Svjetska unija islamskih učenjaka (International Union for Muslim Scholars) s velikom zabrinutošću prati tragičnu situaciju u Siriji, zatim uzastopne krize kakve fabrikuju proglasi nekih frakcija koje se pripisuju da pripadaju islamskim strujama. Naime, nedavno je jedan od zapovjednika na borbenoj liniji, koji se zove Ebu Muhammed el-Golani, obznanio da Front za pomoć stanovnicima Šama (Džebhetun-nusreh li ehliš-Šam), koji on predvodi, iznova daje prisegu (bej’at) dr. Ejmenu Zawahiriju, prvom čovjeku organizacije Al-Qa’ida. On je potom pozvao naoružane borce Sirijskog otpora, one koji se bore protiv režima, na uspostavljanje islamske države, a tome je Ebu Bekr el-Bagdadi pridružio proglas o osnivanju „islamske države u Iraku i Siriji“. Naspram tendecija koje se zasnivaju na takvim proglasima i njihovim opasnim utjecajima na revoluciju u Siriji, Svjetska unija islamskih učenjaka, polazeći od svoga legitimnog prava i odgovornosti, nastoji iznijeti istinu, ne bojeći se na Allahovom putu ničijeg prijekora, pa u vezi s tim ističe sljedeće:

Prvo – Među univerzalna vjerozakonska pravila i opće islamske principe spada to da odluke, proglase, ili decizije, koji obavezuju zajednicu, ne može samostalno donositi neka osoba, ili pojedina grupa, već to pripada kompetentnim i meritornim ljudima (ehlu-halli vel-‘akd). To su oni na koje se odnose riječi Allaha Uzvišenog: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allah i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše (En-Nisa’, 59). Mufessiri su protumačili da pod sintagmom ulul-emri minkum – predstavnici vaši misli na legitimno izabrane vladare (vulatu emril-muslimine), s kojima je muslimanska zajednica zadovoljna, ali i na pobožne učenjake (el-‘ulema’ er-rebbanijjun), koje je zajednica izabrala radi uzdizanja vjere i zaštite života na ovom svijetu.

Uvjetovani politički zadaci, iz reda onih koje slušamo i pokoravamo im se, nisu nadležnost određene osobe, koliko god ona vrijedila – posebno kad zajednica zapravo i nije imala unikakvu ulogu u njenom izboru – te zato objavljivanje džihada, ili formiranje države, može biti u nadležnosti samo onih koji predstavljaju zajednicu i istinski dižu njen bajrak. Prema tome, oglašavanje izvršeno od strane nekoga kruga o općim pitanjima koja se tiču zajednice, smatra se izdajom zajednice, nasrtajem na njeno pravo i uvlačenjem u nešto o čemu ona nije odlučivala i time nije zadovoljna.

Drugo – Među temelje islamskog vjerozakona svakako spada obavezno uzimanje u obzir ciljeva i razumijevanje tendencija, te utvrđivanje konteksta i ispravno/precizno primjenjivanje vjerozakonskih propisa na stvarnost, nakon što se stvarnost shvati, razumije i prouči, onako kako su to opisali Ibn Abdusselam, Ibn Tejmijje, Ibnu Kajjim el-Dževzijje, Eš-Šatibi i drugi istaknuti islamski učenjaci (el-fukaha’ el-usulijjun).

