Mr. Senahid HALILOVIĆ: Da li se Kočevićka upitala zašto je to tako? Da li je isti onaj ko podržava povratak i ulaže u napredak s onim koji to osporava? Osim toga da li ona zna da je Sarajevo glavni grad BiH! A šta je Banjaluka? Ovaj grad nekada sa bošnjačkom većinom, više od 20 godina je poznat po zloglasnom logoru Manjača, ubijanju i istrebljenju nesrba iz nje, rušenju svih džamija, i da se iz nje vodi velikosrpska nacionalistička politika. S druge strane da li Kočevićka zna da je Sarajevo i geografski bliže Srebrenici nego Banjaluka?

Činjenica da je u Daytonu ostavljena mogućnost promjene a koja se odnosi na (ne)sporazum, koji je učinjen da bi prestalo najveće zlo koje može zadesiti ljude. Ne treba da napominjemo šta to zlo nosi sa sobom. Dovoljna je riječ rat.... Nije slučajno ta mogućnost ostavljena, ona govori mnogo onima koji imaju razuma i hoće da prihvate stvari onakve kakve jesu u stvarnosti. Dakle Daytonski (ne)sporazum je zaista donio mir, ali nepravedan i na štetu građana Bosne i Hercegovine, a posebno Bošnjaka koji su najveća žrtva minulog rata. Narod koji je većinski duž lijeve obale Drine "očišćen" je u potpunosti bio u trenutku samog (ne)sporazuma. Narod koji je iskrvario, morao ostaviti svoje dobro na nemilost loših, a to dobro u potpunosti je opljačkano, uništeno ili zloupotrijebljeno. Političari u BiH bi trebali bar do sada ako nisu tada shvatili težinu i značaj tih riječi "mogućnost promjene". Pitanje svih pitanja je li iko od njih to do sada i učinio? Druga stvar koju političari u BiH teže razumiju je međunarodna zajednica (stranci kako se popularno kaže u BiH). Međunarodna zajednica, naravno i pojedinci s razvijenih područja svijeta, gledaju prvo sebe. To je i logično i normalno. Ali je sigurno da im je u interesu (strancima) progres i napredak nerazvijenih i manje razvijenih.
U trenutku predizborne kampanje moglo se svašta čuti. Posebnu pažnju okupirala je Srebrenica i pitanje načelnika ovog grada na obali Drine, na istočnoj granici države BiH. Također ne treba objašnjavati ništa ni BiH građanima niti stranicima, dovoljno je izgovoriti – Srebrenica. Obzirom da je uvedeno pravilo glasanja u Srebrenici kao i u ostalim općinama u BiH i da trenutno u Srebrenici živi više građana srpske nacionalnosti, odnosno da su mnogi građani bošnjačke nacionalnosti još uvijek prognanici u Federaciji BiH i diljem svijeta, Srbi u ovoj kampanji polagali su nadu da će novi gradonačelnik u Srebrenici biti srpske nacionalnosti. Bošnjaci kojih je bilo 75% u navedenoj općini po popisu stanovništva 1991.godine i ako ih je 12 hiljada pobijeno u ratu, prognano po cijelom svijetu i Federaciji BiH zajedno s onima koji su se vratili i dalje čine većinu u ovoj općini. Bošnjaci su imali svojeg a Srbi svojeg zajedničkog kandidata na izborima. Nezavisni kandidat Ćamil Duraković dobija podršku Bošnjaka i dijelom samih Srba, dok kandidat SNSD-a Vesna Kočević (Karadžićevih) Srba. U prdizbornoj kampanji Vesna Kočević je za televiziju GEM, u interviju koji je vodila Jelena Pavlović, izjavila da u slučaju dobije mjesto načelnika će se zalagati za ravnopravnost Srba u Srebrenici, te da će pokrenuti privredu u ovoj općini putem donacija. "Srbi ne mogu da trpe bošnjačku vlast i žele da se oslobode decenijske bošnjačke dominacije" - izjavila je Jelena prije intervijua. Da li je iko stavio na vagu ovu rečenicu navedene novinarke? Je li iko razumio značenje te rečenice? No vratimo se Vesni i njenim izjavama, datim na upit novinarke. Između ostalih da izdvojimo neke najbitnije:
1. Srbi su u Srebrenici ugrožen narod.
2. Međunarodna zajednica stoji na strani Bošnjaka.
3. Bošnjaci se okreću Sarajevu a ne Banjaluci.
4. Treba izraditi program zapošljavanja i obezbijediti donacije za pokretanje privrede.
5. U Srebrenici riječ genocid znači promoviranje lične politike Bošnjaka, ustvari nije to tako kao što se želi pokazati javnosti.
Dovoljno je izanalizirati ovih pet da bi stvari i pticama na grani bile jasne.

