Mehmed Meša DELIĆ: Savremena saznanja su pokazala da je alkoholizam bolest i značajan je socijalni i medecinski problem kako kod nas u BiH tako i u svijetu. Postoje brojne medecinske studije koje su istraživale učestalost i zastupljenost alkoholizma u našoj populaciji te njegovim posljedicama na tjelesno, mentalno i socijalno stanje naše zajednice. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije među alkoholičarima je sve više žena, adolescenata – maloljetnika, „tinejdžera“, a u pojedin zemljama sve više i više se pije na selu.

Već hiljadama godina alkohol iz raznih vrsta alkoholnih pića (počevši od piva, vina, rakije, viskija, brendija, votke, maraske i dr.) pića se smatra štetnim, otrovnim ali i svakodnevnim napitkom (hranom), lijekom, pićem koje dovodi do prijatnog osjećaja zadovoljstva, uzbuđenja sve do ekstaze, opijenosti sa pomanjkanjima razuma, nekontrolisanog ponašanja pa sve do gubitka svijesti, subkome i kome, a nerijetko i smrti.
Čovjek je veoma rano upoznao efekte i dejstva alkohola. Još u samim počecima korišten je u razne svrhe: religijske, magijske, medecinske ili kao sredstvo za opijanje. Sama riječ „alkohol“ znači „prečišćeni špirit, opojno sredstvo“.
Čovjek je, također, rano upoznao štetnost ovoga opojnog sredstva, ali jak utjecaj religijskih i magijskih učenja i običaja nije se bio u stanju suprostaviti njegovoj upotrebi.
Opisana su njegova djelovanja na ljudski mozak i tijelo u starim knjigama Homera, Ilijadi i odiseji, nazivali su ga „pićem grčkih bogova“, pominjano je u Bibliji te u Kur'anu u kojem je njegova upotreba strogo zabranjena.
Danas poslije hiljadugodišnjeg civilizacijskog iskustva ponovo se postavljaju pitanja da li je alkohol (etanol) sredstvo koje jača ili truje ljudski organizam.
Savremena saznanja su pokazala da je alkoholizam bolest i značajan je socijalni i medecinski problem kako kod nas u BiH tako i u svijetu. Postoje brojne medecinske studije koje su istraživale učestalost i zastupljenost alkoholizma u našoj populaciji te njegovim posljedicama na tjelesno, mentalno i socijalno stanje naše zajednice. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije među alkoholičarima je sve više žena, adolescenata – maloljetnika, „tinejdžera“, a u pojedin zemljama sve više i više se pije na selu.
Pojedine studije su utvrdile da je najveća zatupljenost alkoholizma bila kod katolika, nešto manje kod pravoslavaca, a najmanje kod muslimana. Ovaj redosljed je malo i „logičan“, jer alkohol je obredno sredstvo kod katolika i pravoslavaca , a muslimanima je zabranjen.
O pitanju zabrane alkohola, predstavnik Katoličke crkve se izjasni sljedećim stavom: „Alkohol nije strogo zabranjen. Čovjek može na dan popiti jedno pivo, čašicu rakije, odnosno dozvoljena mu je konzumacija u manjim količinama. Dok uživanje alkohola u stepenu da od njega čovjek postane ovisan, digne ga na stupanj Božanstava, spada u kategoriju teških grijeha.“
Na isto pitanje predstavnik Pravoslavne crkve će se izjasniti sljedećim stavom: „Alkohol nije strogo zabranjen. Sami činovi rađanja, krštenja, vjenčanja, smrti... ne mogu proći bez čašice rakije, tzv. zdravice.“ Spomenuta je izreka u kojoj se kaže da ko mu zna mjeru, može mu biti lijek. Sam čin opijanja prouzrokuje gubljenje ličnosti, odnosno gubljenje lika, Božijeg i sebe. Tako da nema povoda, prigode koja bi mogla biti veća od zadržavanja lika Božijeg u sebi. Opijanje spada u kategoriju teških grijeha.
