Prije nešto više od godinu dana počeo je sa radom Bošnjački islamski kulturni centar u Astoriji (Bosniaks Islamic Cultural Center BICCNY) čiji osnivači su Bošnjaci iz Sandžaka. U centru je aktivaniji rad vikendom posebno kada prostor ispunjavaju bošnjački mališani raznih uzrasta koji od svog imama stiču nova znanja iz svijeta islama, kulture, historije... Novoizabrani odbor nastoji svojim članovima prirediti nešto što će ih masovnije privući da više vremena provode u centar. Tako su u svojim ovogodišnjim radnim obavezama, u sklopu mjesečnih porodičnih druženja za svoje članove, pokrenuli i edukativni program kroz koji će saznati više o svojim sunarodnicima, odnosno cjelokupnom bošnjačkom nacionalnom korupusu kroz historiju u domovini Bosni i Hercegovini, Sandžaku, Crnoj Gori, Srbiji, Kosovu i ma gdje živjeli.

Zajednički snimak prisutnih na tribini

S obzirom da je prije tačno jednog stoljeća crnogorska kraljevska vojska prilikom okupacije Plava i Gusinja izvršila genocid nad Bošnjacima i Albancima, bio je ključni povod da u subotu, 20. aprila t.g., ugoste članove Odbora za obilježavanje 100.godišnjice genocida nad Bošnjacima u Plavu i Gusinju sa sjedištem u New Yorku i potomke žrtava genocida, da na otvorenoj tribini upoznaju svoje sunarodnike o stradanju, nasilnom masovnom pokrštavanju, pokolju na Previji, strijeljanju na Racini, Čekića Kršu, mahalama... i sve što se dešavalo u tom kraju 1912. i 1913.godine. U programu su učestvovali i članovi albanske Humanitarne fondacije „Plave e Guci“ također potomci žrtava genocida. Na kraju tribine proučena je dova pred duše šehida.

Akšamski namaz tek što je završen imam Bošnjačkog islamskog kulturnog centra mr. Senahid Halilović, prisutnima je pojasnio važnost nezaborava bošnjačke prošlosti. On je rekao da je zaborav bošnjačka "bolest" čiju cijenu su Bošnjaci skupo platili. Kao posljedica te "bolesti" je da su Bošnjaci "raskomadani" i žive u nekoliko država na Balkanu, dok broj država u dijaspori samo Bog zna. On je naglasio da oni koji ne znaju ko su, šta su, ne mogu znati ni kuda idu. Prošlost se ne može vratiti, na sadašnjost možemo uticati a buduđnost moramo graditi i to svijetlu za naše generacije. Zahvalivši se Allahu dž.š. i SAD na omogućenoj demokraciji, ističući da je posebno važno edukovanje mladih kako spiritualno tako i klasično a uz to ih i naučiti o njihovim korijenima i porijeklu. Nazadni i loši ljudi će se uvijek truditi da zloupotrijebe dobro koje napredni i dobri obezbijede. Imajući u vidu to ne smijemo dozvoliti da naša mladost ide u pravcu tih negativnih smjerova koji će odvesti i njih i njihove porodice u propast. Zato je prije svih i svrha džamije da odgoji mlade i zdrave naše generacije. Da od njih učini buduće doktore, profesore, dobre domaćine. Dakle dobre, čestite i poštene ljude! Učinimo sve kako bi naši mladi bili napredni a ne nazadni.To nam je prvi farz. Prva objava je imperativ koji je upućen svakom od nas a to je – „Uči u ime Gospodara koji sve stvara“. Muhammed a.s je rekao da meleci bdiju nad skupinom koja se okupi u ime Boga dž.š., tj. da bi činila dobro sebi i drugima, podvukao je Halilović. Zatim se zahvalio prisutnima na dolasku i uveličavanju tim dolaskom tribine. Selamio je goste i zamolio prisutne na pažnju jer tema tribine „Genocid u Plavu i Gusinju 1912. i 1913.“ pored svoje interesantnosti sa sobom nosi i nova saznanja.

