Protiv BiH se vodi specijalni rat, koji nije prestao od devedesetih, samo prividno slabi i jenjava, a ustvari se širi i povremeno razbuktava. Dodik i njegova vladajuća garnitura uz podršku i asistenciju Srbije dijele i rasturaju državu, uzurpiraju i rasprodaju prirodne resurse i maskirani Dejtonom ruše ustavne okvire države. Umjesto da se između Beograda i Sarajeva saobraća normalnim kolosjekom, Srbija svojim „ paralelnim i specijalnim vezama“ nastoji uspostaviti još jedan krak uskotračne pruge, koji bi još više produbio entitetske podjele na račun cjelovite i jedinstvene BiH. Primarni cilj paralelnih - specijalnih veza, koje su više od svega sredstvo za uspostavljanje pune dominacije nad BiH, je ovladavanje političkim networkom, kapitalnim vrijednostima i prirodnim resursima. Ali strateški cilj, razbijanje Bosne, ne može se postići bez usluga uspješnih, uticajnih i intelektualno jakih Bošnjaka, koji se uz različit stepen uspjeha nastoje pridobiti različitim ustupcima i ucjenama.

Zijad BEĆIREVIĆ: Ciljevi separatista su potpuno jasni. Erozija svih vrijednosti, uzurpacija potencijala, nametanje problematičnih rješenja. I srpski i hrvatski separatisti žele razbiti BiH i područja sa svojom većinom pridružiti Srbiji odnosno Hrvatskoj. Od takvih težnji se nije odustalo. Pod motom borbe za uklanjanje diskriminacije u jedinstvenoj BiH nastoji se oslabiti jedinstvo i stvoriti uslovi u kojima bi podjela ostala jedinom alternativom. Ali sudbina Bosne, ma koliko se to negiralo, je ipak u rukama Bošnjaka. Opstanak Bosne ne može biti doveden u pitanje sve dotle dok su Bošnjaci jedinstveni. To dobro znaju vlasti Rs i hrvatski separatisti pa sve uspješnije koketiraju s jednim brojem karijeristički orjentisanih Bošnjaka i nastoje ih pridobiti, a one koji se otvoreno i autoritativno suprostavljaju njihovim težnjama, kao ranije r. Hakija Turajlić, a danas r. Sulejman Redžić..., uklanjaju s političke scene ili likvidiraju.

Protiv BiH se još vodi specijalni rat
Napad na Bosnu i sve Bošnjačko u njoj, započet devedesetih nastavlja se i danas po istoj strategiji, u još širem formatu, samo drugim sredstvima i metodama, poznatim u svijetu kao specijalni rat. Svi ciljevi su ostali isti, a efekti i žrtve pažljivo proračunati i određeni. Ni jedna sfera javnog društvenog i privrednog života nije pošteđena. Sve se usmjerava iz poznatih centara i podešava datim političkim i drugim uslovima evropskog okruženja. Udar na Bosnu i Bošnjaštvo nije bio tako široko frontalan čak ni u doba agresije, samo što ga mnogi od nas i dalje doživljavaju kao “mješanje u tuđe poslove“ koje će nekako prestati. Tokom agresije napadnuta je država BiH, njeni građani, njihove materijalne i duhovne vrijednosti, a sada je napadnut kompletan sistem življenja. Napad je na kapitalne vrijednosti i resurse na kojima se zasniva život i egzistencija; napad je na multietničnost, institute i centre multietničnosti koje najpotpunije brani, promoviše i simbolizira Sarajevo.