Islam je religija koja je potpuno zabranila upotrebu opojnih sredstava. Za vrijeme dokidanja upotrebe alkohola primjenjivana je metoda postupnosti koju je naložio Zakonodavac.
Alkoholizam je manje zastupljen kod školovanih ljudi i intelektualaca, a više zastupljen kod manje obrazovanih ljudi te ljudi sa sela.
Ono što zabrinjava kod nas u BiH je veliki porast konzumiranja alkohola, pušenja i droge poslije rata u svim konfesijama, čemu doprinose i sve veći broj kafića na svakom koraku kako u gradu tako i na selu.
Kod onih koji „uživaju“ i „pate“ (mahmuraju) zbog konzumiranja alkoholnih pića postoji teorija da:
„Neće grijeh u usta, nego će grijeh iz usta“.
Ta je teorija i ideja prihvaćena i kod mnogih muslimana, površnih vjernika, ako ih tako možemo nazvati. Ovu teoriju su smislili mnogi pojedinci da bi se opravdali pred drugim (ne)vjernicima zbog čaše alkohola i meze u kojoj ima svinjskog mesa i ko zna još radi čega što je haram.
Griješna teorija „Neće grijeh u usta, nego će grijeh iz usta“, dovela je u zabludu i pogrešan stav prema islamu mnoge muslimane, ne samo tamo gdje su izmješani sa drugima i imali zajedničke menze, kazane, birtije, nego i u arapskom (islamskom) svijetu, gdje se vrlo lahko dobijaju licence, a pogotovo u turističkim destinacijama za kockarnice, točenje alkohola i prerađevina od svinjskog mesa.
Svaki mladi čovjek će doći na raskršće gdje se putevi razilaze, a to su put dobra i put zla, i upitaće tada sebe „kuda“? Odgovor je, čini se lagan, putem dobra. Ali kako pronaći put dobra sudbonosno je pitanje.
U nekim slučajevima je to moguće odlučiti, krenuti putem dobra, ali u nekim slučajevima se dolazi u dilemu i konflikt sa samim sobom i sa okolinom. Svi vjernici koji su svjesni i koji razumiju, kakav je život mladog čovjeka i na kakve sve prepreke nailazi, trebali bi mu izaći u susret i upućivati ga na put dobra. A da li je to u realnom životu tako?
Mnogi vjernici nastoje da upute i ukažu mladom čovjeku na pravi put, ali isti svojim postupcima i ponašanjem demantuju to isto, odnosno ne daju dobar primjer mladom čovjeku, jer troše alkohol, svinjsko meso i ostalo što je po islamu haram. Ali, kada taj isti mladi čovjek vidi da konzumiraju alkohol i meze sa svinjetinom (haramom), pa ih upita: „Zar alkohol i svinjetina nije grijeh!? – oni mu odgovaraju: „Neće grijeh u usta, nego će grijeh iz usta“. Zagovornika i onih koji odobravaju ovu griješnu teoriju ima u svakom džematu širom svijeta. Na svu sreću da mi ljudi nisimo sami, nismo bez upute, bez smjera kojim putem treba da krenemo. Nama ljudima je put ukazan u riječima i djelima Božijeg Poslanika Muhammeda a.s.

Pitanja razriješavaj sam, čak i onda kad ti riješenje muftije daju. (Pitaj svoje srce, svoju dušu, savjest, pa ćeš u sebi naći odgovor na pitanje koje te muči.) (Hadis)
I u posljednjoj Božijoj objavi Kur'anu Allah dž.š. veli:
„Pitaju te za opojna pića i hazardne igre. Reci: „U njima je veliki grijeh, a i neke koristi ljudima, ali im je grijeh mnogo veći od njihove koristi.“ (Bekare 219)
Kao što je poznato, islam nije alkohol zabranio odjednom. Znao je da pred sobom ima okorjelog, podlog i jakog neprijatelja, koji se ne može lahko iskorijeniti. Trebalo je ovoj zabrani postepeno prići. Tako je i bilo. U ovom ajetu upozoravaju se muslimani na štetnost alkoholnih pića. Slijedeći korak glasio je da pijani ne stupaju u namaz.