Predsjednik Odbora u BICCNY Sadat Graca se zahvalio na odzivu svima prisutnim članovima zajednica, musafira i posebno Odboru za obilježavanje 100.godišnjice genocida u Plavu i Gusinju i potomcima žrtava koji su prihvatili poziv da sa učešćem na tribini upoznaju članove zajednice o dešavanjima prije jednog stoljeća.

Dipl. ecc. Muharem Purišić, član Odbora za obilježavanje 100.godišnjice genocida u Plavu i Gusinju zahvalio se odboru za oraniziranje tribine i posebno što su se na taj način sjetili nedužnih žrtava genocida – šehida Plava i Gusinja. Purišić je posebno istakao: „Naši su preci šutjeli, evo mi smo se odlučili da nećemo da šutimo, što i jeste ključni cilj svih članova odbora koji djeluje u New Yorku, koji rade transparentno da se nakon jednog stoljeća crnogorske zabrane i bošnjačko-albanske šutnje konačno sada zna i čuje šta se događalo prije jednog stoljeća u Plavu i Gusinju i šta je ostacima žrtava genocida, te kako da u Plavu i Gusinju dobiju Memorijalni centar koji će podsjećati buduće generacije da pamte i ne zaborave“.

Novoizabrani predsjednik albanske Humanitarne fondacije „Plave e Guci“ Esad Gjombalaj zahvalio sa odboru centra što su se sjetili žrtava genocida u Plavu i Gusinju, to najbolje pokazuje da nisu i nikada neće biti zaboravljeni oni koji su nevino stradali. Zato hvala braći iz Sandžaka koji su se sjetili naših predaka. Mogu reći da večera ovdje vidim mali Sandžak u SAD, čestitam vam na organiziranju.

- „Žrtve čekaju naš glas! Mi, iako smo iz Plava i Gusinja i emigrirali u Sjedinjenim državama, nismo zaboravili na žrtve genocida, masakra, strijeljanja, nasilnog pokrštavanja i sve što je tada činila crnogorska vojska pod komandom knjaza Nikole“ - rekao je Gjombalaj.
Predsjednik pomenute albanske fondacije je posebno istakao: - „Mi Albanci i Bošnjaci dali smo veliki doprinos za obnovu državnosti Crne Gore. Šta smo mi dobili za uzvrat tome? Ništa, baš ništa, čak što više naša se prava ignoriraju u državi kojoj smo udarili pečat državnosti“ – zaključio je Gjombalaj.

On je istakao da je njihova organizacija osnovana 1994. godine kada je Kosovo bilo pod stalnim napadom od Srbije. Od tada pa sve do danas aktivno djeluje i radi.

Jadan od starijih Plavaljana i Gusinjana danas Rexhep Balidemaj iako je pregazio devetu deceniju života, zašta mu se po vitalnosti i držanju ne bi baš moglo reći, u nadahnutom obraćanju je posebno istakao: „Drago mi je posebno što omladina neće da zaboravi zlo koje nam se dogodilo 1912. i 1913. godine u Plavu i Gusinju, kada je priređena strašna kasapnica albanskom i bošnjačkom narodu. I dobro svi upamtite, stari neprijatelj - nikad novi prijatelj“. Starina Balidemaj je govorio o zajedničkom životu Bošnjaka i Albanaca te da se taj život i prijateljstva moraju obnoviti u svim segmentima življenja, odnosno onako kako su nekada bratski živjeli i štitili jedni druge. On je na kraju u svom govoru istakao jednu krilaticu o zajednišvu Bošnjaka Albanaca kroz predavanje namaskog selama: „Es-selamu alejkumu we rahmetullah Kosovo-Albanija; Alejkumu selam we rahmetullah we berekatuhu Sandžak-Bosna“ - koju su govornici isticali u više navrata u toku večeri.

