Sanja VLAISAVLJEVIĆ: Ako jedan kandidat nema ni jedan stručni rad nego svega 5 recenzija koje je pisao za druge, a drugi kandidat dostavi spisak od 11 objavljenih stručnih knjiga i preko 360 stručnih tekstova, nije li onda opet nešto pogrešno interpretirao čestiti ministar Oručević? Ako jedan kandidat dostavi listu od 3 međunarodne konferencije, a drugi sa 17 međunarodnih konferencija, pitam se da li je razlika u broju imalo vidljiva? Ako jedan kandidat navede 6 projekata u kojima je učestvovao, a drugi 73 koja je vodio, šta li je onda navelo ministra na nesretnu konstataciju da je prošao kandidat sa najboljom biografijom. I da, ako jedan kandidat nema ni jednu jedinu nagradu za bilo koji svoj angažman ili posao a drugi ima 10 prestižnih nagrada, onda mora da je neki golemi nesporazum posrijedi u razumijevanju riječi „najbolji“. A pitam se i gdje je još jedan neophodan dokument koji je morao biti priložen uz biografiju kandidata? Gdje je „Opis dosadašnjeg rada“ kandidata? E pa nije nigdje, nema ga. Ministar je to zaboravio dostaviti.

Da nema kraja mahinacijama SDP-ovog ministra Fahrudina Oručevića uvjerila sam se i jučer kada je na moju adresu stigao materijal sa sjednice Vlade KS na kojoj je Oručević predstavio materijal i kandidata koji je po njegovoj i Šefovoj mjeri.

Žalili se tokom konkursne procedure za izbor direktora Druge gimnazije u Sarajevu svi prijavljeni kandidati po nekoliko različitih osnova. Poslali na razne inspekcijske i ministarske adrese žalbe i ništa od toga. Inspekcija nije nadležna za najveći broj prigovora, a ministar ni jednu jedinu riječ ne progovara na sve te dopise. Koja je to bahatost i drskost samo! Ma ne radi ni ono što mu je u opisu radnog mjesta: odgovoriti na protokolirani prigovor građanina. Ima li igdje u svijetu, uređenom naravno, tako drskih ministara koji mogu da ignoriraju utemljene žalbe građana? Nema, naravno da nema! Ali sa esedpeovcima sve može i sve prolazi. E da, neko od čitatelja može s pravom prigovoriti da je nepotrebno u javnost izlaziti sa detaljima nekog konkursa za nekakvu školu u Sarajevu. Ali, ovdje nije u pitanju puka priča o pukom konkursu nego načinu rada jednog ministra čija partija se satire da dokaže kako nisu korumpirani i kako rade sve po slovu zakona, što naravno nije tačno. Nije barem kada govorimo o slučaju o kojemu je ovdje riječ. Dakle, nakon dva pokušaja da prema zakonskim propisima dobijem materijal o izboru direktora Druge gimnazije, a koji je korišten na sjednici Vlade KS na kojoj se odlučivalo o direktoru ove škole, dobila sam neke nepotpune papire, ali i to je bilo sasvim dovoljno da shvatim kako je ministar čak i svoje kolege na sjednici Vlade obmanuo i to na najgori način. Naravno sve to su zanemarili SDP-ovi ministri i prvi među njima, premijer. Premijer je aminovao partijski izbor svojih kolega, jer je ne zaboravimo 7 SDP ministara glasalo za izbor direktora te škole, a 6 SDA ministara protiv. Eh dakle, obrazlaže ministar Oručević zašto bi trebalo njegovu kandidatkinju izabrati, pa veli: „Imajući u vidu određene prigovore i inicijative po kojima je postupano, u prilogu dostavljamo i Izvještaj o obavljenoj reviziji u ovoj ustanovi.“ Pa uistinu dostavlja na raspolaganje ministrima u Vladi nekakva dva papira.

I taman kada pomislite da je dostavio odgovore svojih suradnika i komisije koja je trebala biti formirana da ispita cijeli slučaj, te da ćete čitati nalaz financijske policije, naiđete, ni manje ni više nego, na „Očitovanje“ i „Izjašnjenje Financijskoj policiji“ koje potpisuje ministrova kandidatkinja osobno. A kandidatkinja to dostavlja svom ministru jer joj je on to tražio zato što je dobio „anonimnu predstavku“ i zato što je neki poslanik u Skupštini KS tražio da se podnese izvještaj o poslovanju te Škole. A šta dostavlja direktorica Arnautović svome ministru? Dostavlja „obiman nalaz i izvještaj o financijskom poslovanju Druge gimnazije“. I kada počnete čitati dvije od dvije stranice ponuđenog „obimnog“ izvještaja, na prvoj stranici vas dočekaju prava i obaveze obje strane, a na drugoj stranici, ispisanoj samo dopola, svega tri rečenice se odnose na mišljenje revizora. Riječi kojima se opisuje stanje u Školi okićeno je sa svega par riječi: “realan, objektivan pozitivno mišljenje“. Eh, ugledni je ministar zbog “prigovora i inicijativa“ Vladi na uvid podastire financijski izvještaj za 2011. godinu i to nekakve privatne revizorske kuće iz Tuzle (sic!). Ne nadležne financijske inspekcije koju je morao angažirati, ako je već neko uputio prigovor o financijskom poslovanju Škole, nego nekakvog ovlaštenog revizora. Kako to da niko od