„O vjernici, ne približujte se namazu (kada ste) pijani, dok ne budete znali što govorite...“ (Nisa 43)
Konačno je u trećem ajetu došla definitivna zabrana, okarakterišući alkohol kao pogano djelo šejtanovo.
„O vjernici, zaista su vino (alkoholna pića), kockanje, kipovi, strelice (za gatanje) nečista djela šejtanova. Klonite se toga da bi se spasili!“ (Maide 93)
„Zaista šejtan želi da među vas ubaci neprijateljstvo i mržnju u opojnom piću i kockanju i da vas odvrati od sjećanja na Boga i (klanjanja) namaza. Pa hoćete li se vi sustegnuti (od opojnih pića i kocke)?“ (Maide 94)
Ovim ajetom se najstrožije zabranjuju sva opojna pića kao i sve hazardne igre. Kad je objavljen ovaj ajet, po ulicama Medine je zašao jedan glasonoša, koji je svijet izvjestio da je objavljen ovaj ajet kojim se zabranjuju opojna pića i kockanje. Muslimani su odmah pobacali i porazbijali svo suđe u kojem su držali piće iz kojeg su pili. U historiji svijeta ne možemo naći slična primjera. Nikad nije brže uklonjeno jedno zlo koje se bilo duboko uvriježilo. Nesumnjivo, alkoholizam još uvijek, možda jače nego ikad ranije, predstavlja vrlo ozbiljan socijalno – medecinski problem. On je veoma proširen i u stalnom je porastu, proširuje se, jer uzimanje alkoholnih pića izaziva trenutno stanje ugodne bezbrižnosti, „dobre volje“, kao posljedica direktnog narkotičkog djelovanja alkohola na centralni živčani sistem.
Alkoholizam spada u one teške bolesti savremenog društva koje postepeno i mučki razaraju sve što je u njemu plemenito, što je milionima godina biološki u njemu usađivano. A da katastrofa bude još veća, ona paralelno žrtvama indirektno tamani čitavu okolinu u kojoj se ta njegova žrtva kreće. Bolest alkoholizama ne zna za granice, narode i nacije, ne zna za milost. Ona vreba potajno i slabi karakter, svako kolebljivo ljudsko biće uzima i zahvata svojim vihorom i kovitlajući ga prostranstvima svoje ćudi, strmoglavo baca u bezdan iz kojeg se nikad više ne može izvući. Postepeno, sistematski, nesebično ona daruje svakoj svojoj žrtvi pakost, zlobu, zavist, kiti je bijedom i siromaštvom, od nje stvara fizičkog i psihičkog bogalja.
I, na kraju, otrovanu ostavlja je na uličnoj kaldrmi, u jami, pod mostom, na smetlištu, da, u bijedi, prezrena, ostavljena od svih i sama ostavi svoje najmilije u bijedi i u nadsljedstvo tragične posljedice samog alkoholizma.
Karakterističan je i žalostan podatak da godišnja potrošnja novca u alkoholna pića dostiže sva davanja koja zajednica pruža za cjelokupno zdrastveno osiguranje. Alkoholizam je najčešće uzrok raznih krivičnih delikata, ubistava, silovanja, krivičnih djela i tjelesnih povreda, oštećenja tuđe imovine. Alkoholičar ugrožava materijalno, moralno, i zdrastveno. Pa nije ni čudo što su djeca delikventi i neurotičari djeca alkoholičara.
Socijalno – patološke pojave u koje spada i alkoholizam, star su fenomen, fenomen svih dosadašnjih društava, i kao takav izučavan je i sagledavan kroz sve dimenzije i strukture društva. U prilog ove tvrdenje citirat ću jedan fragment iz mnogobrojnih dijaloga velikog naučnika – filozofa Sokrata.
