Mehmed Meša DELIĆ: Koliko je agresija bila genocidna (do)kazuju (raz)bacane kosti po Bosni i Hercegovini (po)najviše kosti Bošnjaka. Nema mjesta u Bosni i Hercegovini gdje se zakopa bunar ili temelj za kuću, a da se ne nađu kosti Bošnjaka. Ipak, Bošnjaci su žilavi i nema sumnje da će oni opstati, a sve ono što je protiv njih će proći. Trebaju dušmani već jednom shvatiti da je bošnjačka izdržljivost neograničena! Mada je nad Bošnjacima izvršen gnusni genocid, opet je njihov otpor dušmanima bio vrijedan divljenja. U agresiji na Bosnu i Hercegovinu, njihovu domovinu, vidjelo se da bošnjački narod ne samo da se znao braniti nego da se znao braniti pošteno. Svako se može braniti, ali pošteno se braniti ne gubeći svoju ljudskost i čovječnost, to je velika stvar. Oni imaše sabura, a sabur je najmoćnije oružje, oni nisu imali žudnje za osvetom, a osveta je dokaz slabosti.

Enciklopedija svjetskih ustava predstavlja jasan pregled ustava svih država – nacija svijeta, uključujući tu, naravno, i Bosnu i Hercegovinu.
Prilozi u savremenim ustavima – kako to ističe i glavni urednik ove enciklopedije njemački profesor Gerhard Robbers – dati su u namjeri da pruže sve one informacije koje su najbitnije za razumjevanje ustavnog sistema svih država savremenog svijeta. Svi članci koji su sadržani u enciklopediji rađeni su po istoj strukturi najvažnijih ustavnih principa, te kao takvi predstavljaju pouzdanu osnovu za uporedno proučavanje i svojevrsnu globalizaciju ustava I ustavnog prava.

Pogrešna prezentacija Ustava Bosne i Hercegovine
Sudeći po teorijskoj stručnoj i naučnoj elaboraciji ustava onih zemalja koji su obrađeni, kao što su Njemačka, SAD, Francuska, Švicarska i Italija (politički sistemi, 2004.) mogli bi se s pravom složiti sa ocjenom, da se radi o zaista vrijednom doprinosu komparativnom ustavnom pravu u svjetskim razmjerama. Ovo djelo nesumnjivo će danas imati veliki odjek, kako u svakoj od pojedinih zemalja čiji su ustavi ušli u spomenutu Enciklopediju, tako i na razvoj pravne teorije u svijetu.
Što se tiče mjesta Bosne i Hercegovine u Enciklopediji svjetskih ustava, prilog u kojem se tretira Ustav Bosne i Hercegovine u velikoj mjeri odstupa od teksta Ustava Bosne i Hercegovine. Za razliku od zemalja koje smo naveli, tekst o ustavu Bosne i Hercegovine nije na korektan način prezentirao stvarni sadržaj tog ustava, pa je uslijed toga moguće u njemu naći veliki broj netačnih ocjena, nedosljednosti pa čak i falsifikata teksta Aneksa 4 – Ustava Bosne i Hercegovine.
U Enciklopediji se tvrdi, da Bosna i Hercegovina ima “pisani ustav u obliku jednog dokumenta”. Međutim, istina je da Ustav Bosne i Hercegovine predstavlja samo jedan od 11 aneksa Općeg okvira sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, u kojem su također obrađena pitanja koja su po svojoj prirodi ustavne odredbe. Tako, na primjer, Aneks 1 uređuje pitanje odbrane, Aneks 3 tretira izbornu materiju, Aneks 6 se bavi ljudskim pravima i slično. Naročito veliki značaj u ovom smislu ima Aneks 10 kojim je uspostavljena institucija OHR-a ili Visokog predstavnika koji vrši ulogu “vrhovnog tumača” Aneksa 4 – Ustava Bosne i Hercegovine.
Dalje, u Enciklopediji se ističe da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine izražava “princip nacionalnog suvereniteta”, što se, međutim, uopće ne može izvesti iz teksta samog ustava. Naime, Ustav Bosne i Hercegovine ne poznaje pojam nacije, iako sama Enciklopedija tretira Bosnu i Hercegovinu kao državu – naciju. Princip nacionalnog suvereniteta inače je jedan od najvažnijih principa ukupne modern državnosti od vremena Deklaracije iz 1789. godine, koja je utvrdila da je “princip cijele suverenosti bitno sadržan u Naciji”.