Jedan od bošnjačkih aktivista sa Kosova, rođeni Gusinjanin, Nuradin Bicić koji niz godina živi u New Yorku, prisutnima je govorio o tom mračnom vaktu prije jednog stoljeća kada su Plavljani i Gusinjani ubijani zbog imena i kada su nasilno kršteni. On je naglasio da je njegov djed Hako Balić brutalno ubijen, dok da su mu babu nasilno pokrstili u Blagoja a nanu u Stanoju.
Bicić je posebno ukazao da su: „Plavljani i Gusinjani prve izbjeglice u Europi. Oni su nalazili utočište Albaniji, mnogi iz straha za živote svoje djece se nikada nisu vratili na svoj vatan“.
On je također govorio kako je otimana zemlja Bošnjaka i Albanaca, ističići da je: „Kralj Nikola pravio dvorce na našoj zemlji“. On je također iskazao razočarenje za skup u Plavu i održanom okruglom stolu: "Volio bih večeras da su tu i pojedinci da im kažem u lice da je sramota da ni jedan od najavljenih učesnika nije govorio o genocidu u plavsko-gusinjskom kraju, dok su dr. Šefketa Krcića koji se javio za riječ pokušali ušutkati da ne govori o genocidu" - rekao je Bicić.

Član Odbora za obilježavanje 100.godišnjice genocida u Plavu i Gusinju sa sjedištem u New Yorku Avdo Metjahić je pored ostaloga posebno istakao inicijativu da se u Plavu i Gusinju izgradi memorijalno obilježje koju je ispred Asocijacije Bošnjaka – New York uputio crnogorskim vlastima 2007.. Inicijativu su objavili listovi Republika i Vijesti, dok od vlasti nikada nije dobio odgovor. Čudno je kako su se plavsko-gusinjski čelnici odnijeli na isti način. Metjahić je sa vidnim razočarenjem govorio kako su se odnijeli Plavu na 100.godišnjici genocida nad Bošnjacima i Albancima, ističući: „Naši časni preci nisu zaslužili takve potomke, a vallahi ni mi predstavnike“.
Metjahić je također uputio oštru kritiku na račun okruglog stola koji je održan 9.marta u Plavu, da su pojedinci bili zaduženi da se spriječi da se govori o genocidu u Plavu i Gusinju.

Imam u Bosnasko-hercegovačkom islamskom centru Mehdija ef. Demirović je rekao: „Večerašnje okupljenje u ovolikom broju govori da smo se mi Bošnjaci nacionalno osvijestili“. On je citirao hadis Poslanika s.a.w.s.: „Nije pravi vjernik koga zmija ujede dva puta iz iste rupe, a nas Bošnjake jedenaest puta ujeda zmija i to iste rupe, tj. jedenaest puta nad nama je počinjen genocid, dok još uvijek u našem korpusu ima onih koji se nisu opametili. Zato insistiram da naša djeca znaju ko im je prijatelj a ko je neprijatelj”. On je također istakao vrlo nezavidno stanje u BiH posebno kada je pipis stanovništva u pitanju na kojem će pokušati, kao u Crnoj Gori, da nas razvodnje na više identiteta. Između ostaloga kakvih nas sve ima, Demirović je istakao jedan slučaj kada je prije nekoliko godina u Podgorici pozvan da gusuli jedan mejt. Demirović kaže: “Kada sam otkrio pokrivač mejt je bio umotan u dvije aktuelne crnogorske zastave a ispod glave su mu smjestili jastuk sa crnogorskim grbom. Naravno da sam sve pobacao u stranu dok se njegov član porodice buno, da sam mu morao objašnjavati kakvu su zločini nad muslimanima u Crnoj Gori počinjeni pod tom zastavom…”

Sekretar Fadil Šabanović je pozvao sve one koji nisu članovi da se učlane i da svojim prisustvom podrže aktivnosti koje se odvijaju Bošnjačkom islamskom kulturnom centru.

