Zijad BEĆIREVIĆ: Ne treba zaboraviti da je potpisivanjem Dejtonskog sporazuma zaustavljen i potpuno srušen otpor patriotskih snaga BiH. Dejtonski sporazum je nametnut BiH i nije prihvaćen od naroda. O tome već postoje brojne teze od onih da je rah. Alija mirovni ugovor potpisao pod pritiskom i prislilom do onih da je to učinio svjesno kao izdajnik. Ostaje činjenica da je potencijalna pobjeda branilaca domovine (upravo u trenutku kad su bili najjači) pretvorena u poraz, na osnovu kojeg su okupatori ne samo dobili kontrolu nad 50% teritorija već i osnovu da ovladaju sa dodatnih 10% teritorija na području F BiH. Dejton umjesto da spaja dijeli narode BiH, čak šta više suprotno njihovoj volji. O tome ovih dana govori i poznati američki expert za Balkan g. Daniel Serwer, koji tvrdi da je Izetbegović to učinio po nagovoru kao prijatelj i saveznik SAD, koje su uz to garantovale brzu obnovu uz povrat izbjeglih i prognanih. Iako je potpun povratak besmislena iluzija, izgleda da je Izetbegović u nju povjerovao.

Ni jedan Bošnjak, nijedan Bosanac, koji BiH osjeća kao svoju jedinu domovinu, nema nikakvu obavezu ni moralno pravo da podržava nepravedno, diskriminatorsko i destruktivno Dejtonsko uređenje BiH, po kojem je srpski okupator dobio polovinu bh teritorija, po kojem je Republici Bosni i Hercegovini ukinut status Republike a dodjeljen novoformiranoj genocidnoj Republici srpskoj i sa kojim je sve što je na okupiranom području BiH u Rs vjekovima bilo “Bosansko“ postalo „Srpsko“.

Problem sa matičnim brojem je samo manja posljedica u sijasetu problema i posljedica koje je prouzrokovao Dejtonski totalitarizam. Ako u najskorije vrijeme ne dođe do ukidanja ili radiklalne izmjene Dejtonskog ugovora, izgubiće se svi njegovi pozitivni dometi, BiH i njeni narodi će i dalje trpjeti u agoniji, a Sjedinjene države kao glavni akter Dejtonskog mirovnog ugovora morat će priznati svoj veliki promašaj.

Totalitarnim dejtonskim uređenjem su svi izgubili
Totalitarni sistem vladavine, nametnut Bosni i Hercegovini nakaradnim, destruktivnim i diskriminatorskim Dejtonskim uređenjem, u kome su okupatori države sve dobili a narodi i građani skoro sve izgubili, nadima se i puca po šavovima. Već dvije decenije u BiH ništa ne funkcionira. Narod je u dvostrukom ropstvu; - ropstvu nacionalističkih struktura vlasti i ropstvu uticajnih svjetskih sila predstavljenih u oligarhijskim institucija EU ,Vijeću za implementaciju mira i različitim organima i forumima. Međunarodna zajednica drži nas okovane u našoj nemoći i ne dopušta nam da se osvjestimo. Pogubna Dejtonska rješenja sve više snaže nacionalizme, odvajaju teritorije i narode, vuku u totalno ekonomsko i političko ropstvo. Predstavnici međunarodne zajednice kriju promašaje a hvale se da su nam dali dosta novca, grb i zastavu, registarske tablice na atomobilima, formirali nam graničnu policiju, ukinuli vojsku, kao da nismo sve to i mnogo više od toga mnogo ranije i bez njih imali. Umjesto slobode uspostavili su takve policijske strukture pod kontrolom špijunskih službi iz okruženja, da ni ptica nije slobodna ni sigurna ni na zemlji ni na nebu. Pod motom borbe protiv kriminala i korupcije građani se svakodnevno hapse i privode u policiju na informativne razgovore i saslušanja, a kriminalci iz špijunske mreže sve čvršće drže poluge sistema pod svojom kontrolom. Sad je već vidljivo da je i hapšenje predsjednika Budimira bila samo vješta improvizacija i dimna zavjesa, kojom se zaklanjaju i štite kriminalci u vladajućim strukturama američko-evropskog nedonoščeta.

