Mr. Fatmir ALISPAHIĆ: U tv seriji „Dva smo svijeta različita“ svi su bošnjački likovi glupaci i primitivci, a svi kršćanski likovi su gospoda i pametni. Da imaju imalo mozga na zagrebačkoj Novoj TV i na sarajevskoj TV1, gdje se ova serija emitira, ovo bi šovinističko smeće odmah skinuli s programa.

U Zenici će se 25. maja 2013., u organizaciji Islamskog pedagoškog fakulteta, održati Naučna konferencija s međunarodnim učešćem pod nazivom „Islamofobija – uzroci i prevencija“. Kako je navedeno u pozivnim dokumentima - osnovna ideja i koncept Konferencije je da se na jednom mjestu okupe naučnici i istraživači iz različitih zemalja koji se bave istraživanjem islamofobije s ciljem razmjene iskustava i pronalaženja odgovora o mogućnim uzrocima i načinima prevencije islamofobije. Konačno, ovo će biti prvi ozbiljan skup na temu islamofobije u našoj zemlji, uprkos tome što je islamofobija sveprisutna godinama, i što je, zapravo, u korijenu genocidnih ratova protiv Bosne i Bošnjaka. Kako je moguće da taj glavni pokretač velikosrpske i velikohrvatske mržnje prema Bošnjacima, a koja se danas realizira kao fenomen samomržnje i bošnjačke autodestrukcije, bude godinama prešutkivan, a da oni koji na njega ukazuju, u ime univerzalnih ljudskih prava, budu progonjeni kao tzv. islamski ekstremisti?! Sjećamo se kakve je sve neprijatnosti doživljavao bivši reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić samo zato što je ukazivao na vrijeđanja vjerskih osjećanja u Bošnjaka. Sad na to ne ukazuje niko, pa bi se moglo pomisliti kako je islamofobija umrla otkako dr. Cerić više nije reisu-l-ulema. Na žalost... Islamofobija je zločinačka i totalitarna doktrina, pa računa na momenat kada će žrtva prihvatiti status žrtve, kada će prestati buniti se i tražiti svoje dostojanstvo, pa će umirena žrtva biti tapšana po glavi kao primjer tolerancije i razumijevanja. Možda je taj totalitarni mehanizam razlog zbog kojeg tek danas mi u BiH imamo prvi respektabilan skup na ovu temu. Možda je to razlog zašto na prste možemo pobrojati domaće autore koji su se ozbiljnije bavili ovim fenomenom. Zašto? Zato što se u stratu zna, ili osjeća, da je islamofobija ideološka igla dejtonskog režima, velikosrpskog i velikohrvatskog poretka, i da demaskiranje te šovinističke nakaznosti, pod krinkom navodne demokratije, pojedinca koji to čini izlaže odmazdi. Taj represivni mehanizam, koji silom želi islamofobiju nametnuti kao demokratski standard, zapravo je dokaz o totalitarnom i šovinističkom karakteru dejtonskog poretka. Pa, šta da radimo? Da se prepadnemo što će nas neko oklevetati jer se opiremo da budemo vrijeđani i ponižavani? U ovom strahu od dejtonske odmazde leži odgovor na činjenicu da bošnjačka inteligencija nije odreagirala na divljanje islamofobije po Sarajevu.

Od Njegoša do Srebrenice
Kao što je moja knjiga „Teror antiterorizma“ iz 2008. bila prvo sistematično istraživanje pojave izmišljanja tzv. islamskog terorizma, gdje su na 100 konkretnih slučajeva dokazane medijske, policijske i pravosudne kriminalne konstrukcije, tako je i moja knjiga „Reisofobija“ iz 2010. bila je prvo sistematično istraživanje teme islamofobije, sa stotinama konkretnih primjera, citata, dokaza. Iz istraživačkog modela „Reisofobije“ će potom proizaći dva Izvještaja o islamofobiji Rijaseta Islamske zajednice u BiH, prvi od 18. avgusta 2011. i drugi od 7. maja 2012. godine. ...Za divno čudo ne dočekasmo treći izvještaj, a dva su moguća odgovora: ili je žrtva prestala biti žrtvom, ili se žrtva obikla da je žrtva.
