U Sarajevu obilježene dvije decenije reisu-l-uleme Cerića na čelu IZ u BiH


U organizaciji Rijaseta Islamske zajednice (IZ) BiH večeras je u Sarajevu upriličena svečanost povodom dvije decenije reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića na čelu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Na svečanosti je istaknuto da se dr. Cerić preuzevši dužnost reisu-l-uleme pokazao kao ambiciozna, vrijedna i snažna osoba, te da je postavio teško dostižne standarde po količini energije i emocije s kojom je radio, kao i po nivou tolerancije prema kritičarima njegovog rada.

Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić rekao je da se on i reisu-l-ulema dr. Cerić mogu pohvaliti činjenicom da nikad nisu prekinuli dijalog, koji možda i nije uvijek bio najbolji.

"Vodilo me je zlatno pravilo evanđelja da ono što ne želiš da čine tebi ni ti ne trebaš činiti drugima, što stoji i u časnom Kur'anu. Smatram da što budemo istrajniji u izgradnji našeg dijaloga, to ćemo više doprinijeti izgradnji bolje budućnosti," dodao je Puljić.

Predsjednik Jevrejske zajednice BiH Jakob Finci pozdravio je prisutne sa "šalom i selam", pojasnivši da iako to malo različito zvuči, ipak isto znači.

Naglasio je da rat koji je vođen na ovim prostorima nije bio vjerski, već da su političari, koji su uvijek jači, iskoristili vjeru za svoje ciljeve.

"Kada sam prvi put upoznao reisa Cerića, u ratu, upitao me da li mi Jevreji imamo košer hrane. Ja sam odgovorio da nemamo, na šta mi je on rekao da je u Čikagu često jeo u košer restoranima i da mu se to jako svidjelo. Kada je napokon u Sarajevo stiglo malo košer hrane, ja sam nešto poklonio reisu Ceriću i siguran sam da je u tome uživao", prisjetio se Finci.

Potcrtao je da su Jevreji po dolasku na ove prostore postali komšije i prijatelji s musimanima, te da u dugoj historiji nije bilo sukoba, već samo saradnje i pomaganja između njih.

Ugo Vlaisavljević kazao je da je reisu-l-ulema Cerić politički najeksponiraniji vjerski lider na ovim prostorima u poslijeratnom periodu.

"Niko nije bio toliko kritikovan i vrijeđan, a svi grijesi svodili su mu se na beskompromisno političko djelovanje u ime Bošnjaka. Može se s pravom govoriti o Cerićevim provokativnim istupima, ali to je jedna od dječijih bolesti ovdašnje liberalne demokratije", smatra Vlaisavljević.

Na svečanosti kojoj su prisustvovali brojni predstavnici vjerskih zajednica i diplomatskog kora u Bosni i Hercegovini promovirana je i knjiga o Islamskoj zajednici u BiH i reisu-l-ulemi Mustafi Ceriću, javlja Fena.