„Naši adolescenti sada, kako izgleda, vole luksuz. Oni imaju hrđave manire i prezir vlasti. Oni pokazuju nepoštovanje prema roditeljima i provode vrijeme motajući se po raznim mjestima i brbljaju između sebe...“
„Oni su u svakom trenutku spremni da protivurječju svojim roditeljima, da uzimaju monopol u razgovorima u društvu, jedući halapljivo i tiranišući svoje nastavnike...“
Pojava alkoholizma aktuelna je u svim savremenim društvima. Ne samo da je prisutna u velikim gradovima, nego je sve više naglašena i u manjim urbanim sredinama. Već sama definicija da je „alkoholizam bolest koja dovodi do psihičkih oštećenja kao i socijalno – ekonomskog propadanja“ upućuje na potrebu organizovanog i specifičnog pristupa u prevenciji, dijagnostici, liječenju, rehabilitaciji i resocijalizaciji ovih bolesnika, u današnjoj fazi krize, u zdrastvenoj zaštiti i unapređivanju zaštite zdravlja uopšte, a posebno duševnog zdravlja, koje ima različite duboke uzroke.
U našim bošnjačkim – muslimanskim slučajevima nije potrebno puno i posebno objašnjavati, a pogotovo u zadnjem četverogodišnjem, njima nametnutom ratu, svašta im se dešavalo (granate, ranjavanja, pogibije, itd.). Očito je da treba proučiti i pronaći način na koji bi trebalo prevazići ovu krizu i organizovati uspješnu zaštitu i unapređivanje duševnog zdravlja s obzirom da je alkoholizam progresivna bolest (stečena navikom ili s koljena na koljeno prenošena) koju karakteriše želja za pijenjem alkoholnih pića, a u cilju postizanja subjektivnog osjećaja zadovoljstva. U razvojnoj fazi bolesti obavezno nastaju tjelesna i duševna oštećenja koja su posredna ili neposredna posljedica uzimanja alkoholnih pića.Ono što posebno zabrinjava je da se mnogi mladi ponašaju „kranje iskusno“ kad je riječ o piću.
Tako u Njemačkoj svaka peta mlada osoba između 12 i 17 godina ima dodir sa alkoholom, a puno njih se (ne)svjesno opijuaju do padanja u komu. Oko 750.000 mladih (među kojima je veliki broj i muslimanske omladine) u Njemačkoj svake godine „prvi“ puta kuša alkohol, najčešće oni sa 14 godina starosti, a ženska omladina prednjači u tome.
Piju ali se sve ređe i opijaju. Naime, vrlo brzo, znajući sa takvim (ne)prijateljem imaju posla (ali iz financijskih razloga, u disku su bezalkoholna pića puno skuplja od alkoholnih), oni određuju granicu svoje alkoholisanosti i održavaju je od jutra do mraka. Na taj način oni negdje oko 18 godina postaju totalni alkoholičari kojima su dovoljne sve manje količine alkohola.
Nešto oko 9,5 milijona ljudi u Njemačkoj pije alkohol u količinama koje su riskantne po zdravlje. A 1,3 milijona važe kao zavisni alkoholičari. Istraživanja pokazuju da zavisnici od alkohola dvadeset godina umiru ranije nego oni koji ne konzumiraju alkohol. (Quelle: Drogen – und Suchtbericht 2012).
Ovih nekoliko podataka upozorava nas na prisutnost ove velike opasnosti, na potrebu što hitnijeg, što organizovanijeg suprostavljanja ovom agresivnom neprijatelju. Oni nam, istodobno, ukazuju na opravdanost islamske zabrane alkoholnih pića.
Međutim, mi se u ovom trenutku, u odnosu na pitanje alkoholizma, nalazimo pred jednim paradoksom. S jedne strane, raspolažemo sa najčvršćim i najsigurnijim saznanjima o mnogostrukoj i svestranoj štetnosti i opasnosti od alkoholizma, dok s druge strane ovo se zlo iz dana u dan nesmetano širi. Ne samo to, da bi paradoks bio veći, uživanje alkoholnih pića postalo je kod mnogih znakom progresa i savremenosti. Ko ne pije i ne slavi svoje i tuđe rođendane, vjerske praznike (bajrame), nove godine, smatra se nazadnim i zaostalim.