...A žrtva nije prestala biti žrtvom. Bošnjačka žrtva je postala više žrtvom nego što je ikada bila. Dokaza je na pretek. Pogledajte samo kako dejtonske institucije javno i bestidno kreiraju nastavak genocida nad Bošjacima putem Popisa 2013.! Pogledajte, potom, smutljaroške aktivosti američkog ambasadora Patrika Muna na planu preustroja Federacije, kako bi se Bošnjaci stjerali na bošnjački „pojas Gaze“, u kome će biti toliko ovisni od drugih, i poniženi od drugih, da će sami sebe rastočiti! Pogledajte taj državni terorizam koji javno, i uz podršku Zapada, kreira i vodi montirane procese protiv političkih neistomišljenika! Pogledajte bosanski Guantanamo, taj tzv. imigracioni centar u kome su zatočeni nevini ljudi! Pogledajte to sramno protjerivanje iranskih diplomata iz BiH, a niko ne protjeruje cionističke agente koji vršljaju po BiH i naređuju ministrima četničke sigurnosti šta će raditi i koga će protjerati! Strah se, kao nikada do sada, uvukao u bošnjački narod: plaše se intelektualci, imami, političari, pisci... Kao da je ovo april 1945. u Sarajevu, kada su velikosrpski partizani pobili preko 4000 bošnjačkih civila, i poslali poruku da bošnjačka glava može odletjeti ni za šta. Jedni se plaše, a drugi služe ovima koji strah utjeruju. Raskoračio se, onako grandiozan, Fahrudin Radončić, da prijeti hapšenjima Bošnjaka. Pa nema te demokratske zemlje u kojoj je ministar sigurnosti glavna politička zvijezda! Samo u policijskim državama i vojnim diktaturama može ministar sigurnosti biti glavni u selu. A iza ove dejtonske nakaznosti stoji Zapad, koji je ogrezo u instaliranju diktatura u trećim zemljama. Zato Zapad podržava pretvaranje krajeva sa bošnjačkom većinom u totalitarni geto, kao što je podržavao i genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, i drugdje. A da Bošnjaci nisu muslimani, sve bi bilo drugačije. Zato se Bošnjaci tjeraju da prestanu biti muslimani, i to je projekat koji ne treba biti napisan da bi bio pročitan.

Jedan od najznačajnijih bošnjačkih intelektualaca: Prof. dr. Muhsin Rizvić, r.a. (14.04.1930. 09.06.1994.) Zastrašujuća je šovinistička bestijalnost, taj rasistički nerv iz kojeg proizilazi medijski i kulturalni ambijent u kome Bošnjaci bivaju tretirani kao crnci u rasističkoj Americi. Prvi je to u nas primijetio jedan od očeva bošnjačke nacije, znameniti prof. dr. Muhsin Rizvić, kada je svojom studijom „Bosanski Muslimani u Andrićevu svijetu“ ogolio islamofobiju bosanskog nobelovca, ali i genocidnu poetiku P.P. Njegoša, zapravo, sve što je iz tog kulturalnog obrasca proisteklo. Andrić je otišao najdalje u umjetničkom uobličavanju Bošnjaka kao idiota, na opće zadovoljstvo srpskog i hrvatskog šovinizma, a taj obrazac se poslije nastavio jednom velikom serijom filmskih, književnih, subkulturnih, muzičkih i televizijskih proizvoda koji su silovito emitirali rasističku sliku Bošnjaka, kao drugih, nama stranih, glupih, primitivnih, iracionalnih...