Na svečanosti u povodu dvije decenije reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića na čelu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, akademik Ferid Muhić u zgradi Gazi Husrev-begove biblioteke otvorio je likovni projekat Mehmeda Akšamije posvećen reisu-l-ulemi i Islamskoj zajednici. Akademik Ferid Muhić, predsjednik Bošnjačke akademioje nauka i umjetnosti (BANU) UMJETNOST PRIZIVANJA NEVIDLJIVOG LIKOVNI PROJEKAT MEHMED AKŠAMIJE “Dvije decenije reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića“ Kako zauvijek sačuvati let ptice, i onda kada nam se ptica izgubi iz vida? Kako sačuvati pred očima prizor krda bizona od čije snage zemlja podrhtava, kako u miru svog ognjišta prizvati strašnu ljepotu razjarenog medvjeda u napadu, kako sebi priuštiti uživanje u gracioznom trku gazela, i onda kada od onog krda bizona nisu ostali ni tragovi u travi, kada je pred očima još samo olinjalo medvjeđe krzno izbodeno kopljima i strijelama, kada se davno slegla prašina i zamukao topot gazela u trku!? Opsesija da se vidljivo učini nevidljivim, koja je našla svoj najpoznatiji narativni, likovni i filmski izraz u notorno eksploatisanoj priči o nevidljivom čovjeku, u umjetničkoj praksi svodi se na prikazivanje lukrativnih motiva nekažnjenog kriminala, od pljačkanja banki do najtežih zločina. Međutim, daleko je stariji, prirodniji i produktivniji, iako ni malo jednostavniji, onaj suprotni ljudski impuls, naime da ono nevidljivo učini vidljivim! I upravo ta potreba dovela je čovjeka do suštinskih pitanja likovne umjetnosti: Kako spasiti od zaborava let ptice, skok leoparda, trk antilopa, kako sačuvati i ponovo učiniti vidljivim ono što smo jednom vidjeli a što je minulo u nepovrat!? Kako prizvati ono nevidljivo i pretočiti ga opet u svijet dostupan vidu!? U pokušaju da se ova zagonetka riješi a ovaj intelektualni poriv zadovolji, leži istinski izvor svih likovnih umjetnosti! Slikarstvo na stijenama i granitnim zidovima pećine Šove (Chauvet caverne), u Pirinejima na jugu Francuske, datirano na 30.000 godina prije naše ere, preistorijske pećinske galerije Altamira (Altamira) i Lasko (Lascaux), od prije 20.000, odnosno, 14.000 godina, crteži na granitnim liticama Hagara (Haggar) u centralnoj Sahari, stariji od 22.000 godina, slike i crteži u sklopu prebivališta u stijenama Bimbetka (Bhimbetka rock shelters) u Indiji, nastali prije 7.000 godina, crteži i grafike australijskih Aboridžina koje krase crveni bazalt Kakadu nacionalnog parka (Kakadu National Park), kao i sačuvani pećinski crteži u mnogim drugim dijelovima svijeta kod svih rasa i naroda, jasno demonstriraju činjenicu da likovno registriranje najsnažnijih dojmova, emocija i društvenih događaja ima veoma dugu istoriju i da predstavlja baštinu cijelog čovječanstva. Istorija ljudskih nastojanja da se, kroz likovni izraz, trajno sačuva autentični kvalitet najintenzivnijih prizora i doživljaja, dobila je snažnu podršku sa otkrićem pisma oko 4.000 godina prije n.e. tako da je u sadejstvu sa pisanom riječju, direktno utemeljila grafiku kao posebnu ekspresivnu granu likovne umjetnosti! Grafička umjetnost i umjetnost dizajniranja, kao svojevrsna vještina prizivanja nevidljivog, ili, neka nam bude dozvoljeno reći, kao vještina čuvanja ptičjeg leta i kada ptica odleti, ujedinjana sa snagom ideograma i posebno, pisma, znatno je uvećala svoju moć evociranja utisaka i doživljaja koje želimo trajno sačuvati, a koji bi se, bez ove umjetnosti, nužno izgubili! Uz pojavu pisma, desio se još jedan kvalitativno nov momenat. Sa prikazivanja najsnažnijih, neposredno čulnih utisaka, i dramatično stresnih emocionalnih doživljaja, grafička umjetnost sada se usmjerila i na rješavanje daleko težeg, mnogo važnijeg i neuporedivo kreativnijeg zadatka! Sada se ambicija likovnih umjetnosti posvetila istraživanju sredstava grafičkog izraza i dizajna kojima će se trajno sačuvati plemenitost emocija, karakter čovjeka sa moralnim integritetom, kolektivni podvizi, dileme, košmari i strijepnje, potmuli odjeci daleke prijetnje koja se primiče, radost trijumfa kada je opasnost otklonjena! – i tako omogućiti da se ta nevidljiva stanja i doživljaji učine dostupnima vidu! Ovaj krajnje složeni zadatak formulisao se u seriji naizgled nerješivih pitanja: kako nevidljivu dramu koju vrijedi sačuvati od zaborava, učiniti vidljivom; kako je prenijeti, kroz trans-supstancijaciju iz stanja čistog intenziteta u medijum ekstenzije; kako emanacije, koje imanentno i ekskluzivno egzistiraju u res cogitansu, i koje su, stoga, apsolutno nedostupne svim našim čulima (pogotovo vidu i dodiru!), pretočiti u područje oblika i u svijet predmeta, u regiju res extense!? Kako ono što je od suštinske važnosti za razumijevnje sopstvene egzistencije i života jedne zajednice, naroda ili čovječanstva, učiniti dostupnim i vidu i dodiru, tim prvim svjedocima svijeta čula, koji imperativno smatramo svijetom realnosti, i time ne samo omogućiti njihovo trajno očuvanje, nego i njihovo autentično razumijevanje!? Ako je sve ono što nas u likovnim umjetnostima, dakle, kod vidljive ljepote osvaja, u biti uvijek prikaz one nevidljive ljepote, onda je istinska ljepota kako u životu (kao ljepota nekog čina i postupka), tako i ljepota na ljudskom licu, ili ljepota likovnog umjetničkog