„Srbi su u Srebrenici ugrožen narod“ -Srebrenica se 80-tih godina naglo razvila i imala je privredna dobra zahvaljujući prirodnim resursima. Stambeno pitanje svih njenih građana je bilo riješeno. Mnogo više kuća i stanova nego porodica. Rijetki su oni koji su bili na birou za zapošljavanje. Čim iz srednje škole pravo radni odnos-tako je bilo za one koji nisu mogli povećati svoju edukaciju. Pored svega dobra kojeg su uživali svi građani ove općine, nekima je smetalo što njom upravljaju većinom Bošnjaci (oni su i bili većina), pa su srbijanskim medijima proturane priče o navodnoj ugroženosti Srba u ovoj općini.

„Međunarodna zajednica stoji na strani Bošnjaka“ - Ova izjava je izgleda dovoljno upalila kod srpske biračke populacije i sama po sebi dovoljno govori i opisuje kompletno stanje tog naroda u navedenoj općini. Da li stvarno Kočevićka tako misli, kao što je rekla nije više ni važno. Važno je da je biračka masa to "objeručke" prihvatila. Gospođa Kočević bi trebala bolje proučiti međunarodnu zajedncu i njene odnose prema BiH. Međunarodna zajednica se uglavnom trudi da bude na strani pravde.

„Bošnjaci se okreću Sarajevu a ne Banjaluci“ - Ova izjava bi mogla biti i tačna. Da li se Kočevićka upitala zašto je to tako? Da li je isti onaj ko podržava povratak i ulaže u napredak s onim koji to osporava? Osim toga da li ona zna da je Sarajevo glavni grad BiH! A šta je Banjaluka? Ovaj grad nekada sa bošnjačkom većinom, više od 20 godina je poznat po zloglasnom logoru Manjača, ubijanju i istrebljenju nesrba iz nje, rušenju svih džamija, i da se iz nje vodi velikosrpska nacionalistička politika. S druge strane da li Kočevićka zna da je Sarajevo i geografski bliže Srebrenici nego Banjaluka?

“Treba izraditi program zapošljavanja i obezbijediti donacije za pokretanje privrede“ - Ova izjava bi obradovala i zaposlene, kada bi to bilo stvarnost. Niko ne osporava da je to velika želja i interes svih građana Srebrenice. Ali kao što na početku ovog teksta rekosmo treba stvoriti uslove za to. Šta su stvarni uslovi izgleda da u Srebrenici to ne razumije većina političara uključujući i Vesnu Kočević. Za svaki posao pa bio on i najmanji potrebne su određene pripreme. Skijati se ne može po kopnu. Potreban je snijeg, strmovito zemljište, oprema....
Nedostaje li bilo šta nema skijanja. Ne ispuniti uvjete za privlačenje stranih investitora u Srebrenici (naravno i u BiH), znači krenuti na skijanje po kopnu. Ti uvjeti su prije svega socijalno-historijskog karaktera. Da bi se ovo razumjelo, političari tipa Vesne moraju znati kako mađunarodna zajednica funkcionira. Moraju znati na kojem nivou spremnosti su oni da odgovore pojedinim izazovima. Šta je to što sprečava invenstitore? – pitali se iko od njih. Da li se ikad iko od njih upitao da stranacu na upit da ulaže u Bosni prvo padnu napamet 80-te godine prošlog vijeka i da on (stranac) sebe upita: "Pa zašto srušiše sve to i dovedoše sebe na prosijački štap"? Često je rizik ulagati u sigurno a kakav bi bio rizik u nesigurno? – pita li se Kočevićka kao i ostali političari.