Jasno je da među tendencijama ovog sporazuma ima unutrašnjih i izvanjskih opasnosti, kao i utjecaja štetnih po revoluciju, time što vode u cijepanje jedinstva reda boraca kojima je Uzvišeni Allah zapovijedio da svi budu jedan red (kao bedem čvrsti), a ne kao više redova. Uzvišeni kaže: Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti (Es-Saff, 4). Pridodajući se unutrašnjem cijepanju, izvanjsko cijepanje će prihvatiti brojne utjecaje tog sporazuma. Na njemu će se zasnovati opasne posljedice i veliki problemi po revoluciju na nivou arapskoga i zapadnajčkog svijeta, povrh toga što će to osnažiti režim i dati mu argument pred svijetom, a Džebhetu-nusre će pretvoriti u metu napada svih zapadnih i istočnih zemalja.
Štićenje ove strane po islamu je obavezno. El-Buhari i Muslim bilježe priču o licemjeru Abdullahu ibn Ubejju koji se drsko odao da ne vjeruje rekavši: „Ako se vratimo u Medinu, sigurno će jači istjerati iz nje slabijeg!“ (El-Munafikun, 8). Kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio o tome obaviješten, a Omer, r.a., tražio: „Allahov Poslaniče, daj da tog licemjera ošinem po vratu“, Vjerovjesnik, s.a.v.s., mu je odgovorio: „Pusti ga da ljudi ne bi rekli da Muhammed ubija svoje prijatelje“. Postoje desetine hadisa koji jasno dokazuju kako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio obazriv prema okolnostima, rezultatima i posljedicama koje se tiču budućnosti. Tu spadaju i riječi Vjerovjesnika, s.a.v.s., upućene Aiši, r.a., kada joj je rekao da bi on, sallalalhu aleji ve sellem, naredio da se sruši Ka’ba, pa ponovo izgradi u veličini u kojoj je i bila, ali s obzirom da se oni (Kurejšije) tek nedavno primili islam, Poslanik, a.s., je od toga odustao kako se ne bi stvorila smutnja. Dakle, moraju se uvažavati okolnosti i voditi računa o šposljedicama koje mogu proisteći iz određenih psotupaka. Ovaj hadis, inače, prenose Muslim i Et-Tirmizi u svojim zbirkama s vjerodostojnim predajnim lancem.

Stoga je ispravan zahtjev upućen frontu Džebhetu-nusre, koji se hrabro bori u borbi protiv zločinačkog režima u Damasku, da u krugu Oslobodilačke vojske (El-Džejšul-hurr) ostane čuvajući jedinstvo koje mu Uzvišeni Allah oporučuje riječima: Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! (Ali ‘Imran, 103), odbijajući nered i razdor koje je Allah zabranio, učinivši ih velikim i pogubnim grijesima. Otuda mi, u ime Svjetske unije islamskih učenjaka, pozivamo Džebhetu-nusre da se vrati u svoje okvire i živi kao jedan red s ostalim borcima, da pitanje vlade i države u Siriji ostavi za vrijeme nakon oslobođenja, da narod izabere islamsku ili drugu vlast kakvu želi, u punoj slobodi i svojom voljom.

Treće - Svjetska unija islamskih učenjaka potvrđuje da blagodarna sirijska revolucija štiti slabe, brani ljude i svetinje, čast i imovinu, da ruši režim zločina i razvrata. Zato nikakav front nema pravo oglasiti svoje povezivanje i sa kim mimo Sirije i nametati sporazum njenom narodu bez konsultovanja ikoga iz reda tog naroda, pored omalovažavanja njenih učenjaka i boraca, bez snošenja konsekvenci za tendenciozne tvrdnje i njihove posljedice. To je nešto što šerijat ne odobrava, što razum odbija. To je izdaja cjelokupnoga sirijskog naroda i nasrtaj na njihovu misao i sudbinu.
Četvrto - Unija sve suprotstavljene frakcijske elemente poziva da svoje redove ujedine pod jednom zastavom, da se udalje od svakog ponašanja koje se kosi s izborom sirijskog naroda u pogledu slobode, časti i pravednosti, da se udalje od svega što može izazvati neslogu i međusobni sukob. Unija posebno ističe udaljavanje od uzroka razdora i prepiranja. Uzvišeni kaže: i ne prepirite se da nebiste klonuli i bez borbenog duha ostali (El-Enfal, 46).

Peto - Unija podsjeća sve frakcije da njihova velika borba treba biti samo borba protiv zločinačkog režima. Svoje oružje trebaju uperiti samo na njega i nikog više. U protivnom, revolucija će skrenuti s pravog puta a snage će joj se raspršiti.

Šesto - Unija naglašava da preduzimanje bilo kakvih mjera čija meta su formacije boraca, ili povećanje pritiska i embarga protiv sirijskog naroda u snabdijevanju naoružanjem pod izgovorom suzbijanja terora, Sirijci ne vide nikako drugačije osim kao smišljenu zavjeru i dogovor, jer terora nema nad terorom Asadovoga zločinačkog režima, kaže se u Proglasu Svjetske unije islamskih učenjaka, koji potpisuju generalni sekretar Unije prof dr. Ali el-Karadagi i šejh prof. dr. Jusuf el-Karadavi, predsjednik Unije.

S arapskog preveo:
dr. Safvet Halilović, član Vijeća povjerenika
Svjetske unije islamskih učenjaka