Suvad Markišić Rođen je 18. aprila 1983., prema našim saznanjima imao je burno i uspješno školovanje od Plava (Sandžak) do Koblenza (Njemačka). Kao učenik bio je nagradjivan, posebno ističemo priznanje koje mu je uručio Ministar za školostvo i obrazovanje u njemačkoj pokrajini Rhen-Fal. Suvadov dipomski rad možete pročitati na dva jezika koji slijede: - njemački - engleski

Bošnjačka dijasporalna zajednica „utopljena“ u novom svijetu življenja imaju brojne 'noćne more', koje su haman iste, pa ma gdje živjeli. U dijasporalnom životu prate ih brojni problemi i izazovi. Nakon spoznaja i učenja osnovnih normi jezika države domaćina, kreću u potragu za poslom koji će im osigurati život dostojan čovjeku. Ipak jedan od ključnih izazova je kako odgojiti svoje dijete / djecu, da im se, ne daj Bože, nešto ne dogodi, i posebno kako ih daleko od vatana obrazovati i izvesti na pravi put. Jasno je da žive u svijetu u kojem istovremeno vrebaju i izazovi ali i opasnosti. Iako ima roditeljia dok su im djeca još u ranim godinama, bilo što da urade samo mahnu rukom promrmljajući mladost – ludost. Dok većina roditelja ipak tako ne misli. Ustvari maksimalno se posvete djeci, odnosno njihovom stasavanju od ranog djetinstva, kroz školovanje, pa čak i nakon ženidbe /udaje. Uvjek su tu negdje uz njih; kada treba ali i kad baš ne treba, ipak su tu da im pomognu u hrvanju sa novim izazovima ali i, ne daj Bože, opasnostima.

Od ranih devedesetih dijasporalnim izazovima izloženi su supružnici Dževat i Suvada Markišić. Dževat je iz Plava a Suvada iz Pala. U bračnoj zajednici iznjedrili dvoje djece, Suvada i Dževadu. Srpsko-crnogorska gazimestanska najava genocidne agresije na BiH, Sandžak i Bošnjake ih je natjerala da ostave rodni toprak i selamet potraže u tuđinu. Oni su se posvetili poslovima ali ključna peokupacija svih proteklih godina im je kako odgojiti djecu, svojeg Suvada i Dževadu. Oboje djece su shvatila kuransku poruku "Ikre bismi rabbike - Čitaj,uči u ime tvoga Gospodara"! I Stvoritelj ih je nagradio da oboje djece koračaju stazom obrazovanja. Dževada studria Političke nauke na univerzitetu čiji osnivač je renomirani svjetski naučnik i intelektualac akademik dr. Ejup Ganić, rektor Univerziteta Sarajevo School of Science and Technology (SSST), dok je Suvad diplomirao Informatičke nauke, što je jedan od povoda ovog priloga.

Suvad Markišić studirao je Informatiku na Univerzitetu u Koblenzu (Njemačka). Nakon studija zaposlio se kao "Researcher/Research Assistant" također na istom univerzitetu. Trenutno radi na jednom evropskom projektu na "Institutu za iztraživanje informacionalnih sistema" (Institute of Information System Research). Projekat je u potpunosti finansiran sa strane evropske komisije. Dok je ključni cilj projekta je politička i geostrateška analiza energetskog sektora.

Markišićev diplomski rad, koji je ocijenjen visokom ocjenom, se bavi o "simulaciji etničkih konflikta" na modelu bivše Jugoslavije. Realiziran je uz blisku suradnju sa Institutom za sociologiju na Univerzitetu u Aachenu. (www.rwth-aachen.de/)

Konkretno pitanje ove tematike je glasilo: "Koliko politička elita jedne države može da utiče na etničke grupe unutar te države i u kojoj mjeri može da ih mobilizira (dovede do etničkog konflikta)?"

