Admir MUHIĆ: Smatram da je hrvatska javnost danas trebala biti izvješćena o tom događaju upravo s ciljem da se sazna bolna istina o 16. aprilu/travlju 1993. godine i što se toga dana dogodilo u selu Ahmići kod Viteza. Ali nije. Javnosti je uskraćena informacija da su u Ahmićima na najsvirepiji način ubijeni bošnjački civili, njih 116 među kojima 36 žena i 11 djece. Ja tu informaciju uskratiti neću. Ako je to uredništvo HTV-a zaboravilo, ja nisam i nikada zaboraviti neću.

Na dan obilježavanja tužne dvadesetogodišnjice masakra i pokolja u Ahmićima izostala je informacija s HTV-a o istom. Stoga, odjavljujem pretplatu HTV-u već ovaj mjesec i od danas ne želim više pratiti televiziju s koje je svojedobno novinar Branimir Dopuđa sljedećim riječima odjavljivao središnji Dnevnik: "Hvala na pažnji i pozdrav hrvatskim braniteljima ma gdje oni bili!" Odjavljujem zbog nepraćenja godišnjice iz Ahmića i neizvješćivanja javnosti o tome te zahvaljujem državnoj televizijskoj kući "na pažnji" uz poruku da ne želim više pratiti ionako slab program HTV-a, ali u pitanju je više princip nego loš program. Neka mi odmah dođu i pečatiraju televizor. Skidam trajni nalog. Odmah!

Smatram da je hrvatska javnost danas trebala biti izvješćena o tom događaju upravo s ciljem da se sazna bolna istina o 16. aprilu/travlju 1993. godine i što se toga dana dogodilo u selu Ahmići kod Viteza. Ali nije. Javnosti je uskraćena informacija da su u Ahmićima na najsvirepiji način ubijeni bošnjački civili, njih 116 među kojima 36 žena i 11 djece. Ja tu informaciju uskratiti neću. Ako je to uredništvo HTV-a zaboravilo, ja nisam i nikada zaboraviti neću. Izgleda za uredništvo HTV-a važnije su informacije iz prekooceanskih zemalja, o tajkunima, negledane emisije i još manje sapunice, o pedofilima ili gay paradama nego haberi iz komšiluka bosanskog u kojem ovog proljeća najljepše behari beharaju. A možda HTV ima asa u rukavu pa će naknadno to objaviti ili možda yokera, tko će im znati. Možda su asove i yokere trebali snimati. A Yokera više nema. Upravo ti Yokeri su počinili ovaj strašan zločin u Ahmićima.

Elvedin Kermo, predsjednik Udruženja "16. april", preživjeli iz Ahmića, izgleda je trebao pismeno pozvati HRT-ove novinare i zamoliti ih da poprate tužnu godišnjicu. Izgleda! Da klekne i zamoli. Eh da ne bi! Ne kleči Elvedine ni pred kim, samo pred Bogom. Drugi pred tobom trebaju klečati.

Noć prije, na mevludskom programu u spomen na 116 civila iz Ahmića, bio sam u Ahmićima i izveo svoju poemu "Ubijte me, a Ahmiće mi ne dirajte" napisanu kao svojevrstan odgovor suludom ismijavanju ahmićkih žrtava hrvatskog novinara Predraga Lucića koji je napravio hrvatsku verziju "Nož, žica, Srebrenica" pod znakovitim nazivom "Ići, mići, Ahmići" prema kojem se nitko iz hrvatske politike i javnosti nije oglasio niti ogradio, a kamoli osudio. Njegov spjev, nimalo ukusan, može se pogledati na youtube-u i vidjeti o čemu se radi.