Dejton diskriminira i dijeli BH narode
Dejton kakav imamo na djelu već nepune dvije decenije diskriminira i umjesto da spaja dijeli bh narode, iako postoji sve više idikatora da narodi BH ne žele podjele i sve otvorenije zagovaraju obnovu zajedničkog života. Rušenje Dejtonskog uređenja je jedini put za opstanak, uspješnu egzistenciju i miran zajednički život bh naroda. Za rušenje je potreban jasan stav i jedinstven zahtjev kreatorima i tvorcima Dejtona, koji se može izraziti samo na najvišem internacionalnom nivou ili preko ujedinjenog patriotskog fronta BiH. A za formulisanje takvog zahtjeva potreban je izlazlak svih patriotskih snaga na ulice svih bosanskih gradova, svih sjetskih motropola i gradova u kojim žive izbjegli i prognani iz BiH. Nepravedan Dejtonski ugovor mora se zamjenili legalnim ustavom BiH, prihvatljivom za sve narode i građane BiH. Ustavne promjene u FBiH, koje se pokreću na inicijativu SAD, mogu rezultirati ograničenim poboljšanjima na određenom prostoru, ali ne mogu zemlju izvući iz smrtne agonije, u kojoj se trenutno nalazi.
“Dejtonska BiH je vještački izum, tvornička greška, polufabrikat, nedovršena opasna igračka MZ”, koja kao takva predstavlja trajnu prijetnju miru i koja kao takva ne može opstati. Dejton je Bosnu toliko gurnuo nad provaliju, da je teško vratiti je na njene prvobitne čvrste i sigurne temelje. To je teško jer nitko od onih koji odlučuju o sudbini Bosne nema dovoljno vremena, volje, vlastitog razloga ni interesa da se u taj posao upusti. Najveći interes imaju EU, SAD i Rusija, a oni su u rješenjima suprostavljeni. Izvjesno je da odlaganjem rješenja “bh čvora” Amerika sve više gubi a Rusija jača, a sa jačanjem Rusije podrška agresivnom ekstremizmu Rs je sve veća. Interes EU je podjeljen, ali je činjenica da nema sigurne ni čvrste EU dok BiH nije u njoj i dok je tretiraju kao “crnu rupu Balkana”.
Ne treba zaboraviti da je potpisivanjem Dejtonskog sporazuma zaustavljen i potpuno srušen otpor patriotskih snaga BiH. Dejtonski sporazum je nametnut BiH i nije prihvaćen od naroda. O tome već postoje brojne teze od onih da je rah. Alija mirovni ugovor potpisao pod pritiskom i prislilom do onih da je to učinio svjesno kao izdajnik. Ostaje činjenica da je potencijalna pobjeda branilaca domovine (upravo u trenutku kad su bili najjači) pretvorena u poraz, na osnovu kojeg su okupatori ne samo dobili kontrolu nad 50% teritorija već i osnovu da ovladaju sa dodatnih 10% teritorija na području F BiH. Dejton umjesto da spaja dijeli narode BiH, čak šta više suprotno njihovoj volji. O tome ovih dana govori i poznati američki expert za Balkan g. Daniel Serwer, koji tvrdi da je Izetbegović to učinio po nagovoru kao prijatelj i saveznik SAD, koje su uz to garantovale brzu obnovu uz povrat izbjeglih i prognanih. Iako je potpun povratak besmislena iluzija, izgleda da je Izetbegović u nju povjerovao. “Umjesto snažna poruka svijetu Dejton je postao ogromna zabluda”, naglasio je Serwer. Ali i ova kao i mnoge ranije postavke su samo ukazivanje na ono što je na neki način poznato ili prepoznatljivo, bez sugestija i izričitog zahtjeva Americi da popravi svoju grešku, kojom je produbljena neuralgična tačka na Balkanu.