Diplomski rad se može naći pod sljedećim linkom (na njemačkom): (kola.opus.hbz-nrw.de )

Također je imao mogućnost u okviru ove tematike da realizuje zajedno sa dvojicom kolega jednu poblikaciju koja je bila predstavljena na "Europskoj konferenciji za modeliranje i simulaciju u Koblenzu". ECMS - European Conference for Modelling and Simulation (www.scs-europe.net/)
Istraživačka publikacija se može naći pod sljedećim linkom: ( na engleskom)

Bošnjaci.Net: Radi pojašnjenja i boljeg shvatanja čitaoca upitali smo Suada da nam opiše o kakvom modelu i simulaciji se ovdje radi?
MARKIŠIĆ: Riječ model se u informatici koristi za matematički opis nekih realnih ili sociotehničkih sistema. Znamo da je čovjek sa svojim umom i mogućnostima jako je ograničen i nesposoban da opiše čak jedan mali isječak iz svoje realnosti, a kamoli svu kompleksnost ovoga svijeta.
Možemo npr. formalizirati da jedna država ima bruto domaći proizvod koji iznosi toliko i toliko. Bruto domaći proizvod predstavlja ukupnu produkciju roba i i usluga ostvaren u nacionalnoj ekonomiji. Sve što bi više išli u detalje npr. različiti sektori ekonomije, interni / eksterni faktori porasta / pada BDP-a itd.. došli bi do jedne tačke gdje bi taj model postao nepregledan i za nas vise nerazuman. Modeli su zato u većini slučajeva samo površinski opisi nečega.

Bošnjaci.Net: Interesira nas kako ste u diplomskom radu opisali bivšu Jugoslaviju?
MARKIŠIĆ: U diplomskom radu, bivšu Jugoslaviju, kao državu opisao sam sa tri komponente: geografija, populacija i politička elita. Geografija definiše granice: državne, republičke i općinske. Što se tiče populacije uzeo sam tri najveće etničke grupe: Bošnjaci, Hrvati, Srbi. Svaka etnička grupa ima svoje političke predstavnike. Svaka jedinica iz populacije i političke elite se naziva agentom. Agenti su autonomni, proaktivni i rektivni. Autonomni znači nisu ovisni i sami odlučuju kakvu akciju će izvršiti. Proaktivini znači: Sposobnost samoinicijative. Reaktivni: Pokazivanje reakcije na neko stanje sistema ili reakciju na akciju nekog drugog agenta. Ovakvi sistemi se nazivaju "agent-based models" ili ABM. ABM su karakteristilni kroz heterogenost. Stanje sistema zavisi od cjelokupnog stanja svih agenata.

Bošnjaci.Net: Koje ste statističke podatke koristili?
MARKIŠIĆ: Iz posljednjeg popisa na prostoru bivše Jugoslavije. Kroz statističke podatke iz godine 1991. imao sam tačan broj stanovnika po etnicitetu u svakoj općini na teritoriji bivše Jugoslavije. Naravno iz razloga kompeksnosti i kapaciteta, nije moguće da svokog stanovnika reprezentira jedan agent. U ovom slučaju se uzima jedan reprezentativni broj, npr. 1 agent na 1000 Bošnjaka u jednoj općini.

Svaki agent u ovom modelu je opisan kroz dva atributa: nacionalne i civilne vrjednoće. Na početku simulacije ova dva parametra su kod sve tri etničke grupe jednako podjeljeni. Agenti iz političke elite imaju sposobnost govora. Oni se populaciji mogu obraćati sa nacionalnim civilnim ili mjesanim sadržajem. Zavisno od izraza nacionalnih i civilnih atributa, agenti iz populacije evaluiraju ove govore, što dolazi do porasta ili smanjivanja nacionalnih ili civilnih atributa. Porast nacionalnih atributa dovodi do radikalizacije i eskalacije koja prouzrokuje etničke konflikte.

Rezultat ovih simulacija je, da etnički konflikti nastaju sa strane etničke grupe koja se osjeća superiorno u broju nad ostalim konkuretnim etničkim grupama. Etnički konflikti nastaju ako veći dio političara jedne etničke grupe vrše ratnohuškaške govore (nacionalističke govore) i u tim govorima nađu podršku u svojoj etničkoj grupi. To znači, u toj etničkoj grupi mora postojati jedan veliki dio populacije koja je već jako radikalizovana i jedan dobri dio koji se lahko može manipulisati.

Bošnjaci.Net: Šta model pokazuje?
MARKIŠIĆ: Model pokazuje konkretno, da etnički konflikti na prostoru bivše Jugoslavije nastaju većinskih kroz radikalizaciju Srba.

