Zijad BEĆIREVIĆ: Sve češći upadi srbijanske policije na područje BiH, u različitim formacijskim izdanjima, traže odgovor na pitanje čija je ovo zemlja i ko je na njoj gospodar? Odgovor je samo jedan. Policija RS kakva danas egzistira i kako danas djeluje na području i van područja Rs nije u funkciji zaštite građana, već je glavni faktor njihove nesigurnosti koji ugrožava i opštu sigurnost države. Samo u zadnjih godinu dana širom RS, što javno što tajno, provedene su desetine akcija sa formalnim povodom ali sa čvrstom namjerom da zaplaše i zaprijete mirnim građanima a ostave prostora kriminalcima svih boja da u korupcijskoj sprezi s organima vlasti, posebno policijom i sudstvom, brane i jačaju uspostavljeni korupcijski sistem RS.

Srbijanska policija sve češće i sve slobodnije upada na teritorij BiH i izvodi jednostrane akcije, kojima se ugrožava suverenitet i teritorijalni integritet države BiH. Vlasti BiH šute, a narod trpi.

Građani BiH i šira javnost su ponovno ostali šokirani saznanjem da policija Srbije slobodno patrolira gradovima Bosne i Hercegovine, privodi bh. građane, kažnjava ih i uliva im strah u kosti. Cilj je uvijek isti, samo su povodi drugačiji, ovisno o okolnostima i političkim prilikama koje vladaju u BiH.

Za razliku od ranijih slučajeva, kada su upadi na BiH teritorij pravdani opasnošću od terorizma/vehabizma, ovaj put je to izvedeno u režiji „saobraćajaca“, što u vrijeme masovnih posjeta prognanih njihovim napuštenim domovima ima posebnu specifičnu težinu. Ko to može bolje kontrolisati, pratiti i snimati situaciju na terenu, u vrijeme ljetnih godišnjih odmora, kada dijaspora preplavi gradove i sela voljenog zavičaja, od dobro opremljenih i instruiranih policajaca Rs, koji sudejstvuju sa policijom Srbije, a zaobilaze i ignorišu policijsku upravu države. O tome posljednjih dana izvještavaju brojni mediji, ali se uglavnom ograničavaju na posljednje aktuelne događaje, koji zamagljuju suštinu i oslikavaju samo jedna stranu medalje.

Nakon posjete srbijanskih „saobraćajaca“ ponovno se možemo nadati novoj posjeti njihovih “specijalaca“, od kojih će, kao i ranije neki ostati kao trajna ispomoć policiji RS, ali na platnom spisku Srbije, onom istom na kojem su dugi niz godina bili Mladić i njegovi “Mladići“. I umjesto da svaka takva invazija alarmira na uzbunu prvog stupnja i rezultira hitnim zasjedanjem bh vlade, raspravom u parlamentu, upućivanjem oštrih protestnih noti (kao u svakoj normalnoj zemlji) sve se svede na negodovanje građana i nekih medija, pa okonča iznuđenim saopštenjem nekog od vladinih zvaničnika. A građani svaki put ostanu zapanjeni i ogorčeni.

Možete li zamisliti šta tek radi tajna srpska policija i policijske službe specijalnih namjena u BiH kada javna policija u policijskim vozilima sa registarskim tablicama Srbije presreče vozače u svim pravcima, bezrazložno ih zaustavlja, maltretira, pretresa i kažnjava. Kako doživjeti i shvatiti to da kao častan građanin prođeš bez zaustavljanja i kontrole cijelu Evropu, a na domak kućnog praga zaustavljaju te i kontrolišu kao kriminalca i po nekoliko puta im pokazuješ dokumente i otvaraš prtljažnik?

Sve češći upadi srbijanske policije na područje BiH, u različitim formacijskim izdanjima, traže odgovor na pitanje čija je ovo zemlja i ko je na njoj gospodar? Odgovor je samo jedan. Policija RS kakva danas egzistira i kako danas djeluje na području i van područja Rs nije u funkciji zaštite građana, već je glavni faktor njihove nesigurnosti koji ugrožava i opštu sigurnost države. Samo u zadnjih godinu dana širom RS, što javno što tajno, provedene su desetine akcija sa formalnim povodom ali sa čvrstom namjerom da zaplaše i zaprijete mirnim građanima a ostave prostora kriminalcima svih boja da u korupcijskoj sprezi s organima vlasti, posebno policijom i sudstvom, brane i jačaju uspostavljeni korupcijski sistem RS.

Bilo kako bilo policija Srbije se u BiH, posebno u RS, osjeća kao kod kuće. A dok se policija druge države u BiH osjeća kao kod kuće, dotle se građani BiH, posebno oni koji dolaze na odmor iz dijaspore, osjećaju kao u zatvoru.