Bosna i Hercegovina kao (ne)federalna država
U tekstu se dalje navodi, da je državna vlast “zasnovana na principu podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku”. Međutim, ova tvrdnja posve je netačna jer Aneks 4 – Ustava Bosne i Hercegovine – upoće ne spominje sudsku vlast. Prema tome, pouzdano se može zaključiti da država Bosna i Hercegovina ne poznaje i ne priznaje podjelu vlasti, samim tim ni “njenu nezavisnost od izvršne i zakonodavne vlasti” – kako to stoji u prilogu o Ustavu Bosne i Hercegovine.
Što se tiče unutrašnjeg uređenja u Enciklopediji tvrdi da je Bosna i Hercegovina federalna država, što je posve netačno, jer Ustav Bosne i Hercegovine državu Bosnu i Hercegovinu tretira kao jedinstvenu državu. Prema općeprihvaćenoj elementarnoj teoriji države federacija predstavlja dobrovoljnu asocijaciju država, dok je podjela države Bosne i Hercegovine na entitete izvršena nasilno prema liniji okupacije, (č)etničkog čišćenja i genocida koji je izvršen tokom iredentističkog rata 1992. – 1995. godine.
Koliko je agresija bila genocidna (do)kazuju (raz)bacane kosti po Bosni i Hercegovini (po)najviše kosti Bošnjaka. Nema mjesta u Bosni i Hercegovini gdje se zakopa bunar ili temelj za kuću, a da se ne nađu kosti Bošnjaka. Ipak, Bošnjaci su žilavi i nema sumnje da će oni opstati, a sve ono što je protiv njih će proći. Trebaju dušmani već jednom shvatiti da je bošnjačka izdržljivost neograničena!
Mada je nad Bošnjacima izvršen gnusni genocid, opet je njihov otpor dušmanima bio vrijedan divljenja. U agresiji na Bosnu i Hercegovinu, njihovu domovinu, vidjelo se da bošnjački narod ne samo da se znao braniti nego da se znao braniti pošteno. Svako se može braniti, ali pošteno se braniti ne gubeći svoju ljudskost i čovječnost, to je velika stvar. Oni imaše sabura, a sabur je najmoćnije oružje, oni nisu imali žudnje za osvetom, a osveta je dokaz slabosti. Jer da su Bošnjaci (u)činili prem drugima što su drugi njima (u)činili i ne daj Bože genocid, bili bi bombardovani i u nepoznato otjerani. Oni su kroz historiju često tjerani sa svoga, iz svoga, mada nikome ništa nažavo nisu (u)činili. A eto svjedoci su oni koji preživiše genocid, da se genocid (is)plati.
Da je genocid dio povijesti i svi se moraju suočiti sa stvarnošću, tako da niko ne može nijekati i negirati da su se te stvari desile tako kako su se desile.To je iznimno važno jer stvari koje su se desile mogu se lahko zaboraviti, a zaborav nije lijek za društvo i čovjeka. Također, mislimo da bi u tom povjesnom segmentu obrazovanje trebalo biti ujedinjeno, odnosno identično u čitavoj Bosni i Hercegovini i da svi uče isto, odnosno da uče istinu, a ne propagandu, neke floskule i mitologiju, a da se ugase dvije škole pod jednim krovom, a oni koji ih forsiraju odu u neku stvar. U protivnom, stvari će ostati iste, a ljudi će se i u buduće gledati preko entitetske linije u kojoj su i kosti, i krv Bošnjaka. Zato se ovdje postavlja ozboljno pitanje: Može li genocidna, entitetska linija postati hladnoratovskog razgraničenja? I šta Bosni i Hercegovini donose različite vanjskopolitičke inicijative RS i FBiH? Jer, dok pojedinci smatraju da bi, s obzirom na činjenicu da se RS sve više okreće Rusiji, a da je FBiH tradicionalno naklonjena SAD-u.