Svi u zemlji i svijetu koji se bave Bosnom znaju da Dejtonsko uređenje ne može funkcionisati. Ali ko ga može promjeniti i ukinuti? Narod na ulici može pokrenuti opravdane zahtjeve i nametnuti ih prije svega velikim silama, Sjedinjenim državama i EU. Oni moraju priznati sebi, nama i svijetu da je Dejtonski mirovni ugovor ništavan. Potpisan je od ratnih zločinaca koji su predvodili agresiju na BiH, koji su učestvovali u zajedničkom zločinačkom poduhvatu, koji su počinili zločine protiv čovječanstva. Ako njihovi potpisi s njihovim krvavim rukama, ispisani krvlju nevinih, mogu za svjetsku pravdu biti validni, onda u pravdu više niko ne treba vjerovati.

Ukidanje entiteta je uslov za rušenje nacionalizama i uslov opstanka BiH
Entiteti upravljaju našim životima, o sudbini države i naroda autoritativno odlučuje entitet Rs. Odlučuje zločinačka klika ponikla, stasala i ojačala na ideologiji srpskog fašizma. Ukidanje entiteta je uslov za rušenje nacionalizama i uslov opstanska BiH. Za takva rješenja potrebno je više vjere, jedinstva i međusobnog povjerenja, uz više odgovorne podrške međunarodne zajednice. Prioritet svih prioriteta BiH su ustavne promjene koje bi morale dovesti do ukidanja eniteta i brisanja svih unutarnjih vještačkih linija razgraničenja, kojima se dijele narodi.
Sa agresijom na BiH izgubili su svi narodi i svi građani BiH, samo u različitim razmjerama i na različite načine. Država već dugo ne pripada narodu. Dvadeset godina poratne agonije je sviju gurnuo u očaj. Dejton ne odgovara ni jednom narodu, ni jednom građaninu BiH. BiH je između čekića i nakovnja međunarodnih spletkara, a građani u šaci nacionalističke oligarhije, koja se pljačkom dočepala vlasti i para. Razoreni su svi veliki privredni sistemi, a radnici gurnuti u ruke ratnih profitera, pljačkaša, evropske mafije i svjetske finansijske oligarhije. Od naroda je uzeto sve što je predstavljalo neku vrijednost. Zar mogu biti zadovoljni Srbi sa malim brojem pripadnika drugih naroda, zatvoreni u geto Rs u kojem nema ni posla ni kruha, u kojem je srpski nacionalizam dostigao vrhunac samovlašća u Dodikovoj beskrupuloznoj vladavini, koja i dalje upire prst odgovornosti u druge i priča šarene laže o bogatoj trpezi sa zlatnom kašikom, a sve više gladnih kopa po kontejnerima i čeka makar jedan obrok u nekoj od javnih narodnih kuhinja? Koliko su zadovoljni bosanski Hrvati koji su nasjeli Tuđmanovoj dobrodošlici i naselili podrumske stanove Zagreba i zapuštene kvartove drugih hrvatskih gradova ili oni koji su još uvijek vođeni stranačkim jednoumljem postali robovi ideje o nekoj samo njihovoj Herceg Bosni, u kojoj će svi drugi postojati samo radi njih? A duboka agonija Bošnjaka obučenih u Dejtonu u Dejtonsku luđačku košulju i rastjeranih po čitavom svijetu sve se više i sve posljedičnije produbljuje nepotpunom i nedosljednom primjenom nepravednog Dejtonskog sporazuma, koji imperativno podržava težnje i zahtjeve osvajača i agresora, a žrtvi uporno gura glavu u pijesak. Dejtonski sporazum treba radikalne promjene ili će biti srušen snagom naroda na grijeh i sramotu onih koj su ga napravili i protupravno implementirali.
