Admir MUHIĆ: Razmišljam... Razmišljam naglas ne pribojavajući se da li će neko uprijeti prst i reći da sam homofob ili homofil, isto onako što se "Parižani" unaprijed nisu pribojavali da li će ih neko osuditi ili poduprijeti. Dakle, oni (manji broj) nisu se ustručavali u tome pa zašto bi se neko ko se ne slaže, neko ko je dirnut, kome su nagriženi vjerski osjećaji pribojavali javno reći da to ne samo da nije u redu nego da veze s pameću nema. Mnogi, kad je riječ o gay populaciji, smatraju da imaju na to pravo, da je njihov životni prostor zagarantiran, da je zaštićen i slobodan.

I dok prebirem i čitam informacije o otvaranju prve džamije za gay muslimane prošle sedmice u Parizu i medijskoj pažnji tog događaja, želim naglas razmišljati, toliko glasno da me i drugi čuju. Razmišljam na bosanskom, a ujedno žalim što ne znam francuski jezik pa da i na njemu guknem koju s ciljem da me i oni čuju. Razmišljam o tom pro-to-tipu, gay muslimanu Zahedu (pedermanu), o njegovom psiho, ali ne i o fizičkom profilu, o njegovoj nakani, uzroku i posljedicama njegove umne eskalacije, o tome šta se krije i ko stoji iza toga, za koga radi, o njegovom shvaćanju islama, o tonovima iznesenim i svjetskom odjeku na njegov 'iskorak', o transformaciji normalnog muslimana u onog koji to nije, o događajima u svijetu koji su obilježili tih par dana, o njegovim podupirateljima, o njegovom istospolnom braku, o njegovim simpatizerima, o njegovom 'naprednom' islamu, o 'liberalnom' francuskom zakonu koji s jedne strane zabranjuje burke, a s druge odobrava džamiju za gay muslimane, o njegovoj doktorskoj disertaciji o Kur'anu, o političkim konotacijama u sferi podgrijavanja raskola kod muslimana, o šutnji muslimana, o njegovoj kleveti na poslanika islama Muhammeda a.s. da bi, da je kojim slučajem živ, i on danas vjenčavao istospolne osobe, o new age-u kod muslimana...

Razmišljam... Razmišljam naglas ne pribojavajući se da li će neko uprijeti prst i reći da sam homofob ili homofil, isto onako što se "Parižani" unaprijed nisu pribojavali da li će ih neko osuditi ili poduprijeti. Dakle, oni (manji broj) nisu se ustručavali u tome pa zašto bi se neko ko se ne slaže, neko ko je dirnut, kome su nagriženi vjerski osjećaji pribojavali javno reći da to ne samo da nije u redu nego da veze s pameću nema. Mnogi, kad je riječ o gay populaciji, smatraju da imaju na to pravo, da je njihov životni prostor zagarantiran, da je zaštićen i slobodan. I imaju pravo. Imaju sve dok ne prijeđu prag tolerancije i nagrizu onoga ko ne dijeli taj životni prostor s njima, a kad prijeđe mjeru svaki onaj ko nije takav ima pravo da iskaže svoje ne slaganje, ima pravo reći svoj stav, ima pravo iskazati svoje mišljenje bez da ga se etiketira kako je zatucan, konzervativan, uskogrudan, ograničen. Ima pravo, isto tako, da kaže kako je ta homoorijentacija u suprotnosti s njegovim svjetonazorom i to isto onako javno kako i gay populacija javno manifestira svoju orijentaciju. I imaju pravo na zaštitu policije istom mjerom kao što štite homoseksualce i čak da raspolažu medijskim prostorom ništa manje od njih. I tu ne treba prašinu dizati jer je samo izjednačavanje po pitanju prava ljudi homoorijentacije i onih koji to nisu. Jer, oni koji nisu za ne znači da su nazadni i da su manjina. Naprotiv, velika većina su u svijetu oni koji nisu gayevi. Prema tome, uvažavajući svaku slobodu svakog pojedinca imam pravo i potrebu podvuči crtu i javno reći: "Homoseksualci imaju pravo sve dok ne prelaze prag moje slobode, a kad ga prijeđu onda tolerancija nema smisla postojanja, onda i ja imam pravo "ošinuti po prstima" svako ono djelovanje koje nagriza moje pravo i slobodu.

Prije svega, vratimo se početku. U početku svih početaka Bog je stvorio Adema i Havu (Adama i Evu) u paru i sve što je stvorio, On je u paru stvorio. Da je htio stvorio bi ih sa istim spolom, ali nije. I Nuh a.s. (Noa) je u svoju lađu za spas uzeo po par životinja suprotnog spola. Da je homoseksualnost devijacija kazuje nam primjer Sodome i Gomore i slanje Luta a.s. (Lot) da razvratno stanje učini normalnim jer je u suprotnosti s Božjim redom na zemlji. Nije li nam znak da Muhammed a.s. nikada nije vjenčao istospolne osobe dovoljan kako je bio protiv takvih brakova. Odnosno, to i ne mogu biti brakovi jer brak ima za cilj produkciju, a ta produkcija je oskvrnavljena kad i biologija ne ide u prilog da muškarac rodi.

