Islamske teme
Prva ramazanska hutba: Prijedorsko-ramazanska poruka Reisu-l-uleme
POZIVAM SVE MUSLIMANE BOŠNJAKE U DOMOVINI I U SVIJETU DA SE UJEDINIMO I ODBRANIMO NAŠ NAROD OD GENOCIDA
|
|
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 20. July 2012. 15:07:09
 |
| Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić održao prvu ovogodišnju ramazansku hutbu i imamio džumu-namaz na otvorenoj Musalli u Kozarcu. Današnja hutba je prijedorsko-ramazanska poruka reisu-l-uleme na dan sjećanja na srpski genocid protiv muslimana Bošnjaka u prijedorskom kraju prije dvadest godina. MINA u cijelosti prenosi prijedorsko-ramazansku poruku reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića. Hvala Allahu Svevišnjem na daru života, na zrakama sunca koje nas grije, na sjaju mjeseca koji nad nama bdije, na blagodati zemlje koja nas nosi, hrani i oblači! Hvala Allahu Sveznajućem na daru imana i znanja, na darovima islama i ihsana, na radostima zajedništva u vjeri i ljubavi! Hvala Allahu Milostivom na daru ramazana, na darovima posta, na radosti iftara, na ljepoti ezana, na blagodati hidajeta, na poklonima magfireta u mubarek mjesec ramazanu.  Draga braćo i sestre, Polazeći od kur'anskog načela da „su vjernici braća, te od kur’anske naredbe da “se muslimani uvijek drže zajedno”, kao i od kur’anske zabrane da „muslimani ne budu kao oni koji su se razišli i podijelili nakon što im je sve postalo jasno“, te od kur'anskog upozorenja da „se muslimani međusobno ne isključuju jer će im se tako uspjeh pretvoriti u poraz“ i od kur'anskog poziva da „među muslimanima uvijek bude jedna grupa ljudi koja će pozivati na dobro“; Držeći se sunnetskog načela da “je vjernik vjerniku kao zgrada koja čvrsto stoji”, te od sunnetskog učenja da “čovjek nema vjere dok ne bude volio svom bratu ono što voli samome sebi”, kao i od sunnetskog upozorenja muslimanima da „se ne razilaze, jer oni koji su se razišli prije njih, propali su“ i od sunnetske naredbe da “muslimani budu predani zajedničkom dobru nasuprot ličnog interesa”; Vjerujući u blagodati mubarek Ramazana i učeći iskreno dovu da nam Allah Uzvišeni omili jedinstvo na Božjem putu istine i pravde, danas na dan sječanja na srpski genocid protiv našeg naroda u prijedorskom kraju ovdje na džumi-namazu u Kozarcu objavljujem: 1. Mubarek Ramazan je najbolje vrijeme, a post je najbolji način da se osnaži naše bratstvo kroz savladavanje pohlepe i osobnog interesa u korist općeg dobra. - Primjer bratstva muslimana je kao jedno tijelo u ljubavi, samilosti i suosjećanju pa kada je jedan dio bolestan cijelo tijelo pati od nesanice i groznice – kaže Alejhisselam. Bratstvo u vjeri je blagodat koja se očituje u međusobnom pomaganju na dobrom putu. Graditi, razvijati i čuvati bratstvo muslimana u različitosti je farz svakom Bošnjaku muslimanu i muslimanki ma gdje bili. 2. Jedinstvo sudbine je prednost koja se očituje u međusobnom dogovaranju na putu do zajedničkog cilja. Jedinstvo u različitosti mišljenja je bogatstvo koje snaži našu Zajednicu. Isto tako, jedinstvo u različitim mogućnostima je pravi put koji drži zajednicu na okupu oko sudbonosnih pitanja za opstanak i napredak. Slobodno i pošteno dogovaranje je uvjet za jedinstvo riječi i djela. Zato se kaže, nemoj ići ispred mene, jer ne znam hoću li te slijediti. Nemoj ići iza mene, jer ne znam hoću li te voditi. Već budi uvijek uz mene, jer znam da te uvijek trebam. Alejehisselam kaže: - Allah je uz čovjeka sve dok je čovjek uz svog brata!  