Kako po svemu izgleda, međunarodna zajednica i SAD nisu dovoljno naučili iz agresije, feleričnog i neuspješnog mirovnog procesa u BiH. Problemi se konstantno gomilaju – niko ih ne rješava. Smjenjeni zločinci i nacionalisti u toku prvih godina mirovne implementacije su ponovno na sceni, sa koje nikad nisu ni otišli. Jednog zlikovca je zamjenio drugi, još osioniji i bahatiji, jer samo tako mogu potvrditi sebe. Vlast je korumpirana i lišena osjećaja svake odgovornosti, a narod je uvijek iznova bira u strahu da bi neka druga bila još gora. Od Dodika su napravili bosanskog Miloševića, evropskog Baščelika. SAD nisu otišle s Balkana, ali nisu ni ostale na Balkanu, i ako ne žele dalje gubiti trebaju mu se vratiti. Opsjednuta problemima odnosa Srbije i Kosova, EU se ucjenjivački, sve neodgovornije i sa sve manje spremnosti odnosi prema gorućim problemma BiH, kojima je sama u velikoj mjeri kumovala.
Narod BiH i dalje živi u strahu i bespomoćnosti. Već dugo smo uspavani i pasivni; kao da nas tek sada naše bebe bude. Kao da se kuje građanska svijest, kali čelik, korak po korak jača građanska svijest. Iz beznađa i očaja, iz uzaludnih očekivanja i iznevjerenih nadanja rađa se nova energija koja mjenja bh društvo. Spontan i još uvijek malobrojan samo-organizovan otpora naroda raste, pjeni se i širi kao plima i samo je pitanje vremena kada će se plamen buta proširiti i zahvatiti čitavu zemlju. Vrijeme je označiti kraj b-h nacionalističkom ludilu. Sve veći broj građana se pita da li nam dolazi Bosansko proljeće i traži nazad svoju BiH državu. Samo je mali broj onih koji nemaju razloga da se bune i protestuju. BH iseljeništvo s velikom pažnjom i aktivnom zabrinutošću prati najnovija zbivanja u BiH. “Samo velikim pritiskom iz vana i iznutra, i odvajanjem zdravog od bolesnog, moguće se riješiti ovog korova “ riječi su jednog od potvrđenih bh patriota g. Emira Seferovića.

Borba sarajevskih bebi za JMBG je inicijalna kapsla
Sarajevski protesti, koji su počeli 5. Juna spontano, naivno i neorganizovano, predstavili su svijetu novi format, novu matricu miroljubivog reagovanja građana, u kojem se tek rođena beba Belmina Ibrišević uspješno suprostavlja korumpiranoj državnoj vlasti i oružanoj sili vrhunske vojne tehnike. Demonstranti su ostali dostojanstveni u očaju; nisu nasjeli na izazove i provokacije. Svojim odlučnim miroljubivim pristupom privukli su pažnju šire javnosti u BiH i svijetu. Jasno su pokazali da postoji ključ za svaku bravu. Protestanti nisu tražili podršku ni jedne stranke, ni jedne partije, već su iskljućivo tražili donošenje Zakona o JMB. JMB je postaje simbol otpora protiv podjela i simbol težnje za ujedinenjenjem. Sa sarajevskim majkama i njihovim bebama tih dramatičnih junskih sati i dana bili su Mostar, Banja Luka, Zenica, Goražde, Tuzla…, studenti, građani Dubrovnika, Bošnjaci-Bosanci bh dijaspore, ali i mnogi inostrani građani i forumi. Svi oni su i danas istih opredelenja. Mirne proteste otvoreno je podržao međunarodni predstavnik u BiH g. Inzko i Amrički ambasador u BiH g. Patrick Moon, koji je tim povodom izjavio: “Mirne demonstracije građana su dio zdrave građanske demokratije“. Pred skupinom protestanata g. Inzko je rekao da će JBM biti riješen na državnom nivou, što je imperativ ako se zemlja želi pokrenuti iz smrtnog Dejtonskog zagrljaja. “Zvaničan je stav Brisela povodom sarajevskih protesta da su “Mirni protesti dio normalnih demokratskih procesa, a građani BiH uvijek imaju pravo da se čuje njihov glas“. Imponiralo čuti i izjavu gradonačelnika Sarajeva Ive Komšića, koji je podržao demonstrante u pravom trenutku i rekao im “da se bore za državu BiH koja će postojati dok u njoj ima djece”. Mnogi su već tada povjerovali da se u Sarajevo vratio “Valter”.