Otuda i zgražanje kad vjernik ugleda takvu suprotnost koju nam je i sami Bog osudio.

Navedeni 35.-godišnji Ludovic-Mohamed Zahed, alžirskog porijekla, francuski gay musliman u vremenu smirivanja odnosa imeđu Židova i Palestinaca u Gazi dolazi na ideju zaokupljivanja javnog prostora sa svojom bolesnom idejom da otvori prvu džamiju za gay muslimane skrečući pozornost na svoje 'remek djelo'. Baš u to vrijeme iskapaju se posmrtni ostaci Yassera Arafata zbog obdukcije i sumnje da je otrovan i to ni manje ni više nego u francuskoj bolnici. Ništa drugo nego samo nastavak cilja crtanja karikatura poslanika Muhammeda a.s. Ništa drugo nego nastavak ismijavanja i podrugivanja vjere islama drugačijim parametrima od onih za koje je Kur'an dao primjere. Ništa drugo nego nastavak fašističkog filma o islamu i dovođenje u zabludu onih koji gaje tradicionalne duhovne vrijednosti islama. Sama ideja o takvoj vrsti džamije je paradoks vremena u kojem živimo i zapravo izvitoperivanje i skrnavljenje duhovnog u islamu.

U to vrijeme u Egiptu se uvodi šerijatski sistem, u Gazi se smirivaju napetosti, Palestina dobiva zeleno svjetlo za integraciju u punopravnu državu, u Siriji eskalira rat među muslimanima dok se u Turskoj ukida zabrana nošenja marame u državne institucije. U Turskoj zasjeda Euro-azijska šura koja okuplja muftije i vjerske vođe muslimana iz 40 zemalja. U isto vrijeme vrši se genocid nad muslimanima u Myanmaru i niko od svjetskih političara da digne svoj glas osim turskog ministra Ahmeta Davutoglua koji je posjetio muslimane Myanmara.
Sve to u globalnoj politici nije bitno jer dolazi židovski blagdan svjetla Hanuka u kojem treba biti mir, mir u svijetu i kod kuće pa se nemir u svijetu lagano zaustavlja jer je to neko od svjetskih 'glavonja' tako rekao.

Švicarska zabranjuje izgradnju munara, francuski zakon zabranio je nošenje burke i predvidio velike novčane kazne za prekršitelje dok se u isto vrijeme ističe zakonski pravno reguliran odnos prema muslimanima u Hrvatskoj. Takvo nešto što je Zahed, gay musliman, napravio u Parizu ne može se dogoditi u Zagrebu jer je u suprotnosti s hrvatskim zakonom koji regulira sva prava muslimana i onaj ko bi poveo takve aktivnosti bio bi u startu onemogućen pa čak i procesuiran jer krši zakon, a Zahed u Francuskoj komotno 'uživa' medijski prostor i harangu širi svojim 'vjerskim slobodama'. Sasvim krivo interpretira islam i stavlja do znanja da je plaćenik određene mreže ili mreža koje imaju za cilj globalno nagristi muslimane, ovaj put iznutra. Još jednom se treba istaći hrvatski model reguliranja prava muslimana u Europi.

Ništa se slučajno ne događa pa tako ni ovaj eksces. Prostor mu iznajmljuje njegov kolega po homoorijentaciji, budistički monarh Federico Joko Procopioa u svojoj kući dok se na ekranima koji su prikazani u isto vrijeme ne vide oni koji podupiru Zahedove ideje i koji ga slijede. Džamija kao takva nije ni otvorena, u jednom čošku te prostorije u kojoj obuveni hodaju Zahed prostire serdžadu (prostirku za klanjanje) te spušta mali format Kur'ana na pod. Da, na pod što ni jedan musliman to ne čini koji iole od vjere ima. Potom Zahed sam klanja. Ovi detalji su jako bitni i otkrivaju naum onih koji podupiru Zaheda i njemu slične. Naime, niko pametan i zdrav neće Kur'an spustiti na pod. Sama Zahedova vokacija da je magistar kur'anskih nauka i da piše doktorsku disertaciju na temu Kur'ana je pala u vodu jer je nemoguće da bude kur'anski ekspert, a da ne zna, primjerice, šta stoji u Kur'anu kada je riječ o narodu Sodome i Gomore i kako se prema Kur'anu odnositi. Još navodi samozvani ekspet za islam da će namaz (molitvu) moći predvoditi žene što nema nikakvog utemeljenja u islamu. Naime, svi Božiji poslanici bili su muškarci i svi imami su muškarci upravo zato što su žene spriječene u vremenu hajza i nifasa (menstruacije i postporođajnog ciklusa) da provode vrijeme u molitvi. Još podcrtava da će se moći obavljati šerijatska vjenčanja u 'toj džamiji' za istospolne osobe. Definicija braka u islamu je "ugovor dvije osobe suprotnih spolova na neodređeno vrijeme", i nikada se ozakoniti ne može ono što je u suprotnosti s islamom. Direktno atakuje na časnog poslanika Muhammeda a.s. na najgori mogući grubi način vrijeđajući ga i nanoseći trajne posljedice za društvo u cjelini. Potencira laž na Poslanika a.s. što je dno dna.