U Rs je razoreno sve bošnjačko
Na području Republike srpske razoreno je sve bošnjačko. Sada se čupaju korijeni i ostaci tog nasljeđa, kako bi se potpuno zatrli i uništili svi tragovi postojanja bošnjačkog načina života, njegove vjere, kulture i tradicije. Proces degradacije bošnjaštva u jednoumlju Rs i totalitarnoj nacionalnoj strukturi, sa svega par procenata Bošnjaka, je toliko uznapredovao, da sve osionije i razornije izlazi iz entitetskog okvira i ugrožava drugu polovinu države. Takvom strategijom Rs je postigla visok stepen izdvojenosti, autonomnosti pa čak i državnosti i sada se strateški pravci djelovanja usmjeravaju prema Federaciji BiH, nastojanjem da se uz pomoć hrvatskih secesionista minimalizira uloga najbrojnijeg naroda BiH, svede ga na lokalni nivo, izolira i zatvoriti u lokalne okvire, onemogućujući mu povezivanje sa svijetom i na principima ljigave saradnje i koordinacije osnaže čista nacionalistička jezgra srpskog i hrvatskog separatizma, koja će po iskušanom modelu imitacijom nacionalne ugroženosti izazivati dalju nestabilnost države. Ruši se federalna vlada, trese se vlada Rs, obrušava se kompletan sistem, a još uvijek nema dovoljno intelektualne kritične mase niti socijalne snage u rasturenom radničkom ili seljačkom pokretu da sruši nametnuto nepravedno Dejtonsko i uspostavi legalno ustavno uređenje države. Umjesto nužnih ustavnih promjena ponovno se improvizuje rekonstrukcija Federacije, manipuliše Sudom i Tužilaštvom, manevriše državnom imovinom, nastavlja lakirkama i mazanjem očiju. Pri tome se uporno ignoriše i odbacuje činjenica da je državni integritet zagarantovan i Poveljiom UN. Šansa za iskorak i napredak BiH je samo u ustavnoj reformi kojom bi se ukinuli entiteti. Dejton se mora ukinuti odnosno pretočiti u funkcionalan Ustav, kojim bi se ojačala država sposobna da podjednako štiti interese svih svojih naroda i građana. Svaka druga varijanta je podrška nacionalistima i separatistima, koji nastoje produžiti i produbiti agoniju.

Počelo je s “balvanima“, koji nam se i sada podmeću

O sudbini Bosne ipak odlučuju Bošnjaci
Ciljevi separatista su potpuno jasni. Erozija svih vrijednosti, uzurpacija potencijala, nametanje problematičnih rješenja. I srpski i hrvatski separatisti žele razbiti BiH i područja sa svojom većinom pridružiti Srbiji odnosno Hrvatskoj. Od takvih težnji se nije odustalo. Pod motom borbe za uklanjanje diskriminacije u jedinstvenoj BiH nastoji se oslabiti jedinstvo i stvoriti uslovi u kojima bi podjela ostala jedinom alternativom. Ali sudbina Bosne, ma koliko se to negiralo, je ipak u rukama Bošnjaka. Opstanak Bosne ne može biti doveden u pitanje sve dotle dok su Bošnjaci jedinstveni. To dobro znaju vlasti Rs i hrvatski separatisti pa sve uspješnije koketiraju s jednim brojem karijeristički orjentisanih Bošnjaka i nastoje ih pridobiti, a one koji se otvoreno i autoritativno suprostavljaju njihovim težnjama, kao ranije r. Hakija Turajlić, a danas r. Sulejman Redžić..., uklanjaju s političke scene ili likvidiraju.

Umjesto ukidanja Rs sve više se dovodi u pitanje postojanost BiH
Posebni efekti specijalnog rata, koje srpski agresor vodi protiv BiH, više su nego prepoznatljivi u činjenici da se danas sve više i sve češće govori o mogućnosti nestanka BiH umjesto da prva primarna tema u državi bude ukidanje entiteta, prije svega genocidne Rs za koju čitav svijet zna da je produkt srpskog fašizma, genocida nad Bošnjacima, i da kao takva ne može postojati u sadašnjosti niti opstati u budućnosti. Pri tome se međunarodnim posrednicima sve uspješnije podastire lažna postavka po kojoj su entiteti napravili državu, a ne država izrodila entitete pod pritiskom Dejtonskih nagodbi. I ne samo to. Više se uopšte ne spominje da je Rs potpuno zbrisala i zamjenila „srpskim“ sve što se zvalo „bosansko“ počev od imena entiteta preko imena gradova do naziva javnih institucija i ulica. Više se skoro i ne spominju riječi agresija i agresor, a pojam krivice agresora za ubistva, genocid, logore, pljačku i progon potpuno je potisnut i zamijenjen individualnom odgovornošću počinitelja, među kojima je po optužnicama agresora sve više branilaca Bosne a sve manje zločinaca iz redova agresora. Plaćanje ratnih reparacija, ratne štete građanima i državi, kojoj je agresijom uništeno 54% imovine, 75% bazičnih privrednih sistema kao suštinsko pitanje u svim razgovorima sa agresorima potpuno je zanemareno i ignorisano.