djela, zapravo postupak pretvaranja nevidljivog, skrivenog, dubokog, u vidljivo, otkriveno; onda je, takoreći, ljepota u samoj svojoj kvintesenciji, dubina površine! Mehmed Akšamija je imao pred sobom upravo taj isti zadatak na kom se brusi i oblikuje istorija svjetske umjetnosti, a ovaj likovni projekat je njegovo rješenje tog zadatka! Pretočiti u vidljivo, učiniti vidljivim, otkriti skriveno, proniknuti u dubinu svega onoga što je dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema uradio za ovih dvadeset godina, i zatim to autentično izraziti i predstaviti površinom. Tema ovog izuzetnog likovnog projekta Mehmeda Akšamije je ni manje ni više nego da likovnim sredstvima predoči dvije decenije intenzivnog i dramatičnog zbivanja, lične borbe jednog čovjeka na maksimalno odgovornoj društvenoj poziciji, u vrtlogu intranacionalnih i internacionalnih udara vihora sa svih strana, dramu njegove savjesti, odsjeve njegovih bitki, tutanj kanonada kojima je bivao obasut, i sve to kondenzirati u konsistentan prizor sa nedvosmislenim i jasnim porukama, tako što će ga prevesti sa jezika svijeta ideja, na jezik svijeta čula, prenijeti ga iz sfere ethosa u sferu aesthesisa! Nije čudo da se na takvu avanturu transupstancijacije esencijalnih kvaliteta i vizuelne forme, nikada nije odvažio ni jedan alhemičar. Alhemičari su, u krajnoj instanci, ipak ljudi egzaktnih nauka a njihov duh, dominantno određen suhoparnim principima determinizma i kauzaliteta, nikada nije imao dovoljno imaginacije ni kreativnosti da bi takvoj ideji posvetili sav svoj život! Za takav zadatak treba biti rođeni umjetnik! Duga je povorka anonimnih i poznatih umjetnika koji su dali svoj doprinos rješenju tog zadatka, jednog od najznačajnijih, a svakako najljepših djela ljudskog duha! Izumi koji su označili epohe u toj titanskoj epopeji ljudske kreativnosti posvećene spašavanju smisla i ljepote od definitivnog potonuća u eteričnost zaborava i oniričnu malaksalost melanholičnih prisjećanja, time što će ih urezati u stijenu, upisati, bojom prikazati, u materijal čula pretočiti, slijedili su uzlaznu liniju sve bogatijeg i efikasnijeg repertoara djelovanja, realizujući se kao ideogrami, reljefi, frizovi, terakotne keramike, alfabet, umjetnost knjige, štamparska presa, Bauhaus, avangarda, plakatna umjetnost, posteri, kanoni modernizma, da bi se danas vrtoglavo uspeli do praktično nelimitiranih mogućnosti kompjuterske grafike. Potreba da se na neki način vizueliziraju suštinske istine ljudskog roda, posebno se koncentrisala na umjetničkim iluminacijama svetih knjiga. Pokraj biblija, jevanđelja, talmuda, hagada, blistave umjetničke rezultate i dugu tradiciju bilježe i umjetničke dekoracija Kur'an kerima, posebno u rasponu od 8-og do 12-og stoljeća. Razumljivo, najsnažniji razvoj dostigla je grafička prezentacija smisla, značenja i poruka sekularnog svijeta svakodnevnih potreba. Umjetnost plakata, započeta prvih godina 20-og stoljeća, poznata kao njemački plakat stil, koja je prerasla u istinsku posteromaniju, do savremenih formi bilborda, unijela je niz ključnih grafičkih inovacija, izuzetno snažnog, gotovo hipnotičkog djelovanja! Spomenućemo ovom prilikom ime Ludvig Holvajna (Ludwig Hohlwein) koji je prvi koristio fotog materijale, tako što je, sa dubokim instuitivnim osjećajem za principe grafičke umjetnosti, stvorio svoj sopstveni stil i sopstvenu školu koja je prerasla u samostalan umjetnički pravac . Iako ovaj kratak ekskurs u teoriju likovnih umjetnosti i istoriju grafike i dizajna može nekome izgledati kao digrsija, on to svakako nije. Naprotiv, bio je čak i za ovu priliku neophodan (ekstenzivnija elaboracija svakako će uslijediti u tekstovima likovne kritike), da bi se sagledala sva vrijednost, ogromna složenost i značaj ovog likovnog projekta u kom su plakatne umjetnosti, grafika i dizajn, sa elementima praktično svih razvojnih faza ovog žanra likovne umjetnosti, kombinirane i dovedene u sinergiju visokog ekspresivnog efekta! I evo, ptica je tu vidljiva, a (ipak i ujedno), kao i u svemu što je neka vrstu umjetnosti i ljepote, najjasnije zapažamo upravo ono odsutno i nevidljivo: let ptice, koji je u ovom likovnom projektu, u potpunosti sačuvan! Dubina prosijava na svakoj od ovih površina, a sve što može da se vidi na ovim panoima, sjajan je prikaz nevidljive životne drame prepune iskušenja i uspjeha, osporavnja i priznanja, drame koja pokriva dvadeset godina aktivnosti reisu-l-uleme Mustafe Cerića! Ovdje, na panoima ovog likovnog projekta, sabrana je ekspresivna energija grafika iz Altamire i Laskoa (Lascaux), dostojanstveni ritam asirskih reljefa, narativna prefinjenost antičkih frizova, udarna moć plakata i postera, oštri obrisi minimalističke kompozicije modernih kompjuterskih logo grafika, i harmonično je sublimirana u ovaj impozantni likovni projekat akademika BANU Mehmeda Akšamije. Dvadeset godina reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića, kao dvadeset ptica, odletile su i neće se vratiti, ali će njihov let preko bosanskog, europskog i svjetskog neba ostati trajno sačuvan na panoima ove fascinantne grafičke estetske senzacije i likovnog umjetničkog ostvarenja. Nedvojbeno, likovni prilog koji trajno ostaje u historiji vizuelne komunikacije, reliziran sredstvima grafike i dizajna!

