Dodik nastavlja s provokacijama i destrukcijom. Produbljivanjem nacionalnih podjela i dizanjem nacionalnih tenzija učvršćuje vlastitu poziciju i osigurava temelje Dejtonske genocidne tvorevine. To je strategija kojom se narod Republike srpske napadački aktivno mobiliše iza odbranbenog štita i podiže njegov “patriotski” naboj, dozira prijetnja prognanim Bošnjacima i povratnicima, a Evropska unija i međunarodna zajednica podsjećaju na odlučnost i istrajnost u nastojanjima da se gruntovno uknjiže i verifikuju rezultati agresije. Ali to je i lična promocija najvećeg neprijatelja Bosne i Hercegovine, nedodirljivog Milorada Dodika.

Dodikov probni balon
Dodik je opet pustio probni balon, po ko zna koji put ponovio test, uzburkao duhove u BiH i protresao međunarodne posrednike u BiH. Nastavio da napada, grize i ujeda. I sve ono što nigdje u svijetu ne bi mogao nekažnjeno uraditi ni jedan političar - gospodin, političar - seljak u BiH radi slobodno i nekažnjeno, čak rutinski, sistematski i podržano. Ali to nisu samo drski izazovi. Dodik provocira ali i promovira. I ovaj put je samo potsjetio “ da je Rs država a BiH njeni okovi”, uvjeravajući srpski narod, sebe i svijet da je Republika srpska (entitetska dejtonska genocidna tvorevina stvorena dvadesetog vijeka, Op. ZB), druga srpska država na Balkanu. Na tekve provokacije većina ne reaguje, ali ima i onih koji ih rado slušaju. Neke zemlje već sada, svjesno ili zabunom, Rs zovu državom i njene predstavnike prihvataju i ugošćuju kao državnike. Na taj način svijet se navodi i navikava na činjenicu da je Rs zaista država, pa čak i na to da je Srpska. A kako vrijeme prolazi sve je više zahtjeva ali potrebe da se, kako vole reći, okrene budućnosti, a sve se manje pridaje važnosti činjenici da je Rs nastala na genocidu, da je genocidna. Na jedini pravi djelotvoran lijek, da se ukinu entiteti i uspostavi jedinstveno ustavno uređenje na cijelom teritoriju BiH se i dalje neodlučno čeka, kako se ne bi otkrilo ko je najviše pogriješio.
I ovaj put na Dodikove provokacije oštro je reagovalo američko veleposlanstvo a oglasio se i Visoki predstavnik g. Inzko, podsjećanjem na ustavne i dejtonskih odredbe, po kojima je Rs entitet BiH i nikad ne može postati država. Ali Dodik upravo to želi; njemu treba promocija, da bude prvi među prvima, da bude u žiži zbivanja; da na najvišem nivou polemiše o državnosti Rs i potura je na sto kao vruću temu. Reagovnja iz vana su samo pojačala njegov apetit da provocira i izaziva, pa je požurio dodati da” BiH institucionalno sve više tone i ne može je spasiti ni deklaracija Ambasade SAD “ uz drsku poruku Američkoj ambasadi u BiH da je ”Neprimjerno da Američka ambasada u BiH bilo kome drži lekcije o pitanju unutrašnje politike“, kao da je pitanje sigurnosti BiH samo njeno unutarnje a ne Balkansko i Evropsko. Ipak, čudno je da g. Valentin Inzko i MZ do sada nisu shvatili da Dodiku ne treba odgovarati, već ga treba zaustaviti, sankcionisati, jer on ne samo da ugrožava mir, krši ustavne i zakonske odredbe države, već sve uspješnije razara ono što međunarodna zajednica ovih 20 godina pokreće i podržava da osigura funkcionalnost i postojanost BiH i pomogne joj na put u EU i NATO.

Republika srpska je sve više država?

Republika srpska se sve osionije ponaša, nastupa i figurira kao samostalna država. Ne pita nikog za ono što čini. Samostalno donosi i provodi zakone, istupa u zemlji i inostranstvu kako joj odgovara, sklapa političke sporazume i privredne ugovore, otvara predstavništva, a koordinira i usaglašava samo ono u čemu nalazi svoj isključivi interes. Postojeća ustavna i zakonska ograničenja smetaju joj više formalno a manje suštinski. Svi sistemi i podsistemi su pod punom kontrolom vlasti. To svi znaju, svi vide, ponekad reaguju upozorenjem kao ovaj put SAD , a Rs m alo uzmakne a potom kao nestašno dijete uzima sve više furseta.
Iz Republike srpske se sve energičnije udara na politiku i ekonomiju BiH, reintegriše je, rastura, i potčinjava svojoj strategiji. Samo godinu dvije unazad uspjeli su se uvući Josipoviću, dodatnom dozom zanoviti i zatrovati nacionalizam u dva HDZ, isprovocirati ih nagovorom o trećem entitetu, a kada to nije prošlo, izazvati stranački razdor i obrušiti se na koaliciju SDA i SDP, sve sa ciljem da se parališe država i u svijet pošalje slika o njenoj nedjelotvornosti.