Gl. urednik Bošnjaci.Net Esad Krcić i član Odbora za obilježavanje 100.godišnjice genocida u Plavu i Gusinju sa sjedištem u New Yorku se zahvalio Odboru Bošnjačkog islamskog kulturnog centra na pozivu i organiziranju tribine za žrtve genocida u Plavu i Gusinju. On je govorio o teroru države Crne Gore prije jednog stoljeća i odnosu vlasti kroz vrijeme. Između ostaloga rekao: „...Od oktobra 1912. te do kraja maja 1913., u osmomjesečnom terorisanju crnogorske vojske, o čijoj brutalnosti smo jako puno čuli, i to sve pod crnogorskom (i danas aktuelnom državnom) zastavom i kapom, uz pomoć i podršku sveštenika Pravoslavne crkve izvršili su zločine nasilnog masovnog pokrštavanja 12.500 muslimana, silovanja djevojaka i žena, strijeljanje na Racini i plavsko-gusinjskim mahalama i vrletima, pokolj na Previji, pljačkanje, istrebljenje, koje je praćeno zatvaranjem i skrnavljenjem džamija, mezarja, medresa i škola ruždija, pljačkanje imanja te paljenje stotine porodičnih kuća i kula u ovom kraju... Jednom riječju, crnogorska kraljevska vojska koja je bila pod direktnom komandom zločinca kralja Nikole izvršila je genocid, elitocid, urbicid i kulturocid u plavsko-gusinjskom kraju” - rekao je on, nastavljajući: “Čitav taj kraj je natopljen nedužnom šehidskom krvlju. Nema bošnjačko-albanskog praga u plavsko-gusnjskom kraju da nije okrvavljen. Zato ni pod koju cijenu ovaj autohtoni crnogorski zločin genocida se nikada ne smije zaboraviti, što je i svrha našeg okupljanja i komemoracije u New Yorku, 13. okt. 2012., polaganja kamena temeljca za Memorijalni šehidski centar “Šadrvan” u Monticello-u, ali evo večeras, pred duše žrtva genocida i sjećanja na sve naše šehide, da se pamte i ne zaborave!” Krcić je također rekao: “Sa mnogim svjedocima zakopana je istina o ovom genocidu i šta se sve dešavalo u plavsko-gusinjskom kraju u periodu 1912. i 1913., (ali i 1919). Od tada pa sve do danas svi koji su došli na crnogorski tron hijenski su krili tragove genocida od Plava i Gusinja do Previje, Bihora, Šahovića, Pljevalja, Kolašina, Mojkovca, Nikšića... “


Krcić je podsjetio da je u Sarajevu je 1.marta u tri najveće džamije posevćena hutba i klanjana dženaza el gaib pred dušama žrtava genocida u Plavu i Gusinju, kao i u Plavu u Sportskoj sali 5.marta na dan strijeljanja prvaka na Racini. U Sarajevu, 2.marta u organizaciji ZD Plavljana i Gusinjana u BiH, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu na čijem čelu je dr. Smail Čekić, sa još desetak historičara, naučnika, istraživača..., promoviran naučno istraživački projekt i jednoglasno prihvaćen od svih prisutnih, dok su organizacije iz Plava i Gusinja koje djeluju u zapadnoj Europi i Americi, potpisivanjem protokola prihvatli nastavak financiranja.
Krcić je iz 165 stranica naučno-istraživačkog projekta izdvojio jednu tezu:
- država – država Crna Gora i njeni organi vlasti su nosioci – ideolozi, planeri, organizatori i izbršioci zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava nad muslimanima (Bošnjacima i Albancima) u Plavsko-gusinjskoj oblasti 1912-1913, domicilnim stanovništvom, autohtonim stanovništvom prvenstveno i isključivo zbog njihove etničke i vjerske pripadnosti.

i jednu Generalnu hipotezu:
- U Plavsko-gusinjskoj oblasti su, u izrazito složenim društvenim, političkim, socijalnim, kulturnim i drugim uslovima, u periodu 1912-1913. od strane države Crne Gore na ideološkoj, političkoj i etničko-vjerskojosnovi nad muslimanima (Bošnjacima i Albancima), civilima i civilnim stanovništvom, izvršeni brojni zločini protiv čovječnosti i međunarodnog prava u brojnim i raznovrsnim akcijama, primjenom raznih metoda i sredstava, raznih obilježja, sa najtežim posljedicama, uključujući i genocid.