I dok se svugdje u svijetu, a posebno u zemljama Zapada, svakoj kućnoj životinji obilježava i prati familija i štiti pedigre, znakovitim brojem obilježava svaki proizvod, svaka jabuka, banana i kutija žvaki, u BiH se ni djeca više ne rađaju normalno, već se etiketiraju kao kopilad i osatavljaju bez osnovnog prava koje se stiče rođenjem, prava na identitet.
Blokadom rada Parlamenta nije nanesena nikakva šteta BiH, već kako mnogi misle podignut je ugled BiH. Dobro je da su se u zgradi Parlamenta našli i zadržani i strani državljani, jer je time omogućeno MZ da bolje vidi sebe u BiH i porazne rezultate svog lošeg rada. Zastoj u radu Parlamenta i kratko zadržavanje stranih državljana u gradi Parlamenta, koju zlobnici tendenciozno zovu “talačka kriza”, nije bilo kontraproduktivno, već naprotiv civilizovano nenasilno upozorenje politici u zemlji i svijetu da se više ne može manipulisati sa BiH kao do sada, jer je siromaštvo produbljeno kriminalom i korupcijom prelilo čašu gorčine koju iz ruku MZ već 20 godina ispijamo. S pravom se da pretpostaviti da zahtjev za JMB može biti ona potrebna inicijalna kapsula, koja će pokrenuti masovni organizovani otpor bh građana protiv inertnih vlasti, pasivne i indolentne MZ, protiv nacionalnih podjela, nacioanlizma, separatizma i šovinizma, za skidanje Dejtonskih okova sa BiH. Nažalost, u sjeni sarajevskih protesta, pala je i prva žrtva parlamentarne bh demokratije, Berina Hamidović. Smrt male Berine je dodatno uzburkala duhove. Građanski aktivizami traje, jača, građani se i dalje okupljaju...
I oni koji su doveli do ovakvog stanja, koji su izveli narod na ulice, sada licemjerno i udvornički dijele komentare i izražavaju zabrinutost, što je BiH biva ozbiljno srozala svoj autoritet, jer je 250 predstavnika različitih država moralo provesti neugodnu noć u zgradi bh Parlamenta. Prava je istina upravo to, da će mnogi od tih ljudi, nakon prve opravdane ljutnje, ako su dobronamjerni, shvatiti da narod nije stao ispred Parlamenta da njih ugrozi, već da stavi na znanje svojim vlastodršcima ali i vladama drugih država, da je nedopustivo da građane države BiH drže kao taoce u torovima koje su ogradili Dejtonom i daju im na gram hranu i na kap infuziju da prežive. Shvatiće brzo i domaći i strani da nisu oni bili taoci, već su taoci bili i ostali oni koji su im tako dostojanstveno prestavili sebe u samo jednom danu.
Ni jednu priliku, pa ni ovu, Dodik nije propustio da ovoj i ovakvoj BiH zada novi udarac. U Rs proteste tretiraju kao “državni udar” i predstavljaju kao “linč protiv Rs“. Njihove teze o politički montiranim protestima usmjerenim protiv Srba, a po takvoj analogiji i protiv Hrvata, teže bunt naroda predstaviti kao Bošnjačkli scenarij i promjeniti mu suštinu. Jedinstveni matični broj ili kako u svijetu kažu identifikacioni broj (ID) bi ionako svi morali dobiti, jer on je osnova svih drugih zahtjeva i aplikacija, i on je u žiži, ali on nije suština problema protiv kojih se moramo boriti. Suština je su nacionalizmi upakovani u Dejtonsku strukturu vlasti. Suština je Dejtonski ugovor koji nas je podjelio, podržao i ojačao nacionalizme, koji nas konstantno dopinguju doziranom nacionalnom netrpeljivošću.

