Fahrudin VOJIĆ: Ono što je možda i najgore u cijeloj toj priči vezanoj za sudbinu bošnjačkog naroda, jeste bolna i žalosna činjenica da oni koji najviše potkopavaju njihovu sudbinu i stigmatiziraju njihov identitet dolaze upravo iz vlastitih redova, koji su spremni odvesti svoj narod u kmetovski položaj kako bi ostvarili lične interese i dokazali se kao dobre sluge Srba i Hrvata.

Često puta čujemo u javnosti riječi tipa - sloboda, ljudska prava, tolerancija, demokracija - i na prvi pogled to nam izgleda tako divno i lijepo da se naprosto topimo od sreće u kakvom mi to društvu i državi živimo. Nema više diktature, diskriminacije, feudalizacije, robovlasništva, necivilizacije i svega ostalog što je karakteristično za neka prošla primitivna vremena jer mi, kao živimo u vremenu civilizacije, ljudskih prava, demokracije i svega ostalog što se podrazumijeva kada je riječ o naprednom društvenom sistemu. Međutim, da savremeni čovjek nije dogurao dalje od nekadašnjih robovlasnika i feudalaca, govori činjenica da su svi navedeni termini kojima se javnost svakodnevno obmanjuje, samo puka priča koja ostaje mrtvo slovo na papiru bez praktične primjene. Jedina razlika je u tome što ovi danas nose skupocjena odjela i drže stav demokrata kako bi se javnosti predstavili u što ljepšem svijetlu, dok su oni nekadašnji feudalci bili direktniji, otvoreniji i nisu krili svoje ambicije i nastojanja da budu vodeća elita koja upravlja društvom. U cijeloj toj priči, ni krivi ni dužni našli su se Bošnjaci sa svojom vjerom i stoljetnim imenom, koje neke zamaskirane elite željne afirmacije ličnih interesa, pokušavaju iskoristiti kao dobar materijal za dokazivanje nekakve kvazi multikulture, koju opet najviše i najiskrenije praktikuju upravo Bošnjaci. Tako te kvazi demokrate kažu kako Bošnjaci ruše sve šanse za ponovno ustoličavanje nekadašnje Jugoslavije oličene u sadašnjoj Bosni i Hercegovini kao manjem modelu bivše države bratstva i jedinstva, u kojoj su braća pobila i silovala žene i djecu svoje braće koju su toliko voljeli, da bi nakon svega toga tražili da se oni još odreknu spostvenih ideala i vlastitog imena, kako bi dokazali da su oni univerzalan narod spreman na praštanje i suživot pa makar i po cjenu sopstvenog nestanka. Ono što je možda i najgore u cijeloj toj priči vezanoj za sudbinu bošnjačkog naroda, jeste bolna i žalosna činjenica da oni koji najviše potkopavaju njihovu sudbinu i stigmatiziraju njihov identitet dolaze upravo iz vlastitih redova, koji su spremni odvesti svoj narod u kmetovski položaj kako bi ostvarili lične interese i dokazali se kao dobre sluge Srba i Hrvata.