Na pitanja ogorčenih građana s kojim pravom policajci Srbije vrše kontrolu na teritoriji BiH, direktor policije Republike srpske g. Gojko Vasić je rekao da policija radi zajednički na osnovu Konvencije o policijskoj suradnji u Jugoistočnoj Evropi. Ako se radi o međudržavnoj suradnji na nivou država jugoistočne Evrope - SEECP, zašto policija Srbije nije otišla u Hrvatsku, Bugarsku, Rumuniju ili neku drugu državu jugoistočne Evrope, već došla u BiH? Navode Vasića demantovao je direktor Federalne uprave policije g. Dragan Lukač, koji negira postojanje takve Konvencije na nivou država jugoistočne Evrope. I ako je to tako, zašto nadležni ne pozovu Vasića na odgovornost zbog davanja lažnih izjava, obmanjivanja javnosti i ugrožavanja suvereniteta bh države!? Ali za takvo nešto u BiH niko nema ni snage ni petlje. Kad srbijanska policija uđe i uradi ono što je planirala, digne se prašina i spusti, a potom sve ostaje po starom. Psi laju, karavane prolaze. Ako pri tom nevini stradaju, da im bude.

Policijsku invaziju na teritorij uslovno- slobodne i uslovno- nezavisne države BiH u policiji Rs predstavljaju kao „pokaznu vježbu“, kojom se policija Rs obučava u korištenju presretača. Prosto da se od muke nasmijemo. Ako je policajcima Rs trebala obuka, zašto nije provedena u organizaciji i na nivou države. Aktivna uloga policije Srbije na teritoriji BiH nije ništa drugo već vid okupacije i nastavak dominacije nad BiH, koji smo do agresije na BiH imali uhodan u svim jugoslovenskim republikama bivše Jugoslavije, a u kojem su srbijanska javna i tajna policija imale pod punom kontrolom sve oblasti života.

Naravno, u kontestu ovakvih događanja, kao pravna osnova uvijek se povlači Sporazum o specijalnim vezama Srbije sa Rs, kojim je uspostavljen širok i otvoren koridorski ulaz u BiH iz Srbije, preko kojeg se doprema oružje, MTS i infiltriraju četnici, zbrinjavaju zločinci za kojima se traga, popunjava stalni i rezervni sastav tajne policije, te uspostavlja kontrola i ovladava nad narodom i teritorijom BiH.

Ovakva događanja nam vraćaju pozornost i na polovičnu reformu policije, koja se i danas tretira kao jedan od uspješnijih reformskih procesa, a u suštini je totalni promašaj, kojim je entiteu Rs ostavljena jednonacionalna policija, što je produbilo podjele; omogućuje okupatorskim snagama da se sa rasprostranjenom mrežom okorjelih zločinaca infiltiraju u policijske strukture i nastave razarati državno jedinstvo, diskriminirati građane drugih nacionalnosti, stvarati nesigurnost i onemogućavati povratak prognanih. Apsurdno je da policijske strukture Rs, kao jedinstveni dio policijskih snaga BiH, formalno sarađuju sa centralom, a suštinski djeluju kao policijske snage Srbije. To su do sada potvrdile mnoge policijske akcije i brojni događaji, uključujući i podmetenje eksploziva u banjalučkom Boriku, u kojima je na uviđaju uvijek prva policija Srbije. Pa i onda kada je uhvaćen Jašarević, prilikom napada na Ambasadu SAD, čelni ljudi bh bezbjednosti mu nisu znali čak ni ime, a još manje važne detalje, kao što su mjesto i vrijeme prelaska granice između Srbije i BiH, a službe bezbjednosti Srbije su raspolagale sa svim detaljima.

Bilo kako bilo policija Srbije se u BiH, posebno u RS, osjeća kao kod kuće. A dok se policija druge države u BiH osjeća kao kod kuće, dotle se građani BiH, posebno oni koji dolaze na odmor iz dijaspore, osjećaju kao u zatvoru.

Izmjenjenim Zakonom o unutrašnjim poslovima nije onemogućeno političko uplitanje u rad policije, što entitetu Rs omogućuje aktivnije slobodnije djelovanje sa seperatističkih pozicija. I dok je tako entitetski MUP Rs će i dalje vladati narodom i iz dana u dan sijati više straha i nesigurnosti, umjesto da djeluje u interesu naroda i građana. U takvim okolnlostima policija Srbije će biti stalni partner, pokretač i usmjerivač raznih hajki i akcija, koje će narodu BiH ugrožavati slobodu i zagorčavati život.

Ovo što se po ko zna koji put događa na teritoriju BiH nije nikakav vid međunarodne saradnje službi sigurnosti, kojem teže Evropa i miroljubivi svijet, već jednostran dobro sračunat upad policijskih struktura Srbije, kojim se ugrožava suverenitet i teritorijalni integritet BiH i nastavlja agresija započeta devedesetih godina. Takvoj vrsti uplitanja se mora stati u kraj, prije nego što nastanu nesagledive posljedice.