Rs uz pomoć Srbije krčmi bh države resurse
Vlada Rs je i ovaj put bez dogovora na državnom nivou, što je bila obavezna, potpisala sporazum s Italijom preko Srbije o gradnji hidrocentrala na Drini. BH javnost samo površno o ovom saznaje tek onda kada se italijanske vlasti obraćaju vlastima bh i traže da se uključe u realizaciju ugovora, svjesne da se takvi ugovori mogu realizirati samo između država ili uz saglasnost države. Dodik tek tada uviđa da on nije država, ali se prema njoj i dalje ne postavlja kao nadređenoj, već je na svaki način pokušava zaskočiti. Za sada ostaje nepoznato zašto je i s kakvom namjerom predmet duže vrijeme zadržan u kabinetu predsjednika Bevande, umjesto da je uključena državna komisija za koncesije ili neki drugi nadležni državni organ. Očito je bila namjera da se sve završi u entitetu, iako se zna da takve koncesije odobrava isključivo Parlament na osnovu mišljenja Vijeća ministara, što se i ovaj put pokušalo zaobići.
Naravno, hidropotencijali su najveće blago BiH i treba ih staviti u funkciju privrednog razvoja, ali po strategiji i u interesu države a ne lokalnih zajednica. Svugdje u svijetu strateški razvoj je na nivou države. A potencijali Drine su za BiH jedni od najznačajnijih. U normalnim uslovima dvije države, Srbija i BiH bi u obostranom interesu zajedno dogovarale i ulazile u projekte. Dodik sebi uzima za pravo da oteto zemljište daje kome hoće, gradi šta hoće, prodaje vode, zalihe nafte i plina... Ne pitajući nikog, da zadrži pravo na prisvojeno i oteto, nazadovanje predstavi kao napredak i namakne pare koje nedostaju, Dodik uzurpira i prodaje prirodne resurse bh države. U tome perfidno participira Srbija, koja u saradnji sa Rs i preko Rs pokušava potpuno ovladati potencijalima rijeke Drine. Tajno i iza leđa državi, bez javnih tendera i oglašavanja uzurpiraju se rijeke Neretva i Drina, ugovara gradnja hidrocentrala i pod sumnjivim okolnostima daju koncesije.

Zakonom o katastru Rs legalizuje se pljačka i otimačina
S tužbom nasljednika višegradskog zemljišta na kome Dodik i Kusturica grade Andrićgrad ponovno izlazi na vidjelo na čijoj zemlji i na koji način je stvorena genocidna Republika srpska, ali i mnogo više. Postaje vidljivo zašto je mijenjan Zakon o katastru Rs i kao se provodi. A provodi se kriminalnim radnjama, falsifikovanjem katastarskih i gruntovnih podataka. To su osjetili mnogi povratnici koji su pokušali doći do katastarskih skica i gruntovnih izvadaka za svoje posjede s kojih su protjerani ili za posjede nasljeđene iza svojih umrlih. U mnogim opštinama, kao u Višegradu, otimačina se nastavlja tako da se u katastru i gruntovnici brišu stvarni vlasnici a njihove k.č. se upisuju na druge vlasnike sa novim brojevima k.č. To je tipični falsifikat. Kriminal na nivou države. Stariji znaju a mlađima treba dati na znanje da u doba Titove Jugoslavije u svim gradovima BiH gdje se to moglo postići (preko 90% gradova) načelnik Sekretarijata unutrašnjih poslova nikad nije mogao biti musliman, niti su muslimani mogli raditi u sudskoj gruntovnici i katastru na promjenama katastarskog operatra i gruntovnice. Te poslove su mogle raditi samo dobro odabrane i strogo povjerljive osobe. Zato ne treba čuditi što vlasti Rs tako agilno i užurbano mjenjaju Zakona o katastru, niti iznenađuje izjava službenika gruntovnice u Višegradu data nasljednicima višegradske zemlje na kojem se gradi Andrićgrad da svoje nikad neće dobiti nazad.

