Abbas AROUA: U islamskoj tradiciji postoje značajne razlike između Božijih i ljudskih djela. Božija djela su djela stvaranja ex nihilo, izravno ili neizravno. Evocirajući stvaranje Adema (a.s.), Uzvišeni Bog u Kur'anu kaže: „On ga je stvorio od prašine, a zatim mu je rekao: Budi! i on biva.“ (22) Ovdje je upotrijebljen prezent „i on biva“ zato što su djela stvaranja kontinuirana, nisu završena. Za razliku od Božijih djela, djela ljudskih bića nikada nisu djela stvaranja iz ex nihilo. Ona su uvijek djela transformacije, ponekad na kreativan način: materija u materiju, materija u energiju, energija u materiju ili energija u energiju.

1. Osnovni islamski pojmovi
Sedam islamskih pojmova je ukratko objašnjeno i predstavljeno budući da će oni usmjeravati diskusije o značenju rada u islamskoj tradiciji i također, poslije, rasprave o pitanjima etike islamskog rada i društvene pravde. Ti osnovni pojmovi su: rahma, karāma, islām, īmān, ihsān, džihād i dīn.

1.1– Rahma (رحمة): istinska ljubav
Rahma je koncept koji zauzima središnje mjesto u islamu. Uzvišeni Bog kazuje Poslaniku Muhammedu (s.a.w.s.) u Kur'anu: „Mi smo te poslali kao rahmet svim svjetovima“. (1) Uzvišeni Bog je izvor rahmeta. Od muslimana se zahtijeva da započnu sve poslove riječima: „Bismillahir-Rahmānir-Rahīm“. Riječ rahma je istog korijena kao i riječ „rahim“ što znači maternica. Klasični i moderni znanstvenici prevodili su termin rahma riječima: milost, milosrđe, dobrotvornost, samilost, naklonost, pažnja ili briga. K tomu još, rahma je prevedena terminom koji obuhvata sve spomenute vrline i osobine, odnosno riječju ljubav. (2) Muslimanima je naređeno da počinju sve svoje aktivnosti iskazom: „U ime Boga, Voljenog, Darovatelja ljubavi“, čime, također, počinju sva kur'anska poglavlja. (izuzev sure Pokajanje op.p). Muslimani se zbog toga trebaju stalno prisjećati da sve ono što govore ili, pak, rade mora biti rukovođeno rahmetom; oni se podstiču da primjenjuju rahmet u svojim životima prema svim Božijim stvorenjima.

1.2– Karāma (كرامة): ljudsko dostojanstvo
Karāma je arapska riječ za dostojanstvo. Uzvišeni Bog je podario karāmu ljudskim bićima, kao što Kur'an kazuje: „Mi smo dostojanstvom odlikovali sinove Ademove“. (3)

1.3– Islām (إسلام): put do mira
Islām se obično prevodi riječju pokoravanje odnosno potčinjavanje. Musliman je onaj ko se pokorava samo Bogu Uzvišenome, Njegovoj odredbi i zakonima koje su donosili Njegovi brojni vjerovjesnici i poslanici. U tom smislu, muslimani vjeruju da su svi Božiji poslanici kao i njihovi sljedbenici, zapravo, muslimani. Islām znači oslobađajuće pokoravanje budući da u isto vrijeme predstavlja otpor svim oblicima lažnih božanstava bez obzira da li se radilo o nekom tiraninu, moći novca, slijeđenju strasti ili bilo čega drugog.
Riječ islām dolazi iz istog korijena kao „silm – سلم“ i „salām –سلام“, što znači mir. Dakle, islām se može prevesti kao „traženje mira u Božijoj blizini“.

1. Osnovni islamski pojmovi 1.1 – Rahma: istinska ljubav 1.2 – Karāma: ljudsko dostojanstvo 1.3 – Islām: put do mira 1.4 – Īmān: pitanje vjerovanja 1.5 – Ihsān: zbir vrlina 1.6 – Džihād: trud i napor 1.7 – Dīn: način života 2. Operativna definicija rada 2.1 – Rad ima svrhu 2.2 – Rad je orijentirani zadatak 2.3 – Rad je utemeljen na znanju 2.4 – Rad podrazumijeva vrijeme 2.5 – Rad zahtijeva napor 2.6 – Rad je motiviran nadoknadom 3. Rad je ljudska aktivnost 3.1 – Djelovanje ostalih stvorenja 3.2 – Božija djela 4. Vrijednost rada 4.1 – Rad, dokaz vjere 4.2 – Rad, djelo pobožnosti 4.3 – Rad, forma džihāda 5. Rad kao nužno plaćeni posao 5.1 – Zarađivati za pristojan život je obaveza 5.2 – Svi dozvoljeni poslovi su hvale vrijedni 5.3 – Četiri temeljna uslova za dobar posao 5.4 – Haqq: nerazdvojni par „dužnost-pravo“ 6. Rad kao dobrovoljni čin dobrotvornog rada 6.1 – Sedam kategorija dobrotvornog rada 6.2 – Dvadeset i jedan princip dobrotvornog rada

