Autor: Mr. Fatmir Alispahić

Fra Marković vrijeđa duhovnog poglavara u Bošnjaka, i to jezikom ulice

Fra Ivo Marković je apsolutni šampion vjerske mržnje, jer nikada ni jedan vjerski službenik na Balkanu nije uputio tako grube uvrede vjerskom službeniku druge vjere kakve je fratar Marković uputio reisu-l-ulemi dr. Mustafi ef. Ceriću! Povod za ovaj izljev mržnje je hudba reisu-l-uleme Cerića u Carevoj džamiji (1. juni 2012.), u kojoj metaforički označava ideološku inkviziciju na Filozofskom fakultutetu u Sarajevu, ne imenujući nikog.

U fra Markovićevom tekstu najmanje su dvije skandalozne rečenice – „nespojive s temeljnim civilizacijskim standardima ovoga trenutka“.

U prvoj fra Marković bestidno pokazuje ambiciju da propisuje „dobre muslimane“, dok za reisa Cerića kaže da svojim hudbama inspiriše terorističke akcije. Evo te rečenice:
„Reis Cerić s takvim hutbama može biti inspirativan samo raznim Jašarevićima i praviti Bosnu u kojoj većina dobrih muslimana, koje poznajem i s kojima iskreno zajedno u miru i suradnji živim, ne bi željela živjeti.“

U drugoj fra Marković vrijeđa duhovnog poglavara u Bošnjaka, i to jezikom ulice. On kaže da je reisu-l-ulema Cerić „prazna duha“ i da „neodgovorno lupa kao mamurna pijanica opijena alkoholom vlastite oholosti“.

Nema tog imama koji je ovako ružno govorio o ma kojem katoličkom ili pravoslavnom svešteniku, ali, nema tog ni fratra koji je ovako ružno izvrijeđao jednog muslimana. Fra Ivo Marković je to učinio u ime - „religije koja proizvodi smisao, duhovnost, dobrotu, čistoću duše i polet“, a protiv „deformacije religije koja je ambijent ne-duha i mržnje“, čime je uvrijedio tumačenje islama koje u Bošnjaka predstavlja institucija Reisu-l-uleme. Jasno je da zloba fra Markovića nema nikakve veze sa smislom religije i bosanskih običaja.

Fra Marković, dalje, smatra da je dio „fakultetskog vijeća savjesno štitio akademski dignitet i odbio Fatmira Alispahića da doktorira na Filozofskom fakultetu zbog njegovih stavova nespojivih s temeljnim civilizacijskim standardima ovoga trenutka“. Građanin Ivo Marković ima pravo misliti kako je oduzimanje građanskih prava na obrazovanje – čin savjesti i zaštite akademskog digniteta. Ali, i ja imam pravo ponovo pozvati ovu kukavičku javnost da se suoči sa činjenicama koje kazuju da u bošnjačkom narodu, niko kao Fatmir Alispahić, nije javno, konkretno, kontinuirano štitio svoj srpski i hrvatski komšiluk u vrijeme teških iskušenja za Bošnjake. Kad svi Bosanci i Hercegovci sakupe svoje ratne tekstove i javne istupe protiv nacionalizma u svome narodu - Fatmir Alispahić ih ima više! ...Iako je u Bošnjaka taj nacionalizam bio jedva primjetan. Evo još jednom (a učinio sam to na TV Alfa 17.05. i u „Danima“ 25.05.) pozivam kukavičku javnost da izvrši uvid u ove činjenice, koje nudim u vidu mojih tekstova i knjiga, kao dokaz da rasizam i fašizam nisu u meni, već u onima koji me optužuju za rasizam i fašizam.

Neko ko je desetine eseja objavio u katoličkom glasilu „Hrvatski glasnik“, a čije tekstove je prenosio i web portal katolik.hr i „MATICA“ (60-godišnji časopis Hrvatske matice iseljenika), neko ko je organizirao promocije i uređivao knjige Srpskog građanskog vijeća, držao predavanja o srpskim piscima i srpskoj baštini, a o čemu je pozitivno svjedočila i Internacionalna liga humanista – ne može biti „rasista i fašista“ iz najmanje dva razloga: niti bi ga, kao „rasistu i fašistu“, ugošćavale ove pozitivne srpske i hrvatske adrese, a niti bi on, kao „rasista i fašista“, htio sudjelovati u nečemu srpskom i hrvatskom. A ja se ponosim činjenicom da sam svoje domoljublje svjedočio i tako što sam blisko surađivao sa srpskim i hrvatskim nacionalnim društvima i glasilima.
Bilo bi lijepo kad bi se fra Ivo Marković mogao, poput mene, pohvaliti širenjem bosanskih vibracija i aktivnostima izvan svoga nacionalnog i vjerskog kruga. Tada bi sigurno znao da je ružno o mome vjerskom poglavaru govoriti onako kako ja nikada ne bi govorio o njegovom vjerskom poglavaru.


Batva, 5. juni/lipanj 2012.