Ahmići na 20.godišnjici obilježavanja genocida

Bio sam u Ahmićima bez kamera, bez javnosti, daleko od medijske pažnje kao i prije i kao što ću i opet otići i pronositi to što se mom narodu dogodilo. Nisam bio na samu godišnjicu, ali mogli su htv-ovci biti i to snimiti pa javnost izvijestiti, ali nisu. Za njih su daleko Ahmići. Meni nisu kao ni mnogim ljudima. Namjerno kažem ljudima, a ne Bošnjacima jer svaki normalan čovjek će osuditi taj zločin, zli čin i to neće tajiti niti uskraćivati. Ima puno ljudi nebošnjaka koji danas suosjećaju s Ahmićanima i to ne kriju kao što je HTV uskratio informaciju svekolikom pučanstvu.

Žalosti me činjenica da nije bilo habera iz Ahmića na HRT-u. Kad se na bosanskom jeziku hoće nešto dočarati o informacijama (uskraćivanjem) onda se kaže: "Ni habera". Eto, na HTV-u ni habera o Ahmićima ni na teletextu ni u informativnim emisijama.

Ali Ahmići imaju svog haberliju u osobi Elvedina Kerme koji je po svojoj ljudskoj konstituciji jednostavna osoba i koji ne krije informacije o tome što se zapravo dogodilo na današnji dan u Ahmićima.

Elvedin Kermo je sa svojim suradnicima organizirao kompletan program i predstavio ga javnosti, ali i sve realizirao kako se ne bi istina tajila ili uskraćivala. Ahmićima HTV i ne treba, ali da rukovodstvo ove televizijske kuće zna za sposobnosti Elvedina Kerme i njegove ljudske vrijednosti onda bi ga angažirali kao jedinog Bošnjaka izvjestitelja iz Bosne. Ali oni to ne znaju. Tko im je kriv.

Nemoj Elvedine ni pristajati na njihove ponude ukoliko bi ih bilo. Neka sami rade svoj posao, za koji su debelo plaćeni, a od mene više neće biti. Neka rade posao "ŠUTNJE", a ti haber o Ahmićima pronosi "urbi et orbi" i nemoj šutjeti nikome i nikada. Ima nas koji te pratimo u tvom radu.

Elvedine Kermo, da te Svevišnji nagradi za žrtvovanje i tvoj nesebičan prilog i doprinos o istini nad Bošnjacima! Hvala ti na hizmetu i na svemu! Hvala ti puno jer, tko ne zahvaljuje ljudima od toga se ne može očekivati ni Bogu da zahvali. Hvala ti u ime svih nas iz Hrvatske koji smo ostali uskraćeni za HTV-ov haber o Ahmićima. Njima treba "zvijezda", ali ti si, Elvedine Kermo, ahmićka popularna zvijezda koja ujedno i svijetli i obasjava. Ne daj im se prodati.

Tužan sam danas na godišnjicu, ali i ponosan na svoj narod, na svjedoke genocida, na tebe moj brate, Elvedine Kermo, koji si žrtva, koji se žrtvuješ da istina bude popločana istinom, a ogrnuta ljubavlju. Ponosan sam jer ima ljudi kojima su srca, unatoč svemu što se dogodilo, očišćena od mržnje, a protkana ljubavlju. To je tvoje srce. Ponosan sam na tvoje srce. Ti nisi osvetnik. Ti si, u pravom smislu riječi, veliki antifašist, pacifist, mirotvorac i miroljubac.

Haberli vam proljetno jutro HTV-ovci, jedno jutro nakon šesnaestog aprila/travnja, dan nakon kojeg niste izvijestili hrvatsku svekoliku javnost i pučanstvo o obilježavanju dvadesetogodišnjice masakra, pokolja i genocida nad Bošnjacima u Ahmićima. A zašto i bi kad to iskusili niste. Ahmićani su iskusili, nažalost. I zato, sel@m svim mojim Ahmićanima ma gdje oni bili!

Isto na youtube-u se može pronaći i lijepa ilahija koja priča tužnu priču iz Ahmića. Hor "Sel@m" iz Viteza, - "Ilahija o Ahmićima", su snimili CD za dvadesetogodišnjicu pokolja posvećen nevinim bošnjačkim žrtvama. A sel@m je mir.