Na večerašnjoj svečanosti kojom se obilježava dvije decenije njegovog rukovođenja Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini koja se večeras održala u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu reisu-l-ulema se obratio prisutnim zvanicama i gostima. Govor Reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića: BRIGA ZA NAŠU SUDBINU U EUROPI SE NE MOŽE ZAVRŠITI MOJIM ODLASKOM Poštovani predsjedniče Sabora, Drage kolege muftije i imami, Eminencije, Ekselencije, Dragi prijatelji, Hvala vam što ste se odazvali pozivu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini da prisustvujete ovom prigodnom skupu nakon što sam dvije decenije obnašao časnu dužnosti reisu-l-uleme i vrhovnog muftije u Bošnjaka. Od 1882. god., kada je u Sarajevu uspostavljena samostalna institucija Ulema-i medžlisa na čelu sa reisu-l-ulemom, kao vrhovnim poglavarom muslimana u Bosni i Hercegovini, imao sam čast biti trinaesti reisu-l-ulema. Moji prethodnici uglavnom su završavali ovu dužnost iznuđenom ostavkom ili prirodnom smrću. Stoga je ova večerašnja manifestacija za mene i mog zamjenika hafizaIsmetaSpahićaAllahov blagoslov i drag poklon prijatelja, koji su se odazvali pozivu dr. Ahmeta Alibašića, direktora Centra za napredne studije u Sarajevu, da sudjeluju u projektu knjige eseja. Zahvalnost za ideju i realizaciju ovog projekta dugujem Međunarodnom institutu za islamsku misao (IIIT), kojeg večeras predstavlja dr. Anas Al-Shaykh Ali, koji je prvo tražio da napišem autobiografiju, a onda prihvatio prijedlog da se uradi knjiga eseja, posvećena mom šestodecenijskom životu i dvodecenijskom obnašanju dužnosti reisu-l-uleme i vrhovnog muftije u Bošnjaka. Kažu prijatelj ti je onaj koji je s tobom ovdje a mogao je ili trebao je biti s nekim drugim ili na nekom drugom mjestu. Sretan sam, stoga, što mogu reći da su večeras moji prijatelji sa mnom a mogli su biti s nekim drugim ili na nekom drugom mjestu. Uistinu, pravi prijatelj ti je onaj koji dobro zna tvoje mahane, ali ipak ostaje uz tebe i onda kad ti posumnjaš u samoga sebe. Zato hvala svim mojim prijateljima koji su mi vjerovali pa su se, stoga, upisali u knjigu eseja, koju večeras promoviramo. Moju posebnu zahvalnost izražavam prijateljima dr. Anasu Al-Shaikhu Aliju iz Londona, prof. Džanu Espozitu (John Espozito) iz Vašingtona, prof. Alparslanu Ačikgenču iz Ankare, biskupu Gunaru Štalsetu (Gunnar Stålsett) iz Osla, koji su prevalili dug i naporan put da bi večeras bili s nama ovdje. Zahvaljujem se bivšem i sadašnjem predsjedniku Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hecegovini dr. Jusufu Žigi i Safetu Softiću na lijepim riječima. Svom komšiji i kolegi nadbiskupu Vinku kardinalu Puljiću zahvaljujem se na prisustvu i dvodecenijskom zajedničkom radu, kojeg je on vrlo dobro sažeo u svom eseju. Zahvaljujem se gosp. Jakobu Finciju na govoru i na komšijskoj pomoći i podršci svih ovih godina na promociji tolerancije i suživota u nas i u svijetu! Hvala akademiku FeriduMuhiću, predsjedniku Bošnjačke akademije nauke i umjetnosti, koji nije žalio vremena i truda da iz Skoplja dođe i da s nama večeras podijeli svoju akademsku mudrost. Hvala prof. UgiVaisavljeviću na večerašnjem govoru i pristanku da bude dio ove jedinstvene manifestacije u povijesti Islamske zajednice. Zahvaljujem se svim ambasadorima bivšim i sadašnjim nama prijateljskih zemalja sa istoga i sa zapada na prisustvu i na podršci koju su mi pružali svih ovih godina mog obnašanja dužnosti reisu-l-uleme. Susreti sa vama za mene su bili uvijek korisni i poticajni da radim na promociji međuvjerskog dijaloga ovdje i u svijetu. Imam potrebu da kažem da sam u razgovorima sa vama bio otvoren i iskren, ponekad i više nego što se očekuje, ali to je naša sudbina da govorimo ono što nam je na srcu i duši, vjerujući da će naši prijatelji shvatiti da mi ovdje ne znamo drugačije ni misliti ni govoriti ni raditi. Duga je lista domaćih i svjetskih imena, mojih prijatelja, od kojih su mnogi ovdje, dok drugi nisu mogli biti s nama, koji zaista zaslužuju da im se zahvalim za doprinos kojim je ova knjiga bila moguća. Cijeneći vaše vrijeme, nije moguće sve ih imenom spomenuti, ali je zato moguće da njihova imena vidite na ovom velikom plakatu, da im se od srca svima zahvalimo i jednim aplauzom u odsutnosti da ih poselamimo i pozdravimo! Dakako, ne mogu propustiti da se zahvalim redakciji koju čine Aziz Kadribegović, Ahmet Alibašić i Ekrem Tucaković. Također, svoju zahvalnost upućujem Rijasetu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, koji je stao iza ovoga projekta i podržao ga materijalno i moralno. Poštovane kolege, Cijenjeni prijatelji, Kad sam prije dvadeset godina preuzimao ovu časnu dužnost bio sam svjestan težine emaneta, kojeg mi moj narod povjerava. Danas kad se oslobađam te dužnosti želim reći da sam predano radio na organizaciji i vođenju Islamske zajednice, gdje je uz veliki trud bilo moguće da se donese i poneka pogrešna odluka. Svjestan svojih slabosti i neiskustva u mojim, a možda još više u očima drugih ljudi, dužnost reisu-l-uleme obavljao sam pod jakim osjećajem odgovornosti da ne napravim grešku na račun časti i ugleda moje vjere i mog naroda. Zbog tog osjećanja odgovornosti, koju sam nosio svih ovih godina, radujem se trenutku u kojem ću taj teret odgovornosti prenijeti na svog nasljednika. U očekivanju tog trenutka, moji trenutni osjećaji zahtijevaju da se zahvalim Islamskoj zajednici za sve časti i radosti, koje mi je pružila, posebno za povjerenje koje mi je poklonila i svu pomoć koju mi je dala da obnašam dužnost reisu-l-uleme na Allahovo zadovoljstvo, na čast i ugled mog naroda i na mir i suživot mojih komšija i prijatelja u domovini i svijetu. Pa ipak, učinak mog rada je manji od moje želje da Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini bude bolje organizirana i uspješnije vođena, ali se zato nadam da će moj nasljednik uzeti ono što se pokazalo dobru u mom radu, da će ispraviti ono što nije bilo dobro, te da će unijeti novu energiju i svježinu u organizaciji i vođenju Islamske zajednice na radost i sreću muslimana i na dobru volju i mir naših komšija od Brisela do Istanbula. Ako su, pak, moj rad i djelovanje imali za rezultat napredak, neka se uvijek pamti kao hvala mojim kolegama i suradnicima te kao poučan primjer u našim analima. Svakako, njihova nesebična podrška i pomoć bili su nezamjenljivi dio u mojoj viziji Islamske zajednice, kao i garancija uspjeha u realizaciji mog plana rada i djelovanja u zemlji i svijetu. Cijenjeni kolege i suradnici, Dvadeset godina smo zajedno radili na putu časti i dostojanstva naše vjere i našeg naroda. U posljednje vrijeme, kao i ranije, vi ste pokazali visoki stupanj vjernosti načelima naše vjere i morala, kao i visoki stupanj odgovornosti, hrabrosti i lojalnosti našoj Zajednici. Sa ljudima kao što ste vi naše pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast neće biti izgubljeno. Osobno, sa zadovoljstvom i velikom čašću život svoj posvetio sam našoj zajednici. Ja odlazim sa najodgovornijeg mjesta u Islamskoj zajednici, a vi ostajete i nastavljate služiti potrebama naše Zajednice, čija radost i sreća će mi uvijek biti na umu. Ako me se i po čemu budete sjećali, volio bih da me se sjećate i pamtite da sve što sam radio, radio sam da Allah bude zadovoljan te da kod našeg naroda probudim ponos i postignem njegovo povjerenje istinskog borca za njihova ljudska prava, njihovu slobodu i čast. Možda bih ovdje trebao završiti svoj govor. No, briga za našu sudbini ovdje u Europi, briga koja se ne može završiti sa mojim odlaskom, a i strah od opasnosti za naš opstanak, opasnosti koje još uvijek vise nad našim glavama, obavezuju me da vam kažem, jer prijatelj na rastanku je najbolji savjetnik, da se pouzdate u Boga i u same sebe, da čuvate jedinstvo zajednice, da pomažete jedni drugima u dobru, da imate na umu da položaj ne čini čovjeka ni velikim ni važnim, već da svojim predanim radom i poštenim odnosom prema ljudima čovjek svoj položaj čini velikim i važnim. Želim da znate da uvijek možete računati na mene i na moju pomoć za dobrobit naše vajere i naše nacije. Svom nasljedniku učim dovu da mu Allah podari hrabrost da mijenja ono što se mijenjati može, a saburom neka ga Allah osnaži za ono što se mijenjati ne može. Dragi prijatelji, Svako od vas pojedinačno na poseban način zaslužuje moju pažnju i zahvalnost, ali dozvolite mi da primijetimprisustvo mog dugogodišnjeg prijatelja i brata Talat Osmana, koji je mahsuz došao iz Čikaga da prisustvuje ovom svečanom završetku mog obnašanja dužnosti reisu-l-uleme kao što je prisustvovao i početku.Thank you brother Talat! Također, dozvolite mi da se zahvalim mom dragom prijatelju i bratu prof. Mehmedu Ašamiji, članu BANU-a kojem mnogo dugujem za pažnju i pomoć koju mi je pružao u mom obnašanju ove časne dužnosti. Vrhunac njegovog iskrenog odnosa prema Islamskoj zajednici i mom radu je izložba od 53 panoa, koja je, kao što reče akademik Ferid Muhić, "nedvojbeno, likovni prilog koji trajno ostaje u istoriji vizuelne komunikacije, realiziran sredstvima grafike i dizajna"! Odmah nakon ove manifestacije, vi ste prvi kojima se pruža prilika da vidite to jedinstveno umjetničko djelo prof. Akšamije na donjem spratu te vas, stoga, pozivam da pogledate izložbu uz malu zakusku, koju je pripremio Rijaset Islamske zajednice. Dakako, ova manifestacija ne bi bila moguća u ovom veleljepnom zdanju Gazi Husrev-begove biblioteke da nije bilo dobrog srca i plemenite ruke NJ.V. Khalifebin Hameda Al Thanija, Emira Qatara. Zato molimo NJ.E. Mubarek Al-Hajrija, ambasadora Qatara da prenese našu zahvalnost Emiru, vladi i narodu Qatara za ovu blagodat koju sad Sarajevo i Bosna i Hercegovina imaju! I na kraju, možda najvažnije, dozvolite mi da se zahvalim svojoj Azri, svojim kćerkama, sinu i zetovima, kojima dugujem očinsku ljubav i vrijeme koje sam im uskratio kad im je bilo najpotrebnije. Jer, dok sam ja vodio brigu o Ummetu, moja Azra se brinula o djeci i porodici. Čini mi se da je Azra bila uspješnija u svom poslu. Zato joj od srca hvala! Hvala i svima vama! Ali, na kraju krajeva, hvala najviša pripada Uzvišenom Allahu! El-HamduLillah Rabbi-l-alemin! Wes-selamu alaikum!