3. Nema jedinstva bez pravde i međuljudskog povjerenja. Pravda donosi jedinstvo, kao što odgoj i obrazovanje doprinose pravdi. Da bi ljudi bili sposobni da aktivno sudjeluju u izgradnji društva i države, potrebno je da budu na takvom stupnju odgoja i obrazovanja koje im omogućava da razumiju pitanja s kojima se suočava njihova zemlja. Potrebno je omogućiti razvoj društvene pravde i jednakopravnosti, a ne pustiti da se neki nezakonito bogate, dok drugi pate zbog siromaštva. Postoji način da se ljudi oslobode od bijede i siromaštva. Svi ljudi treba da imaju jednaku priliku u društvu i svima mora biti dostupno elementarno obrazovanje i nužno zdravstveno osiguranje. U demokratskom društvu pravosuđe mora biti pošteno i neovisno od politike ličnih interesa i isključivih političkih ideologija. Pravedni zakoni se ne donose da bi se kršili, već da bi se štitila ljudska prava na život, vjeru, slobodu, imetak i čast. 4. Nema jedinstva bez jasne vizije budućnosti. Nije mudro stalno mijenjati glavne pravce u politici tako da narod ostaje u nedoumici gdje treba da ide. Mora postojati vizija naše budućnosti oko koje nema neslaganja. Jer, narod koji nema viziju za svoj opstank i razvoj, osuđen je na propadanje. Sudbina bošnjačkog naroda, ne samo u Bosni i Hercegovini, već ma gdje Bošnjaci bili nije u nadmoćnosti pojedinca i njegovoj ličnoj ambiciji, već u našoj pojedinačnoj sposobnosti da budemo neodvojivi dio cjeline koja zna šta hoće, koja može kad hoće, uz Allahovu pomoć, i koja je jedinstvena u hodu prema jasno određenom cilju. 5. Rukovodeći se izrekom Hazreti Alije: - Najupućeniji čovjek u duhu vremena je onaj kojeg ne iznenađuju događaji njegovog vremena, pozivam sve misleće ljude u bošnjačkom narodu da ih „događaji ne iznenađuju“, već da idu u susret događajima, a to znači da budu spremni i sposobni da nas brane od budućeg genocida. Oni treba da se aktivno uključe u definiranju smisla naše sloge i osmišljavanju naših različitosti u jedinstvu vizije za našu bolju i sigurniju budućnost. 6. Narod koji je preživio genocid mora biti svjestan da se ne isključuje mogućnost ponovnog genocida nad njim zbog onih koji negaraju genocid unatoč međunarodnim presudama. Stoga, pozivam sve muslimane Bošnjake u domovini i u svijetu da se ujedinimo oko jednog cilja, a to je zaštita i odbrana našeg naroda od genocida. To dugujemo prijedorskim i kozaračkim šehidima. To dugujemo našim majkama i sestrama da budu slobodne od silovanja. To dugujemo našoj djeci i unucima da budu slobodni od genocida. 7. Posebno apeliram na imame, hatibe, muallime i vaize da svojom riječju i djelom budu najbolji primjer jedinstva muslimana, posebno u mubarek mjescu Ramazanu. 8. Pozivajući se na ovlasti koje sam stekao dodjelom Menšure vrhovnog poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Bošnjaka u svijetu, pozivam braću i sestre u domovini i bošnjačkoj dijaspori da zajednički učimo ovu dovu: Allahu Svemogući, neka ramazanski ibadeti osnaže u nama volju za istinom, pravdom i međusobnim povjerenjem. Osposobi nas, Bože, da volimo brata i da mu oprostimo ako je prema nama grijeh počinio. I obdari nas, Bože, snagom da od brata oprost tražimo ako smo mi prema njemu pogriješili. Allahu Sveznajući, pouči nas da vidimo dobro koje je ispred nas, a ne zlo koje je iza nas. Nauči nas da govorimo lijepe riječi jedni drugima. Uputi nas, Bože, da nađemo