Demokratska fronta je danas i zvanično osnovana. Stranci čiji je predsjednik bivši SDP-ovac, hrvatski član Predsjedništva BiH Željko Komšić, dobila je rukovodstvo, tačnije zamjenike predsjednika i Predsjedništvo.

Jedno ime izaziva više pažnje od ostalih. Riječ je o Muniru Alibabiću Munji, bivšem načelniku Službe državne bezbjednosti BiH i , također bivšem, načelniku CSB Sarajevo, a kasnije Federalne obavještajno-sigurnosne službe (FOS).

Ako ima onih kojima ime ne znači mnogo, podsjetimo da je riječ o SDB-ovcu koji je u montiranom procesu protiv Mladih muslimana 1983. godine isljeđivao Aliju Izetbegovića.

Kada je Izetbegović došao na vlast Alibabićeva obavještajno-policijska karijera nije okončana. Naprotiv, bio je i ostao, naravno uz druge ljude sličnog kalibra, jedna od glavnih karika obavještajno-policijskog kruga u Sarajevu, u čijim spletkama teško da iko živ može razaznati istinu od laži.

Alibabićevim likom i djelom bavio se i Semir Halilović, sin generala Sefera Halilovića, u knjizi ‘Državna tajna’.

- Cijela priča zapravo je počela još 1992. godine. Munir Alibabić, prijeratni operativac SDB-a SR BiH, kojem je bilo 1983. povjereno isljeđivanje i samog Alije Izetbegovića u montiranom procesu Mladim muslimanima, bio je na početku rata u BiH šef Službe državne bezbjednosti. Munja, kako mu je nadimak, bio je vjerovatno jedan od najmoćnijih ljudi-spletkaroša u sjeni države BiH, čiji je rad ostavio velike posljedice na mnoge bitne događaje i ljude u zemlji.

Alibabića lično poznajem već dugi niz godina. Bez obzira na tu činjenicu kao i na onu da imamo uljudne kontakte kad god se sretnemo, ja ću iznijeti podatke o tome šta je Munja radio i uradio za svoga šefovanja SDB-om. Naravno, bez imalo iluzija, prisluškivanja i praćenja je bilo i biće u svakoj državi, jer to je nužan sistem provjere ljudi i držanja "stanja" pod kontrolom. Problemi kada su tajne službe u pitanju nastaju kada tajni servisi postanu oružje u rukama za podmetanje, lažiranje, diskreditaciju, ubistva, progone i druge vrste maltretiranja i uništavanja političkih neistomišljenika, te neugodnih svjedoka. Ta privatizacija, u ovome slučaju tajnih službi, trajno je nanijela štetu BiH i njenom narodu, piše uz ostalo Halilović mlađi.

- Po izbijanju rata u BiH, Munja je nastavio sa svojim radom, ali ovoga puta na njegovoj meti, sada kao šefa SDB-a, našao se ogroman broj uglednih lica i rukovodilaca. Munja je sve to radio nelegalno, privatno i informacije plasirao tamo gdje je trebalo. Tako je znao obavijestiti Aliju da je Sefer previše ambiciozan i da ima pučističke namjere, ali i Sefera, naprimjer, da mu komandant u Srebrenici Naser Orić dogovara predaju s četnicima za novac, o čemu svjedoči i prisluškivani razgovor između Munje i Sefera iz aprila mjeseca 1993. godine. Alibabić je listom prisluškivao sljedeće funkcionere i oficire u RBiH: Aliju Izetbegovića, Sefera Halilovića, Zlatka Lagumdžiju, Hasana Muratovića, Kerima Lučarevića, Fikreta Abdića, Aliju Delimustafića, Miodraga Simovića, Bakira Alispahića, Jusufa Pušinu, Hajrudina Pezu, Ferida Mehmedovića, Kemu Šabovića, Mustafu Hajrulahovića, Vehbiju Karića, Aziza Šadinliju, Nasera Orića, Fikreta Prevljaka, Sakiba Puškara, Ramiza Delalića, Mušana Topalovića, Dinu i Hajru Aljića, Juku Prazinu, Ismeta Bajramovića... Od telefona određenih institucija prisluškivao je: Glavni štab Armije, prostorije NTV Hayat, telefone Predsjedništva i Vlade RBiH, telefone firme Šipad, telefone Općine Novi Grad, Policijske uprave Marindvor, Novo Sarajevo, te saobraćajne policije. O gorenavedenim ljudima i institucijama postoji uredna dokumentacija koja svjedoči o tome šta je to Munir Alibabić radio, odnosno, kako je zametnuo sjeme zla koje će i za njegova šefovanja tajnom službom, ali i puno kasnije, proizvesti probleme sa ogromnim posljedicama unutar RBiH, navodi se, uz ostalo, u knjizi 'Državna tajna'.

Odlukom OHR-a Munir Alibabić je 2002. godine smijenjen sa funckije direktora FOS-a i zabranjen mu je rad u svim institucijama koje imaju i najmanje veze sa policijsko-obavještajnim poslovima. Uz to, bilo mu je zabranjeno da bude član bilo koje političke partije i da se kandidira na izborima. Dio odluke o političkom angažmanu je ukinut 2006. godine. (Bportal.ba)