Avdo METJAHIĆ: Sazvana Skupština IZ održati će se i bit produktivna ako shvatimo i budemo svjesni prolaznog vremena i grešaka koje smo napravili u tom vremenu. Vjerujem da smo za svjesni da to ne možemo promijeniti, ali moramo promijenit sebe, a time i budućnost zajednice. Ako već mislimo za budućnost zajednice onda nam treba malo više ozbiljnosti u radu i međusobnim odnosima, pa pođimo od one naše stare koja kaže: “stavi kapu na koljeno, pa promućkaj glavom”. Kad promućkamo glavom, onda ćemo doći do zaključka, da sve što smo dosad praktikovali bila je velika greška i to na štetu sviju nas. Prošlost ne možemo promijeniti, ali možemo te greške ispraviti da nam ne budu na putu koji nas vodi u bolju budućnost.

Ne znam gdje početi i gdje ostaviti, ali kao i mnoge jako me muči sudbina i stanje u kojem se nalazi jedan dio našeg naroda, koji i dalje luta, dok zajedništvo puca po tankim šavovima, pa me podsjeća na onu staru: ‘Allah kalabi, svako za sebe grabi…’

Jedan svjetski um zapisa: "Najbolje se živi tamo gdje se slab ne boji silnika, gdje se siromah ne stidi pred bogatim, gdje pošten čovjek ne mari šta nepošten o njemu priča i gdje nepošten čovjek javno nosi znak srama na čelo". Zar ovo ne zvuči lijepo, pa ako neko ima da zna gdje je ovo, neka mi javi, da se preselim tamo. A zašto da nebi, nikad nije kasno, tražiti mir i rahatluk, bar za ovih pedeset godina koje mi slijede. Ne ne, nemam kud, jer već sam naučio da se sa mojima “ragoberam”, pa puklo kud puklo.

Eto prođe i referendum “seperatista” iz mog Gusinja, na kojem su glasali nekih tridesetak odsto onih koji imaju pravo glasa u čitavoj opštini Plav. Poznato je u demokratskom svijetu referendumi, da bi uspio treba da glasa pedeset odsto plus jedan od upisanih glasača. Na ovom referendumu, ukupni izlaz na glasanje u čitavoj opštini je; trideset posto, što govori da svaki muhabet o ovom referendumu treba da prestane, od onog dana održavanja referenduma, i da oni koji su ovo dozivali, da podvuču rep, da se ne okreću gledati odpozada. Možda bi najbolje bilo, kad bih ljudskost prevladala da se oni koji su zahtjevali podjele izvinu onoj većini građana koja nije za podjelu na referendumu i kojima je stalo do zajedništva. Ovaj referendum me posjetio kad se izglasavala samostalnost CG, gdje je svako imao pravo glasa, samo ako se pojavio na dan održavanja. Drugo što me podsjeća na te dane od prije šest-sedam godina, jest odlazak iseljenika da pomogne na raslojavanju i razdvajanju jednog te istog čovjek, ako ne može dugačije, bar na torove i kočake. “Razdvojiti i podijeliti plavsko-gusinjskog insana, nije moguće ni hiruški, pa sam u nadi da će se oni koji su pokrenuli ovaj val srama, jedan dan stidjeti, a ako ne znaju za stid, onda ovog dunjaluka vrata su im otvorena, pa kud koji mili moji, jer ta balafurdija, neće moći nikad više zagabeljit u taj naš kraj”, - tako mi reče jedan moj Gusinjanin.

I ja sam Gusinjanin, ali ne onaj koji je sklon da prati svačiju ideologiju. Isto tako ne vjerujem u razdvajanja jednog bića, kao što su Bošnjaci iz plavsko-gusinjske ljuge, naravno u zajednici sa braćom Albancima. Da sam se ja nekim sličajem pitao, ono plavo-gusinjanin bih promijenio u Gusinjanin-Plavljanin odnosno u gusinjsko-plavsko, i siguran sam da bi se time zadovoljila većina, a to je bar osamdeset odsto. Eto kako bi izbjegi referendum koji ništa nije donio, sem nesloge i dugoročnog nepovjerenja u naš narod koji stoljećima diše jednom dušom.