JMB je postao platforma ujedinjenja i simbol borbe protiv svih podjela
Najveća stvar koju su postigli ovi protesti je otkrivanje inertnom i sobom zauzetom svijetu Dejtonske provalije nad kojom se BiH nalazi. Iako su bili isuviše miroljubivi i dostojanstveni, po nekima krivo adresirani, pokazali su snagu naroda, uznemirili nosioce vlasti i alarmirali međunarodnu zajednicu. Stanju u kome se BiH nalazi potrebni su nasilni i rušilački, jer su vladajuće strukture perfidno podržavane od međunarodne zajednice toliko okorjele i oguglale da ih se ne može urazumiti milom, već samo silom. A potencijalna sila BiH je jedino NAROD.
Važno je istaknuti da se nakon prvih izlazaka naroda protesti nisu ugasili, da opstaju i prostorno se šire po BiH, postepeno otvaraju važne socijalne teme za koje naglašeni interes imaju radnici u privredi, školstvu, zdravstvu i drugim strukturama osiromašenog društva. Protestanti i dalje ostaju otvoreni i čekaju nezadovoljne radnike i onih pola miliona koji su bez posla, sve gladnije penzionere, zaboravljenene studente, iznevjerenu boračku i drugu ugroženu populaciju. Želimo vjerovati da se protestima Sarajevskih beba gradi neka nova bolja, sigurnija i jača BiH, koja je interes svih naroda i građana BiH.
Na zahtjev protestanata i pod pritiskom javnosti Savjet ministara BiH donio je 5. Juna Privremenu odluku o utvrđivanju registracionih područja za određivanje JMB, po kojoj će se novorođenioj djeci izdavati ID narednih 180 dana, ukoliko se ranije ne postigne trajno rješenjenje. Kako izgleda, Vijeće ministara pokušava kao i uvijek dobiti na vremenu, i ne zasjeda do daljnjeg. Vjeruju da su privrenom Odlukom obezbjedili sebi uz 6 mjeseci propuštenog još 6 mjeseci dodatnog vremena. Protestanti su im dali rok do 30. Juna, uz obećanje da će do tada biti mirni i uzdražani. Bevanda, Dodik i neki drugi još vjeruju da ne postoje uslovi za normalno funkcionisanje Vlade. A upravo treba biti obratno. Valjda Vlada treba da bude mobilna, non stop zasjeda i radi kada su krizne situacije, kao ova. Ako se ne može vijećati na određenom mjestu, postoje drugi načini za komuniciranje i odlučivanje.
Ako SAD i Evropa i ovaj put pruže ruku đavolu, dadnu matični broj Rs, moraju znati da su upalili novi požar u kome bi mnogi i mnogo šta moglo izgorjeti. Od dječijih kolica nije daleko do tenkova. Ako Dejtonski ugovor daje okupatoru pravo na sve, baš na sve što je dobio ubijanjem i progonom, ako je po tom istom Dejtonu u miru oteo sve ono što se nije stigao oteti za 4 godine pljačke i otimačine, šta onda Dejton daje žrtvama osim lažne nade i iznevjernih obećanja, koja do sada nisu ispunjena ni sa 1%.
Protesti do sada, kako se tvrdi i kako izgleda, nisu politički dirigovani, ali bi mogli i trebali da budu. Protestanti su izašli na ulice ne da se opravdavaju i izvinjavaju već da traže pravdu i sruše nepravdu. Previše je političkih promašaja i štete na račun naroda, da bi se politički razlozi mogli zanemariti. Previše je zla i nevolje naneseno ovom narodu da se može pustiti da bez vođstva sam luta, srlja i preuzima na sebe odgovornost drugih. Majke su izašle na trgove s djecom u kolicima da traže zaštitu za bebe našeg života, ali ako same tu još koji dan ostanu, može se lako dogoditi da ih počnu udarati kundacima i gaziti tenkovima.
Tokokom protesta čule su se česte izjave kako parlamentarci ništa ne rade a više nego dobro su plaćeni. Komentarišući ove izjave u intervjuu datom FTV prof. dr. Zdravko Grebo ironično karikira: “Nije tačno da parlamentarci ne rade, rade oni itekako marljivo, ali na razgradnji ove zemlje “. Nacionalisti istrajno nastoje dokazati da sve funkcioniše samo u okviru njihovih nacionalnih torova, što im pravi idealan prostor za političke manipulacije koje vode destrukciji i rušenju BiH. “Sve ovo je svjesna razgradnja zemlje“ izjavila je za F TV politički analitičar Tanja Topić.