GLAS POVIJESTI
Na upravo završenom zasjedanju Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (07. 07. 2012.) a pri okončanju svoga mandata, reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je podnio svoj ekspoze o onome šta je, dok je on bio reisu-l-ulema, urađeno u okviru Islamske zajednice u BiH. To njegovo obraćanje donosimo kao poseban prilog ovog broja „Preporoda“. No, u tom obraćanju on je kazao da neće govoriti o međunarodnim aktivnostima i uspjesima „jer bi zato trebalo puno vremena“, ali da će o tome konačan sud dati povijest.
Glas povijesti, makar u rudimentarnim oblicima, već se javlja sa knjigom koja će uskoro izaći iz štampe „Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Dvije decenije reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića“i čija će promocija, ako Bog da, biti krajem septembra. U toj knjizi brojni istaknuti međunarodni uglednici, islamolozi, teolozi i vjerski lideri govore, svaki iz svog ugla, o doprinosu reisu-l-uleme Cerića na međunarodnom planu, te ja, kao jedan od urednika pomenute knjige, uzimam pravo da u ovom uvodniku donesem samo naznake, kratke izvode tekstova nekih od autora koji su tamo zastupljeni, smatrajući da će i ova kratka informacija biti ne samo dobra preporuka za knjigu, već i kompatibilan, iako kratak, podsjetnik o onome o čemu reisu-l-ulema nije htio da govori na Saboru.