Dodik se mora zaustaviti i sankcionisati
Više je nego očigledno, da je svojim dosadašnjim djelovanjem Dodik diskreditovo sebe, ne samo pred svojim narodom, već pred javnim mnijenjem BiH i pred MZ, čak pred onim njenim dijelom koji ga iz različitih razloga još uvijek podržava. Ali On je još uvijek tu i može da napravi još mnogo štete i nanese boli žrtvama genocida, što istrajno i čini.
Nema nikakve sumnje da Dodika za antidržavno djelovanje ali i prepoznatljiv kriminal, po Ustavu i zakonima ove zemlje, kao i svakog neprijatelja države, čeka odgovornost i kazna. Besmisleno je i neodgovorno nepreduzimanje mjera protiv njega pravdati činjenicom da bi mu izrečene kazne i sankcije išle u prilog, jer bi u očima nekih od njega napravile žrtvu i mučenika. On mora odgovarati za svoja zlodjela, već danas pred sudom BiH, a sutra i pred svojim narodom, kojeg obmanjuje, laže i zavađa s drugim narodima. A to je posao za državno tužilaštvo i ustavni sud BiH, koji neće moći izbjeći, ma koliko im izgledao nepopularan i delikatan. Primarna dužnost Tužilaštva BiH i predstavnika MZ je da se aktivno pozabave Dodikom, jer su mu svojom neodgovornom tolerancijom i gledanjem kroz prste omogućavali da postane sve manje podnošljiv, sve više štetan i opasan. Napravili su od njega Frankenštajna.
Nije on čovjek, nije ljudsko biće. Jer svako ljudsko biće ima i pokaže makar malo osjećaja krivnje, srama, odgovornosti, a on se zlurado smije, demonski kezi i satanski iživljava nad svojim žrtvama. Najviše nad državom koja ga plaća. Njegova mržnja prema BiH i Bošnjacima nije proizvedena već genetska. Njegovi maniri i postupci su po matrici Frankeštajna. Upravo zbog toga više je nego smješno od takvog monstruma tražiti izvinjenje, upućivati mu apele i upozorenja, citirati mu ustavne odredbe i očekivati da svoje demonsko lice zamjeni ljudskim, na kojem će umjesto ledenog demonskog osmjeha biti topal ljudski. Njegov pad, njegov krah je neminovan. Ako ga niko ne sruši, srušiće ga njegovi podanici.

Cilj Rs je razoriti političku i ekonomsku strukturu BiH
Danas je svima jasno da političko vođstvo Rs predvođeno Dodikom nastoji uzdrmati i razoriti poltičku strukturu BiH, razbiti sve političke institute koji jačaju centralnu vlast BiH, posvaditi federalne strukture vlasti, preuzeti državne ingerencije i instalirati ih u entitet. Na ekonomskom planu nastoji se ovladati pravom na kapitalne vrijednosti, ući u posjed prirodnih resursa i zagospodariti ključnim ekonomskim sistemima. Već 20 godina po Dodikovoj volji i volji njegovih prethodnika na bošnjačkoj zemlji ruše se bošnjačka a grade srpska obilježja, ulazi u privatne i državne posjede, a “zaslužnim srpskim borcima” i poznatiom strancima šakom i kapom dijele prava i koncesije.

Dodikove provokacije nam odvraćaju pažnju od suštine
Dodikove provokacije nam skreću pažnju sa suštinskih stvari na periferiju. Dok se mi bavimo njegovim spletkama, on i njegovi poslušnici se usmjeravaju na strateške projekte politike i ekononomije i uvode ih u fazu “svršenog čina” u kojoj mogu sami sve završavati, bez obzira koliko zadiru u interese drugih, bez čijeg konsenzusa se ne bi mogli ni pokrenuti. Proturaju se važni zakoni, suprotno Sporazumu o sukcesiji ulazi u posjed državne pokretne i nepokretne imovine, ustupaju prava i daju koncesije na državne resurse. Jedan od posljednjih takvih slučajeva je Sporazum Rs sa R Hrvatskom o izgradnji HE Dubrovnik2, kojim se uzimaju sve vode Nevesinjskog, Gatačkog i Dabarskog polja za projekat koji bi mogao biti koban za dolinu Neretve i dovesti do ekološke katastrofe i ekociida, zbog čega su reagovali predstavnici svjetskih ekoloških organizacija, a upozorenje je uputio i Predsjednik Predsjedništva BiH g. Izetbegović. A ovo je samo jedan od primjera zloupotrebe u oblasti energetike, koji nam ukazuje na opasnost da se rasprodaju i potpuno unište najznačajniji potencijali BiH (zemlja, voda i zrak) i iskoriste za ekspanziju Rs kako bi se dokumentovala njena održivost i uspješnost.
I svaki put kad se ponovno pojavi laktaški Frankenštajn, počne prevrtati po vlastitom kontejneru i izbacivati is sebe nešto od svoje truleži, da nam usmjeri pažnju na svoje bljuvotine, mi se ibretimo i okrećemo od političke i ekonomske zbilje, a njegovi saradnici nastavljaju zidati jednoumlje, betonirati sve što su na Bošnjačkoj krvi stekli, a rušiti i razarati sve ono što je moglo postati trajno i djelotvorno za zajednički život BiH naroda.

