Fatmir Alispahić, magistar književno-historijskih nauka

Fatmira Alispahića poznajemo preko njegovih tekstova i javnih istupa, ali ne poznajemo sve one detalje njegove biografije koje ga svrstavaju u red najznačajnijih građana Tuzle, grada u kome je već godinama diskirminiran na isti način, od istih ideoloških policajaca, od kojih mu je 9. maja na Filozofskom fakultetu u Sarajevu uskraćeno građansko i akademsko pravo da doktorira. Zato ovim našim biografskim slovom upoznajmo Fatmira Alispahića:

- Fatmir Alispahić (1966), magistar književnohistorijskih nauka, oženjen za dipl. pravnicu Jasnu (r. Omerefendić), otac troje djece Asje (2001), Ajasa (2004) i Darisa (2010).
- Rođen u porodici književnika mr. sc. Nijaza Alispahića (autor prve bh. opere „Hasanaginica“, uvršten u Antologije bh. drame i priče, preko 20 godina bio dramaturg i umjetnički direktor Narodnog pozorišta Tuzla) i prof. dr. sc. Nisvete Alispahić (prva Bošnjakinja ginekolog u sjeveroistočnoj Bosni, osnivač Katedre za ginekologiju na Medicinskom fakultetu u Tuzli i preko 20 godina direktorica Ginekološke klinike). Njegova sestra je mr. sc. Selma Alispahić, glumica koja je ostvarila zapažene filmske i pozorišne uloge u Velikoj Britaniji, Austriji, Italiji, Turskoj i Bosni i Hercegovini.
- Zaposlen u Općini Tuzla kao stručni savjetnik za prirodno i kulturnohistorijsko naslijeđe, a od 1993. do 2003. je obavljao funkciju šefa Press centra i bio jedan od najbližih saradnika načelnika mr. Selima Bešlagića.
- Autor 15 knjiga, preko 20 godina kolumnista vodećih listova u BiH, urednik na desetine publikacija i časopisa, scenarista radijskih i tv emisija, učesnik brojnih skupova iz naučne, političke i društvene zbilje Bosne i Hercegovine.
- Autor prvog tuzlanskog pozorišnog mjuzikla „Raja s Mejdana“ iz 1986, za koji je muziku napisao Asim Horozić.
- Autor zbirke „Rodoslov“ i dobitnik Nagrade „Mak Dizdar“ za 1989. godinu, a time i prvi Tuzlak koji je dobio jednu značajnu jugoslovensku nagradu za poeziju.
- Pokretač i autor prve tuzlanske televizijske emisije „TV Tuzlarije“ koja se 1991. emitirala putem tv kanala „Fronta slobode“ – FS-3.
- Najmlađi Tuzlak koji je postao kolumnista republičkih dnevnih listova, jer je sa samo 23 godine, u toku 1990, imao kolumnu u „Oslobođenju“ i „Večernjim novinama“.
- Urednik u biltenima Pozorišnih igara u Jajcu, Revije yu pozorišta u Tuzli i Festivala dokimentarnih filmova u Tuzli.
- Najmlađi i dvostruki (1990. i 1993.) dobitnik Godišnje novinarske nagrade „Fronta slobode“ za kolumne „Moderna vremena“ i „Diwanhana“, te saradnik više jugoslovenskih listova (npr. „Ilustrovana politika“, „Revija 92“, „Riječ radnika“, itd.)
- Glavni i odgovorni urednik Revije „Korzo“ odakle je, uprkos otporima lokalne sredine, još u januaru 1992. upozorio Bošnjake u Podrinju i Posavini, ali i građane Tuzle, da se sprema agresija i genocid nad Bošnjacima.
- Pokrenuo i predvodio kampanju protiv bošnjačkog nacionalizma i revanšizma u Tuzli u toku rata, o čemu svjedoče stotine tekstova i knjiga „Krv boje benzina“, te prvi ustao u zaštitu tuzlanskih Srba koji su verbalno vrijeđani i otpuštani s posla tokom 1992. godine.
- Jedan od pokretača i autor brojnih pjesama Muzičkog ateljea Tuzla („Čuvaj se sine“, „Sloboda ima njeno ime“, himne Drugog korpusa, himni tuzlanskih brigada, itd.) odakle se u toku agresije pjesmom jačao patriotski front.
- Idejni pokretač, autor brojnih dokumenata i projekata Foruma građana Tuzle, prve nevladine organizacije u BiH, osnovane 1993. godine, koja je u evropskim okvirima prepoznata kao lider borbe protiv nacionalizma na Balkanu (Tekst „Svi ljudi samo građani“, „Front slobode“, 29. januar 1993, otvoreni poziv građanima Tuzle da svoj antinacionalizam ujedine u bosanski patriotski front.), da bi posljednjih godina iznevjerila principe i postala leglno islamofobije.
