Mr. Ahmed KULANIĆ: Još se kristalno jasno sjećam tog jutra kada je Međunarodni sud pravde donio konačnu presudu da su Bošnjaci sami na sebe izvršili agresiju i pobili preko 100.000 i kada su slavodobitno bošnjački prvaci izjavili „dobismo presudu za agresiju na Bosnu i Hercegovinu“, i kada nije bilo bitno ko je na optuženičkoj klupi sjedio.

Dosada sam u životu susreo mnoge Orvelove „životinje“ i nebrojeno puta uvjerio se u aksiom njegove farme da mnoge su jednakije. Dvije presude u svega dva dana koje je Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izrekao svjedoče u najmanju ruku o „jednakijima“. Prvostepena presuda Prliću i ostalim prvacima zločinačke tvorevine Herceg-Bosne, među većinom bošnjačke populacije je dočekana u deliriju, okarakterisana kao „očekivana“ i „pravedna“. A nad tezom o „udruženom zločinačkom poduhvatu“ čelnika Herceg-Bosne gotovo da su „padali u trans“. Za Hrvate i one nacije Ostali, među kojima je najviše izgubljenih Bošnjaka zagovornika „bratstva i jedinstva“, ista je dovela do postavljanja pitanja o „pravdi, pravednosti i uopće svrsi postojanja ICTY-a“. Za one nacije Ostali svi su jednaki i nema jednakijih „jer je to ipak naša zajedniča prošlost koje se trebamo stidjeti“. I njihova jednačina da 111 godina koliko su dobili zločinci Herceg-Bosne je gotovo ista ili jednaka broju od 116 ubijenih i masakriranih Bošnjaka u Ahmićima za svega nekoliko sati 16. aprila 1993. godine.

Delirij bošnjačke populacije u Bosni i Hercegovini, a i šire, zbog prvostepene presude ICTY-a bio mogao trajati veoma kratko. Međunarodni sud, kao i u mnogim drugim slučajevima mogao bi izigrati tu bošnjačku populaciju i ismijati sve bošnjačke žrtve u protekloj agresiji na Bosnu i Hercegovinu poput nedavne oslobađajuće presude Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, jer nije dokazano da su njih dvojica „izvan svake sumnje“ upravljali srbijanskom jedinicom Škorpioni i nad svirepom egezekucijom Bošnjaka. Da li je neophodno spominjati da se oslobađajuća presuda dešava samo dan prije obilježavanja prijedorskog zločina (31.05.), gdje je u periodu od 1992. do 1995. godine ubijano „obilježeno“ nesrpsko stanovništvo, kao jedini vid na koji međunarodna zajednica obilježava genocid u Bosni i Hercegovini. Hrvati Bosne i Hercegovine kao i oni iz susjedne Hrvatske sada su bili „suglasni“ sa Bošnjacima i ostali „frapirani“ ovakvom presudom jer je i njih ICTY „izigrao“ u ovoj presudi, a dan ranije ih okaratkerisao kao jedine agresore na nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Uskoro bi se moglo očekivati da ICTY proglasi u nekoj od svojih presuda i Bošnjake kao agresore na vlastitu državu, jer su svi osim Srba i tadašnje Jugoslavije bili agresori na vlastitim teritorijima. Postoji velika mogućnost da će ICTY osloboditi i dvojicu pijuna velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini Karadžića i Mladića za zločine u Srebrenici jer videozapis gdje Mladić

Hrvatsko-srpska zločinačka banda

poklanja srpsku Srebrenicu – srpskom narodu – na srpski praznik ubijanjem preko 8000 Bošnjaka nije dovoljan da se „izvan svake sumnje“ nastojalo pobiti sve nesrpsko na tom području. Za one nacije Ostali, kao i za ICTY, ovo su jednake brojke. A mi, mi se trebamo stidjeti što su nam za dva dana pobili 8000 sugrađana, silovali desetine hiljada majki, sestara i žena, a sve to „frapirano“ gledali. Narod će i tog dana „padati u trans“ nad prvostepenom presudom, dok će ovdašnje političke elite ili ublehe i dalje mirno šutjeti jer se presude ICTY-a „ne komentarišu“. Postoji velika vjerovatnoća da se ta presuda dogodi 10. jula jer ICTY tako obilježeva genocid, ubijanja i zločine nad Bošnjacima i ostalim neSrbima. Jer za ICTY kao i za Orvela postoje „jednakiji“, dok su za Overla to svinje, za ICTY su to Srbi.

Danas će ozlojeđene Bošnjake elite/ublehe, zbog „udruženog zločinačkog potuhvata“ čelnika Herceg-Bosne pohrliti da tuže Hrvatsku za agresiju na Bosnu i Hercegovinu, a da bi se sve izjednačilo opet će ispred Bosne i Hercegovine imenovati tim „advokata“ kojima je to prvi zadatak takve vrste da sa sigurnošću mogu izgubiti spor, da bi svi bili jednaki na ovim prostorima. I tada će bošnjačka elita/ublehe pronaći jednu „Delponteovu“ da se mogu opravdati pred vlastitim narodom jer nam je „Ona“ sakrila najvažnije dokumente u tužbi, te zbog „Nje“ a ne vlastite nesposobnosti nismo dobili presudu u našu korist. „Naša“ tužba za agresiju na Bosnu i Hercegovinu jedino bi se mogla dobiti kada ona bude protiv Bošnjaka koji su izveli agresiju na vlastitu državu, jer su Bošnjaci ti koji su granatirali Markale; ubili 116 Bošnjaka u Ahmićima – za nekoliko sati; ubili preko 8000 Bošnjaka u Srebrenici – u jednom danu; na Dan Mladosti kao poklon Tuzlacima ubili 71 mladića i djevojku, a preko 150 ih ranili; u Prijedoru primjenili Hitlerovu taktiku i tjerali Bošnjake i Hrvate da nose bijele trake i postavljaju bijele čaršafe na svoje domove da bi ih mogli razlikovati i pobiti oko 4000.



Još se kristalno jasno sjećam tog jutra kada je Međunarodni sud pravde donio konačnu presudu da su Bošnjaci sami na sebe izvršili agresiju i pobili preko 100.000 i kada su slavodobitno bošnjački prvaci izjavili „dobismo presudu za agresiju na Bosnu i Hercegovinu“, i kada nije bilo bitno ko je na optuženičkoj klupi sjedio. To jutro, dok sam ispijao jutarnju kahvu i zapalio cigaru' kao svoj vid obilježavanja svjetskog dana borbe protiv pušenja po ugledu na ICTY-ovo obilježevanje genocida u BiH, bijaše značajno jer sam se nalazio u Bosni i Hercegovini, nit' državi nit' republici, nit' demokratskoj nit' socijalističko-komunističkoj, nit' bijaše samostalna nit' protektorat, nit' islamska nit' kršćanska već bi sastavljena od tri samozvane nacionalne države Herceg-Bosne, Republike Srpske i države Ostalih i nacionale manjine „genocidnog naroda„ Bošnjaka. Tog jutra precjednici tri države nazdravljaše jedni drugima rječima zar ne rekosmo odmah da su Bošnjaci ti koji su agresori i zločinci, da nam htjedoše Bosnu i Hercegovinu uzeti, i da su se sami ubijali – a nama podvaljivali?

Govoreći o njima zapravo o sebi govorim, kritizirajući njih kritiziram sebe.