Dževad HODŽIĆ: Izbor Bošnjaka kao mušterija za takav jelovnik pokazuje koliko je na predstojećem popisu stanovništva njihovo izjašnjavanje ključno, koliko je njihovo razvodnjavanje "poželjno", ali i koliko su Bošnjaci još ranjivi.

Različite manipulacije, podvale i pritisci - od popisnog materijala i šifrarnika do zagovaranja najrazličitijih opcija izjašnjavanja kojima su jedino zajednički Bošnjaci - usmjereni protiv mogućnosti i prava Bošnjaka da se na predstojećem popisu stanovništva na dostojanstven način, slobodno i neometano u pogledu svoje narodne/etničke pripadnosti izjasne u svom povijesno vjerodostojnom identitetu i imenu, a to znači kao Bošnjaci, sve to može biti i opskurno, i tužno, i smiješno, ali sve to i svjedoči o mnogo čemu.

S jedne strane, takve manipulacije, podvale i pritisci predstavljaju potvrdu kontinuiteta onih politika koje u najvećem dijelu moderne povijesti ovog naroda, a to znači najmanje u posljednjih sto godina, ne žele da prihvate cijeli jedan narod, negiraju njegove povijesne korijene, prisvajaju ga, svojataju, progone i napadaju.

Riječ je o manipulacijama, podvalama i pritiscima koji se ovoga puta pakuju u razblaženim dozama plinovitog zavođenja i "uljuljkivanja" i koje se izvode mirnodopskim, građanskim, postratnim/postdejtonskim, sredstvima i metodama primjerenim izmijenjenim okolnostima, a pomoću kojih se pokušava navesti Bošnjake da se izjasne ovako, onako, svakako. A te manipulacije, podvale i pritisci, zapravo, pokazuju da su i dalje žive politike koje se ne mogu pomiriti s Bošnjacima.

S druge strane, ove manipulacije, podvale i pritisci ogledaju se u ponudi različitih "menija" za Bošnjake, a koji (meniji) potvrđuju nezajažljivi apetit njihovih kulinarskih majstora prema Bošnjacima. Međutim, izbor Bošnjaka kao mušterija za takav jelovnik pokazuje koliko je na predstojećem popisu stanovništva njihovo izjašnjavanje ključno, koliko je njihovo razvodnjavanje "poželjno", ali i koliko su Bošnjaci još ranjivi.

Naime, iako, kao i mnogi s kojima sam o ovom pitanju razgovarao, vjerujem da se mogućnost i opasnost prevođenja Bošnjaka "žednih preko vode" ovoga puta neosnovano preuveličava, takva mogućnost i opasnost ne može se ni negirati. Dovoljno je da imamo već desetine Bošnjaka koji se na različitim forumima, u medijima, svugdje gdje im se ukaže prilika, trude da dokažu da to nisu, pa da i osnovano i ozbiljno postavimo to pitanje ranjivosti Bošnjaka u pogledu njihovog narodnog identiteta. Zašto se to jedino događa Bošnjacima? Može li se ta činjenica da su jedino oni na meti objasniti samo njihovom ključnom ulogom za rasplet situacije u BiH, za izgled ove zemlje u budućnosti? Da li je riječ samo o antinacionalističkoj, kosmopolitskoj, univerzalističkoj crti u mentalitetu i povijesnoduhovnom habitusu Bošnjaka, koji ih onemogućava da budu dovoljno predisponirani za to etničko određenje. Ili će i na predstojećem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini Bošnjaci biti meta zato što još nisu dovoljno svjesni svoje povijesne sudbine, što još u dovoljnoj mjeri ne znaju svoju povijest, što još ne znaju sami sebe?

Ili, što bi bilo najgore, moguće bježanje Bošnjaka od svog povijesnog imena, makar i relativno malog broja njih, predstavlja izraz davno nametnutog osjećanja krivice koja se na različite načine, od tumačenja povijesti i udžbenika, preko političkih koncepata do romana i filmova, pothranjuje sve do naših dana. Možda je, naime, riječ i o tome da to bježanje jednog broja Bošnjaka od svog imena predstavlja izraz brige za budućnost vlastite zemlje, ali brige koja dolazi iz intuitivnih dubina u gotovo svakoj generaciji 'preživljenog' straha.

Osnovna lakrdija u pogledu mogućnosti izjašnjavanja o etničkoj/narodnoj/nacionalnoj pripadnosti sastoji se u mogućnosti postavljenoj na nekoj vrsti postmodernističkog političkog diskursa i koncepta prema kojem sve ide ('anything goes'): (Dragi naši Bošnjaci) možete se izjasniti kao Bosanci, Muslimani, Bosanci i Hercegovci, ostali. Sve ide, jer, treba poštovati pravo svakog da se izjasni onako kako se osjeća. A različiti ljudi se zaista mogu različito osjećati u različitim trenucima, na različitim mjestima, u različitim godišnjim dobima. Još različitije se mogu izjašnjavati na predstojećem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini.

Među svim lakrdijama u pogledu mogućnosti izjašnjavanja o etničkoj/narodnoj pripadnosti posebno je ozbiljna, zlonamjerna i nedopustiva ona koja se odnosi na predviđenu mogućnost da se (ponovo Bošnjaci) mogu u etničkom/nacionalnom smislu izjašnjavati kao Muslimani. Takva mogućnost je nedopustiva naprosto zato što musliman označava vjersku, religijsku pripadnost.

Nedavno je Udruženje ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na svojoj godišnjoj skupštini usvojilo Rezoluciju u kojoj je, pored drugih stavova, sadržan i stav u kojem se ovo udruženje koje okuplja blizu dvije hiljade imama, muallima, vjeroučitelja, muderrisa i profesora protivi upotrebi religijskog termina musliman u nacionalnom, etničkom značenju i zloupotrebi u političke svrhe. Isti stav o ovom pitanju ima i Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini. Nuđenje mogućnosti (opet Bošnjacima) da se u etničkom/narodnom/nacionalnom pogledu izjasne kao Muslimani predstavlja nedopustivu zloupotrebu jednog religijskog termina za koji je institucionalno i u sadržaju na koji se odnosi, prema zakonima ove zemlje, jedino nadležna Islamska zajednica u BiH, kao što predstavlja i politički zlonamjerno nastojanje da se jedan narod izjašnjava tako (kao Muslimani) da u njegovom imenu ne progovara njegova zemlja. (Oslobođenje)