U čemu leže uzroci ovog paradoksa? Čini nam se da je zabluda u tome što se i ovde kao u mnogim drugim pitanjima, rješenje traži izvan čovjeka. U sadašnjem gledanju društva, stručnjaka i stručnih organizacija na problem vezan uz pijenje alkoholnih pića, nailazimo na mješavinu moralističkih i medecinskih stajališta, dakle na svojevrsnu mješavinu ostatka moralističkog i danas, predominantnog medecinskog modela.
Jednostavno rečeno to je mješavina gledanja da je alkoholizam porok i da je bolest.
Verbalno će većina, bar stručnjaka, tvrditi da je alkoholizam bolest, no zaostalo je duboko, unutarnje, emocionalno uvjerenje mnogih da je riječ o poroku. Opsjednuti „svemoću“ ekonomskog faktora, ne možemo nikako da shvatimo da čovjek ostaje uvijek kao centar svih rješenja. Postaje, razumje se, i drugi faktor, ali je važno znati da je čovjek najvažniji faktor. U njemu, a ne van njega, treba tražiti rješenja u pitanju alkoholizma. Treba odgojiti čovjeka koji neće piti, a isto tako treba i kod njega izgraditi svijest da se i on bori.
Ali kako izgraditi takvu svijest kod čovjeka? Da li je u interesu društva i zajednice, ako znamo da su pojedincima na vlasti važniji porezi na promet alkohola, cigareta, kocke, bitniji od onih koji to konzumiraju.
Problem i nije tako težak, jer problem se stvara, da se rješava. Čini nam se gotovo jednostavnim. U svoje vrijeme jedan njemački liječnik je uzviknuo: „Zatvorite mi birtije, ja ću vam zatvoriti ludnice, zatvore i bolnice“.
A svi oni koji su svjesni štetnosti i opasnosti alkohola bi rekli: „Dajte nam kontrolu nad obrazovanjem i kulturnim ustanovama pa ćemo vam zatvoriti sve birtije“.
Mi smo se u borbi protiv alkoholizma orjentisali na pijanca i njegovo liječenje ne preduzimajući nikakvih preventivnih mjera da bismo onemogućili širenje te zaraze.
Bilo bi mnogo važnije više se orjentisati na mlade, a ne na starije. Trebali bi se bar sjetiti izreke: „Bolje je spriječiti, nego liječiti“. Jedini najefikasniji način da se ovom zlu stane na put jeste nenavikavanje omladine. Ne kažemo da ovo nije težak zadatak, ali ga je moguće riješiti. Tu su najvažniji faktori dom i škola. Preko njih, a uz aktivno učešće svih drugih faktora, stvorili bismo generaciju koja ne bi nosila u sebi klicu ove teške bolesti.
Nekoliko sledećih hadisa neka nas (na)vode razmišljanju...
-Prvo, što je zabranio moj Gospodar poslije obožavanja kipova jeste upotreba alkohola i svađanja sa ljudima.
-Zabranjen je svaki oblik trgovine alkoholom (kupovina i prodaja).
-Allahov Poslanik Muhammed a.s. je prokleo deset osoba u vezi s alkoholnim pićima.
-Onog ko cijedi (plodove) za alkohol.
-Onog za koga se cijedi.
-Onoga ko pije alkohol.
- Onoga kome se nosi.
-Onoga ko toči i dijeli.
-Onoga ko ga prodaje.
-Onoga ko se hrani novcem od njegove prodaje.
-Onoga ko ga kupuje.
-Onoga kome se kupuje.
-Allah i njegov poslanik strogo su zabranili: trgovinu opojnim pićima, mesom uginulih životinja, svinjskim mesom i kipovima (Buharija i Muslim od Džalina)
-Onome ko se liječi haramom (alkoholom i sl.) Allah kroz to neće dati lijeka niti poboljšanja zdravlja..
-Ko popije i najmanju količinu (kazniti ga) sa osamdeset udaraca.
-Ko pije alkoholna pića, doći će žedan na Sudnji dan.
-Ko pije alkoholna pića, svijetlo imana izaći će iz njegovog srca.
-Sve što opija – zabranjeno je (haram), a što opija u velikim, zabranjeno je i u malim količinama.