otvoreni put do srca našega brata. Pokaži nam, Bože, znak Tvoje milosti koja će nas voditi do milosti našega brata. Allahu Plemeniti, daj da iz tvrdih srca naših poteče bratska ljubav kao što daješ da iz tvrdog kamena voda teće. Osvjetli nam, Bože, um mudršću koja će nas voditi do hrabrog i istinskog povjerenja. Jer mi znamo da si Ti zadovoljan da živimo u slozi i ljubavi. Ti nisi zadovoljan da živimo u mržnji i zavađi. Hurmentom kozaračkih šehida molimo Te, Bože, da nam grijeh nestane, da nam briga prestane, da nas bolest ostavi, da nas strah napusti, da nas siromaštvo ne prati, da nas bijeda ne vidi, da nas ljenost ne uhvati, da nas krivi put ne prevari, da nas prijatelji ne zaborave, da nas neprijatelji ne progone, da nas izdajnici ne prodaju, da nam narod bude slobodan, da nam domovina bude ponosna, da nam dom bude siguran, da nam društvo bude pošteno, da nam povratak kući bude uspješan, da borba za istinu i pravdu bude trajna, da nam zajedništvo u vjeri bude omiljeno, da nam život sa komšijama bude dragovoljan. O Allahu, o Allahu, o Allahu, o Svemilosni, Ti koji si početak za sve početke i kraj za sve krajeve, Ti koji si savršena moć, Ti koji si milostiv prema nemoćnim - miskinima, Ti koji si najmilostiviji od svih milostivh - Ti si Allah, jer drugog boga osim Tebe nema, slava neka je Tebi, mi smo nepravedni prema sebi, Bože, neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu i njegove ashabe, i neka je naša zadnja dova: - Hvala Allahu gospodaru svih svjetova! Amin! | Danas je, na dvadesetu godišnjicu genocida u prijedorskom kraju, reisu-l-ulma dr. Mustafa Cerić imamio dženazu-namaz u Prijedoru za 49 Bošnjaka šehida, koji su na pravdi Boga ubijeni 1992. god. u okviru srpskog plana etničkog čišćenja i genocida nad Bošnjacima. Važno je naglasiti da je 20. juli, 1992. god. za Prijedor i okolinu isto što je i 11. juli, 1995. god. za Srebrenicu, Bratunac i Vlasenicu - dan sjećanja na genocid. Pošto je ove godine 20. juli na prvi dan ovogodišnjeg ramazana i u petak, reisu-l-ulema dr. Cerić je danas, također, imamio i održao hutbu na otvorenoj Musali u Kozarcu. Reisova hutba u Kozarcu je prva ramazanska hutba ove 1433/2012. god., kao prijedorsko-ramazanska poruka. Inače, reisu-l-ulema dr. Cerić je jučer pred akšam-namaz u pratnji bihaćkog muftije Hasan ef. Makića i krajiških imama prisustvovao otkrivanju turbeta u Kamičanima za 1232 kozaračka šehida, te klanjao prvu teraviju-namaz u kamičanskoj džamiji. Reisu-l-ulema je pohvalio rad i djelovanje glavnog imama u Kozarcu Amira ef. Mahića, koji danonočno bdije nad potrebama muslimana Bošnjaka i ličnim primjerom pokazuje kako se treba boriti za slobodu i čast svoga naroda. Mina u cijelosti prenosi današnji govor reisu-l-ulme dr. Cerića na dženazi u Prijedoru. -Draga braćo i sestre, Danas je petak, prvi dan ramazana u 1433. hidžretskoj, odnosno 2012. miladskoj godini. Mi danas ovdje u Prijedoru klanjamo dženazu-namaz za 49 šehida, naše braće, ubijenih na pravdi Boga. Jučer smo u Kamičanima otkrili spomen obilježje u čast 1232 šehida ovoga kraja. Za njih Allah Uzvišeni kaže da oni nisu mrtvi, oni su živi unatoč njihovim ubicama, koji misle da su oni mrtvi, ali to se njima samo pričinjava, kao što se pričinilo i Isaovim mučiteljima, koji su govorili: - »Mi smo ubili Mesīha, Isāa, sina Merjeminog, Allahova poslanika...« A nisu ga ni ubili ni razapeli, već im se samo pričinilo...