„Ove teze naučno-istraživačkog projekta nas obavezuju da ih se strogo pridržavamo i da svjedočimo: Država Crna Gora sa rukovodstvom na čelu sa kraljom Nikolom izvršila je genocid nad Bošnjacima i Albancima 1912. i 1913.!“ – podcrtao je Krcić, i istakao: Vlastima u CG kojima su puna usta „europejstva“ i „građanske države“ imaju šansu da nakon 100 godina isprave krivdu svih svojih prethodnika i naravno svoju, te da djelom pokažu da misle dobro svim građanima, posebno da pokažu poštovanje i razumijevanje prema žrtvama genocida i potomcima žrtava, da promijene državna pravoslavna obilježja pod kojim su nasilno krstili i ubijali naše pretke, kao i da svi građani u CG imaju ista prava. Na taj način i djelima pokažu da CG nema mećehinski odnos prema manjinskim narodima“.

Prezentaciju o radovima na Šehiskoj džamiji u Vojnom selu kod Plava održao je idejni pokretač, vakif i glavni koordinator Odbora za izgradnju Šehidske džamije dr. Mersim Ziljkić, koji je ujedno član Odbora za obilježavanje 100.godišnjice genocida u Plavu i Gusinju sa sjedištem u New Yorku. On je detaljno upoznao prisutne o radovima na objektu Šehidske džamije i Centra koji se izgrađuje na njegovoj babovini na obali Plavskog jezera.

- „Još kao student sam razmišljao da na tom mjestu napravim porodičnu kuću. Međutim životni put me doveo u SAD gdje sam zasnovao porodicu i otvorio biznis. Razumljivo je da ne mogu živjeti na dva mjesta, zato smo odlučili da uvakufimo najljepši dio našeg porodičnog imanja na obali Plavskog jezera i da sagradimo objekat koji je nanijjetćen pred duše naših šehida“, rekao je dr. Ziljkić. O namjeni objekta u izgradnji je istakao: - „Šehidska džamija i Centar imaju islamski i kulturno-historijski karakter, u kojem će se, ako Bog da, edukovati i intelektualno uzdizati buduće naše generacije.“

U nastavku je slikom prikazao radove na objektu, od kopanja temelja do sada, kao i spoemnuo neke finacijske troškove. – „Uradili smo sve grube radove, da bio nastavili dalje čekamo postavljanje prozora. Ovaj dio posla se iskomplikovalo zbog neodgovornosti preduzimača poslova koji su prekršili sve dogovore iako im je isplaćena polovina pogođenih sredstava. Oni su još prošle godine u aprilu trebali postaviti visoke prozore sa staklima i vrata, ali osim nekih metala koje su donijeli, na tome su stali. Ovo vam govorim jer i među vama ovdje večeras ima vakifa i dužan sam vas obavijestiti o svim radovima na objektu. Nadam se da ćemo ubrzo to riješiti, angažovali smo neke ljude da ih traže, vidjet ćemo šta će biti“, rekao je dr. Ziljkić.

„Namjera je, insha-Allah, da objekat završimo između dva bajrama i da priredimo svečano otvaranje i da se svi tamo okupimo. Dogovor Odbora za izgradnju Šehidske džamije sa sjedištem u New Yorku je kada sve završimo da se potpiše ugovor o vakufljenju sa Islamskom zajednicom“. On je ujedno pozvao sve one koji žele postati vakifi to mogu uraditi preko žiro računa ili kod njega u Zubarskoj ordinaciji „Euro Dental“.

