Edin TURKOVIĆ, prof.: Izlaz iz ove nezavidne situacije u školstvu treba tražiti u sistemskim promjenama. Budući da je porodica osnovna ćelija i temelj opstanka društva u cjelini, treba joj se posvetiti veća pažnja na svakom planu. U porodicu se trebaju vratiti one univerzalne vrijednosti proistekle iz naše kulture i tradicije, a one će se poslije prenijeti i na školu kao viši sistem organizacije. Ukoliko se tako poslože stvari i prosvjetnim radnicima će se u mnogome olakšati posao prenošenja novih znanja na mlađe naraštaje. Ove pozitivne promjene u porodici i školi dovest će do ozdravljenja cijelog društva.

Smjene različitih društveno-političkih sistema uvijek sa sobom povlače dalekosežne promjene u sistemu i mjerlima vrijednosti jednog društva. Novo vrijeme sa sobom je donijelo dosta pozitivnih stvari, ali i mnoštvo novih izazova i problema nepozantih do sada. Razmišljajući o stanju u kojem se nalazi prosvjeta kao profesija, njenom položaju u društvu te njegovim odnosom spram prosvjetnih radnika, i sam se pitam jesmo li morali napustiti sve ono dobro iz prošlosti, sve one vrijednosti iz naše duge tradicije i zamijeniti ih nekim novim, našem čovjeku stranim i neprimjerenim oblicima ponašanja.

Svako je znao svoje mjesto
Teško je pisati o prošlosti bez određene doze nostalgije. Nostalgija se javlja za nečim dobrim što je prošlo, a što u današnjem vremenu rijetko viđamo ili je čak u potpunosti iščezlo. Kada mislim o prošlim vremenima, našem narodu i njegovoj kulturi ponašanja ne mogu a da se ne sjetim poštovanja starijih, koje je bila prepoznatljiva osobina komunikacije Bošnjaka. Stariji su insani bili poštovani, a obraćalo im se blagim i biranim riječima. To je bilo naslijeđe koje se nosilo iz kuće, a oplemenjivalo islamskim pogledom na svijet i čovjeka. Na taj način je stvaran prirodan sistem vrijednosti primjeren čovjeku, koji je svjestan da je ovaj dunjalučki život samo stanica na putu za Vječnost te da ga treba smjerno proživjeti.

Vrijeme je prolazilo i donosilo neke nove običaje, nove poglede na svijet i čovjeka, ali su tragovi ove lijepe bošnjačke tradicije poštivanja starijeg i učenijeg ostali u narodu. Tako su učitelji, nastavnici i profesori, i u našoj bliskoj prošlosti bili poštovani i posjedovali autoritet, zbog časne uloge koja im je povjerena, a to je odgajanje i učenje novih generacija . Učenici su ih sramežljivo pozdravljali na ulici, a i sami roditelji su shvatali važnost i ulogu prosvjetnih radnika za budućnost njihove djece, te su cjenili trud koji ulažu u procesu prenošenja novih znanja.
Međutim, zadnjih petnaestak godina pojavili su se novi trendovi i modeli ponašanja do tada nepoznati prosvjetnim radnicima. Rat, stradanja, ekonomska situacija, narušeni međuljudski odnosi, gubitak autoriteta su stvorili jedan novi ambijent u kojem se teško snalaze i roditelji i djeca, a i prosvjetnim radnicima je u mnogome otežan posao.

Sistem prava i obaveza
Novi načini izvođenja nastave i postavljanje učenika u centar obrazovnog procesa temeljne su novine u obrazovnom procesu. Međutim, nevolja je u tome što slobodu, koja im je dodjeljena u nastavnom procesu djeca i njihovi roditelji olahko shvataju, zaboravljajući da pored prava imaju i obaveze koje se moraju ispuniti. Iako bi se očekivalo da roditelji budu zahvalni ukoliko nastavnik ukaže na neku negativnu pojavu kod njihovog djeteta, koja remeti mir i red u učionici, oni to shvataju kao ličnu uvredu i opravdavaju svoju djecu. Tako ohrabrena od roditelja, djeca sve češće bježe sa nastave ili pak ne dolaze na određene časove. Ukoliko ne postoji snažan autoritet i sistem vrijednosti, koji se poštuje u porodici teško da će takva djeca poštovati starije pa i svoje nastavnike.

Sa druge strane, sramno niske plaće prosvjetnih radnika te loš položaj u društvu dodatno otežavaju situaciju. Svaki nastavnik u prosjeku provede dnevno pet sati sa djecom u školi, ali on svoj posao nosi i kući jer mora ispravljati mnoštvo pismenih i kontrolnih radova, pisati pripreme za nove časove i odgovarat na mnoge druge obaveze. Porodični problemi prenose se na ukupno učenikovo ponašanje i uspjeh u školi, pa su nastavnici često i u ulozi savjetnika, psihologa i pedagoga pokušavajući pomoći svojim učenicima.

A kako zamjeriti i roditeljima, koji su i sami nemoćni pred velikim ekonomskim i socijalnim problemima. Većina roditelja naših učenika su bez posla. Njihova prijašnja radna mjesta su ugašena, a nova se ne otvaraju. U svemu tome, zauzeti brigom za puko preživljavanje ne mogu ni posvetiti djeci onoliko vremena koliko to zahtjevaju nove okolnosti. Ako tome pridodamo i utjecaj medija i interneta na oblikovanje ponašanja u savremenom društvu, shvatit ćemo kako je roditeljima teško odgajati djecu na temeljima istinskih vrijednosti.

Povratak univerzalnim vrijednostima
Izlaz iz ove nezavidne situacije u školstvu treba tražiti u sistemskim promjenama. Budući da je porodica osnovna ćelija i temelj opstanka društva u cjelini, treba joj se posvetiti veća pažnja na svakom planu. U porodicu se trebaju vratiti one univerzalne vrijednosti proistekle iz naše kulture i tradicije, a one će se poslije prenijeti i na školu kao viši sistem organizacije. Ukoliko se tako poslože stvari i prosvjetnim radnicima će se u mnogome olakšati posao prenošenja novih znanja na mlađe naraštaje. Ove pozitivne promjene u porodici i školi dovest će do ozdravljenja cijelog društva.