Autor: Mersada Nuruddina Agović

Mersada Nuruddina Agović: U tom sveopćem haosu i mraku ulema se, sa svojim nemjerljivim doprinosom, pojavila kao svjetlo na kraju tunela, jedina vodeći računa o čovjekovoj časti i dostojanstvu, ukazujući građanima na vrijednost ostvarivanja njihovih prava i slobode. Vlada se ponašala kao vladar građanima zaboravljajući da nije vladar, već zastupnik građana i, uslovno rečeno, njihov sluga. U društvu u kojem su zavladale političke i druge zavjere prema građanima pojavio se jedan broj časnih i savjesnih pojedinaca među ulemom, književnicima, sportistima, umjetnicima... koji nesebično daju svoj maksimum u borbi protiv zla svake vrste. To su nosioci baklji pobjede slobode naroda. To su oni radi kojih sunce još uvijek izlazi na istoku. Malo ih je, ali su veoma jaki i postojani!

Iako su svi ljudi sposobni da budu časni, pravedni, dostojanstveni, ponosni i postojani, malo je onih koji to, zaista, i jesu. Razlog tome su devalvacije vrijednosti u društvu u kojem se smatra da je čovjek uspješan onoliko koliko posjeduje novca, imetka i veza moći, bez obzira da li je sve to stekao putem kriminala ili nije. Mnogima je postalo poželjno biti viđen u društvu takvih, iako se, vele, njima nije dobro zamjeriti, jer bi mogli nauditi. Kupuju sve što se može kupiti, čak i sudije. I tako, djelovanjem ljudi bez časti postepeno dobijamo društvo bez časti u kojem nenormalno postaje normalno i obrnuto.

Osim ljudi bez časti, u takvom društvu egzistiraju i manipulatori ljudima bez časti, pa ako se neko misli boriti protiv jednih, neka zna da će se morati boriti i protiv drugih. Neka pritom ima u vidu da je borba sa manipulatorima ljudima bez časti mnogo teža. U Kur'anu, u suri Muhammed, ajet 31. se kaže: ,,Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i postojane među vama...''

Ko su postojani među nama?

To su oni koji, ni po koju cijenu, ne odustaju od principa časti i morala, oni koji su hrabri, odvažni, ponosni, dostojanstveni i izdržljivi u iskušenjima. To su oni koji godinama hrabro odolijevaju napadima neprijatelja koje on vodi svim sredstvima, oni koji neprijatelju zadaju glavobolju svojom postojanošću.

Svjedoci smo tome, koliko su samo puta napadani i medijski satanizirani naši ugledni vjerski velikodostojnici reisu-l-ulema dr. Cerić i muftija Zukorlić. Čak se i srpski kabadahija Dodik otvoreno žalio na njihovu postojanost. Na nedavno održanom predizbornom skupu u Srbiji, na kojem je podržavao Tadića, Dodik je doslovno rekao: "Lako je ovdje sa Rasimom! I ja bih lako u Bosni da imam Rasima! Ali imam neke druge sa kojima moram da nosim i vodim političku borbu!" Na youtube snimku se, nakon neposredno izgovorene Dodikove rečenice, u kadru vidi kako omalovaženi Rasim Ljajić nervozno grize svoje usne.

Može se samo prepostaviti kako je bilo omalovaženom Rasimu slušati takve izjave svojih šefova, uprkos velikih usluga koje je Srbiji činio, od čuvanja Ratka Mladića, cijepanja Islamske zajednice do zaštite svih srpskih interesa. Nakon toga Rasim "lekciju" nije naučio, već je sa svojim poltronstvom nastavio učestvujući u krađi izbornih rezultata. Evo, prije neki dan je, ostajući vjeran svojoj ulozi, svojim sunarodnicima Bošnjacima u Novom Pazaru i srpsku žandarmeriju poslao.

Pitamo se šta je sljedeće što se Rasim Ljajić, čovjek bez časti (a i bez istinske vlasti) sprema da sprovede nad Bošnjacima Sandžaka?

S druge strane, u Bosni i Hercegovini političari su, svo vrijeme dok su ''mravi'' radili, izigravali cvrčka!

Svake 'hitne mjere' koje su donijeli trajale su po nekoliko godina. Obračunavali su se sa korupcijom na takav način da su 'uspjeli' Bosnu i Hercegovinu, po rezultatima istraživanja Transparency internacionala, svrstati među tri najkorumpiranije zemlje (zajedno sa Albanijom i Srbijom).

Prvaci među Bosnjacima: Reisu-l-ulema dr. Cerić i muftija Zukorlić

Zahvaljujući političkoj neobrazovanosti građana, na svakim izborima dovoljno im je bilo da samo predizborna obećanja ''recikliraju''. Bespomoćni se građani sad pitaju: postoji li kakav vid sankcije za tolika lažna predizborna obećanja ili će se sve, kao i uvijek na kraju, svesti na onu narodnu ''Kadija te tuži, kadija ti sudi!'' Kada ih neko upita zašto nisu odradili ni 20% od onog što su isplanirali, kažu ,,nedostatak volje'', a ne pojašnjavaju – čije volje?

U tom sveopćem haosu i mraku ulema se, sa svojim nemjerljivim doprinosom, pojavila kao svjetlo na kraju tunela, jedina vodeći računa o čovjekovoj časti i dostojanstvu, ukazujući građanima na vrijednost ostvarivanja njihovih prava i slobode. Vlada se ponašala kao vladar građanima zaboravljajući da nije vladar, već zastupnik građana i, uslovno rečeno, njihov sluga. U društvu u kojem su zavladale političke i druge zavjere prema građanima pojavio se jedan broj časnih i savjesnih pojedinaca među ulemom, književnicima, sportistima, umjetnicima... koji nesebično daju svoj maksimum u borbi protiv zla svake vrste. To su nosioci baklji pobjede slobode naroda. To su oni radi kojih sunce još uvijek izlazi na istoku. Malo ih je, ali su veoma jaki i postojani!

To su oni koji zovu na jedinstvo i otpor prema nepravdi, korupciji, kriminalu, islamofobiji i svakom drugom zlu. Prije svih, na ovim prostorima to su prvaci među Bošnjacima: reisu-l-ulema dr. Cerić i muftija Zukorlić! U ovom turbulentnom vremenu oni su, uprkos svemu, uspjeli sačuvati svoju čast!

Ali, to su vođe koji pored časti posjeduju i vlast. Ako vlast definišemo kao sposobnost da se izda zapovijed koja će od strane sljedbenika biti izvršena, onda zasigurno imaju i vlast!

Oni su Bošnjacima muslimanima trasirali Put po kojem Bošnjaci više nikada neće hodati pognutih glava, već ponosno, dostojanstveno i postojano. Pa kad su ove vrijednosti u pitanju, šta drugo reći za ovakve velikane, osim: "Svaka im čast!"