Postoji, također, i formalno-pravno značenje riječi islām koje je pojašnjeno Poslanikovim (s.a.w.s.) hadisom, poznatim kao „Džebrailov hadis“ zbog toga što je izrečen u prisustvu meleka Džebraila: „Islām je da (1) svjedočiš da nema nikakvog drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Božiji poslanik, (2) klanjaš namaz, (3) daješ zekāt, (4) postiš mjesec ramazan i (5) obaviš hadž ako si u mogućnosti“. (4)

1.4– Īmān (إيمان): pitanje vjerovanja
Īmān znači vjerovanje. Poslanik (s.a.w.s.) objašnjava njegovo značenje u „Džebrailovom hadisu“ na sljedeći način: „Vjerovati u Boga, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i u Božije određenje, bilo dobro ili loše“. (5)

1.5– Ihsān (إحسان): zbir vrlina
Ihsān je najveći stupanj islamskog vjerovanja. Također je definiran „Džebrailovim hadisom“: „Da robuješ Bogu kao da Ga vidiš jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe sigurno vidi“. (6)
Ihsān, koncept koji je veoma teško prevesti, smatra se zbirom vrlina budući da obuhvata pet svojstava: (1) dobro, (2) pravičnost, (3) istinu, (4) pravo i (5) ljepotu.

1.6– Džihād (جهاد): trud i napor
Džihād potječe iz korijena džahada što znači truditi se. Derivirani glagoli su: džāhada što znači uključiti se u zajednički napor i idžtahada odnosno uložiti napor sa određenim ciljem kao što je riješiti neki problem, odgovoriti na pitanje, položiti ispit itd. Iz ovog korijena dolazi riječ idžtihād koja podrazumijeva rasuđivanje, interpretaciju i tumačenje islamskih temeljnih tekstova u specifičnom kontekstu.
Džihād se može definirati kao napor ili trud (srce/jezik/ruka) koji je dozvoljen, učinjen na Božijem putu (namjera), s ciljem suzbijanja (svrha): (1) svih oblika zla unutar sebe (veći džihād) i (2) svih oblika nepravde izvan sebe (manji džihād).

1.7– Dīn (دين): način života
Dīn je arapski ekvivalent za vjeru. U islamskoj tradiciji dīn podrazumijeva božanski put koji je prikladan za cijelo čovječanstvo, bilo kada i bilo gdje. Obuhvata domene: (1) dokrine (aqida - عقيدة) koja definiše vjeru i utvrđuje sistem vjerovanja; (2) zakona (šaria - شريعة) koji reguliše bogoslužje (ibādāt - عبادات), običaje (ādāt - عادات), poslove (mu'amalāt - معاملات) i zakonske odredbe (džināyāt - جنايات); i (3) etike (ahlāq - أخلاق) koja se bavi pitanjima morala.

2– Operativna definicija rada
Arapski ekvivalent za rad je 'amal (عمل). Ova riječ ili njene izvedenice spominju se na stotine puta u Kur'anu.
Rad može biti definisan kao „trud koji zaslužuje nagradu, obavljen u određenom vremenskom intervalu, uz prethodno znanje, s namjerom da se obavi određeni zadatak sa unaprijed definiranim ciljem“.
Trud može biti fizički ili mentalni. Tako definiran, trud obuhvata: djelovanje, rad, pravljenje, proizvodnju, govor, promišljanje, razmišljanje itd.
Rad je rezultat džawariha (الجوارح), što bi se moglo prevesti terminom „djelotvorni organi“ kao što su ruka i noga, ali isto također jezik, mozak i srce.
Rad uključuje ne samo riječi i djela činjenja (af'āl - أفعال) nego i riječi i djela nečinjenja (turūk - تروك), budući da je trud neophodan da bi se moglo suzdržati od toga da se nešto ne kaže ili ne uradi.

2.1– Rad ima svrhu
Svaka aktivnost smatra se radom ako je svrhovita odnosno rukovođena namjerom i ciljem. Poslanik (s.a.w.s.) je rekao: „Djela se cijene prema namjerama i svako će biti nagrađen na osnovu svoje namjere“. (7)
Za muslimana suština rada vezana je za svrhu njegovog cijelog života koja, naime, predstavlja preuzimanje obaveze hilāfeta na Zemlji. Kada je stvorio Adema (a.s.), Uzvišeni Bog je rekao melekima: „Na Zemlji ću postaviti halifu“ , (8) a halifa u ovom slučaju znači zastupnik, namjesnik, sukcesivni autoritet ili povjerenik. Preuzimanje odgovornosti hilāfeta zahtijeva spremnost i sposobnost da se ugodi Bogu Uzvišenome pokoravajući Mu se i izvršavajući Njegove naredbe i širenje rahmeta nad Božijim stvorenjima bivajući im na hizmetu i brineći se za njih.
Uzvišeni Bog također poručuje u Kur'anu: „On je Onaj Koji vas je od zemlje stvorio i dopustio vam da od nje prikladno mjesto za život učinite“. (9) Arapski termin koji je upotrijebljen u ovom ajetu je ista'marakum (استعمركم) što, na osnovu mišljenja muslimanskih znanstvenika, podrazumijeva značenja ljudskog života ('umr - عمر) i razvoja ('imāra – عمارة) u značenju obrađivanja, poljoprivrede, izgradnje, proizvodnje dobara, trgovine itd. U tom kontekstu, razvoj se mora podudarati sa osnovnim životnim potrebama čovječanstva (sadašnje i buduće generacije), i stoga biti održiv.