Ipak, nije bez značaja činjenica da su prvi put za sve ove godine političari osjetili “trtu“. Bevanda se uz čvrsto obezbjeđenje izvukao bijegom, umjesto da je u vrijeme očigledne krize (kao što se radi svugdje u svijetu) sazvao neki formalan ili neformalan skup (ako ne već Vijeće ministara) i pokušao dati neki razuman odgovor demonstrantima, poslati poruku građanima koji su čekali na ulici i u svojim domovima.

Dejton je postao uzrok i posljedica svih zala i nedaća BiH
Bosna i Hercegovina nema šta kriti. Svijet o njoj zna sve što bi trebao znati, osim prave istine. Oni pošteni saosjećaju a oni zli, pohlepni i pakosni likuju. Mirni protesti u Sarajevu i drugim gradovima BiH zbog JMB je najljubazniji i najmirniji način da se našim političkim vrhovima i vrhovnim strukturama međunarodne zajednice još jednom u lice i bez suvišnog smješka kaže ono što ona uporno ne želi ni čuti ni znati, a to je da Dejtonsko uređenje BiH, koje nam je nametnula MZ, ne funkcioniše ni u jednoj svoj polugi. Od zaključenja Washingtonskog preko Dejtonskog mirovnog sporazuma sve što je u BiH implementirano bilo je u korist agresora a na štetu jedinstva bh naroda, na štetu države na koju je počinjena ogresija od dvije susjedne države i koja u različitoj formi i dalje traje, pomognuta dijelom međunarodne zajednice. U ime i za račun svojih lažnih ideala, u koje ni sama nevjeruje, Međunaroda zajednica betonira odnose koji pogoduju samo ovim i budućim agresorima.
Protestovati treba svaki put kada nezadovoljsvo prevrši mjeru, ali u BiH nema rješenja dok se ne poče protestovati protiv Dejtonskog uređenja BiH, dok se protesti ne prošire na sve gradove, dok na trgove velikih evropskih i svjetskih gradova sa transparentima i porukama ne izađe bh dijaspora. Demonstracije mogu dobiti puni legitimitet samo ako se usmjere protiv pravog uzroka nesreće u koju je gurnut narod BiH- protiv Dejtonskog uređenja BiH. Dejton je uzrok svih nevolja Bosne i Hercegovine. Treba nam jedna država, na jedinstvenom političkom i ekonomskom teritoriju, sa jedinstvenim JMB. Dejton je uzrok što je zemlja podjeljena, što ekonomija nazaduje, što nacionalizam dominira, što djeca nemaju JMBG, što mladi nemaju posla a stari nemaju kruha. Proizvod Dejtona je sve više lošeg a sve manje dobrog. To se mora reći Americi i šefovima EU. To im moraju otvoreno i bezrezervno napisati i reći vhunski bh političari.
Nakon agresije na BiH, srpski imperijalni fašizam nije poražen, nije oboren na koljena da moli, kao svojevremeno njemački nacizam, već podržan, priznat i nagrađen formiranjem genocidne entitetske tvorevine- Republike srpske, kojoj je velikodušno poklonjeno 50% teritorija BiH. Time je Dejton preuzeo odgovornost uzroka i postao posljedica svih zala i nedaća koje već 18 godina trpi BiH i njen narod, naročito Bošnjaci. Komandni kadar i vođe agresije na BiH u najvećem broju slučajeva nisu adekvatno sankcioni za počinjene zločine i naneseno zlo, već su u velikom broju zadržani na rukovodnim funkcijama, naročito u vojsci, policiji, rezervnom sastavu i tajnim službama. A sve to je omogućio i legalizovao Dejtonski mirovni ugovor verifikovan potpisima najvećih zločinaca današnjice, Miloševića, Tuđmana. Dejton je zaustavio rat i ubijanja ali je paralisao mir, u kojem se sve manje živi a sve više umire.