- Imao sam čast i zadovoljstvo da blisko surađujem sa reisu-l-ulemom Cerićem nekih sedam godina (2005.-2011.) Zajedno smo radili mnogo toga: na Ammanskoj poruci; pri kraljevskoj akademiji Ahal Al-Bayt; konkretnim pitanjima muslimana u Evropi; na inicijativi Zajednička riječ, uključujući konferencije na univerzitetima Yale i Cambridge; u Katoličko-muslimanskom forumu; u okviru grupe C – 1, koja više ne djeluje; na svjetskoj nedjelji međuvjerske harmonije i na pitanjima odnosa religije i okolice (skupa sa Institutom Eugen Biser, 2010. godine). Zapravo, skupa sa Habibom Alijem Juffrijem dobitnici smo nagrade „Eugen Biser“ za 2008. godinu. Za sve to vrijeme zajedničkog rada, ja nisam vidio nekog tako predanog Bogu, islamu i muslimanima. Nikada nisam vidio nekog posvećenog svakom poduhvatu kojim se traga za dobrobiti islama i muslimana, ili u tom slučaju dobrobiti svih ljudi. Nisam našao nikog tako povjerljivog i pouzdanog kao što je to vrhovni muftija Cerić. Uvijek sam znao: ma kako zaposlen bio; na čemu god da je radio – on će, uv jerivši se da je to za veće dobro, naći vremena; a kada se angažira, on daje sve od sebe – znanje, volju, osjećanja, on pristupa cijelim svojim srcem. (Nj.K. V Princ Ghazi bin Muhammad bin Talal, glavni savjetnik za religijske i kulturne poslove jordanskog kralja Abdullaha II)