Zastrašujuća je šovinistička bestijalnost, taj rasistički nerv iz kojeg proizilazi medijski i kulturalni ambijent u kome Bošnjaci bivaju tretirani kao crnci u rasističkoj Americi. Prvi je to u nas primijetio jedan od očeva bošnjačke nacije, znameniti prof. dr. Muhsin Rizvić, kada je svojom studijom „Bosanski Muslimani u Andrićevu svijetu“ ogolio islamofobiju bosanskog nobelovca, ali i genocidnu poetiku P.P. Njegoša, zapravo, sve što je iz tog kulturalnog obrasca proisteklo. Andrić je otišao najdalje u umjetničkom uobličavanju Bošnjaka kao idiota, na opće zadovoljstvo srpskog i hrvatskog šovinizma, a taj obrazac se poslije nastavio jednom velikom serijom filmskih, književnih, subkulturnih, muzičkih i televizijskih proizvoda koji su silovito emitirali rasističku sliku Bošnjaka, kao drugih, nama stranih, glupih, primitivnih, iracionalnih... Sve je to usađeno u retoriku genocida nad Bošnjacima, 90-tih godina, jer su srpski i hrvatski političari, i vojskovođe, upravo na tom obrascu pravdali svoje zločinačke pohode. Između Njegoša i Andrića, zatim plejade srpskih književnika (Ćosić, Isaković, Lubarda, Drašković, Nogo, i dr.), naposlijetku, Karadžića, Tuđmana i Mladića - razlika je samo u izrazu: jedni su navodili na ubijanje, a drugi organizirali ubijanje Bošnjaka. Svijest o jedinstvu velikosrpske knjige i velikosrpskih zločina daleko je od bošnjačkog kolektivnog uma, pogotovo jer zločinački Beograd strateški kamuflira ove veze. Sad je faza mira i izvinjavanja, u kojoj taj ministar sigurnosti Radončić hvali dobrotu srbijanskog predsjednika Nikolića. Nema tu nikakve dobrote, i nikakvog pomirenja, dok se ne ukine Republika Srpska i dok se u otvorenom, slobodnom naučnom svjetlu ne analiziraju veze između velikosrpske kulture (kojom se odagajaju Srbi s obje strane Drine) i genocida nad Bošnjacima! A ta divljačka kultura ne samo da je sedimentirana u svesrpskoj svijesti, i da je kao očita genocidna nakaza zakamuflirana beogradskim lažima o miru i pomirenju, već se, što je natragičnije, prelila u dejtonsku stvarnost i u budućnost. Onako kako su Srbi i Hrvati decenijama odgajani na rasističkom viđenju Bošnjaka, tako se danas, još intenzivnije, odgajaju nove generacije srpskih i hrvatskih šovinista. Njima će ubiti Bošnjaka biti isto što i ubiti bubu, jer je bošnjačka smrt samo smrt jedne bube. Sjetimo se lakoće sa kojom srpske kukavice iz odreda „Škorpioni“ ubijaju bespomoćne Bošnjake. To je slika genocida. A ta slika se odgaja upravo u šovinističkim izlučevinama, tipa serija „Lud, zbunjen, normalan“, ili odnedavno, „Dva smo svijeta različita“.

Kultura rasizma
Mislili smo da je „klanjanje dženaze crknutom krmetu“ u seriji o Izetu Fazlinoviću vrhunac tv islamofobije i nesputanje mržnje prema muslimanima. Ta šovinistička serija je upravo dala konkretne rezultate, jer sarajevski mediji sa mnogo respekta i radosti objavljuju vijest da turisti iz Hrvatske, kad dođu u Sarajevo, žele da obiđu mjesta gdje se snimala ta serija, a možda i da upoznaju Izeta Fazlinovića. Svo se Sarajevo, u percepciji hrvatskoga turiste, svelo na jednu idiotsku pojavu. Kakva Olimpijada, Opera, Muzej, Galerija! U Sarajevu živi kreten Izet Fazlinović koji je vredniji od svih vrijednosti, samim tim što zadovoljava velikohrvatske šovinističke apetite da Bosna, Bošnjaci i Sarajevo budu baš takvi – kao Izet Fazlinović i njegova ćorkanovska familija.