Neka u ovo proljeće bosanski behar pronosi mirise ove lijepe ilahije i nek se širi haber na sve strane da mir zavlada, a šutnja mirisom progovori. Amin!

Neka je rahmet ahmićkim dušama na 20. godišnjicu pokolja, masakra i genocida nad Bošnjacima u Ahmićima. Amin!

El-Fatiha!

Poema Admira Muhića UBIJTE ME, A AHMIĆE MI NE DIRAJTE Tko se usudi ranu mi dirati Kad ona zacijelila još nije? Tko to pjeva moje Ahmiće I još mi se u lice smije? Rana koju imam Nikada zacijeliti neće. Nikada! A i kako će Kad još ima onih Koji krv moju mirišu Što je prolivena U mome ognjištu. Pa kako da zacijeli Kad mi mrtvu krv Piju oni što bi sada S Bošnjaka preživjelih Kožu živu satirali. Ta rana ne zacjeliva. Ona ostaje rana dovijeka. Ona se ne zaboravlja. Zaborav briše ranu I ona više ne boli. Rana Ahmića otvara se Svakog novog proljeća. I dok je proljeća Ostat će rana stoljećima. Ne dirajte mi Ahmiće. Mene uzmite, Ali Ahmiće ostavite. Ne dirajte zemlju Krvlju natopljenu, Ne dirajte u jauke njene Što sada odzvanjaju, Ne dirajte moju braću Što pod zemljom leže. Ne dirajte ih! Oni ne mogu da bježe. Mene uzmite. Ubijte mene! Samo Ahmiće ne dirajte. Tu djeca mala U mezarima leže. Tu je zločin napravljen. Tu se suza sliježe. Tu su oni što legije su prošli U sabah zoru s noževima došli. Poklali sve živo što su mogli, Što se micalo, dok nisu izmogli. Srušili munaru uspravnu k'o prut, Palili su kuće, krvlju obojali put. Za jecaje dječje nisu marili. Samo su ubijali, klali i palili. I još sada pjesmom ih zovu Ići, mići, Ahmići, I naslađuju se tuđoj muci, Sve dragi i predragi ljudi Što bi sada isto uradili I opet genocid ponovili. Ahhh! Nek uzmu srce ovo, Samo nek' ne diraju selo malo U kojem su i džamiju rušili I munaru na nju srušili. Još kroz Ahmiće bol i tuga hoda. Zar nije stid tog ljudskog roda Za dječje oči koje zatvoriše Kad ih noževima oštrim izbodoše? Nemojte mi moje Ahmiće dirati, Nemojte mi tako rane vidati. Nemojte mi na muku pristajati. Nemojte više mrtve skrnaviti. Moj život uzmite, A Ahmiće pustite. Umjesto da im se poklonite Vi još genocid osporavate I svoje satire tu pravite I svi dragi i predragi navalite I moje Ahmiće skrnavite. A kao rat stao, A ja nisam znao Da su ga nastavili oni Što im mir ne godi Što se krvlju hrane, Što sjeckaju i skrnave, Što mrmljaju i viču, Što k'o bikovi riču, Što su glave sjekli, Što su mrtve pekli, Što k'o biva vole, Što u riječima sole, Što se naslađuju Kad ljudski rod zagađuju. Sudit će vam se nek' znate I pravda Božja stići će Svakog zulumćara Jer, mazlumova dova Se ne odbija. Ona je upućena Da po pravdi Boga Bude dosuđena. Nemojte mi Ahmiće dirati Ako mogu birati, Pa njih ostavite, A moju glavu uzmite Jer, za jednu glavu Bol nije velika Kolika je bol U Ahmićima potekla. Mene uzmite! Mene ubijte! Ahmiće moje ne dirajte!