Muhamed VELIĆ: Patrijarh Irinej je u svojoj prvoj posjeti Sarajevu počeo s dobro poznatom retorikom, izigravajući žrtvu, tražeći ljude koje je neko nekud protjerao, tobože pobio, ljude koji sasvim uredno žive po butum dunjaluku ili koji nikada nisu ni bili ovdje, ali, to mu ovdje više ne pali, a i svijet je prozreo tu vrstu igrokaza, providnog, blijedog, nemoralnog, provocirajućeg.

Kad Srpska pravoslavna crkva shvati da krivica za mnoga zla na ovim prostorima ne leži i ne počiva na drugima, a da ona nije operirana od nje, kad shvati da joj uloga žrtve koju izigrava vječito izmiče, bježi, ne priliči i ne odgovara, kad shvati da strukturom svoje svijesti (aktualne "osveštenosti") i preferirajuće aktivnosti jeste generator, pokrovitelj i supervizor mnogih problema, konfuzija, zategnutosti - tek tada možemo očekivati realan i objektivan mir na ovim prostorima. Sve drugo mimo ove tvrdnje ne stoji i relativno je. Sve dok se ne dogodi istinsko preosveštenje SPC-e mi ćemo ovdje imati samo prividan mir, jer ovo što sada imamo nije ništa drugo do samo to - prividan mir.

Ne moramo zalaziti u dublju povijest, niti odlaziti do dalekih teritorija, krenimo od ovog vremena, ovih dana i ovdašnjih naših prostora u kojima i na kojima nas se ne ostavlja na miru.

Islamska zajednica u Srbiji, zapravo, Glavni muftija IZ-e u Srbiji i Vijeće za fetve recentno su donijeli fetvu kojom se oharamljuje bošnjačkoj, muslimanskoj djeci pohađanje vjeronauke u srbijanskim školama, upravo zbog toga što država Srbija, pod supervizijom SPC-e, želi staviti šapu na taj esencijalni projekt, a može li biti išta esencijalnije od učenja djece vjeri svojoj. I ko bi to trebao raditi?! Odgovor je jasan, sam po sebi - naši vjeroučitelji, imami, muallimi i muallime, svi ostali bi bili dio projekta pokrštavanja i svetosavizacije naše djece.

Patrijarh Pavle iz svojih ruku hrani srpske zločince pred izvršenje genocida nad Bošnjacima u Srebrenici Od SPC treba očekivati radikalnu reformu svijesti, rekonstrukciju stava, raskrštavanje s tendencioznom i izmišljenom prošlošću prema islamu i Islamskoj zajednici i promjenu ponašanja, sve dok se to ne dogodi mi ćemo ovdje tavoriti u (polu)mraku, u prividnom miru. Konačno, tražimo bezuvjetno da se Islamska zajednica pusti na miru, posebno Islamska zajednica u Srbiji koja je pod permanentnom agresijom.

Patrijarh Irinej je u svojoj prvoj posjeti Sarajevu počeo s dobro poznatom retorikom, izigravajući žrtvu, tražeći ljude koje je neko nekud protjerao, tobože pobio, ljude koji sasvim uredno žive po butum dunjaluku ili koji nikada nisu ni bili ovdje, ali, to mu ovdje više ne pali, a i svijet je prozreo tu vrstu igrokaza, providnog, blijedog, nemoralnog, provocirajućeg.

Isto tako, u duhu dogovora kojeg su itekako imali, dok su bili u Sarajevu na velikoj konferenciji o miru i suživotu, koju organizira italijanska katolička organizacija i komuna Sant'Egidio, i vladika Grigorije je drsko i bezobrazno bacio reisu-l-ulemi rukavicu u lice, optužujući ga za radikalizaciju i islamizaciju ovih prostora i protjerivanje drugih i drugačijih. Radi se, prije svega, o izmišljanju, podmetanju, optuživanju, konstruiranju, pa tako će vladici naumpasti nekakva večera s njujorškim rabinom i nekakve rečenice koje je čuo, u svom nepoznavanju engleskog jezika, pa će ih tako, zapakovane na svoj način i u svojoj viziji, donijeti u Sarajevo da s njima maše i govori nam kakvi smo zapravo mi. On - vuk u janjećoj, dotjeranoj koži, drsko je pljuvao po svima nama u Sarajevu.

A da se zapitamo, smijemo li mi možda otići u Trebinje i ukazati na istinu, ne moramo, ne trebamo, nećemo ništa lagati, samo istinu - pa to je nemoguće, ali zato drskost vladike prevazilazi granice. A gdje je tek drskost i konstantna agresivnost vladike Kačavende?! On je po tom pitanju neprikosnoven, gotovo nedostižan, ali je i dalje dio tima, dio strategije.

Tek sada možemo razumjeti s kakvom se opasnom, bezobraznom i drskom tendencijom nosi i nana Fata Orlovićka, kojoj su ispred nosa nacalili crkvu, u njenoj avliji, na njenoj tapiji i ne žele da je nose i uklone. Štaviše, za uklanjanje nekih drugih nasilno postavljenih objekata traže od nas da mi snosimo troškove premještanja. Tim slijedom, tražit će od nas, jednog dana, a od naivnih Bošnjaka sve možeš tražiti, pa i život, da platimo ne samo bezobrazluk koji curi i sipa na sve strane, nego da platimo i agresiju koju su izvršili nad nama.

Od SPC treba očekivati radikalnu reformu svijesti, rekonstrukciju stava, raskrštavanje s tendencioznom i izmišljenom prošlošću prema islamu i Islamskoj zajednici i promjenu ponašanja, sve dok se to ne dogodi mi ćemo ovdje tavoriti u (polu)mraku, u prividnom miru. Konačno, tražimo bezuvjetno da se Islamska zajednica pusti na miru, posebno Islamska zajednica u Srbiji koja je pod permanentnom agresijom.

P.S. Prošlog petka, 21. septembra, bio je Međunarodni dan mira. Tog su petka imami i hatibi, u domovini i dijaspori, održali hutbu na temu mira u svijetu. Bila je to, zapravo, hutba reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića koju je napisao tim povodom. Kandilji na sarajevskim džamijama gorjeli su tu noć s tim razlogom, između ostalog, jer budući da svaku noć gore, a svaku se noć i svaki dan iz naših džamija emanira ništa drugo do mir, sigurnost, svjetlost i milost.

Definitivno, nije nikada bilo pitanje jesu li muslimani za mir, oni po automatizmu jesu za mir i moraju biti za mir, jer mir je u temelju naše vjere, ali zašto stalne provokacije i maltretiranja?!

Evo, kako neki faktori u svijetu vide odnos i mir s muslimanima? Objasnit ću to slikom; kaže jedan mislilac: "Ako želiš da vidiš sliku budućnosti, zamisli čizmu kako gazi po ljudskom licu!" Ja vršim malu preinaku, jer ta je budućnost davno stigla: "Ako želiš da vidiš sadašnjost, onda pogledaj čizmu koja gazi i udara po muslimanskom licu!"

Neki bi htjeli mir s muslimanima, a već dugo drže svoju čizmu i nogu na muslimanskom vratu i uporno govore: "Mirni budite!" A muslimanske glave, oborene na zemlju, s čizmama na licima i na vratovima. Može li se tako biti u miru? To je pitanje, naravno, i za SPC-u.

E pa mi ne damo (više) svojih vratova! To će morati shvatiti prije ili kasnije! (Rijaset.ba)