ef. Mešića, ovom događaju prisustvovali i svi ostali imami iz naših džemata u Čikagu: dr. Senad ef. Agić – imam AIC-a, dr. Hazim ef. Fazlić – imam ICC Greather iz Northbrooka, Amir ef. Čauš – imam WBICC-a, Suad ef. Čausević – imam WBIKC-a i Glavni imam Odbora Islamske zajednice Bar, Muhidin ef. Milaimi - teravih imam u džematu ’’Rumija’’. Program je počeo nakon ikindije namaza učenjem odlomaka iz Kur’ana Muhidina ef. Milaimija. Nakon proučenog Ja’sina i Tevhida kojeg je predvodio hfz. Muriz ef. Mešić skupu se obratio novi imam džemata ICC Greather u Northbrooku, dr. Hazim ef. Fazlić, koji je na njemu svojstven način opisao historijat genocida nad našim narodom. Podsjetio nas je da smo zaboravili riječi ’’Nikad više!’’ fočanskih Bošnjaka koji su 1943. godine bježeći od neprijatelja nakon što je nad njima počinio stravičan zločin. On je upozorio na podmukliji genocid koji se priprema našem narodu u oktobru ove godine! Mnoge sestre koje su prisustvovale ovom Tevhidu nisu mogle suzdržati svoje suze, a jedan od prisutnih koji je i sam preživio srebrenički genocid, Džemal Delić, bježeći preko planina put Tuzle, kazao je da on 11-og jula nije u stanju da radi te da jednostavno mora dostojanstveno obilježiti ovaj datum. U vrijeme kada Uzvišeni Allah prima dovu, u vrijeme iftara, imami Čikaga proučili su dovu za sve žrtve bosansko-hercegovačkog genocida i za sve bosanske šehide. Mnogo je onih koji su doprinijeli da se ovako dostojanstveno obilježi Dan srebreničkog genocida u Čikagu, a među njima posebno se ističu predsjednik ‘’Udruženja Srebreničana-Čikago’’ Nedžad Mehinović, zatim aktivista i član tog udruženja Enes Karić, član džematskog Odbora džemata ’’Western’’ Amir Ahmetović, te džematlije Džemal Delić, Idhan Tahirović i svi oni nespomenuti kojih je zaista mnogo a koji marljivo rade na očuvanju srebreničkog genocida od zaborava. (Autor: Muriz Mešić)

U TORONTU KOLEKTIVNO REKLI NE ZABORAVU AGRESIJI I GENOCIDU!



Tačano na 18. godišnjicu od najvećeg zločina u Evropi poslije holokausta, genocida u Srebrenici u organizaciji Instituta za istraživanje genocida, Kanada i Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike - Ogranak za Kanadu, a pod pokroviteljstvom bošnjačkih džemata u Kanadi u Bošnjačkoj islamskoj zajednici „Gazi Husrev Beg“ Toronto je održana prigodna Komemorativna akademija posvećena žrtvama genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini.

Akademiju je otvorio imam Adnan ef. Balihodžić prigodnim vjerskim programom.

Zatim se prisutnima obratio profesor Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada i član Kluba prijatelja Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike koji je između ostalog rekao:

„Prošlo je osamnaest godina od genocida u Srebrenici kojim se zaokružuje i dovršava agresorski, barbarski pohod ekspanzionističkog režima koji je ognjem i mačem pravio veliku Srbiju. Zato je Srebrenica je čvorno mjesto mape i mreže zločina nad Bošnjacima. Prisjetimo se danas žrtava genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini, kako bismo bili sigurni da svijet više nikada neće dozvoliti da se tako nešto desi. Sjetimo se nevinih žrtava najvećeg zločina poslije holokausta u Evropi, kreiranjem strategije bošnjačke kulture pamćenja od koje zavisi naša budućnost, posebno budućnost naše djece, strategije u kojoj čemo kolektivno zauvjek kazati ne zaboravu agresiji i genocidu, osuditi negatore genocida, trasirati put poništavanja legalizovanih rezultata agresije i genocida na bosanskohercegovačkoj zemlji i kolektivno raditi da se Bosna i Hercegovina počne gradi na moralnom, političkom, znanstvenom i kulturno umjetničkom odnosu prema genocidu u Srebrenici. U strategiji kulture pamćenja mi se nećemo svetiti oružijem. Naša osveta je smjeh naše djece koja znaju ko su, koja znaju svoje bošnjačko ime, svoju kulturu, tradiciju, duhovnost, historiju, bosanski jezik, koja priznaju samo jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu i poštuju žrtve koje su dale svoje živote za taj smjeh„.



Na kraju svoga izlaganja Ramić je pročitao tekst Deklaracije o strategiji bošnjačkog kolektivnog pamćenja koji je upućen svim Bošnjacima u matici i dijaspori.