Džamija je mjesto okupljanja muslimana, a ne mjesto okupljanja crnaca, bijelaca, ovih, onih, s bilo kojim predznakom. Kako se i vidi, Zahed uopće nema onaj arapski ten kojeg bi svaki čovjek uočio već je pomalo žut, baš onakav kakvi Arapi nisu. Ostaje nam naglabanje šta je sljedeći korak ove 'muslimanske zajednice' pristekle iz demo(n)kratskog društva i orijentirane na 'istospolnu ljubav'. Navodno traže tajnu lokaciju za džamiju po njihovoj mjeri. U islamu džamija je javna, a ne podlokana zgrada koju će svaki 'glupi musliman' izgraditi, skrnaviti i obeščastiti.

Svoje frustracije Zahed iznosi u okvirima 'naprednog islama' i odbacuje navodne stereotipe. Pa zar postoji napredni, nazadani, istočni, zapadni islam. Postoji islam kao takav bez dodataka ovakav ili onakav, a muslimani mogu biti napredni ili nazadni kao što to Zahed, gay musliman zapravo i jeste. Islam je islam i nikakvo dodavanje mu nije potrebno.

U Parizu djeluje njegovo Udruženje gay muslimana kao i Klub gay muslimana koji se bave sportom što u jednu ruku ukazuje da i državne strukture podupiru raskol među muslimanima i takve devijantne ideje prodaju kao zdravo za gotovo. Još nigdje nema registrirana zajednica kršćana ili židova na gay osnovi s nazivom vjerske pripadnosti, a francuski zakon je omogućio da u svom nazivu udrženja imaju predznak 'muslimanski'. Kršćanima i židovima ovo se ne smije dogoditi jer, to i dokazuju svi dosadašnji primjeri da se puca samo i direktno na muslimane. Problem je i što muslimani nemaju halifu (svoga papu) koji bi imao svjeskog odjeka kad progovori, zaštiti ili osudi. Ovako, ostalo nam je da se pojedinačno mučimo analizirajući detalje ciljeva usmjerenih na muslimane. Ovo nagriza svakog iole muslimana i ispušta ljuti otrov da ga muslimani jedu za sva tri obroka dnevno i tako godinama. Ova javna blastfemija narušava i ugrožava sve muslimane jer, zašto bi mene i moje dijete bombardiralo ono što je doskora bolešću smatrano? Da, to je bolest, bolest koja se liječi napadajima na duhovni integritet muslimana. Otkud to nekome pravo? Zar i ja nemam pravo da to iskažem i da se suprotstavim toj harangi i poremećaju? Imam pravo pa čak i dužnost da stanem u zaštitu digniteta muslimana i islama. Ovo je uvreda odaslana svim muslimanima. Pa imam pravo od Boga mi dato da se suprotstavim tom skrnavljenju i poturanju svega lošeg pod kapu muslimana. Ako i imaju pravo neka to svoje pravo realiziraju na mjestima predviđenim za to, a ne u džamijama krijući se iza paravana vjere. Nisam ni homofob niti homofil nego samo uvrijeđeni musliman kojem su gay-evi narušili i nagrizli svetinju i zato ustajem protiv toga. Ovo je nova metoda izvođenja muslimana iz islama. Ovo je test da se izvidi kako će muslimani u svijetu reagirati na skrnavljenje islama od 'svoje ruke' i da li će imati dalekosežne posljedice kao crtanje karikatura ili snimanje filmova. Režija je već uspostavljena, glumci priređeni i još se samo očekuje pogodno vrijeme kad će ta mržnja prema mslimanima eskalirati na zasadama novih metoda. Cilj je kristalno jasan, manipulacija na osnovu zapadne demokracije, prava i sloboda osujetiti, uvrijediti i obezglaviti muslimane, ali i pridobiti za senzaciju one 'napredne muslimane' pomažući ih u borbi protiv islama za dobrobit svjetskog šejtana (sotone). S pravom se pitamo je li to organizirana hajka države prema muslimanima iskorištavajući zabludjele muslimane i da li je na pomolu otvaranje tihog rata prema univerzalnim vrijednostima islama.