Adi IMAMOVIĆ: Bošnjaci se danas nalaze u stanju krize identiteta, čiji je uzrok nacionalna neosvještenost ali i ekonomsko stagniranje. Bosna i Hercegovina je visoko dezintegrativno društvo u kojem vladaju amoziteti. U ovom trenutku Bošnjaci nemaju razvijenog, razboritog i mudrog vođstva niti drugih pretpostavki za brz izlazak iz krize. To imponuje neprijateljski raspoložene susjede i ovdje sveprisutnoj međunarodnoj arbitraži, čiji je interes više da se održava, a manje da podupiru razvoj bosanskog društva. Ona podupire anacionalnost Bošnjaka, računajući da će na taj način lakše izvršiti svoju funkciju i umanjiti otpor opstanka podijeljene Bosne na dva dijela.

Prošla godina je u većini zemalja bila rezervisana za realizaciju popisa stanovništva. Naši susjedi su to uredno obavili, međutim malo je za očekivati da će se to učiniti na prostoru Bosne i Hercegovine. Ukoliko se i učini, jedan narod će imati veliki problem sa identifikacijom.

Anketom i analizom sadržaja došli samo do rezultata koji pokazuje koliko bi se danas Bošnjaka na popisu stanovništva izjasnilo kao Bošnjak, koliko kao Bosanac i Hercegovac, a koliko bi se identificiralo sa religijom.

S obzirom da na prostoru Bosne i Hercegovine nije bio raspisan popis stanovništva 2001. godine mi ćemo koristiti izvor, koliko danas Bošnjaka živi na prostoru Bosne i Hercegovine, sa web stranice The world factbook. Podaci govore da u Bosni i Hercegovini živi 4.613.414 ljudi od kojih Bošnjaci čine 48 %, Srbi 37 %, Hrvati 14%, dok ostali čine 1 %. Bošnjaka danas na prostoru Bosne i Hercegovine živi, prema podacima The world factbook, 2.214.438 i čine većinski narod u Bosni i Hercegovini. Međutim, prema istraživanjima koje smo sproveli, Bošnjaci ne bi činili većinski narod, iz razloga, jer bi se podijelili na tri skupine.

Bosnjaci 54% 1 195 783   Bosanci 35% 775 053   Muslimani 6% 132 866   Ne znam 4% 88 577

Bošnjaci se danas nalaze u stanju krize identiteta, čiji je uzrok nacionalna neosvještenost ali i ekonomsko stagniranje. Bosna i Hercegovina je visoko dezintegrativno društvo u kojem vladaju amoziteti. U ovom trenutku Bošnjaci nemaju razvijenog, razboritog i mudrog vođstva niti drugih pretpostavki za brz izlazak iz krize. To imponuje neprijateljski raspoložene susjede i ovdje sveprisutnoj međunarodnoj arbitraži, čiji je interes više da se održava, a manje da podupiru razvoj bosanskog društva. Ona podupire anacionalnost Bošnjaka, računajući da će na taj način lakše izvršiti svoju funkciju i umanjiti otpor opstanka podijeljene Bosne na dva dijela. Ovakvo stanje upozorava na posvemašnu krizu društva i posebno krizu bošnjačkog nacionalnog identiteta . U takvim okolnostima Bošnjaci traže nešto novo, neki izlaz iz krize. Međutim, nekad je i bolji status quo, nego traženje izlaza koji nas može dovesti do još teže situacije od ove u kojoj se nalazimo. Bošnjaci danas izlaz pokušavaju pronaći u ideji bosanskohercegovačke nacionalnosti. Neosporna je činjenica da Bošnjaci moraju biti nosioci reintegriteta Bosne i Hercegovine i privući Srbe i Hrvate da se identifikuju sa domovinom u kojoj žive, jer identitet općeg duha jedne zemlje ima veoma značajnu ulogu u očuvanju integriteta zemlje, stvaranju nacionalnog jedinstva i motivisanju ljudi na zalaganje radi dostizanja zajedničkih ciljeva i stvaranja pogodne atmosfere za ukupni razvoj zemlje. Stoga, čini se, nije zanemarljiva ideja o bosanskom građanstvu ili političkom bosanstvu i nacionalnom Bošnjaštvu, odnosno etničkom Srpstvu i Hrvatstvu. Bosanstvo bi zadovoljilo i one koji stjecajem različitih faktora i životnih okolnosti imaju odnos respektabilan prema dva ili više identiteta i često bivaju marginalizirani ili pak favorizirani zbog svog pedigrea. U tom smislu bosanstvo bi i kod Srba i kod Hrvata i kod Bošnjaka moglo značiti umirujući eliksir, jer bi se njime pomirile suprotne silnice separatnističkih interesa.