Na kraju Akademije je mlada Bošnjakinja Elma Terzić izrecitovala poemu o Srebrenici koju je napisao njen babo Enver.

Akademija je završena učenjem Fatihe za sve žrtve zločina genocida u Bosni i Hercegovini.

Kao i uvijek u ovakvim prilikama vrijedni Bošnjaci Ismeta i Mirsad Smajić zajedno sa drugim članovima Bošnjačke islamske zajednice „Gazi Husrev Beg“ Toronto su učini sve da Akademija protekne u najboljem redu, posebno sa aspekta dekoracije. (Tim Bošnjaci.net)

---

DEKLARACIJA O STRATEGIJI KOLEKTIVNOG BOŠNJAČKOG PAMĆENJA

Kao što su se u vrijeme genocidne agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, Bošnjaci časno borili da spase svoje živote, danas se moraju časno boriti da spase bošnjački identitet, kulturu, historiju, tradiciju, jezik, zemlju i državu Bosnu i Hercegovinu i pravo na pamćenje i sjećanje.

Polazeći od:

1. Kontinuiranih odbijanja vodećih srpskih političara u i van Bosne i Hercegovine da prihvate međunarodno utvrđene nalaze o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu, suverenu, nezavisnu, međunarodno priznatu državu, članicu Ujedinjenih nacija, te utvrđene nalaze o genocidu na njenim građanima, što pokazuju koliko smo još daleko od uvažavanja žrtava agresije i genocida.

2. Kontinuiranih nastojanja takoyvanih interpretatora prošlosti da oni odrede "karakter rata" u Bosni i Hercegovini previđajući činjenice utvrđene na internacionalnim i nacionalnim sudovima, koje pokazuju kako većina žrtava nisu ubijeni u ratnim sukobima već u masovnim smaknućima, dakle u agresiji i genocidu.

3. Da se uzroci, karakter i posljedice agresije i genocida nemogu određivati prema tome šta o njima kažu ili prećute kvazi interpretatori historije, već da internacionalna zajednica o tome ima sudski utvrđene činjenice koje uključuju i nalaze o agresiji i genocidu.

4. Kontinuiranog poricanja genocida koji se sve više uzdiže na nivo nacionalističke dužnosti.

5. Da ideja Velike Srbije na raćun uništenja države Bosne i Hercegovine i Bošnjaka putem poricanju genocida doživljava vrhunce istorijskog, političkog i civilizacijskog autizma

Na Komemorativnoj akademiji povodom 18 godina od genocida u Srebrenici, Institut za istraživanje genocida Kanada je iz Toronta poslao svim Bošnjacima u matici i dijaspori

DEKLARACIJU O STRATEGIJI KOLEKTIVNOG BOŠNJAČKOG PAMĆENJA
1. Bošnjačko kolektivno pamćenje mora biti određeno bošnjačkom nacionalnom i narodnom potrebom, mora biti kolektivna strategija, namjera i sistem.

2. Osnovni elementi strategije pamćenja su: očuvanje sjećanja na genocid nad Bošnjacima , djelovanje na suzbijanju negacije genocida, antibošnjaštva, dehumanizacije bošnjačkog identiteta kao osnovnih preduvjeta za opstanak Bošnjaka na svojoj pradjedovskoj zemlji Bosni i Hercegovini.

3. Bošnjačko kolektivno pamćenje zauvjek kazuje ne zaboravu agresiji i genocidu, osuđuje negatore genocida, trasira put poništavanja legalizovanih rezultata agresije i genocida na bosanskohercegovačkoj zemlji i kolektivno radi da se Bosna i Hercegovina počne graditi na moralnom, političkom, znanstvenom i kulturno umjetničkom odnosu prema genocidu.

4. U kolektivnoj strategiji kulture pamćenja Bošnjaci se neće svetiti oružijem. Osveta je kolektivno, sistematsko, na svim nivoima bošnjačke egzistencije poštovanje, sjećanje i zaštita žrtavva koje su dale svoje živote za odbranu Bošnjaka i Bosne i Hercegovine.

5. Bošnjaci su narod koja ima obavezu na samopoštovanje i pravo na poštovanje od drugih na temelju bošnjačke povijesne autohtonosti, nacionalne samosvjesnosti, kulturne , historijske i tradicijske samobitnosti i moralne samoodgovornosti. Na taj način Bošnjaci imaju pravo i odgovornos na sjećanje i pamaćenje.