2.2– Rad je orijentirani zadatak
Rad može biti obavezan (nužnost) ili neobavezan (volontiranje). Može biti plaćena ili neplaćena aktivnost. Nužno je ostvariti zadatak bilo da je riječ o ekonomskom, socijalnom, političkom, vjerskom, moralnom ili bilo kojem drugom aspektu. Ovaj zadatak mora biti u skladu sa već spomenutom svrhom.

2.3– Rad je utemeljen na znanju
Rad mora biti utemeljen na znanju. U Kur'anu, Božija naredba glasi: „Ne povodi se za onim što ne znaš!“ (10) S druge strane, znanje mora počivati na radu, odnosno biti od koristi. Svakoga dana, musliman i muslimanka traže od Uzvišenog Boga oboje, odnosno mole Ga za „korisno znanje i pravedno djelovanje“.

2.4– Rad podrazumijeva vrijeme
Vrijeme se smatra ograničenim resursom i vrijednom robom za učinkovitu potrošnju. Vrijeme se mora koristiti na smislen i produktivan način.
Baš kao što je obaveza u islamu davati zekat na bilo koju vrijednu robu kako bi se očistila i doprinositi društvenoj solidarnosti isto tako nužno je dati zekat na vrijeme radeći koristan dobrovoljni i neplaćeni posao.
Bilo koja ljudska aktivnost smatra se radom ako podrazumijeva svijest o vremenu. Čak i rekreacija, zabava i razonoda mogu se smatrati radom pod uvjetom da se svrha tih aktivnosti ne ogleda isključivo u gubljenju ili „ubijanju“ vremena, nego s ciljem da se slobodno vrijeme iskoristi radi obnavljanja snage i energije.
Islam zahtijeva od svojih sljedbenika da poklanjaju veliku pažnju vremenu jer, bez obzira koju aktivnost musliman obavljao, njegov svakodnevni život je definiran Bogu ugodnim djelima kao što su pet dnevnih namaza. Zapravo, namaz se u Kur'anu opisuje kao „vremenski određena obaveza“ (11) (موقوتا كتابا).
U islamskoj tradiciji ne postoji „neradni“ dan, posvećen isključivo Bogu, budući da su, zapravo, svi dani u sedmici Njemu posvećeni. Istina, petak je blagoslovljeni dan u islāmu, to je dan okupljanja i zajedničkog namaza (džumu'a - جمعة), može se smatrati kao „praznik“; ali može biti i „radni dan“. Zapravo, Uzvišeni Bog u Kur'anu kaže: „O vjernici, kada se petkom na namaz pozovete, pohitajte da Boga spominjete i trgovinu ostavite jer to vam je bolje ako znate. A kada namaz obavite po Zemlji se raziđite i Božije blagodati tražite. Često Boga spominjite da biste prosperirali“. (12) U muslimanskim zemljama petak ili neki drugi dan proglašen je „slobodnim“ danom ne zbog vjerskih razloga već radi osiguranja javnog zdravlja i dobrobiti društva.

2.5– Rad zahtijeva napor
Rad zahtijeva napor i trud. Ali, u islamskoj tradiciji ulaganje truda razumijeva se kao pozitivno opterećenje više nego kao negativan teret. Rad se ne smatra ispaštanjem ili Ademovim i Havinim kažnjavanjem nakon što su iz Dženneta sišli na Zemlju. Praroditeljima čovječanstva je oprošteno i dāt im je slobodan izbor da rade dobra ili loša djela. Rad se posmatra kao način da se izbrišu nečiji dnevni grijesi. Poslanik (s.a.w.s) je rekao: „Uzvišeni Bog će oprostiti onome ko je na kraju dana iscrpljen radom svojih ruku“. (13)

2.6– Rad je motiviran nadoknadom
U islamskoj tradiciji rad je nužno nagrađen na ovodunjalučkom ili/i budućem životu. Uzvišeni Bog kaže u Kur'anu: „Ko god uradi trunku dobra vidjet će ga, a i onaj ko uradi trunku zla vidjet će ga“. (14) Uzvišeni Bog također kaže: „Ko god činio dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo mu/joj podariti dobar život i nagraditi ih nagradom u skladu sa onim što su najbolje radili“. (16)
Uzvišeni Bog naređuje Poslaniku (s.a.w.s.) da saopšti svojim drugovima: „Radite jer Bog će sigurno vidjeti vaš rad, a i Poslanik Njegov i vjernici; a onda ćete se vratiti Onome Koji poznaje nevidljivo i vidljivo i On će vas obavijestiti o onome što ste radili“. (17)
Vjernikova očekivanja su više fokusirana na nagradu na budućem svijetu, ali on njega se traži da ne zaboravi nadoknadu za svoj trud ni na ovodunjalučkom životu.
Božija naredba u Kur'anu glasi: „Nastoj da postigneš budući svijet pomoću onoga što ti je Bog dodijelio, ali ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu. Čini dobro drugima kao što je Bog tebi dobro učinio i ne širi nered na Zemlji. Bog, zbilja, ne voli one koji nered šire“. (18)
Jedna mudra osoba je kazala: „Radi za svoj ovodunjalučki život kao da ćeš vječno živjeti, ali isto također radi za budući svijet kao da ćeš sutra umrijeti“.
Poslanik (s.aw.s) je rekao: „Sve ono što posiješ ili zasadiš i od čega će koristi imati ptica, ljudsko biće ili životinja ubraja se u dobra djela (sadaku)“. (19) Poslanik (s.a.w.s.) je također rekao: „Ako bi Kijametski dan nastupio dok u ruci budeš držao mladicu i budeš je mogao posaditi – uradi to“! (20)