-Alkohol je sve što opija i sve je to zabranjeno. Allah dž.š. je obećao da će onoga ko pije alkohol napojiti (na Sudnjem danu) znojem stanovnika Džehennema.
-Ne plašim se za svoje sljedbenike da ih može zadesiti veća nesreća od zla koje im mogu nanijeti žene i alkohol.
-Ući će u Džennet onaj ko se bude čuvao četiri poroka: ubistva, tuđe imovine, zinaluka (bluda), alkoholnih pića.
-Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, neka ne sjedi za trpezom na kojoj se služe alkoholna pića.
-Onome ko pije alkoholna pića četrdeset dana, namaz neće biti primljen.
-Poslije mene, među mojim sljedbenicima živjeće i takvi ljudi koji će trošiti alkohol, nazivajući ga drugim imenima, a u tome će ih vladari pomagati.
Zaključak koji se nameće poslije ovih hadisa je:
Musliman koji čvrsto stoji na principima svoje vjere, mora u svemu biti dosljedan svojoj vjeri i njenom učenju, te će u pitanju upotrebe alkohola bilo koje vrste iz principa apsulutne trezvenosti, koji je u islamu toliko naglašen, odbiti svaku ponuđenu čašu u svim prilikama, pa ma ko taj bio, ko mu tu čašu nudio.
Trebalo bi da ih čestiti i učeni ljudi od lažna govora i zabranjena jela odvraćaju; ružno li je to kako postupaju“ (Maide 63)
Iskustvo nas uči da samo apeli i citiranje ajeta i hadisa ne dopire do svakoga onoga koji pije alkoholna pića od rane mladosti, jer je prije okusio alkohol nego neki apel sadržan u ajetu ili hadisu. Na njihovim rafama su servisi za alkohona pića, a ne Kur'an i knjiga hadisa.
Za uspješno provođenje suzbijanja pijenja alkoholnih pića, trebalo bi organizovati opštinske programe, koji bi bili dio opštinskog programa zaštite i unapređenja duševnog zdravlja. U njima socijalni, a i vjerski radnik u džematu, školi na času vjeronauke, mogao bi odigrati odlučujuću ulogu.
Opština se aktivno u društvu može razviti u skladu sa odgovarajućim modelom i program postupka. Smatramo da bi takav program morao odgovarati našim društvenim, političkim, vjerskim i ekonomskim prilikama i mogućnostima. Takav program treba da obuhvata i programe mjesnih zajednica i njihovih džemata, preduzeća, mada bi morao već biti i u predškolskim i školskim ustanovama. Jer, različiti su uticaji koji djeluju na razvoj ličnosti od rođenja do smrti.
Već u momentu začeća pojedini nasljedni činitelji utječu da buduća ličnost bude manje ili više pozitivna, odnosno negativna. Za razvoj djeteta je najvažnije razdoblje prvih pet godina života, a u pozitivnom smislu je posebno važna atmosfera ljubavi, sigurnosti i zadovoljstva. Taj period je najvažniji za formiranja buduće ličnosti.
Budući da se u prvih pet godina zbiva intenzivni psiho – seksualni razvoj djeteta, tih prvih pet godina zapada, prema Frojdu, u tzv. primarno potiskivanje, čovjek se ne sjeća tih pet godina života. Nakon toga dolazi do drugih utjecaja: škola, porodica, posao, bolest, vlastita porodica.
Prema tome, do smrti u svakom momentu dolazi do stalnih izmjena ličnosti. U vezi sa takvim programom, postavlja se pitanje ko treba da ga provodi, kakav treba da bude njegov minimalni sadržaj i kakva je uloga u tom programu socijalnog i vjerskog radnika i ustanova socijalnog rada, ako se želimo vratiti na kur'ansku istinu datu u motu ovog članka da je štetnost od alkohola (harama) veća od njegove koristi.
Kad bi samo muslimani današnjice živjeli svoj život na pravi islamski način, bez harama, bolesti poput alkoholizma, siromašstva i nerazvijenosti ne bili česti u njihovoj sredini.
Islam je napredak, a nije nazadak kako neki loše informisani ljudi misle.