A bez obzira kako se vanjskopolitička strategija države određivala na nivou Predsjedništva Bosne i Hercegovine, kao i na sve probleme koje ta strategija kao dokument može da ima u praktičnoj provedbi, geopolitička pozicija Bosne i Hercegovine, danas je takva kao što je nekada bila Jugoslavije. Vanjska politika je zapravo samo refleks unutrašnje politike. U globalnim okvirima Bosna i Hercegovina je (be)značajna, koliko i njeni entiteti.
Aktuelna situacija u Bosni i Hercegovini ne sluti na dobro! Jer, dok je slaba , a i (pre)skupa vlast na federalnom nivou, RS ima jaču i jeftiniju vlast, a tu je i zahtjev jedne etničke skupine da ima svoju federalnu jedinicu. U Bosni i Hercegovini političari neidu linijom tolerancije i nepokušavaju traženje zajedničkog cilja. Što je veoma tužno i žalosno da političari iz reda bošnjačkog naroda najmanje imaju pojma o politici, čak jedni drugima kada bi mogli i oči bi (is)kopali. Mislimo da bez uticaja spolja, međunarodnog faktora, stvari će i do sljedećeg stoljeća stajati kao danas.
Jednostavno, ne vidim mogućnost da se vlast prilagođava potrebama svih građana, nego ograđuju „svoje narode“, u „torove“, a sa „torovima“ nema deblokade problema. Historija je (po)kazala da se bilo čijim nacionalizmom mogu problemi rješavati, a ipak i dan-danas pojedinci igraju na tu kartu i prave neke „svoje države“ i guraju u federaciju.
Federacija je oblik unutrašnjeg uređenja države koji mora biti detaljno i pouzdano reguliran ustavom kao što je slučaj sa svim sadašnjim evropskim federacijama (Njemačka, Švicarska, Rusija, Austrija i Belgija). Rat i ratna osvajanja ne mogu biti osnova za stvaranje federacije saglasno općevažećem pravnom principu da niko kršenjem prava ne može steći neko novo pravo (ex inuria, ius non oritur).
Posebno veliko odstupanje enciklopedije od Ustava Bosne i Hercegovine predstavlja navođenje uloge Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava u ustavnom i pravnom sistemu Bosne i Hercegovine. Naime, u tekstu za zaštitu ljudskih prava i protokoli uz nju „imaju prioritet nad svim zakonima“.
Međutim, u Aneksu 4 – Ustava Bosne i Hercegovine (član 2.2) jasno stoji da se u Bosni i Hercegovini Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i protokoli uz nju izravno primjenjuju i da „imaju prednost nad svakim pravom“, dakle i Ustavom Bosne i Hercegovine. Da je ovo tačno pokazuje i presuda Suda za ljudska prava u Strasbourgu u poznatom slučaju Sejdić – Finci.
Tekst Enciklopedije dalje naglašava da vladavina prava i princip podjele vlasti „počivaju na slobodnoj volji naroda“. Očito, nije potrebno uložiti veliki napor da se ustvrdi, da Aneks 4 Ustava Bosne i Hercegovine uopće ne sadrži pojam narod, pa prema tome, ne može se govoriti o „slobodnoj volji naroda“. U Bosni i Hercegovini je na taj način, kao nigdje u svijetu na djelu demokracija bez naroda (demosa).

(Ne)domekratski izbori
U nastavku tog dijela Enciklopedije stoji da se volja, tog u ustavu nepostojećeg naroda, izražava „putem demokratskih izbora“. Činjenica koju je danas skoro nepotrebno dokazivati jeste, da izbori prema Ustavu Bosne i Hercegovine nisu demokratski izbori.
Naime, vidljive su brojne ustavne odredbe koje diskriminiranju građana naše države po nacionalnom, vjerskom i etničkom osnovu. Sve političke i demokratske snage Evrope danas bavi se iznalaženjem načina da se te diskriminacijske odredbe, što je moguće prije uklone iz ustava.
Ukazivanje na nesklad između enciklopedijskog teksta o Ustavu Bosne i Hercegovine i samog teksta toga ustava nije znak da je Ustav Bosne i Hercegovine dobar ustav. Naprotiv, tekst Aneksa 4 – Ustava Bosne i Hercegovine ne može se ni po formi ni po sadržaju tretirati kao demokratski ustav. Enciklopedija svjetskih ustava izlaže stavove i ocjene koje nemaju apsolutno nikakvog osnova i pokrića u tekstu Aneksa 4 – Ustava Bosne i Hercegovine, pa time pruža pogrešnu informaciju o stanju ustavnosti u Bosni i Hercegovini.