U Srebrenici riječ genocid znači promoviranje lične politike Bošnjaka, ustvari nije to tako kao što se pokazuje srpskoj javnosti - Ova izjava bi se mogla razumjeti kao priznavanje genocida, ali u umanjenoj formi. S druge strane Kočevićka želi da dobije političke poene s takozvanim promoviranjem lične politike Bošnjaka. Da bi se ovo u potpunosti razumjelo potrbno se vratiti 17 godina u nazad. Ako se analizira interviju ratnog zločinca Mladića dat američkim novinarima ugledne internacinalne novinske agencije "Reuters", nakon okupacije Srebrenice i učinjenog genocida od strane njegovih vojnika i paravojske iz Srbije i Grčke, sve će biti potpuno jasno čemu ova priča. Na pitanje novinara Mladiću: zašto je počinio masovna ubistva (genocid) i šta je s masovnim grobnicama? Mladić se prvo malo iznenadio a onda odgovorio da toga uopće nije bilo. To je objasnio time kako je srpska vojska disciploinovana i da poštuje međunarodna pravila i običaje rata. Te da je srpska vojska "oslobodila" drevni srpski grad. U svemu tome ista ta vojska je pomogla Bošnjacima u njihovim dobrovoljnim nakanama da napuste Srebrenicu. Na novinarevu konstataciju da postoje pouzdani podaci tj. satelitski snimci koji potvrđuju događaje
o masovnim pogubljenjima i grobnicama kao i događaje koji su predhodili tome, Mladić se malo zamislio a zatim objasnio stvari na sljedeći način: "Pa znate Srbi su vekovima ugroženi na tim prostorima i ne samo tu nego u celoj Bosni i Hrvatskoj, jer ustaško- muslimanska koalicija želi da Srbi nestanu s tih prostora" – bio je Mladićev odgovor.
Mladić nije htio ili nije mogao da shvati značenje riječi "postoje pouzdani podaci (satelitski snimci)", jednostavno nije mogao da dokuči njihovu moć. On (Mladić) je te riječi trebao razumjeti kao: "Mi znamo ko je bombardovao civile, ko je palio kuće, ko je protjerivao, vršio masovna ubistva, vidjeli smo to i sa zemlje i sa neba, nemoj svojim lažnim odgovorima da pokazuješ svoju arogantnost ", ali nije....
Ista stvar samo u drugim uvijetima i na drugi način je i s Vesnom (drugim sličnim političarima) u Srebrenici. Istini za volju ovi danas se ne mogu porediti sa zločincima po zločinima, daleko od toga ali po načinu razmišljanja mnogi i mogu. Vesna (i drugi političari) bi trebala shvatiti slijedeće:
1. Međunarodna zajednica (stranci) dobro znaju prijeratnu, ratnu, kao i posratnu situaciju u BiH.
2. Međunarodnoj zajednici bi bilo zadovoljstvo da BiH građani sami sebe usreće. Ali ima neko ko to svijesno koči.
3. Stranci neće ulagati ozbiljnije u BiH dok BiH ne krene putem istine i pravde.
4. Istina je da je u BiH počinjen genocid u najmanje 7 općina.
5. Istina je da su entiteti, koji su sastavni dio BiH nastali u Daytonu a radi cijene mira i to jedan na krvi i genocidu a drugi kao garancija da je prvi postoji.
6. Dok god BiH bude entitetska u njoj će uvijek imati neko osnova da započinje priču o ugroženosti.
7. Entiteti moraju nestati.
8. Dok god BiH bude narodna (bošnjačka, hrvatska, srpska) a ne građanska država, neće biti investicija.
9. Kad svaki građanin u BiH bude imao isto pravo na svakoj njenoj stopi i bude se isto osjećao u svakom njenom mjestu i to mjesto smatrao "svojom zemljom", nadati se ozbiljnijim i većim investicijama.
Po pitanju nekih političara u RS to se neće naskoro desiti. Npr. Dodik je za istu televiziju izjavio da se u Srebrenici bije bitka za Republiku Srpsku. Da od izbornih rezultata u Srebrenici zavisi Republika Srpska. A pomenuta novinarka Pavlović je išla i mnogo dalje, konstatirajući da u slučaju da Srbi izgube načelničku stolicu će morati pakovati kofere i seliti se iz Srebrenice. No međutim Vesna tvrdi da će Srbi i dalje tu živjeti ali kao diskriminirani građani.
Dragi čitaoče, možeš zamisliti koliko Bošnjaci, koji se vrate na svoje zgarište i njihovi politički predstavnici u općini Srebrenica ugrožavaju Srbe. Popravkom svojih popaljenih kuća, odlaskom njihove djece u porušene škole čiji nazivi su izmjenjeni. Popravkom porušenih puteva. Postavlja se logično pitanje šta bi bilo da su stvari obrnute? Vesna je izgubila stolicu načelnika Srebrenice. Dodik je izgubio izbore. Izgleda da i Srbi počinju razumjevati šta i gdje ne štima. Političari u Srebrenici treba da rade u interesu Srebrenice, BiH i svih njenih građana, jer to je jedini garant za dobrobit i budućnost svih. Pitanje svih pitanja je kad će međunarodna zajednica " primjeniti terapiju" političarima kalibra Vesne i Milorada shvatanja ovih stvari, samo Bog zna!
Ipak, na svu sreću Ćamil Duraković je i uz predizborni angažman Građanske inicijative "Glasaću za Srebrenicu" dobio izbore. Na Bošnjacima, preživjelim žrtvama genocida kako u Srebrenici tako i u Podrinju je da ne čekaju zadnji dan za vađenje cipsovih dokumenata i prijavljivanje u gradovima u kojima su živjeli do početka srpsko-crnogorske agresije.