- Dr. Mustafa Cerić bio mi je prijatelj i kolega godinama. On je talentirani vjerski vođa i izuzetan čovjek, principijelan, ali i pragmatičan, otvoren, ali i kontroverzan. Skupa smo bili članovi Grupe C – 100 (Vijeće stotinu učenjaka) za dijalog Zapada i islamskog svijeta pri Svjetskom ekonomskom forumu, te zajedno radili na inicijativi Zajednička riječ za nas i vas i mnogim drugim međunarodnim inicijativama i projektima.

Kao Evropljanin, rođen u bivšoj Jugoslaviji, a obrazovan i u arapskom svijetu i na Zapadu, Cerić je muslimansko vjerski lider koji je izvanredno spreman da bude most između muslimanskog svijeta i Zapada te između različitih muslimanskih tokova u Evropi: nakon što je završio medresu u Sarajevu, diplomirao je na teološkom fakultetu egipatskog univerziteta Al-Azhar, koji se ponekad smatra Vatikanom muslimanskog svijeta, i doktorirao islamske studije na univerzitetu u Čikagu. Ostvario je izvanrednu karijeru kao reisu-l-ulema Bosne i Hercegovine i kao član i lider Evropskog vijeća za fetve i istraživanja, Svjetske konferencije o religiji i miru, Izvršnog odbora Evropskog vijeća vjerskih lidera, Akademije fikha u Mekki, Fondacije za islamsku misao Al-Bayt u Jordanu, Svjetskog vijeća religija za mir i Izvršnog vijeća Svjetskog foruma uleme. (John L. Esposito, profesor međunarodnih odnosa i islamskih studija i direktor Centra za muslimansko-kršćansko razumijevanje na Univerzitetu Georgetown)

- Kao reisu-l-ulema Bosne i Hercegovine, dr. Mustafa Cerić je lider mnogo više nego što titula „vrhovnog muftije“ nagovještava. Prije svega, on je jedan od svega nekoliko lidera muslimanskog svijeta koji je stekao poštovanje i na Istoku i na Zapadu. O tome svjedoče nebrojene nagrade koje mu ugledne organizacije iz cijelog svijeta dodjeljuju za doprinos međureligijskom i međuvjerskom dijalogu. Zbog tog „izuzetnog doprinosa međuvjerskom razumijevanju“ u Evropi, kao i samoinicijativnih misija u Aziji na promicanju suosjećajnijeg pristupa religiji, njegova vodeća uloga prelazi granice Bosne i Hercegovine. (Anwar Ibrahim, bivši zamjenik premijera Malezije)

- Iskazujemo čast jednom izuzetnom vjerskom lideru. U njemu se sabiru akadamsko obrazovanje sa duhovnom mudrošću i čvrstim moralnim vrijedn ostima. Dr. Mustafa Cerić nije samo poglavar svoje vjerske zajednice, zajednice u Bosni i Hercegovini; on je lice islama u Evropi. On je glas razuma na svjetskoj sceni dijaloga. On je glas jedne multikulturne, multivjerske Evrope. Stekao je poštovanje angažiranjem u brojnim institucijama i organizacijama, kao zagovornik za ljudska prava, vjerske slobode i demokratiju. (Biskup Gunnar Stalset, Norveška, bivši moderator Evropskog vijeća vjerskih lidera)