Danas je vrlo rizično ali i neprirodno da Bošnjaci svoj nacionalni identitet zamjenjuju sa bosanskohercegovačkim nacionalnim idetitetom, iz razloga, jer bi se u tom slučaju nastavila osporavanja i tendencije susjeda da opet pokušaju nacionalizirati Bošnjake. Najveći neuspjeh tog pokušaja, jeste činjenica da većina Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini nikad neće prihvatiti takvo nacionalno opredjeljenje. Zato smatramo da je u ovom trenutnku jedino moguće rješenje da se Bošnjaci više identifikuju sa državom Bosnom i Hercegovinom, kako u teritorijalnom tako i u političkom smislu, ali da nikad ne napuste svoje nacionalno opredjeljenje kao Bošnjak.

Međutim, danas je vrlo rizično ali i neprirodno da Bošnjaci svoj nacionalni identitet zamjenjuju sa bosanskohercegovačkim nacionalnim idetitetom, iz razloga, jer bi se u tom slučaju nastavila osporavanja i tendencije susjeda da opet pokušaju nacionalizirati Bošnjake. Najveći neuspjeh tog pokušaja, jeste činjenica da većina Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini nikad neće prihvatiti takvo nacionalno opredjeljenje. Zato smatramo da je u ovom trenutnku jedino moguće rješenje da se Bošnjaci više identifikuju sa državom Bosnom i Hercegovinom, kako u teritorijalnom tako i u političkom smislu, ali da nikad ne napuste svoje nacionalno opredjeljenje kao Bošnjak.

Pored ovog pokušaja koji uzima sve više maha u BiH, javlja se jedan drugi, koji je povezan sa religijom, a to je da se Bošnjaci identifikuju sa religijom, prije svega mislim na Islam. Poslije rata dolazi do ekspanzije religijskog fanatizma, koji za cilj ima stvaranje islamske države. S obzirom da se Bošnjaci nalaze u evropi, koja je po mnogo čemu kršćanska i u kojoj je sve prisutniji islamofobizam, takvi pokušaji nikad neće uspjeti, ali i ako uspiju osuđeni su na propast. Ovakvi pokušaji su produkt panislamizma kojeg zagovaraju islamsko-arapski mislioci, a cilj im je da državama sa muslimanskom populacijom ugrade, da interesi ummeta budu ispred nacionalnih interesa. Panislamska ideja ima primat zbog toga što nijedna od islamsko-arapskih država nije ustanovila poredak nallik Pax Britannici ili Pax Americani. Hoće li jednog dana takav poredak uspostaviti Irak, Libija ili Saudijska Arabija, čini se da manje zavisi od tih zemalja, a više od SAD-a i zapadnih saveznika.

Bošnjaci bez domovine ne mogu, kao i što ne mogu bez svoje tradicije i običaja. Smatram da izlaz iz krize identiteta treba pronalaziti u političkom Bosanstvu, gdje bi primarna identifikacija Bošnjaka bila sa državom, ali da to ne bude posljedica žrtvovanje svog nacionalnog identiteta. Ciljevi i interesi trebaju da budu univerzalni, a nikako partikularni, jer partikularni interesi dovode do veće dezintegracije. Bosna i Hercegovina treba da bude sekularna država u kojoj će biti priznata sva religijska prava i kao takva će Bošnjacima dozvoljavati da njeguju svoju tradiciju i običaje, kao i da se nikad ne odreknu svoje vjere. Smatram da je neophodno da se svi relevantni faktori uključe, prije svega tu mislimo na: političke lidere, intelektualce i ulemu, u spriječavanje propasti bošnjačkog nacionalnog identiteta.

---

(Autor teksta je diplomirani politolog (politički analitičar). Ovaj naučno-istraživački rad je nagrađen od strane Centra za napredne studije (www.cns.ba), a odnosi se na problem nacionalne samoidentifikacije bošnjačkog naroda.)