3.1– Djelovanje ostalih stvorenja
U islamskoj tradiciji jedino se ljudska aktivnost sa unaprijed slobodno definisanom namjerom naziva radom. Aktivnost drugih stvorenja unaprijed je određena voljom Stvoritelja. Uzvišeni Bog u Kur'anu kaže: „Zar nisi vidio da se Bogu klanja sve što je na nebesima i na Zemlji, sunce i mjesec, zvijezde i planine, drveće i zvijeri, a i mnogi ljudi?“ (21) Stoga, sva Božija stvorenja su obavezna obožavati Ga, izuzev ljudskih bića kojima je data sloboda izbora da to čine ili ne, iako veliki broj njih to ipak čini.

3.2– Božija djela
U islamskoj tradiciji postoje značajne razlike između Božijih i ljudskih djela. Božija djela su djela stvaranja ex nihilo, izravno ili neizravno. Evocirajući stvaranje Adema (a.s.), Uzvišeni Bog u Kur'anu kaže: „On ga je stvorio od prašine, a zatim mu je rekao: Budi! i on biva.“ (22) Ovdje je upotrijebljen prezent „i on biva“ zato što su djela stvaranja kontinuirana, nisu završena. Za razliku od Božijih djela, djela ljudskih bića nikada nisu djela stvaranja iz ex nihilo. Ona su uvijek djela transformacije, ponekad na kreativan način: materija u materiju, materija u energiju, energija u materiju ili energija u energiju.
U islamskoj tradiciji Božije djelo ne naziva se radom, zbog najmanje dva razloga:
1. Rad je motiviran nagradom. Uzvišeni Bog ne očekuje nagradu ni od koga za Svoja djela, kao što se navodi u kur'anskom ajetu: „O ljudi, vama je potreban Bog. A Bogu ništa nije potrebno, On je hvale dostojan.“ (23)
2. Rad zahtijeva napor što neminovno vodi umoru, a zatim dremljivosti i snu. Uzvišeni Bog u Kur'anu kaže: „Njega ne obuhvata ni drijemež niti san“. (24)
Kur'an opisuje stvaranje univerzuma na sljedeći način: „Vaš Gospodar je Bog Koji je nebesa i Zemlju stvorio za šest dana, a zatim se čvrsto nad Aršom etablirao“. (25) Ovdje su neophodna dva komentara:
a) Muslimani ne razumijevaju pojmove „dani“ i „Arš – Prijestolje“ u skladu sa ljudskim poimanjem prostora i vremena. Muslimani vjeruju da Uzvišeni Bog transcendentira prostor i vrijeme. On je, zapravo, stvorio prostorno-vremenski okvir.
b) Muslimani vjeruju da se „Bog etablirao na Aršu - Prijestolju“ ne da bi se odmorio i oporavio od umora. Uzvišeni Bog u jednom drugom kur'anskom ajetu kaže: „Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih za šest dana, i umor nas nije dotakao“. (26)

4– Vrijednost rada
4.1– Rad, dokaz vjere
Rad je često povezan sa vjernikovom vjerom u desetinama kur'anskih ajeta i u mnogim hadisima Poslanika (s.a.w.s.). Vjera se razumijeva kao doktrina i rad (وعمل عقيدة الإيمان).
Izjava „oni koji vjeruju i čine dobra djela“ u Kur'anu se spominje više od pedeset puta. Na primjer, na kraju sure Merjem, Uzvišeni Bog kaže: „Onima koji vjeruju i rade pravedna djela Milostivi Bog će ljubav podariti“. (27)
Poslanik (s.a.w.s.) kaže: „Īmān ima sedamdeset i nekoliko ogranaka. Najvrjedniji ogranak je da svjedočiš da nema nikakvog drugog boga osim Allaha, a najniži ogranak je da ukloniš sa puta ono što smeta“. (28)
Muslimanski učenjak Al-Hasan Al-Basri (642-728) je rekao: „Īmān se ne očituje željnim razmišljanjem ili ukrašavanjem, to je prije svega uvjerenje u srcu koje potvrđuje djelovanje“. (29)

4.2– Rad, djelo pobožnosti
Rad se može smatrati činom ibadeta ('ibāda - عبادة) pod uslovom da se izvršava i obavlja s namjerom da se ugodi Bogu Uzvišenom i da se bude na usluzi Njegovim stvorenjima, o čemu će biti govora u nastavku ovog izlaganja. Muslimanima se savjetuje u Kur'anu da ne provode cijelu noć obavljajući dobrovoljni namaz, iako je rečeno da su noćni sati prikladniji za namaz, iz razloga da se sačuva snaga za naporan rad i dug dan.