Ovo se dešava u vrijeme kada još uvijek traje implementacija Dejtonskog mirovnog (ne)sporazuma koja bi trebala, putem promjene postojećeg ustava, dovesti do stvaranja moderne pravne i demokratske države na što je obavezuje članstvo u Vijeću Evrope.
Prikazivanjem Ustava Bosne i Hercegovine boljim nego što jeste, kako se to navodi u enciklopediji, može obeshrabriti demokratske snage u Evropi i svijetu, (a ima i onih koji to i priželjkuju) koje imaju namjeru da putem promjena Aneksa 4 – Ustava Bosne i Hercegovine kreiraju ustav koji bi bio podloga za stvaranje demokratske i pravne države.
Autori Enciklopedije svjetskih ustava i njen glavni urednik profesor Gerhard Robbers propustili su priliku stanjem Ustava Bosne i Hercegovine, pa time i države, demokracije i zaštite ljudskih prava. Ovo je posebno važno za našu državu zato što još uvijek institucije međunarodne zajednice predstavljaju vrhovni autoritet u tumačenju Ustava Bosne i Hercegovine.
Dejtonski (u)stav nudi samo najosnovnije smjernice ustavnopravnog razvoja, te predstavlja veoma grub koncept države, koji treba stalno razrađivati. Nekima ovo stanje najbolje odgovara, pa im je „slovo Dejtona“ važnije od „duha Dejtona“, a brige i probleme koje imaju „njihovi narodi“. „Njihovi narodi“ u pravom smislu riječi gladuju, kako za hranom, tako i za demokratijom. Piolitičke vođe ih hrane nacionalizmom sa kojim se nijedan problem ne može riješiti. Šta imaju narodi od pune glave nacionalizma, a praznih stomaka koji ih tjeraju da rove po isto tako praznim kontinjerima? Pravni sistem države, koji uživa formalnopravni kontinutet i nakon Dejtonskog (u)stava, mora se stalno prilagođavati novom ustavnopravnom sistemu Bosne i Hercegovine i savremenim standardima.

Samo tako se Bosna i Hercegovina može izgrađivati u „državu“ u smislu jednog funkcionišućeg sistema za sve građane i sve nivoe vlasti. Izdgradnja države je neprekidan proces! Bosna i Hercegovina mora opstati i ostati država i ona se ne može niti smije dijeliti. To nikom ne bi donijelo ništa dobro. Prije svega, Bosna i Hercegovina ne može, niti smije, biti razbijena, a svi u Bosni i Hercegovini moraju biti svjesni da je njihova budućnost ovdje, a ne u nekim drugim (matičnim) zemljama. Bosna i Hercegovina nije samo zemlja Bošnjaka, to je zemlja i Srba, i Hrvata i ostalih, to je zemlja i njihovih predaka i zajedničke baštine.
To svi moraju, a pogotovo političke vođe sa usjanim, a praznim glavama da shvate i prihvate, čim prije tim bolje, jer bi nove podjele vodile novim konfliktima i pitanjima, a to je neprihvatljivo.
Upravo zbog toga, svi relevatni faktori, a narod ponajviše, ne samo „vrhovni tumač“, moraju stalno podržavati i biti spremni da štite, a ne samo tumače granice Bosne i Hercegovine. I biti spremni da štite u punom kapacitetu vrijednost koju ima Bosna i Hercegovina, uključujući proces reforme državnog sistema u okviru evropskih integracija koji će, možda, jednog dana zahvatiti i reformu nakaradnog Ustava Bosne i Hercegovine od koga godinama političari dobro žive, a narod gladuje. Pravedan ustav je onda pravedan kad su ljudi u njemu komotno osjećaju, a ne samo političari.

Prilikom pisanja ovoga članka (is)koristio sam i članak „BiH nije federacija“ koji je bio objavljen u DANI 21. 9. 2012. godine, a napisao ga je Ćamil Sadiković, profesor međunarodnog javnog prava i političkih sistema i nekadašnji član Arbitražnog tribunala za Distrikt Brčko.