- Dr. Cerić je odlučan lider koji svoju predanu borbu za pravdu i mir iskazuje prisustvom i angažiranjem u izvanrednom spektru međureligijskih događanja. Taj spektar aktivnosti i interesovanja govori koliko je vjeran zajedničkom putu plemenitih stremljenja ka boljem svijetu. On ga gradi na temelju poštovanja različitih pogleda i cijeni ono što plemenite riječi pretvara u djela. Može nam donijeti globalni pogled sa nebeskih visina, gdje su teme ljudska prava i dostojanstvo, ali i dokučiti zbilju nekog sela gdje su žene zapostavljene i zlostavljane u ime religijskih vjerovanja ili tradicija i gdje je neka religijska manjina stigmatizirana. On se oslanja na svoje iskustvo sa Balkana kako bi ilustrirao šta neki problemi, sa oba kraja kontinuuma, znače: od općih pitanja sa kojima se suočava čovječanstvo danas, u kontekstu burne historije, do svakidašnjih praktičnih posljedica borbe za identitet i uvjerenje. (Katherine Marschall, izvršna direktorica projekta Razvoja dijaloga svjetskih religija)

- Istinski izazov za sljedbenike religijskih tradicija u ovim vremenima je ostati vjeran svom religijskom naslijeđu – vjerom, praksom i znanjem – a, istodobno, konstruktivno se odnositi prema društvu kao cjelini – ljudskom solidarnošću. Prirodno je da se, u svemu tome, uloga religijskih vođa smatra ključnom.

Jedna od najistaknutijih ličnosti u tom pogledu, ne samo kao muslimanski vođa nego i kao religijski lider općenito, jeste dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema i vrhovni muftija Bosne i Hercegovine. U teškim iskušenjima i užasima koje je doživjela njegova zemlja, on se pojavio kao glasnogovornik pobožnosti i dobrostivosti, sjedinjujući plemenita učenja islama, i stao nasuprot onima koji svoju religiju zloupotrebljavaju kako bi sijali nepovjerenje i nasilje. (Rabin David Rosen, bivši glavni rabin Irskei direktor za međureligijske odnose pri AJC-u, savjetnik za međureligijski dijalog Glavnog rabinata Izraela)

- Za dr. Mustafu Cerića se čulo širom svijeta; on je postao simbol Bosne, simbol naroda koji pruža otpor ne samo diskriminaciji već i teškoj represiji. Onda kada su njegov naro ubijali, silovali, mučili, oduzimali mu dostojanstvo – on je bio simbol otpora. Dok je svijet šutke svjedočio masakrima, začuli su se glasovi ponosa iz same te zemlje – a jedan od njih bio je i glas sarajevskog muftije. Za sve nas je to bila historijska prekretnica, tren kada je on bio kadar ustati i reći:“Ne“, kada je bio kadar oduprijeti se i na nasilje odgovoriti nenasiljem, odgovoriti miroljubivo, ali ipak odlučno.

Dr. Mustafa Cerić je imao važnu ulogu za sve nas – ne samo za evropske muslimane već za sve muslimane u svijetu. Naša je sreća imati nekog kao što je on, nekog ko šalje poruke mudrosti, nenasilja i mira; nekog ko širi poruku da sve dok poštivamo mir i jedni druge, ne možemo izgubiti svoje dostojanstvo, svoj identitet niti svoja načela. Bio je i ostao vjerska ličnost koja traži uporište u islamskim načelima, koja objašnjava da u islamu nema ničeg što bi bilo protivno evropskim vrijednostima, ličnost osposobljena da se suoči sa aktuelnim izazovima. To je danas poruka i miliona Evropljana koji slijede njegove riječi i riječi njegove braće i sestara u Bosni. (Tariq Ramadan,profesor islamskih studija na Fakultetu za orijentalne studije Univerziteta Oxford)

- Dr. Cerića, s pravom, ne cijene samo kao jednu od najutjecajnijih muslimanskih ličnosti i glasova globalnog islama; konkretnije: identificiraju ga sa razvojem, zrelošću i rastom svijesti evropskog islama, dodajući mu epitet „svjetionika islama u Evropi“. Ali njegovo ime je, također, neodvojivo od imena bosanskih muslimana i naših saznanja o njihovoj historiji i neprilikama. (Abdool Magid Abdool Karim Vakil, predsjednik Islamske zajednice Lisabona)
Pripremio: Aziz KADRIBEGOVIĆ, gl. i odg. urednik lista Preporod