Željko MILIĆEVIĆ: A sad, poruka Hrvatistima u Bosni i Hercegovini. Dokle god ste vođeni ekstremnim idiotizmom kršćanističkog hrvatizma, kao što su to bili Mate Boban, Gojko Šušak i Franjo Tuđman i njihovi sljedbenici, dotle će Hrvatima Bosne i Hercegovine njihova vlastita domovina biti tijesna. To je, samo po sebi, zločin kojeg vi činite nad pukom kojeg zaluđujute. A, dokle god se taj puk dozvoli zaluditi od Hrvatista vašeg kova, dotle neće imati niti domovine niti prava u njoj.

Današnji način življenja je u mržnji svega što je islamsko. To je očigledno, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Europi. To je očigledno kako u Bliskom Istoku i Aziji, tako i u Južnoj i Sjevernoj Americi. Ovdje, u Kanadi, a pogotovo pod režimom Stephena Harpera, koji očigledno uzima komandu iz Tel Aviva, Muslimanima se ne piše dobro. Harper je proglasio „islamicizam“ (to je njegova kovanica koja ima značenje samo u njegovom mozgu) najvećom prijetnjom za državnu sigurnost Kanade cbc.ca/news

Mislimane se rutinski proglašava „Islamistima“, što nosi značenje ekstremizma, te se onda, na toj prisilno nametnutoj lažnoj platformi, neukom i zaglupljenom puku, umornom od preživljavanja, objašnjava zašto je danas potrebno svima negirati sva ljudska prava - jer se time štiti ostatak svijeta od Muslimana.

Pošto do sad još nigdje nisam vidio da se ekstremni kršćan naziva „kršćanistom“, ili ekstremni Hrvat „Hrvatistom“, odlučio sam se poslužiti se tim oznakama, e da bi se stvari postavilo u ravnotežu.

Eh, sad kad smo uspostavili jezikoslovnu ravnotežu novo iskovanih ekstremnih pridjeva i zamjenica, pogledajmo ovaj briljantan primjer kršćanističko-hrvatističkog idiotizma, koji je nedavno objavljen na Croportal.ba

Iako je, u načelu, idiote najbolje ignorirati, ovdje je potrebno osvrnuti se na neke izjave jer iznad tih idiota ima i viših idiota koji opravdavaju svoje državnističko-sistemističke plaće teroriziranjem poreskih platiša i koji već neko vrijeme rade u najboljim interesima kršćanista općenito, a kršćanističkih Hrvatista u Bosni i Hercegovini pogotovo.

Ovaj portal narodnog smetlišta hrvatizma je optužio Esada Krcića, glavnog urednika web magazina Bosnjaci.net da je, citiram, „simpatizer palestinskih terorističkih organizacija“, te da je, citiram, „glorificirao Bin Ladenove teroriste“.

Hrvatisti i Srbitisti u naci-fašističkom ljubavnom zanosu

Jedna je stvar bacati se mržnjom i smećem na protivnika. Nešto potpuno drugo je izjavljivati neistine.

Koliko je cijelom svijetu poznato, iako se u većini „službenog“ svijeta ta istina ne prihvaća, jedina teroristička organizacija u Palestini je genocidni entitet kojeg su u krvi Arapa, pogotovo muslimanske vjere, napravili Cionisti uz pomoć Ujedinjenih Nacija, 1948. godine. Zbog tog genocida je kasnilo objavljivanje Ženevske konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, e da se ne bi dokumentarno-pravno uzelo da su Cionisti, iliti ekstremistički Židovisti, u Palestini napravili terorističku državu u genocidu i u krvi Muslimana, a što je povijesna i materijalno nepobitna istina.

A, ako je „Esad Krcić glorificirao Bin Ladenove teroriste“, onda odmah zahtijevam da taj smetlišni hrvatistički portal prijavi policiji i mene, jer sam Bošnjak rimo-katolik, te prema tome sam ekstremni bosanski i Bošnjački ne-Hrvatist.

Moje generacije starih su bili rađani i umirali su, i bili pokapani u Bosni. Izražavali su se „Hrvatima“. Meni to „hrvatstvo“ nitko ne može zanijekati. Ali, da su danas živi, i da su, kao ja, svjedočili svim ovim zločinima počinjenim u Bosni i Hercegovini, vjekovnoj domovini mojih predaka i BOSANSKIH Hrvata, počinjenim protiv Bošnjaka, braće i sestara muslimanske vjere, oni bi se izjasnili Bošnjacima rimo-katoličke vjere, kao i ja.

A sad, poruka Hrvatistima u Bosni i Hercegovini.

Dokle god ste vođeni ekstremnim idiotizmom kršćanističkog hrvatizma, kao što su to bili Mate Boban, Gojko Šušak i Franjo Tuđman i njihovi sljedbenici, dotle će Hrvatima Bosne i Hercegovine njihova vlastita domovina biti tijesna. To je, samo po sebi, zločin kojeg vi činite nad pukom kojeg zaluđujute. A, dokle god se taj puk dozvoli zaluditi od Hrvatista vašeg kova, dotle neće imati niti domovine niti prava u njoj.

Porazno je gledati na što se je srozala ta elita Hrvata Bosne i Hercegovine, Bošnjaka rimo-katoličke vjere. Porazno je gledati, uz rijetke izuzetke, što od sebe i od Bosne i Hercegovine rade ljudi kao Čović, ili oni oko gore navedenog portala hrvatizma.

Porazno je, meni, znati da je rođak, amidžić, neka mu je rahla zemlja, onda gradonačelnik Mostara, pobjegao s obitelji „dok su granate praskale oko nas“.

Jedna je stvar poslati ženu i djecu u sigurnost, onda slobodnog dijela, Hrvatske. A druga je stvar ne napustiti brod koji tone, pogotovo ako se radi o kapetanu broda.

U trenutku kad je moj amidžić „hrabro“ iznosio svoju zadnjicu iz Mostara i naše domovine, ja sam bio u uredu jednog od najjačih kongresmena u Washingtonu, zajedno s Đenanom Čamparom. Kongresmen me je upitao: “Da li poznate nekoga koji bi mogao sačuvati Bosnu?“ Htio sam mu dati ime amidžića, ali me je nešto štrecnulo - i na kraju sam bio u pravu. U onoj frci i frtutmi, uz sve svoje CIA i ostale obavještajne službe, Washington nije imao blage veze o tome što se događa, i to je najveća tragedija čovječanstva i Bosne i Hercegovine.

Da sam tom kongresmenu dao ime amidžića, Bosnu i Hercegovinu bi Hrvatska bila pokusala kao čorbu.

Taj apetit je, po svim znacima, danas još uvijek nepotkrijepljen.

Dokle god ima kršćanističkih Hrvatista dotle se Bosni i Hercegovini ne piše dobro.