- Predvodio kampanju za reafirmaciju antifašističke tradicije u Tuzli, u kojoj su 1992. i 1993. poukidani antifašistički nazivi škola, ustanova, ulica, pa čak i praznici (Drugi oktobar, npr.), te napisao niz tekstova o idejnom jedinstvu partizana i bh. patriota.
- Organizator i voditelj prvog ratnog bh. podsjećanja na značaj J.B.Tita za ZAVNOBiH i očuvanje bh. državnosti, a riječ je o skupu „Tito i Bosna“, koji je održan u Hotelu „Tuzla“ 25.05.1995, nekoliko sati prije pada granate na Kapiji.
- U ratnoj sezoni 1993/1994. Narodno pozorište izvelo njegove drame „Čekajući Baltazara“ (snimljeno za TVBiH 1996.) i „Tuzlanski Libertas“ – historijsku hroniku Tuzle.
- Idejni pokretač prve mreže nevladinih organizacija – Građanski alternativni parlament BiH, osnovane u Tuzli u oktobru 1995. godine.
- Jedan od osnivača prvih nevladinih organizacija za zaštitu ljudskih prava, Odbora za ljudska prava pri Forumu građana Tuzle i Komiteta za ljudska prava Bosne i Hercegovine, u toku 1995. godine.
- Rukovodilac Press centra i urednik biltena na Međunarodnoj konferenciji socijaldemokrata „How to achieve peace – Kako do mira“, Tuzla, 5. i 6. septembar 1995.
- U okviru Foruma građana Tuzle jedan od organizatora najveće ratne međunarodne konferencije u BiH, IV Generalne skupštine Helsinškog parlamenta građana (Tuzla, 19-22. oktobar 1995.), sa 460 učesnika iz bivše Jugoslavije i Evrope, na kojoj je bio šef Press Centra Generalne skupštine, urednik Biltena, te voditelj kreativne radionice „Mediji i njihova uloga u konfiktima“, na kojoj su učestvovali poznati evropski novinari: Peter Maas, Veton Suroi i dr.
- Pokretač i urednik „Pravnog savjetnika“, prvog savjetodavnog časopisa posvećenog povratnicima, kao i emisije na Radio-Tuzli sa istim ciljevima.
- U okviru Foruma građana Tuzle 1996. osmislio idejni projekat Nagrade „Meša Selimović“ za najbolji roman na jugoslovenskom prostoru, koja se u Tuzli dodjeljuje od 2002. godine, te promovirao ideju prve ex-jugoslovenske edicije.
- Kao šef Press centra Općine Tuzla / Sektora za informisanje (1993-2003) u toku rata pisao općinske dokumente, saopćenja i proglase, kreirao i organizirao manifestacije (npr. Dani antifašizma, Tuzlansko proljeće, i dr.), vodio korespondenciju i ostvarivao kontakte sa stranim novinarima i organizacijama, na osnovu čega su, između ostalog, u Tuzlu došla brojna međunarodna priznanja za zaštitu ljudskih prava, a tuzlanski načelnik Selim Bešlagić 1997. postao prvi Bošnjak koji je kandidiran za Nobelovu nagradu.
- Autor projekta, priređivač i urednik knjige „Ubistvo svitanja“, o omladini stradaloj na Kapiji i o civilnim žrtvama rata u Tuzli, što je 1996. bila prva bosanskohercegovačka knjiga o civilnim žrtvama jednog grada.
- Kao šef Press centra Općine Tuzla osmišljavao programe komemorativnog obilježavanja tragedije na Kapiji.
- Priredio (1997) publikacije posvećene historijskim datumima za Tuzlu: 4. aprilu 1992. i 15. maju 1992.
- Autor spomenika „Vječna svjetlost“ na Kapiji, koji se pali(o) svake noći u 20 sati i 55 minuta, u čas kad je pala granata, i gori(o) 71 minutu, u spomen na 71 žrtvu masakra, dok ga nije ukinuo općinski načelnik Jasmin Imamović, koji uprkos peticiji za povrat spomenika, od 3000 potpisnika, nije htio obnoviti ovaj jedinstveni spomenik.
- Autor knjige „Tuzlanski nekrologij“ – o šehidima i poginulim borcima Tuzle, u kojoj je objavio 689 nekrologa o poginulim borcima i šehidima, što je 1997. bila prva bosanskohercegovačka knjiga o poginulim borcima jednog grada, a promocija knjige, koja je održana u „Mejdanu“, 5. jula 1997., na kojoj je bilo oko 5.000 građana, bila je najveća promocija jedne knjige u historiji Tuzle, a možda i Bosne i Hercegovine.
- Autor stihova „U srcima Vašim naši su životi“ koji su uklesani na Centralnom spomen-obilježju šehidima i poginulim borcima Tuzle na Slanoj banji.