Paralelne i specijalne veze - sredstvo specijalnog rata
Paralelne i Specijalne veze nisu ništa drugo već oružje specijalnog rata, jer za sedam godina tih veza sa Rs nije ostvaren ni jedan značajniji privredni ili kulturni projekat, već samo proširen i ojačan policijski i sigurnosni nadzor nad građanima i državnim institucijama BiH. Zahvaljujući paralelnim i specijalnim vezama Srbije i Rs, koji se reflektuju i na područja gdje dominiraju hrvatski lobiji, u BiH se još nisu odnjegovale generacije političara koji imaju kredibilitet sva tri naroda, već se uporno klešu i stvaranju politički lideri sa oznakom nacionalne pripadnosti. Čak šta više srušen je imidž jedinog koji je to do sada imao, g. Željka Komšića. Zahvaljujući tome najveći broj bh političara, prije svega oni iz “šestorke“, su i dalje zatvoreni u svoje nacionalne i stranačke torove, nespremni da iz njih korak naprave.
Srbija i dalje ima isti cilj, oslabiti bh državu, produbiti podjelu na anetitete, ojačati ih elementima državnosti, učiniti ih samoodrživim i pripremiti za samostalan politički i privrdeni život, a kada se stvore uslovi odvojiti ono što misle da im treba da pripadne. U tom cilju se umjesto razvijanja diplomatskih veza između Srbije i BiH preko jednog normalnog kolosjeka, koji kako god ne može zaobići Beograd, tako ne može ni Sarajevo, sada preko hrvatskog lobija nastoje uspostaviti još jedan kolosjek uskotračne željeznice sa FBiH, kojim bi se odsjedalo u hrvatskom stonom gradu Mostaru. To se moglo razaznati i iz slatkorječive dobrodošlice predsjednika Srbijanske vlade Ivice Dačića upućene bh premijeru Vjekoslavu Bevandi prilikom njegovog nedavnog posjeta Beogradu. Tu namjeru su odmah osjetili i prozreli neki politički analitičari i smjestili je u kontest kojem pripada.

Sve veći broj branitelja BiH postaje žrtvom specijalnog rata
Svaki put kada javni mediji obavjeste javnost da je protiv još jednog, u sve većem nizu branitelja BiH pokrenut postupak zbog “zločina“ koje je počinio braneći svoj narod i državu , a koji su u 90% slučajeva izmišljeni i iscenirani, svima nama koji držimo do istine i pravde prevrne se nešto u stomaku i dođe muka da povratimo na ovu današnju pravdu. Hapšenja u Rs i Srbiji su logična, jer najveći broj zločinaca, naročito iz manjih gradova Rs, nije odgovarao, ali je neshvatljivo da se iskonstruisanim optužnicama za izmišljene krivice pokušava napraviti simetrija između potvrđenih zločina koje su počinili prepoznati okupatorski vojnici i branilaca koji se optužuju i osuđuju samo zato što su branili svoj kućni prag, rodni grad i domovinu. S pravom se pitamo dokle bi dogurao ovaj današnji svijet i gdje bi sve bila pravda da su po završetku Drugog svjetskog rata, nakon rušenja njemačkog nacizma i fašizma, zbog odbrane od fašista pred svjetskim sudom odgovarali američki, britanski, jugoslovenski oficiri i vojnici, koji nisu bili ništa manje “krivi” od boraca Armije BiH koji u sve većem broju trunu po zatvorima. Svaki put kada se između Srbije i BiH potpiše novi sporazuma o sigurnosti, razmjeni obavještajnih podataka i drugim nametnutim aktima, desetine nevinih završi na sudskim klupama i evropskim zatvorima. Nikad do sada, od kada postoje BiH i Srbija, nije potpisano toliko ugovora i sporazuma, koji imaju samo jedan cilj, da dvije države postave u isti položaj i izjednače im odgovornost i krivice za sve što se dogodilo od devedesetih do danas.