Eto tako je čestiti ministar Oručević, član čestite partije SDP, predstavio svojoj Vladi svoga kandidata. Ma, tragično, tužno, jadno, neprofesionalno, neodgovorno, bahato i sasvim u esdepeovskom maniru. Ovo je samo jedan primjer, a trebalo bi predstaviti javnosti još sijaset sličnih. Sjetimo se samo kako nedavno po političkoj direktivi i protivno slovu zakona smijeniše direktora ilidžanske muzičke škole u Sarajevu.

ministara bliskih SDP-u nije primijetio tu malu nelogičnost u kojoj se direktorica-kandidatkinja samoočituje o svome financijskom poslovanju? Uostalom gdje su odgovori na ostala postavljena pitanja cijenjenom ministru? Nije li ministar za Avaz, obmanjujući javnost, izjavio da da su „vrlo ozbiljno razmatrali primjedbe i optužbe“ koje su stigle do njih. Izjavio je i da su uveli financijsku policiju u školu. Pa gdje je nalaz financijske policije predočen Vladi? Nije valjda pri tome imao u vidu dokument ove privatne kuće koju je podmetnuo kao materijal? Rekao je ministar još nešto zapanjujuće: „Razmatrali smo biografije kandidata, izabran je onaj koji je imao najbolje reference“. E ovo je vrhunac bahatosti i neodgovornosti prema javnosti SDP-ovca zaduženog za obrazovanje. Biografija direktorice Arnautović ima naslov: „Curriculum Vitae-Biografija“. Mogu razumjeti da jedan elektroinženjer ne mora poznavati pravila pisanja, ali da jedan ozbiljan kandidat za ozbiljno mjesto prevodi naslov u naslovu je tragikomično. Mogu razumjeti i da se može učiniti dovoljnim 17 seminara na kojima je dotična participirala za jednu dvadesetšestogodišnju karijeru, ali ako vam drugi kandidat za petnaestogodišnju karijeru dostavi spisak od 170 seminara onda ne znam koje je kriterij ministar podrazumijevao kada je spominjao najboljeg. Ako jedan kandidat nema ni jedan stručni rad nego svega 5 recenzija koje je pisao za druge, a drugi kandidat dostavi spisak od 11 objavljenih stručnih knjiga i preko 360 stručnih tekstova, nije li onda opet nešto pogrešno interpretirao čestiti ministar Oručević? Ako jedan kandidat dostavi listu od 3 međunarodne konferencije, a drugi sa 17 međunarodnih konferencija, pitam se da li je razlika u broju imalo vidljiva? Ako jedan kandidat navede 6 projekata u kojima je učestvovao, a drugi 73 koja je vodio, šta li je onda navelo ministra na nesretnu konstataciju da je prošao kandidat sa najboljom biografijom. I da, ako jedan kandidat nema ni jednu jedinu nagradu za bilo koji svoj angažman ili posao a drugi ima 10 prestižnih nagrada, onda mora da je neki golemi nesporazum posrijedi u razumijevanju riječi „najbolji“. A pitam se i gdje je još jedan neophodan dokument koji je morao biti priložen uz biografiju kandidata? Gdje je „Opis dosadašnjeg rada“ kandidata? E pa nije nigdje, nema ga. Ministar je to zaboravio dostaviti. A bio je to obavezan dokument koji je išao uz biografiju. I konačno, ministar je odlučio priložiti svojoj Vladi „Izvještaj o stručnom nadzoru nad radom direktora za 2011. godinu.“ O, tek taj izvještaj treba podrobno analizirati, jer u njemu naime ne piše ama baš ništa osim ponavljanja naslova pojedinih poglavlja koja je Izvještaj morao obuhvatiti.

Eto tako je čestiti ministar Oručević, član čestite partije SDP, predstavio svojoj Vladi svoga kandidata. Ma, tragično, tužno, jadno, neprofesionalno, neodgovorno, bahato i sasvim u esdepeovskom maniru. Ovo je samo jedan primjer, a trebalo bi predstaviti javnosti još sijaset sličnih. Sjetimo se samo kako nedavno po političkoj direktivi i protivno slovu zakona smijeniše direktora ilidžanske muzičke škole u Sarajevu.