4.3– Rad, forma džihāda
Ako rad zahtijeva trud da bi se umililo Bogu Uzvišenom i bilo na hizmetu Njegovim stvorenjima, odnosno drugim riječima kazano s namjerom da se bude na Božijem putu, u tom slučaju rad se može izjednačiti sa džihādom kao što je to već ranije definirano. Zapravo, mnogi tekstovi potvrđuju ovakvu interpretaciju.
Jedan čovjek koji je prošao pored Poslanikovih (s.a.w.s.) drugova pokazivao je veliku aktivnost i dinamizam. Ashabi su bili impresionirani i kazali su: „Kad bi ovo bilo na Božijem putu!“ Poslanik (s.a.w.s.) je odgovorio: „Ako ovaj čovjek nastoji da zaradi svojoj dječici onda je ta aktivnost na Božijem putu. Ako teži da zaradi svojim ostarjelim roditeljima onda je taj trud na Božijem putu. Ako nastoji da zaradi za sebe kako bi ostao čedan, napor koji ulaže je na Božijem putu. Ali, ako mu je namjera da se razmeće i pokazuje pred drugima to je onda na šejtanovom putu“. (30)
U jednoj drugoj okolnosti, Poslanik (s.a.w.s.) je rekao: „Onaj koji teži da zaradi s namjerom da pomogne udovicu i siromaha je poput onoga koji provodi noć klanjajuć, a dan posteći“. (31)
Hazreti Omer (r.a.), drugi halifa, je rekao: „Mjesto gdje bih volio umrijeti je ono gdje nastojim zaraditi za uzdržavanje svoje djece“. (32)

5– Rad kao nužno plaćeni posao
5.1– Zarađivati za pristojan život je obaveza
Jedan oblik rada ima za cilj izdržavanje sebe i svoje porodice i obezbjeđivanje osnovnih životnih potreba. U ovom obliku, rad se obavlja da bi se dobio određeni iznos novca koji se na arapskom naziva adžr (أجر) što znači plata, nadnica, dnevnica, naknada, nagrada itd. Ali, drugi adžr također se očekuje na budućem svijetu.
Rad koji ima za cilj da osigura čovjeku pristojne životne uslove smatra se obavezom u islamu. Poslanik (s.a.w.s.) je rekao: „Najbolja hrana koju čovjek jede je ona koju je zaradio svojim vlastitim rukama. Božiji poslanik Davud jeo bi ono što bi zaradio svojim rukama“. (33)
Lijenost je pokuđena u islamu i onome ko je u stanju da radi nije dozvoljeno prositi da bi preživio ili oslanjati se na privatnu ili javnu pomoć. Musliman i muslimanka svakodnevno mole Uzvišenog Boga da ih sačuva od lijenosti.
Poslanik (s.a.w.s.) je rekao: „Bolje je nekome od vas da uzme konopac i ode skupljati drva za ogrjev, zatim ih donese na svojim leđima i proda ih nego da prosi od ljudi nadajući se hoće li mu dati ili ne“. (34)
Musliman nema pravo odustati od zarađivanja za život čak i pod izgovorom činjenja ibadeta. Jednoga dana halifa Omer (r.a.) je ušao u džamiju i vidio ljude koji su se povukli od svijeta i posvetili svoje vrijeme isključivo namazu oslanjajući se na zajednicu da im obezbijedi sredstva za život. Hazreti Omer (r.a.) im je naredio: „Nemojte se suzdržavati od traženja sredstava za život govoreći da je Bog odredio nafaku. Vi znate da s neba ne padaju zlato niti srebro“. (35) Halifa Omer (r.a.) je također rekao: „Tražite milost Božiju i nemojte biti na teretu drugima“. (36)

5.2– Svi dozvoljeni poslovi su hvale vrijedni
U islamskoj tradiciji ne postoji hijerarhija vrijednosti u vezi sa različitim vrstama dozvoljenih poslova. Ne postoji prednost intelektualnog nad fizičkim radom, kvalificiranog nad nekvalificiranim poslom, aktivnosti koja se obavlja izvan ili kod kuće ili prednost trgovine nad poljoprivedom ili proizvodnjom. Ne postoji ponižavajuća profesija. Kada je dozvoljen i zakonit, posao je častan bez obzira o kakvom zanimanju se radilo. Raznolikost poslova povezana je sa raznovrsnošću predispozicija i sposobnosti ljudskih bića. Svako je predodređen za ono što mu/joj odgovara (له يُسّر لِما كلٌّ).
Muslimanski učenjaci (37) smatraju da je učenje zanata i njihovo praktikovanje vjerska obaveza određene grupe ljudi u zajednici (fardi kifāya – كفاية فرض) zato što su neophodni za opće dobro.
Dok nisu preuzeli božansku misiju, svi poslanici su se bavili određenom aktivnošću i poslom. Bili su obrtnici i hranili su se onim što bi zaradili svojim vlastitim rukama. Tako na primjer poznato je da su Adem, Ejjub i Šuajb bili poljoprivrednici, Ismail bijaše lovac, Junus ribar, Salih, Ishak, Jakub i Musa pastiri, Zulkilf pekar, Nuh, Zekerijja i Isa bijahu stolari, Iljas tkalac, Idris krojač, Hud trgovac, Davud kovač i oružar, Jusuf i Harun su bili upravitelji. Poslanik Muhammed (s.a.w.s.) je u svojoj mladosti bio pastir. Poslije je radio kao trgovac i vodio je posao svoje supruge Hatidže (r.a.), a kada je bio kod kuće uvijek bi sudjelovao u kućnim poslovima.