Rekoše da je crnogorski političar Šoć izjavio, da je nepotrebno tražiti nove oštine u CG, gdje ne mogu da opstanu ni one postojeće, koje grcaju u siromaštvu i nevoljama...
Ko je išta dobio ovim referendumom, a ko je izgubio, to je vidljivo, i za slijepca, a može bit da je ovo pusta želja par Gusinjana, pa čitavi pothvat možemo okarakterisati sa onom našom krilaticom: ”Što je babi milo u snu joj snilo”.

Kao što se vidi sa mjeseca, ovim referendumom prihodovali su oni koji su sve ovo podgrijali, a kako izgleda i avio-kompanije. Gubitnik je onaj koji je ovo financirao, a to je jedan neupućeni dio iseljenika “koji sve zna i sve može”, a kažu da je umiješana i kafanska garda.

“Eto tako, kad nam treba najviše zajedništvo, nama puca po svim šavovima, a razlog je što smo dozvolili svakog da nas vodi, ko hajvana za ular”, reče mi jedan moj sugrađanin. Učine mu se da ga nisam shvatio pa, mi ispriča jednu staru mudrost, koju moram podijeliti sa čitaocima:
“U stari vakat neki beduin imao samo jednu devu, sa kojom je prehranjivao familiju, a kažu da su tad i hajvani pričali. Deva ostari i domaćin da bi joj se odužio, reče joj: “Kao što znaš, ostarila si i nisi više da ideš sa karavanima, pa mi jednio preostaje, da te ostavim u pustinju i tamo završiš, ili pak da te zakoljem. Ali prvo bih te zamolio da mi halališ, ako sam ti išta nažao učinio”. Sluša ga deva, pa kad završi reče mu: “Nisi me pretovarao, hrano si me bolje nego sebe, ali od mene ti nema halala”. Jadnik kao oparen upita devu: ”A što”?, - a ona mu kao iz puške odgovori: “Za ono, što si u karavane počešće izvodio magarca da nas predvodi”.
Tek sad malo razumjeh ovu staru hićaju, koja kako izgleda dočarava našu sudbinui i stanje na terenu, ma da nisam baš taj koji olako prihvata ove stare zavrzlame, ali istina iz hićaje se mora priznati.

Referendumašima neka je srećno sve što će se iz ovog izleći, ali se plašim da ne bude po onoj narodnoj poslovici: “Sami pali, sami se ubili”. Kao da gledam da će crnogorska (Milova) vlast sračunati likvidnost opštine, ali sva prilika da će se i Skupština CG osloniti na izjavu njihovog političara Šoća.

Tačno je da je Gusinje bila opština do sredine pedesetih godina prošlog vijeka, jest Gusinje je bilo i sjedište muselina i beglerbega, jest u Gusinju je bio ćatib čak i za Podgoricu, ali postojao je drevni Rim, Egipat, Mesopotamija, Grčka i Otomansko carstvo, ali ih više nema.
Nego da podijelim jednu tajnu, kao što je mnogima znano, da je gusinjsko-plavskia dolina okupirana 1912. godine, i da je velika nepravda učinjena tim gestom Albaniji, koja polaže pravo na našu ljugu, pogledajmo mapu pa ćemo ustanovit da i geografski pripada današnjoj Abaniji. Da nebi došlo do većeg konflikta, između ove dvije susjedne države, njihovi čelnici su se dogovorili da podijele našu dolinu.

Evo kako je to sve zamišljeno, a da nikom ne ostane hajtar. Nova granica između Albanije i CG ići će od Caf-bore brdom Bora, Memine planine i Radovana, pa se spušta na Krš Čekića, te Vrujom i Ljučom dolazi do pred “Latak Šarkinovića”, negdje između Grope Smajljove i Šarkinovića ide desno do vrha Visitora, pa vrhovima Visitora spaja se na sadašnju granicu iznad Vrmoše. Da bih ovo prihvatili kao istinu, dokaz je magistrali put koji dolazi iz Skadra do Vrmoše i tu staje, a u planu je da se Vrmoša preporodi i bude opština, kojoj će pripadat i Mjesna zajednica Gusinje. Onaj ko ne vjeruje neka prisvoji onu narodnu koja kaže: “Gdje ima dima ima i vatre”. Eto toliko o referendumu i bakračima, nego da priđem bliže našoj muci u New Yorku.