Na kraju večerašnjeg programa se obratio Abidin Musić, također član Odbora za obilježavanje 100.godišnjice genocida u Plavu i Gusinju sa sjedištem u New Yorku, koji je pojašnjavao stanje nakon okupacije: „Dva mjeseca nakon zauzimanja plavsko-gusinjskog kraja, dolazi zloglasna Donjovasojevićka brigada, pod komandom zloglasnog brigadira Avra Cemovića, a pod direktnom komandom knjaza Nikole s Cetinja, i imala je zadatak da ubijanjima i utjerivanja straha prisili na pokrštavanje muslimanskog stanovništva Plava i Gusinja, a one koji to budu odbili ubijani na licu mjesta. Formirani Kraljevski prijeki sud im je davao puna ovlašćenja, da bez prava žalbe osuđenima postupaju kako žele. Tako se nedužna krv nenaoružanog bošnjačko i albanskog stanovništva prosipala po duvarima kuća, po njivama i poljima…, a žene i djevojčice silovane i zlostavljane od tzv. oslobodioca - kako crnogorski historičari nazivaju ovu zločinačku brigadu. Pokazivali su crnogorski i srpski "heroji" čojstvo i na djecu u povojima i bešikama, bacajući ih s vrh santrača da prskaju po avlijskim kaldrmama, da ne izrastu u kakvog stasitog “Turčina” – kako su nas nazivali. Vojnički adet se svodio na krvavljenje bajoneta ili puške - ili u protivnom on nije bio vojnik. Zato i nije bilo začuđujuće od "oslobodioca" da ubijaju žene, pa se pamti slučaj Ambere (moje prabijače op. AM) i dvogodišnje joj kćerke Balje, koja joj je mrtvoj prilazila i probala da se nahrani sa njenih njedara”, tako danas svjedoči Abidin Musić, praunuk žrtava genocida.

Musić je između ostaloga opisao i strijeljanje plavskih prvaka: “Kraljevskim sudom je predsjedavao dotadašnji plavski hodža mulla Hajro Bašić, pokrstio se u Balšu Balšića, nagrađen je činom majora i koji je u Prijekom vojnom sudu potpisivao većinu smrtnih presuda protov svojih sugrađana. Jedna od takvih je i presuda o strijeljanju jedanaestorice plavskih prvaka. Strijeljani su na Racini (po kazivanju starijih na ulazu u stadion FK “Jezero”). Prvi je bio čuveni mulla Sado Musić koji je bio kriv što je odbio da se pokrsti! Pljunuo je u šišak (crnogorsku kapu), izučio kelim i šehadet i čekao da mu katili sa pucnjem iz blizine presudi. Draža mu je bila smrt nego da se pokrsti. Za njim su stradali i hrabri sinovi i čela plavskoo-gusinjske kotline, koji nastradaše samo zato što su drukčiji: Emin i Ago Jakup-Ferovi, Šećo Ferović, Junuz i Hajro Nurov Omeragić, Mazo i Hako Hadžimušović, Osman-aga Bilalagin Šehović, Bećo Alihuljić, Demo Marković kome je oficir prišao i onako vezanom s ostalima u konopce stavio šišak na glavi. Demo je stresao crnogorsku kapu s glave i zgazio je pod noge, krovoloci mu rekli: "Šteta je Markoviću da tvoja lijepa glava truhni sa ovim " pasjim" glavama”! Na šta mu je Demo odgovorio: Šteta bi bila da i moja glava ne truhni sa ovim časnim glavama moje braće!"

Na kraju tribine imam u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru mr. Senahid ef. Halilović i imam u Bosansko-hercegovačkom islamskom centru Mehdija ef. Demirović proučili su dovu za žrtve genocida, šehide Plava, Gusinja, Bihora, Šahovića, Kolašina, Mojkovca, Nikšića, Pazara, Sjenice, Višegrada, Foče, Zvornika, Bijeljine, Sarajeva, Trebinja, Bileće, Nevesinja, Prijedora, Banja Luke, Mostara, pa sve do otvorene bošnjačke žive rane – Srebrenice.

Hvala organizatoru na priređenoj večeri.