6. Genocid nad Bošnjacima je kontinuitet koji se danas ne realizira ubistvima, već sistemskim napadima na bošnjački identitet. Genocid je usađen u ustavno biće dejtonske Bosne i Hercegovine, samim tim što su Bošnjaci stjerani na geto u kome su u ekonomskom, kulturnom i političkom smislu minorizirani i potlačeni. Zločini genocida nad Bošnjacima su dio njihove historije. Oni traju blizu četiri vjeka (1683 - 1995), a porijeklom su i sa Istoka i sa Zapada, zavisno od toga o kojem se historijskom periodu radi. Uzroci genocida nad Bošnjacima su ideološkog i agresivno osvajačkog karaktera, sa ciljem da se u potpunosti unisti bošnjački narod podjelom države Bosne i Hercegovine za stvaranje velike Srbije i velike Hrvatske.

7. Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu od marta i aprila 1992. do novembra 1995. godine značila je napad na međunarodno priznatu zemlju, koja je po Povelji UN-a imala pravo na samoodbranu. Ali, međunarodne sile su odlučile da se u Bosni i Hercegovini primijeni embargo na oružje, te su time bile vezane, ionako prazne ruke Bošnjacima, koji su se našli u vrlo teškom i kritičnom položaju.

8. Genocid u Srebrenici je mjesto stravičnog zločina genocida, ali i simbola stradanja građana u Bosni i Hercegovini, simbola stradanja svih nevinih ljudi u Evropi i svijetu.

9. U nemanju sistemske strategije u kulturi pamćenja, genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini se svodi na genocid u Srebrenici, a genocid u Srebrenici se svodi na vjersko političku manifestaciju. Time se iskrivljuje i prikriva sadržina genocida. Svi oni koji genocid u Bosni i Hercegovini reduciraju samo na genocid u Srebrenici, a genocid u Srebrenici reduciraju na vjersko politički čin ne razumiju suštinu genocida niti suštinu kulture pamćenja genocida.

10. U Srebrenici se zaokružuje i dovršava agresivni, genocidni barbarski pohod ekspanzionističkog režima koji je ognjem i mačem pravio veliku Srbiju. Srebrenica je čvorno mjesto mape i mreže zločina nad Bošnjacima. Pravosnažne presude internacionalnih i nacionalnih sudova za genocid u Srebrenici su sasvim dovoljan materjalno-pravni razlog da se ukine Republika Srpska.

11. Genocid nad Bošnajcima u Bosni i Hercegovini ne tiče se samo Bošnjaka, on je sastavni dio evropske i svijetske svijesti i savjesti

12. Entitet Republika Srpska se pokazuje kao čuvar ostvarenog agresivno, genocidnog zlodjela kojim se priprema stvaranje „srpske države“ na tlu države Bosne i Hercegovine. A to je novi rat, nova agresija, novi genocid. Entitet Republika Srpska nije nastalo kao izraz demokratske volje i političkih prava njenih građana i naroda, nije prirodna tvorevina nastala na postulatima demokratskih ideala, poštivanja ljudskih prava i uvažavanja sloboda građana i naroda. Takvo djelo agresije i genocida ne može postojati na tlu države i zemlje Bosne i Hercegovine.

13. Država Bosna i Hercegovina će se graditi na moralnom, političkom i kulturnom odnosu prema genocidu nad njenim građanima. Bosna i Hercegovina mora iskoristiti svoje pravo i obnoviti tužbu protiv Srbije i Crne Gore za gencod. To je moralna obveza države Bosne i Hercegovine, kako zbog žrtava i dijsapore, tako i zbog sljedećih bosanskohercegovačkih generacija. Međunarodni sud pravde je presudio da Republika Srpska odgovorna za genocid u području Srebrenice 1995. godine. U sudskim postupcima koji su u toku pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju iskrsle su nove činjenice koje pokazuje da se u Srebrenici završava genocid počet 1992. godine na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Srebrenica je samo okončanje procesa udruženog zločinačkog poduhvata protiv države Bosne i Hercegovine i njenih građana.Bosanskohercegovačke generacije koje dolaze će se pitati zašto nismo ništa poduzeli kada smo očito bili žrtva i kada je cijeli svijet vidio što se agresiju i genocid u Bosni i Hercegovini.

14. Strategija bošnjačke kulture pamćenja podrazumijevalo uključenje akademskih i umjetničkih potencijala u naučno i kreativno osmišljavanje formi putem kojih bi se Bošnjaci saživjeli sa cijenom svoga opstanka. Dostojanstvo bošnjačke žrtve se brani i jača od bošnjački individue preko bošnjačke porodice, do bošnjačkih ustanova, zajednica, društva. Kultura pamćenja nije u suprotnosti sa antifašističkim tekovinama Ideje Bosne i Bosanskog duha, ali jeste u suprotnosti sa dejtonskom Bosnom i Hercegovinom koja je zarobila tu ideju i taj duh. Genocid nad Bošnjacima gradi novu Bosnu i Hercegovinu u kojoj će Ideja Bosne i Bosanski duh ponovo imati svoju bitnost i bitisanost.