« Njega je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar (Kur'an, 4:157-158). Oni koji su sebi umislili da su Isa alejhisselama ubili da bi ga nadživili, ostali su osramoćeni i baćeni na smeće historije, dok duh Isa alejihisselama živi u srcima miliona ljudi. Tako se događa danas i sa ubicama naših šehida. Ubice ostaju osramoćeni za sva vremena i već su baćeni na smeće historije, zbog čega ima da se stide njihova pokoljenja, dok će duh naših šehida vječno da živi u našim i dušama naših pokoljenja. Njih je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar. Jer, neuništiv je narod koji ima dušu, koja zna odakle je i kuda ide, koja čuje božanski poziv na spas, koja vidi božanski znak pravoga puta, koja živi u radosti božanske milosti. O duši je, dakle, ovdje riječ, o duši čovjekovoj, o duši čovječanskoj, koja pati od bolesti zlodušnosti, oholosti, pakosti, pohlepnosti, ubijanja i samoubijanja. Mnogo je ljekara i lijekova za ljudsko tijelo, više nego ikada, ali je malo ljekara i lijekova za ljudsku dušu, manje nego ikada. A čovjek nije samo tijelo, niti je čovječanstvo samo ljudska masa. Čovjek je prije svega duša, odnosno dio božanskog duha, kojeg mu je On udahnuo, pa je, stoga, i čovječanstvo odraz božanskog duha, kojim se održava i produžava život ljudskog roda na zemlji. Unatoč materijalnim pogodnostima kojima raspolaže kao nikad dosada, čovjek je u duši nezadovoljan, nezasićen, nesiguran, upalšen, nesretan i besciljan zato što je obolio od zaborava: ko je, odakle je i kuda ide?! Čovjek je umislio sebi da je samonastao i da je, stoga, sam sebi dovoljan, da mu niko ne treba, odnosno da mu ni Stvoritelj ne smije određivati šta može, a šta ne može raditi, šta smije, a šta ne smije činiti na zemlji. Čovjek je zaboravio svoju dušu zato što se sav posvetio svom tijelu; čovjek je zanemario ljepotu duše, misleći da će ljepotom svog tijela ostvariti sreću; čovjek je tražio lijek za tijelo, zaboravljajući na bolesti duše. Draga braćo i sestre, ramazan je najbolji kućni ljekar, koji nam dolazi kući da nam lijeći dušu postom, da nam probudi dušu sehurom, da nam obraduje dušu iftarom, da nam osvježi dušu teravijom, da nam omekša dušu zekatom, da nam otvori dušu razgovorom, da nam očisti dušu od mržnje i pakosti, da nam izlijeći dušu od pohlepe i oholosti, da nam opere dušu od grijeha i pokvarenosti. Onaj čiju dušu ni ramazan ne može izliječiti od opakih bolesti, onaj za čiju duši ni lijek posta nije dovoljan, mora znati da je njegova duša obolila od teške bolesti, pa on svoju dušu treba da liječi, jer bolest duše je opasnija od bolesti tijela. Jer, duša je sam čovjek, dušom i tijelom, pa ako je duša bolesna, bolestan je čovjek i dušom i tijelom, bolesno je cijelo čovječanstvo. Otuda je nefs (نَفْسٌ) čovjek, kojem se Allah Uzvišeni obraća, opominje i poučava kad kaže: - I budite svjesni Dana kad niko ni za koga (ni jedna duša ni za jednu drugu dušu) neće moći ništa učiniti, kada se ničiji razgovor neće prihvatiti, kada se ni od koga otkup neće primiti i kada im niko neće u pomoć priteći (Kur'an, 2: 48). - Niko, nijedna duša, neka se ne zadužuje preko svojih mogućnosti (Kur'an, 2:233). - I budite svjesni Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kad će se svakome ono što je zaslužio isplatiti, - nikome krivo neće biti učinjeno (Kur'an, 2:281). - I upamtite da onoga dana kad svaka duša, tj., svaki čovjek, pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i rđavo