I ako sam malo podaleko iz moje zajednice u NY, vijesti putuju brzinom zvuka. Tako mi dođe haber da je zakazana godišnja Skupština Islamske zajednice gusinjo-plavljana u New Yorku. Kažu da se na toj Skupštini, pripremaju referati o važnosti IZ, kao institucije mog naroda, o “velikom napretku” i “slogi” koju su postigli, daleko od svog vatana, i o “napretku” koje su postigli odbornici posljednjeg sastava. Kažu da će izvještaji doći od svakojeg odbornika posebno, ali sva “sreća” da su u polovičnom sastavu, ali tu je šta je. Čujem da će se silni referati iščitavati nekoliko sati. Zato upozoravam delegate da se dobro pripreme, ponesu malo užine, a nebi bilo zgorega i vreće za spavanje.

Mi gusinjo-plavljani uistinu ‘napredujemo’, na svakom polju, pa čak u stanju smo da bi se dokazali onima koji su nas rasprašili iz rodnog topraka iz “zahvalnosti” zbog istrebljivačko-genocidnog nagona da im napravimo kuću, jer nije baš dobro da su u New Yorku izloženi plaćanju skupih kirija. Nego, neka sad o tuđinskoj kući i njenim gazdama, to ćemo kasnije, kad budemo završili svoju, koja još zurla prazna i nedovršena.

Kažu da nas ima ovdje u SAD, odnosno u New Yorku, između dvadeset i trideset hiljada, i to samo iz gusinjsko-plavske opštine. Mašallah dosta da smo od hajra, još da plaćaju članarinu bar dvadeset posto nas bili bi ponosni, kao da smo u punom sastavu. Neke je doduše ubio trošak, jer su prije par nedjelja letjeli za Gusinje, da bi glasali za podvajanje, a veliki dio mojih gusinjo-plavljana nije član IZ, ili pak ne plaća redovno vazifu-članarinu. Naša IZ je potrebna pojednicima samo kad izgube nekog svog člana porodice da mu se obavi dženaza ili pak hajtar, te čim to sve prođe onda članstva i članarine nema do sljedeće potrebe (naglašavam pojedincima).

Šalu na stranu, sazvana Skupština IZ održati će se i bit produktivna ako shvatimo i budemo svjesni prolaznog vremena i grešaka koje smo napravili u tom vremenu. Vjerujem da smo za svjesni da to ne možemo promijeniti, ali moramo promijenit sebe, a time i budućnost zajednice. Ako već mislimo za budućnost zajednice onda nam treba malo više ozbiljnosti u radu i međusobnim odnosima, pa pođimo od one naše stare koja kaže: “stavi kapu na koljeno, pa promućkaj glavom”. Kad promućkamo glavom, onda ćemo doći do zaključka, da sve što smo dosad praktikovali bila je velika greška i to na štetu sviju nas. Prošlost ne možemo promijeniti, ali možemo te greške ispraviti da nam ne budu na putu koji nas vodi u bolju budućnost. Moje mišljenje kao jednog od osnivača naše zajednice jeste da na sljedećoj Skupštini izmijenimo način biranja naših predstavnika, odnosno odbornika, uz to da obavezno uključimo mlađu generaciju i posebno one koji imaju više i visoko obrazovanje, koji imaju organizacijske sposobnosti, bez uvrede, da osnovci budu prošlost, koja nam se nikad više, ako Bog da, neće ponoviti. Da imam(i) imaju visoku stručnu spremu, bez falsifikata. E, to kad odradimo te promijenimo sebe, naša budućnost će bit puno svjetlija, a napredak će bit uočljiv na svakom koraku. Probajmo, samo tri članarine za početak košta.
Na hajr, selam i svako dobro!