- Jedan od osnivača Međunarodnog foruma „Bosna“ 1997. godine, kao prve intelektualne mreže za reafirmaciju „bosanske paradigme“, te učesnik na više skupova ove organizacije.
- Autor monografije „Narodno pozorište Tuzla 1949 – 1999“, u povodu 50 godina rada, koja je po prvi put u Tuzlu donijela državnu nagradu Poslovne zajednice izdavača i knjižara BiH.
- Od strane OHR-a 1999. imenovan za člana Upravnog vijeća Federalne radio-televizije, a u okviru FTV je bio scenarista desetak dokumentarnih emisija iz tuzlanskog kraja.
- U dva mandata bio član Uređivačkog vijeća Radio-televizije Tuzlanskog kantona, gdje je inicirao više projekata (npr. Umjetnička svjedočenja o Srebrenici)
- U svojim knjigama iz 1997. (Tuzla kakvu biste željeli) i 2000. (Tuzland – Knjiga o Tuzli) najavio projekt izgradnje „jezera na Pingi“, od kojih će prvo biti izgrađeno 2003. godine.
- Autor prvog „Turističkog vodiča Tuzle“, iz 2000. godine, te autor prvih turističkih prospekata i materijala o Tuzli, sa projekcijom obnove i razvoja banjskog turizma u Tuzli.
- Autor prve tematski razvrstane monografije o Tuzli, pod naslovom „Tuzland – Knjiga o Tuzli“, iz 2000. godine, u kojoj su kroz 88 poglavlja date sve važnije informacije o Tuzli; knjiga je prevedena i na engleski.
- Autor prvog ilustrovanog „Izvještaja o radu općinskog načelnika“, u formi novine, iz 2000. godine, čime je transparentnost u radu općinskih organa podignuta na promotivni nivo.
- Objavio oko stotinu tekstova o kulturi suživota u katoličkim i hrvatskim medijima (npr. „Hrvatski glasnik“, www.katolik.hr i dr.)
- Kao šef Sektora za informisanje bio izvršni organizator Prvih tuzlanskih književnih susreta CUM GRANO SALIS, od 1. do 4. VII 2001. na kojima je prihvaćen projekat Foruma građana Tuzle o ustanovljenju Nagrade „Meša Selimović“.
- U istoj funkciji bio izvršni organizator Naučnog skupa „Uskufi i alhamijado književnost“ - 400 godina Muhameda Hevajia Uskufija, od 20. do 22. XII 2001.
- Jedan od osnivača Instituta sevdaha – Fondacije Omera Pobrića iz 2003. godine i autor brojnih tekstova o reafirmaciji sevdalinke kao nematerijalnog naslijeđa i turističkog brenda, te učesnik nekoliko stručnih skupova o sevdalinci.
- Autor prve bh. cyber izložbe o Drugom svjetskom ratu, u povodu 65. godišnjice oslobođenja Tuzle.
- U dva navrata (2004. i 2009.) inicirao akciju uređenja Jevrejskog groblja u Tuzli kao vrijednog kulturno-historijskog spomenika.
- Pokrenuo i plasirao brojne ideje vezane za Tuzlu: digitalizacija baštine i virtualna obnova stare Tuzle; rehabilitiacija pisca Radovana Jovanovića, podizanje spomen-ploče na mjestu porušene sinagoge; predstavljanje spomeničkog naslijeđa iz oslobodilačkih ratova; sjećanje na muftiju Kurta i spašavanje tuzlanskih Srba 1942. godine, itd.
- Inicirao obilježavanja više jubileja, kao što su 15. godišnjica Bošnjačkog sabora (Tuzla, 2008), 40. godišnjica ubistva Martina Luthera Kinga (Sarajevo, 2008), 110. godišnjica začetka modernog političkog djelovanja u Bošnjaka (Mostar, 2009), 20 godina početka agresije na RBiH (Gračanica/Gradačac, 2012) i dr. – gdje je držao prigodna predavanja.
- Priredio preko 500 sedmičnih radijskih emisija za dijasporu, u St. Louisu i Chicagu (USA), pisao za mnoge časopise u dijaspori („Sabah“, „Nur“, „PSS“, i dr.) te realizirao brojne projekte na jačanju veza bh. dijaspore i domovine, u ime čega ga je Kongres Bošnjaka Sjevrene Amerike 2004. proglasio za „Ličnost godine za bh. dijasporu“.
- Posljednjih desetak godina držao oko dvije stotine predavanja o kulturnim i političkim temama u mnogim bh. gradovima: Trebinje, Bijeljina, Brčko, Zvornik, Mostar, Stolac, Prozor, Jablanica, Konjic, Bihać, Cazin, Sanski Most, Bužim, Bugojno, Gornji Vakuf, Travnik, Zenica, Kakanj, Visoko, Maglaj, Tešanj, Zavidovići, Olovo, Kladanj, Gračanica, Gradačac, Lukavac, Doboj-istok, Kalesija, Čelić, Tuzla, Sarajevo, te u dijaspori: Pula, Rijeka, Beč, Berlin, Penzberg, Mihnen...