Na udaru nacionalista afirmisane ličnosti iz javnog života
Sporazum o paralelnim i specijalnim vezama Srbije sa Rs je formalno pokriće za nastavak agresije u uslovima prividnog mira metodama i sredstvima specijalnog rata, kojima se nastoji destabilizirati i razoriti sve ono što je preživjelo agresiju i staviti u funkciju i službu okupatorskog srpskog režima. Nažalost, nastojanja neprijatelja BiH u dobroj mjeri uspjevaju. Uspjeli su do maksimuma uzdrmati i poremetiti političke odnose i sve šire nameću sopstvena rješenja. To se jasno vidi kroz funkcionisanje vlasti, djelovanje službi sigurnosti i policije, a osjeća kao rastuće nezadovoljstvo naroda. Teritorij Rs je potpuno izdvojen od BiH, izoliran, bez ikakvih uticaja drugih naroda, a vladajuća klika Rs uz podršku Srbije sve bezobraznije napada sve Bošnjačko na području FBiH. Savezništvo ekstremista Rs sa ekstremistima iz Hercegovine sve uspješnije instalira postulate za treći entitet, za koji kako izgleda ima i određene podrške iz vana. Pošto je razorena vojna, policijska, privredna struktura, posljednjih godina se napadaju i ugrožavaju nauka, umjetnost mediji, kultura, film, časopisi, a sada i estrada. Sudski procesi protiv branitelja bh se privode kraju i sada treba likvidirati sve one koji imaju potencijal i nešto znače u oblasti nauke, umjetnosti, filma... Nerazjašnjena ubistva političara su zaplašila i primorala mnoge poštene aktualne političare da se povuku i sagnu glave. Već se da primjetiti da ubijstvo Sulejmana Redžića, koje se još uvijek skriva u misteriji, okreće smjer intelektualne misli i otupljuje je. Prijetnje vrhunskoj estradnoj zvijezdi BiH, nenadmašnoj Hanki Paldum, su kap u prepunoj čaši, koju su morali ispiti mnogi koji istinski vole svoju zemlju i njen zajednički život. Napadom na Hanku Paldum se želi srušiti sve što smo voljeli vidjeti na zvjezdanom nebu BiH.

Nedovoljna podrška MZ stabilizaciji BiH
Neosnovano bi bilo tvrditi da međunarodana zajednica ne vidi šta se u BiH događa i da ne prepoznaje ključne razloge nazadovanja mirovnog procesa, ali se ni ona ne osjeća dovoljno jakom, nema jake motive niti jednoglasje da nešto ozbiljnije preuzme, pa odgovornost licemjerno prenosi na domaću politiku i političare. Domaća politika je potpuno u rukama i pod kontrolom nacionalističkih centara, onih istih koji su pokrenuli i izveli agresiju na BiH i kao takva nespremna i nemoćna da narodima i građanima BiH obezbjedi normalne uslove života i vrati izgubljeni mir i dostojanstvo. Evropska unija, kao najviše zainteresovana za stabilizaciju BiH, nema dovoljno selektivan pristup prema BIH, već je izjednačuje s drugim evropskim državama, sadašnjim i budućim članicama EU, u kojima nije bilo ratnih dejstava. Ključno rješenje za BiH je zamjena dejtonskih rješenja ustavnim rješenjima zasnovanim na legalnom Ustavu BiH, ali ključni akteri od toga uporno bježe. U takvim uslovima svaka strana ugovorne odredbe tumači na svoj način i koristi samo ona rješenja iz Dejtonskog sporazuma koja joj idu u prilog, a sva druga opstruira i odbacuje. I sve to se odvija u uslovima specijalnog rata započetog protiv BiH devedesetih godina, a usmjerenog protiv suvereniteta, teritorijalnog jedinstva i integriteta BiH države. A počelo je s balvanima, koji nam se i sada na svakom mjestu podmeću.