Da li Amerika pomaže Bosni ili spašava ugled Dejtona?
Zaista je postalo zamorno i ubitačno polemisati o smicalicama, spletkama, razornim udarima koji svakodnevno dolaze iz političkog vrha Rs, posebno od prvog čovjeka tog entiteta, g. Milorada Dodika, koji se jasno deklarisao i potvrdio kao Neprijatelj br. 1 Bosne i Hercegovine. Ali šta učiniti da se zaustavi i spriječi takvo razorno neprijateljsko djelovanje iz Rs? Kako zaustaviti nazadovanje i agoniju BiH? Koliko je zaista krivnje u nama, u našoj nemoći, neodlučnosti, u našim propustima i greškama, a koliko auditorijumu oko nas? Već 20 godina uzalud se nadamo da će svijet podržati naša nastojanja da se oslobodimo smrtnog agresorskog zagrljaja Rs, srušimo etničke entitetske podjele i instaliramo koncept cjelovite i jedinstvene države, u kojoj će svi narodi i građani imati jednaka prava u svim segmentima života i na svim njenim prostorima. Nažalost, to se do danas nije dogodilo.
Zahvalni smo Sjedinjenim državama i dijelu EU na razumjevanju, podršci i istrajnoj pomoći, ali je došlo vrijeme da se moramo upitati “Da li Amerika pomaže Bosni ili štiti i spašava ugled Dejtona?” Agonija BiH se produžava i nastavlja. Pomoć koju pružaju SAD i neke zemlje EU nije dovoljna. Bosni je potrebna istinska volja EU i SAD da se prevaziđe Dejtonsko ustrojstvo i uspostavi ustavno uređenje po legalnom Ustavu BiH. SAD su u Dejtonu preuzele su-odgovornost. Amerika treba prihvatiti istinu da Dejton više ne daje plodove već uzima taoce i proizvodi nove žrtve. Ne može se vjerovati da SAD i EU nisu do sada shvatile da je formiranjem Rs u Dejtonu počinjena velika greška, da je agresor na BiH i počinilac genocida nad Bošnjacima nagrađen, a još mu pri tom kao pobjednički dar velikodušno dato 49% bh teritorija, sa kojega su prethodno protjerani svi neSrbi. Da li je to bila cijena koju su Bošnjaci zaista morali platiti da se zaustavi prolijevanje Bošnjačke krvi ili sramna nagodba sa neviđenim ustupcima?
Dejtonski sporazum se ostvaruje uglavnom u onom dijelu koji pogoduje agresoru, a onaj dio koji propisuje povrat prognanih i obeštećenje žrtve, ostaje mrtvo slovo na papiru. Na isti način implementira se i Bečki Sporazum o sukcesiji iz 2001. godine, na osnovu kojeg se agresor nastoji dokopati državne, društvene, vojne i javne imovine, što mu sve više uspjeva. EU i SAD licemjerno insistiraju na unutarnjem dogovoru političara, kao da se ovdje radi o zemlji izgrađene demokratije, sa svim institutima zaštite. Insistiranje na dogovoru agresora i žrtve je bježanje od vlastite odgovornosti, ironija, po kojoj žrtva treba da preuzme ulogu i krivnju agresora, amnestira od krivice počinioce agresije i genocida- Srbiju i Rs i prizna im pravo da oteto uživaju kao svoje, bez ikakve obaveze za obeštećenje. Ovakav odnos MZ u BiH je okretanje glave od stvarnih problema, bez volje da se do kraja sagleda suština, prihvati puna istina i čim prije napravi radikalan zaokret koji će zaustaviti promociju zločina i obespravljenom narodu BiH vratiti vjeru u pravdu i sretnije sutra. Samo jasnom i potpunom identifikacijom zločinca i žrtve može se zaustaviti tok agresije, anulirati i neutralisati opasno nacionalističko djelovanje nacionalističkog vrha Rs predvođenog danas Dodikom a već sutra nekim drugim sličnim njemu.
A Dodik se najviše boji kad je najglasniji. To uvjerljivo potvrđuje njegov lik pri svakom medijskom istupu. Sada je zelen od straha i gubi tlo pod nogama, na sve nesigurnijem tlu Republike srpske natopljenom bošnjačkom krvlju.
Najnoviji izazovi najvećeg neprijatelja BiH su rezultat slabljenja njegove moći, njegovog povećanog straha od onog što dolazi, ali i dio strategije kojom se naša pažnja preusmjerava sa važnih životnih pitanja na njegove provokativne izazove. Ipak, ovakav Dodik, kakav danas djeluje i egzistira, sve je manje štetan za BiH, a sve više štetan i koban za međunarodnu zajednicu, posebno za EU i SAD, koje su mu do sada dale sve što je tražio i od njega napravili Frankenštajna. Nisu mu mogli samo dati pravo na odvajanje. Ali ključ za Balkansku bravu nije u Dodiku već u Rs. Dok postoji Republika srpska postojaće i Dodik, mada u nekom drugom formatu, koji sigurno neće biti više dopadljiv.