Međutim, serija „Dva smo svijeta različita“ dosad je najveći domet televizijskog šovinizma prema Bošnjacima, i to u zbratimljenoj produkciji beogradskih i zagrebačkih televizija, odnosno, producentskih kuća. Direktno kazano, u ovoj su seriji svi bošnjački likovi glupaci i primitivci, a svi kršćanski likovi su gospoda i pametni. Napose, to se vidi iz sljedeće obavijesti koju su producenti poslali u javnost:
- „Emir Hadžihafizbegović glumi priprostog seljaka Fadila Opančića koji se sa suprugom Bahrom (Jasna Ornela Bery) i sinom Pipunom (Adi Hrustemović) seli u Sarajevo. Uz pomoć rođaka Uzeira dobiva posao u Gradskom kazalištu i useljava se u stan iznad profinjene gradske obitelji Gospodnetić. Njegov novi posao u gradu je upravnik pozorišta; tu se sudara sa Josipom Gospodnetićem, dosadašnjim upravnikom, starim Sarajlijom i pripadnikom urbanog sloja u gradu. Josip (Željko Duvnjak) i Ana (Tanja Šojić) Gospodnetić urbani su ljudi sa suvremenim pogledima na život. Zgražanje nad Fadilovim viđenjem kazališta prouzročit će zaista smiješne situacije.“
Muslimani su Opančići, kršćani su Gospodnetići, Gospodnetići su stare Sarajlije i urbani sloj u gradu, Opančići su kriminalci, glupaci i došljaci. ...Pa i okupatori, jer su svojim primitivizmom istjerali profinjene gradske starosjedioce. Bahra po kazališnoj kavani u Sarajevu hoda u dimijama, Fadil je obučen kao drvosječa, neobrazovan i nasilan, Osman je toliko glup da ga Ana pita može li shvatiti najprostije stvari... Brojne su ilustracije koje potvrđuju ovu eksplicitnu podjelu među narodima, koja i u naslovu kaže „dva smo svijeta različita“, svijet muslimana, kao primitivnih i agresivnih, i svijet kršćana, kao profinjenih i ugroženih. Ne bi bilo dobro ni da je obratno, jer nije lijepo da se ma koja vjerska i etnička skupina u multilateralnoj BiH generalno stigmatizira kao neobrazovana i primitivna. Da imaju imalo mozga na zagrebačkoj Novoj TV i na sarajevskoj TV1, gdje se ova serija emitira, ovo bi šovinističko smeće odmah skinuli s programa, jer nije teško dokazati da je serija usmjerena na vrijeđanje bošnjačkog naroda, a time i na kršenje kodeksa protiv rasizma i ksenofobije.
Rasizam u Americi, potkraj 19. stoljeća, posebno je uživao da angažira crnce u pozorišnim predstavama s ciljem da ismijavaju svoju rasu, kao divlju i glupu. Dotad su to činili nagaravljeni bijeli glumci. Ovaj dejtonski šovinizam nad Bošnjacima uživa da angažira bošnjačke glumce da glume bošnjačke idiote, koji obvesaljavaju srpske i hrvatske degenerike u njihovoj potrebi da sebe vide kao više vrijedne. Imali smo glupog Šemsu (Enis Bešlagić), pa Izeta Fazlinovića (Mustafa Nadarević), pa Emira Hadžihafizbegovića u raznim varijantama... Jer šta bi, molim te, bio glumac Željko Duvnjak, ako nego Gospodnetić, a šta glumica Tanja Šojić, ako ne Gospodnetić - pošto bošnjačkom glumcu i priliči da je bošnjački idiot. Posebna šovinistička slast očituje se u činjenici da scenarije pišu i serije režiraju ljudi sa muslimanskim imenima, čime objektivnost dobija na težini. A oni, jadnici, to rade u faustovskoj ambiciji da etičke principe podrede želji za afirmacijom.
Vrijeme je da se nakon istraživanja fenomena tzv. islamskog terorizma (Teror antiterorizma) i sistematskog istraživanja islamofobije (Reisofobija), uputim(o) i ka sakupljanju građe kojom ćemo dokazati da je vrijeđanje Bošnjaka u tv serijama, književnosti, karikaturama, itd. dio jedinstvenog, šovinističkog srpsko-hrvatskog sistema koji želi da Bošnjake ugleda u svjetlu svojih kolonijalnih ambicija, kao manje vrijedan i feleričan narod. Bilo bi logično da se ovim pitanjima bave „temeljne bošnjačke institucije“, jer je dostojanstvo temeljno pitanje bošnjačkog opstanka. („Saff“, broj 340, 17. maj 2013.)