5.3– Četiri temeljna uslova za dobar posao
Karāma: dostojanstvo u radu, rad u dostojanstvu
Ako rad doprinosi zaštiti dostojanstva ljudskog bića i čuva ga od poniženja da bude na teretu drugima, onda je nužno da se rad obavlja u okruženju i pod uvjetima koji štite dostojanstvo ljudskog bića. Svaki posao koji ne bude garantovao taj aspekat zabranjen je u islamu. U ovom kontekstu nužno je spomenuti zanimanja koja „upredmećuju“ muškarca ili ženu kao i uvjete koji dehumaniziraju radnika s ciljem postizanja što veće produktivnosti i rukovođene neograničenom dobiti. Jedan od temeljnih apekata dostojanstva je korisnost. Ovo je osobina ljudskog bića koja obuhvaća njegov/njezin cijeli život i prati ga/je od rođenja do smrti. Od vjernika se traži da ovu osobinu razvija što je moguće više. U Poslanikovom (s.a.w.s.) hadisu navedeno je da „Bog najviše voli one koji najviše koriste ljudima“. (38)
Gubljenje smisla korisnosti znači gubljenje smisla života i svrhe postojanja. To može dovesti do samoubistva kao što se desilo u slučaju Mohamed Bouazizija (Tunis) koji je prouzrokovao „Arapsko proljeće“ 2011. godine i usposlenika France Telecoma – Orange koji je u pismu koje je prethodilo samoubistvu napisao: „Postao sam beskoristan“ (fr. Je suis en trop – Dosta mi je svega!)
Korisnost ljudskog bića ne smije biti vezana za posao kao što je to slučaj sa današnjom kulturom gdje, zapravo, radni žargon osnažuje taj odnos. Kada se prestaneš baviti svojim profesionalnim zanimanjem onda ideš u mirovinu. To je termin koji (na engleskom jeziku. op.p) ima blisko značenje sa riječju biti umoran, iskorišten i beskoristan. Na francuskom to znači da si se povukao (retraité - umirovljenik), gubeći na taj način aktivnu ulogu u društvu. Na arapskom jeziku ubrajaš se među one koji sjede (mutaqā'id - متقاعد), gubeći tako sposobnost da se digneš i aktivno djeluješ.

Itqān: tehnički aspekt ihsāna
Itqān je stav i ponašanje profesionalizma što znači da se posao obavi na najbolji tehnički način. Muslimanima se naređuje da nauče zanimanje i da se osposobe za obavljanje određenog zanata ili obrta. Poslanik (s.a.w.s.) kaže: „Bog voli kada neko od vas radi posao da ga profesionalno obavi“. (39) Poslanik (s.a.w.s.) je također rekao: „Bog voli vjernika koji je profesionalan (koji ima zanimanje)“. (40) Halifa Omer (r.a.) je rekao: „Ponekad vidim nekog čovjeka koji mi bude drag. Onda upitam čime se bavi i da li ima neko zanimanje. Kada mi negativno odgovore, taj čovjek padne u mojim očima“. (41)

Amāna: osjećaj odgovornosti
Nije dovoljno imati samo kapacitet. Odgovornost koja obuhvata povjerenje, poštenje, iskrenost i integritet također je od značaja kako bi se postigao i ostvario dobar posao. Kada se poslanik Musa (a.s.) susreo sa kćerkom poslanika Šuajba (a.s.) koja je došla da ga pozove da bi mu bila data nagrada za pomoć, prepoznala je kod njega dvije osobine: sposobnost i odgovornost. U skladu sa kur'anskim tekstom, tražila je od svoga babe da ga zaposli rekavši mu: „Babuka moj, zaposli ga! Najbolje je da zaposliš snažnog i pouzdanog“. (42)
Poslanik (s.a.w.s.) je rekao: „Svako od vas je pastir i svako će biti odgovoran za svoje stado“. (43)
Islam zabranjuje i osuđuje svaki oblik varanja, podmićivanja ili bilo koju formu korupcije. Poslanik (s.a.w.s.) je rekao: „Nama ne pripada onaj ko nas vara“. (44) Poslanik (s.a.w.s.) je također rekao: „Ispuni povjerenje prema onome ko ti vjeruje, i ne izdaj onoga ko je tebe izdao“. (45) Poslanik (s.a.w.s.) je rekao: „Najbolja plaća je ona koja je zarađena rukama poštenog radnika“. (46) Poslanik (s.a.w.s.) je rekao: „Pošten trgovac će biti proživljen na Kijametskom danu u društvu poslanika, istinoljubivih i šehida“. (47)