Bošnjaci.Net: Koliko model sa informatičkog aspekta može replicirati određene političare?
MARKIŠIĆ: Ovaj model nije namjenjen da replicira neke specifične političare, njihove govore itd... Znači ne radi se replikaciji realnosti, već o pokušaju dokazivanju uzroka kroz pristup sa informatičkog aspekta. Ovaj model je i dalje aktuelan i trenutno se dalje razvija i empirski kalibrira na sociološkom institutu u Aachenu.

Bošnjaci.Net: Bio si dječačić kada je krenula genocidna agresija na BiH i Bošnjake, ali kada si kao mladić stasao, odnosno na fakultetu bavio si se informatičkim istraživanjem, raspadom bivše Jugoslavije. Kako si kroz sprovedena istrazivanja doživio stradanje svojih vršanjaka u vremenu genocidne agresije na BiH koji su odvajani i ubijani zbog imena, nacije i Bosne?
MARKIŠIĆ: Mislim da mi je i prije ovog iztraživačkog rada tematika genocidne agresije na BiH bila dobro poznata. Moj babo ima velikog udjela u tome, jer me je i kao dječačića od 9-10 godina znao sjesti pred televizor, posebno kad bi bila neka ratna reportaža, pa bi mi je objašnjavao neke događaje u BiH.
Posebno se sjećam i onih dnevnika sa Senadom Hadžifejzovićem koje bih i ja uz babu gledao. I naravno sve te slike ostanu trajne u sjećanju, pogotovo u tim ranim godinama, na neki način karakterisu insana. Tek kasnije insan počinje da shvata npr. kolika je to ustvari cifra od preko 10,000 ubijenih samo o Srebrenici i da to nisu u stvari samo 10,000 ubijenih, već kad ubiješ nekog insana, da tada ubiješ i njegovo potomstvo, odnosno kako kaže kuranska poruka, da ubiješ cijeli svijet.
Ratne '92-'95, ustvari je klasična trodržavna dobro isplanirana i organizorana vojna, policijska i paradržavna agresija koja je počinjena na RBiH sa ciljem ethničkog čišćenja i zatiranje svih tragova da je na tim prostorima ikada živio bošnjački narod. Dokaz tome je uništenje svih islamskih objekata ali i kulturno-historijskih spomenika. Historijski i hronološki gledano u posljednjih 150 godina, počinjeni jedenaesti po redu genocida nad Bošnjacima u cijeloj BiH odnio je najviše nevinih civilnih žrtava. Svi ovi događaji su mi bili ujedno i motivacija da pristupim takvom istraživačkom radu za svoj diplomski rad.

Bošnjaci.Net: Kakvo je razumijevanje u njemačkom društvu vezano za genocid u gradovima širom BiH?
MARKIŠIĆ: Sve zavisi do obrazovanja i do interesa pojedinca. Genocid nad Bošnjacima Srebrenice je mnogima od njih poznat. Međutim u manjem broju znaju za genocid u gradovima BiH koji je također počinjen u vremenu agresije nad bošnjačkim narodom, mislim na Prijedor, Foču, Višegrad, Bijeljinu, Zvornik, Bratunac, Nevesinje... Ali na nama je koji živimo u ovoj državi da govorimo i podjećamo na planetarni zločin u srcu Europe, koja to nije smjela dozvoliti.

Bošnjaci.Net: U druženju sa vršnjacima, Bošnjacima i Bošnjakinjama, koji su rođeni u Njemačkoj koliko oni razumiju stradanje sunarodnika u genocidu?
MARKIŠIĆ: Zavisi do svjesti roditelja kako su svoju djecu odgojili. Zaista ima gro pozitivnih primjera među bošnjačkom omladinom u dijaspori. Školuju se i završavaju studije na prestižnim univerzitetima, rade na odličnim poslovima, cijenjeni su u njemačakom društvu... Takva omladina itekako zna šta se dogodilo i šta se događa Bošnjacima u BiH, ali i Sandžaku i drugim krajevima gdje žive. Naravno ima i drugih primjera, jer ako se u bošnjačkoj porodičnoj kući više priča njemački nego bosanski, sumnjam da takva omladina ima uopšte solidne temelje o svojem porijeklu i svojoj historiji. Tako da vas ne čudi ako vam neki naši mladići i djevojke, ne bi znali odgovoriti na pitanje ko su Karadžić ili Mladić?! Ali i to je u neznatom broju u odnosu na pozitivne primjere među bošnjačkom omladinom u dijaspori u Njemačkoj. Pretpostavljam da je slično i u drugim državama.