djelo koje je učinio, poželjet će da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe podsjeća i Allah je milostiv prema ljudima (Kur'an, 3:30). I napokon čovjek je miran i siguran samo onda kad je njegova duša mirna i sigurna, a to će biti onda kad joj Stvoritelj kaže: - A ti, o dušo smirena, tj. o čovječe smireni, vrati se svom Gospodaru zadovoljan, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među pokornike Moje, uđi u džennet Moj (Kur'an, 89:27-30). Zar ne vidite, draga braćo i sestre, da je duša nemirna, da je čovjek nesiguran zato što osjeća opasnost od svega i svakoga a najviše od samoga sebe, jer se udaljio od Boga, jer misli da može da živi kao da Boga nema, jer misli da može da se ne boji Boga, jer misli da će proći da ne odgovara za svoja djela! Ramazan je vrijeme a post je način da liječimo dušu od kufura i kibura, od gibeta i nemimeta, od haseda i fesada, od keziba i khijaneta, od kesla i džahiluka. Zato danas i ovdje ućimo ovu dovu: Allahu Uzvišeni, ako pogriješimo, Podari nam snagu Ademovog (a.s.) pokajanja. Ako nas zamrači krivovjerje, Osvjetli nam put Ibrahimovim (a.s.) pravovjerjem. Ako nas zadesi nesreća, Pouči nas Nuhovoj (a.s.) lađi spasa. Ako nas uhvati strah od silnika, Osposobi nas Musaovom (a.s.) hrabročću. Ako nam se ponudi mržnja, Spasi nas Isaovom (a.s.) ljubavlju. Ako budemo protjerani iz domova naših, Osnaži nas Muhamedovom (a.s.) željom za povratkom domovima našim. Molimo Te, Bože, da tuga bude nada, da osveta bude pravda, da majčina suza bude molitva da se više nikada i nikome ne dogodi genocid! Bože, budi s nama, a ne protiv nas! Bože, sretno okončaj kraj našeg života, uvećaj naše nade, u zdravlju spoji naše dane i noći, naš put i naša očekivanja upiši u Tvoju milost, polij grijehe naše Tvojim oprostom, pouči nas da ispravljamo naše mahane, uvećaj nam pobožnost, obdari nas znanjem da čitamo nove znakove iz Tvoje vjere, Bože, mi se u Tebe uzdamo i na Tebe oslanjamo! Bože, učvrsti nas na pravom putu, spasi nas od grijeha zbog kojeg ćemo se kajati na Sudnjem danu, olakšaj nam dunjalučke terete, opskrbi nas životom časnih i poštenih ljudi, oslobodi nas i udalji nas od zla zlih ljudi, Tvojom milošću udalji naše očeve, i naše majke, i našu braću, i naše sestre od vatre, o Savršeni i Svepraštajući, o Plemeniti i Svezaštićujući, o Sveznajući i Svemoćni. Hurmentom ovih šehida ovdje molimo Te, Bože, da nam grijeh nestane, da nam briga prestane, da nas bolest ostavi, da nas strah napusti, da nas siromaštvo ne prati, da nas bijeda ne vidi, da nas ljenost ne uhvati, da nas krivi put ne prevari, da nas prijatelji ne zaborave, da nas neprijatelji ne progone, da nas izdajnici ne prodaju, da nam narod bude slobodan, da nam domovina bude ponosna, da nam dom bude siguran, da nam društvo bude pošteno, da nam povratak kući bude uspješan, da borba za istinu i pravdu bude trajna, da nam zajedništvo u vjeri bude omiljeno, da nam život sa komšijama bude dragovoljan. O Allahu, o Allahu, o Allahu, o Svemilosni, Ti koji si početak za sve početke i kraj za sve krajeve, Ti koji si savršena moć, Ti koji si milostiv prema nemoćnim - miskinima, Ti koji si najmilostiviji od svih milostivh - Ti si Allah, jer drugog boga osim Tebe nema, slava neka je Tebi, mi smo nepravedni prema sebi, Bože, neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu i njegove ashabe, i neka je naša zadnja dova: - Hvala Allahu gospodaru svih svjetova! Amin! |