'Adl: imperativ pravde
Dostojanstvo, sposobnost i odgovornost ne mogu se implementirati u okruženju kojem nedostaje pravda, naročito kada je riječ o pravičnosti prema radniku.
Pravda podrazumijeva da radnik ne smije biti preopterećen i da mu/joj se ne dodjeljuju zadaci koje on/ona ne može izvršiti. U Kur'anu čitamo da: „Bog ne zadužuje nikoga preko mogućnosti njegovih“. (48)
Poslanik (s.a.w.s.) je rekao: „Vaše sluge su vaša braća. Bog vas je zadužio da vodite brigu o njima. Hranite ih onim što vi jedete, oblačite ih onim što vi oblačite i nemojte ih opterećivati preko mogućnosti njihovih. Ako im, pak, dodijelite kakav težak zadatak onda im pomozite“. (49) Poslanik (s.a.w.s.) je također rekao: „Svaki put kada olakšaš posao svome slugi bićeš zbog toga nagrađen“. (50)

5.4– Haqq: nerazdvojni par „dužnost-pravo“
Možda se može steći utisak da se islamska tradicija više fokusira na dužnosti nego na prava. Međutim, to je pogrešna percepcija budući da je u toj tradiciji pravo neodvojivo od dužnosti. Arapski termin haqq (حق) koji označava pravo koristi se također i za dužnost/obavezu, kako je prikazano u sljedeća dva kur'anska ajeta:
1. „Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vas se, kao obaveza (haqq-an) za one koji se Allaha boje, da pravedno učini oporuku roditeljima i bližnjima“. (51)
2. „Daj bližnjem svome pravo njegovo (haqq-ahu), i siromahu i putniku, ali ne rasipaj mnogo“. (52)
Riječ wādžib (واجب) koja se obično u arapskom jeziku koristi za dužnost/obavezu podrazumijeva prvenstveno pravnu obavezu.
Muslimanski radnik ima dužnosti. On ili ona su dužni ispoštovati svoj radni ugovor ispunjavajući Božiju naredbu: „O vi koji vjerujete, ispunjavajte preuzete ugovore“. (53) Poslodavac je također dužan da ispuni svoje obaveze. Zauzvrat, radnik ima prava. Jedno od njih je da on/ona mora biti korektno plaćen i bez kašnjenja i odgode. Poslanik (s.a.w.s.) nas obavještava u jednom hadisu da će Uzvišeni Bog uzeti za neprijatelja „čovjeka koji je unajmio radnika i nakon obavljenog posla nije mu dao platu“. (54) Poslanik (s.a.w.s) je također rekao: „Plati radniku prije nego što mu se znoj osuši“. (55)

6– Rad kao dobrovoljni čin dobrotvornog rada
Drugi oblik rada je dobrovoljni neplaćeni dobrotvorni rad (الخير عمل). Nagrada za ovu vrstu rada očekuje se na budućem svijetu.

6.1– Sedam kategorija dobrotvornog rada
Svaki rad koji pruža rahmet Božijim stvorenjima smatra se dobrotvornim radom. Postoji bezbroj vrsta rada koji zadovoljavaju ovaj cilj i koji bi se mogli svrstati u sedam sljedećih kategorija. U zagradi je spomenuta moderna kategorizacija:
1. Pozivanje Bogu (misionarsko djelovanje)
2. Pomoći slabog, pružiti podršku siromašnom i olakšati nevolju unesrećenom (humanitarna aktivnost)
3. Braniti žrtvu nepravde (zaštita i promocija ljudskih prava)
4. Uspostaviti odnose i retablirati pokidane veze (transformacija konflikta)
5. Podržati dobro i osuditi loše (građanska aktivnost)
6. Voditi brigu o životinjama (zaštita i promocija životinjskih prava)
7. Voditi brigu o svim ostalim stvorenjima (zaštita i promocija okoline)

6.2– Dvadeset i jedan princip dobrotvornog rada
Postoji dvadest i jedan princip dobrotvornog rada, svrstanih u sedam poglavlja, definisanih u okviru Islamske povelje o dobrotvornom radu. (56)

Jasnoća temelja
1) ugoditi Stvoritelju, 2) milost prema stvorenjima, 3) nemati nikakav drugi cilj;
Sveobuhvatnost pristupa
4) holistička vizija, 5) pozitivna neutralnost, 6) nepristrasnost;
Komplementarnost cilja
7) zadovoljiti osnovne potrebe, 8) izgradnja kapaciteta i sposobnosti, 9) održivi razvoj;
Transparentnost misije
10) formulirati domen dobrotvornog rada, 11) navesti izvor finansiranja, 12) specificirati korisnike;
Neovisnost u donošenju odluke
13) neovisnost od donatora, 14) neovisnost od političkih i ideoloških vlasti, 15) neovisnost od vojske i obavještajnih službi;
Poštenje u poslovanju
16) poštivanje volje donatora, 17) poštivanje dostojanstva primatelja/korisnika, 18) poštivanje kulturnog ambijenta i okruženja;
Učinkovita realizacija
19) saradnja sa drugima, 20) korištenje lokalnih resursa, 21) najbolje prakse.

Autor teksta i prevodilac - Abbas Aroua i Halim Grabus

Bilješke
* Ova studija tretira pitanje rada u islamskoj tradiciji. Pod islamskom tradicijom, autor prvenstveno podrazumijeva islamski normativni okvir više nego opis stvarnosti današnjih muslimanskih društava. U mnogim zemljama muslimani se još uvijek bore za pristojan život i preduvjete za pristojan rad. Studija je predstavljena tokom međureligijskog seminara posvećenog dostojanstvenom radu koji je organizovala Međunarodna organizacija rada (International Labour Organization) u periodu od 27. do 29. aprila 2011. godine, u Ženevi (Švicarska).
Alžirskog porijekla, profesor Abbas Aroua je medicinski fizičar. Predaje na Medicinskom fakultetu u Lozani (Švicarska). Nepokolebljivi branitelj ljudskih prava, mira i dijaloga među kulturama i civilizacijama, dr. Aroua aktivno sudjeluje u nekoliko inicijativa: vodi Hoggar, institut za istraživanje i publikaciju djela o ljudskim pravima, historiji i alžirskoj politici, suosnivač je Rašad organizacije koja se protivi alžirskoj vladi nenasilnim otporom i fondacije Alkarama za zaštitu i promociju ljudskih prava. Autor je brojnih članaka i knjiga o transformaciji sukoba i ljudskom razvoju. Profesor Aroua predaje na Svjetskoj mirovnoj akademiji (World Peace Academy) u Bazelu (Švicarska) i uređuje odjel transcend.org mreže posvećen arapskom svijetu.
Dr. Abbas Aroua je osnovao Fondaciju Kordoba iz Ženeve (Fondation Cordoue de Geneve: www.cordoue.ch), 2002. godine, s ciljem promovisanja dijaloga između kultura i civilizacija u duhu Kordobe i podsticanja rasprave o miru u svijetu. Fondacija Kordoba je aktivna u područjima istraživanja, edukacije, prevencije i transformacije sukoba.

(1) Kur'an, Al-Anbiya (21:107)
(2) Šejh Mokhtar Maghraoui, Islamska pravna analiza astronomskog određivanja početka mjeseca ramazana, Zawiyah, Delmar, Njujork, avgust 2007.
(3) Kur'an, Al-Isra (17:70)
(4) Hadis bilježi Muslim
(5) Hadis bilježi Muslim
(6) Hadis bilježi Muslim
(7) Hadis bilježe Buharija i Muslim
(8) Kur'an, Al-Baqara, (2:30)
(9) Kur'an, Hud (11:61)
(10) Kur'an, Al-Isra (17:36)
(11) Kur'an, An-Nisa (4:103)
(12) Kur'an, Al-Džumu'a (62:9-10)
(13) Hadis bilježi Taberani
(14) Kur'an, Az-Zalzala (99:7-8)
(15) Kur'an, Al-Kahf (18:30)
(16) Kur'an, An-Nahl (16:97)
(17) Kur'an, At-Tawba (9:105)
(18) Kur'an, Al-Qasas (28:77)
(19) Hadis bilježe Buharija, Muslim i Ahmed
(20) Hadis bilježe Buharija i Ahmed
(21) Kur'an, Al-Hadždž (22:18)
(22) Kur'an, Ali-'Imran (3:59)
(23) Kur'an, Fatir (35:15)
(24) Kur'an, Al-Baqara (2:255)
(25) Kur'an, Al-A'raf (7:54)
(26) Kur'an, Qaf (50:37)
(27) Kur'an, Merjem (19:96)
(28) Hadis bilježe Buharija i Muslim
(29) Al-Musannaf, Ibnu-Abi-Šajba
(30) Hadis bilježe Bejheqi i Taberani
(31) Hadis bilježi Muslim
(32) Bilježi Gazali
(33) Hadis bilježi Buharija
(34) Hadis bilježe Buharija i Ahmed
(35) Bilježi Gazali
(36) Bilježi Kurtubi
(37) Ibn Tejmiyya u svome djelu o vrstama proizvodnje spominje nekoliko znanstvenika koji dijele ovo mišljenje
(38) Hadis bilježi Taberani
(39) Bilježi Sujuti
(40) Hadis bilježi Taberani
(41) Bilježi Menawi
(42) Kur'an, Al-Qasas (28:26)
(43) Hadis bilježi Buharija
(44) Hadis bilježi Muslim
(45) Hadis bilježi Ebu Dawud
(46) Hadis bilježe Ahmed i Bejheqi
(47) Hadis bilježe Tirmizi i Darami
(48) Kur'an, Al-Baqara (2:286)
(49) Hadis bilježi Buharija
(50) Bilježi Abd Ibnu-Hamid
(51) Kur'an, Al-Baqara (2:180)
(52) Kur'an, Al-Isra (17:26) i Ar-Rum (30:38)
(53) Kur'an, Al-Ma'ida (5:1)
(54) Hadis bilježi Buharija
(55) Hadis bilježe Sujuti, Begawi i Ibnu-Madže
(56) Abbas Aroua, Moralni zahtjevi za uspostavljanje međunarodnog partnerstva: Ka islamskoj povelji o dobrotvornom radu, Druga zaljevska konferencija o dobrotvornoj akciji, Doha, 21-22 februar 2006.

S engleskog Halim GRABUS