Fatmir sa djecom Asjom, Ajasom i Darisom

O Fatmir Alispahiću su govorili:

Prof. dr. Mustafa Šehović (31. VIII 1996.)
Ja sam jako sretan što sam prijateljovao sa Fatmirom Alispahićem, ali sam mu u mnogim trenucima i zavidio na njegovoj hrabrosti i moralnoj kuraži, kako je i pisao i borio se. Fatmira Alispahića mogu uporediti sa najvećim borcima u istoriji, poput Zole, koji je branio nevinog Jevreja i dobio bitku. Moramo mirne duše reći da je Fatmir Alispahić savjest ovog grada. Fatmir Alispahić je zbog istine ugrozio svoju egzistenciju. Ali budite uvjereni da je svojim opusom, svojim djelovanjem kao intelektualac, spasio Tuzlu. Dok ima Fatmira Tuzla će biti slobodna i nikad neće zamračiti nebo nad Tuzlom. To su pravi pisci i vjerni sinovi ove zemlje.

Fatmir Alispahić je po mnogo čemu specifična kulturna, kulturologijska, literarna, a sve snažnije politička i politikološka pojavnost kod nas. (Gradmir Gojer, Oslobođenje, 5. XI 2000.)

Prof. dr. Salih Burek (31. VIII 1996.)
Svojim stvaralaštvom Fatmir Alispahić spada u red onih malobrojnih pojedinaca koji posjeduju i znaju da njeguju i da iskazuju vrhunski potencijal svijesti i savjesti svoga vremena.

Akademik prof. dr. Esad Duraković (Start, 19. XI 2004.)
Divim se hrabrosti tog čovjeka. Ponekad se pitam odakle mu tolika hrabrost. Ja toj hrabrosti srdačno aplaudiram.

Akademik prof. dr. Muhamed Filipović (Dnevni avaz, 17. V 2003.)
Lično cijenim Fatmira Alispahića. Smatram ga vrlo inteligentnim i vrlo sposobnim čovjekom koji veoma mnogo obećava. Njegovim osobitim kvalitetom smatram veliku osjetljivost prema situaciji u kojoj se nalaze Bosna, Bošnjaci i muslimani.

Akademik Abdulah Sidran (Ljiljan, 19. VIII 2002.)
Tekstove Fatmira Alispahića čitam kao neke heftične lektire, istina bolne lektire, istina nije lahko zaspati poslije čitanja njegovih tekstova…

Akademik Nedžad Ibrišimović (Bosnjaci.net, 26. II 2006.)
Čitajući Fatmirove knjige bio sam postiđen zbog svoje pasivnosti naspram svega što nam se dešava. Hvala Fatmiru što je u meni probudio taj stid, i hvala mu što mi je omogućio da mu se pridružim. Moj lider je bio Alija Izetbegović, a danas je moj lider Fatmir Alispahić.

Džemaludin Latić (Saff, 6. I 2006.)
Fatmir Alispahić radi to bolje od svih naših savremenika: lucidno, hrabro, uz duboku analizu pojava i događaja, sa jasnim ciljem. Vrag je odnio šalu; naša je glava u torbi; našem potomstvu su isplanirali da čisti cipele i nosa sladolede (veliko)srpskoj i (veliko)hrvatskoj gospodi, i zato treba čitati Fatmira Alispahića!

Isnam Taljić (Saff, 1. II 2005.)
Fatmir Alispahić je jedan od rijetkih preostalih slobodomislećih Bošnjaka.

Prof. dr. Nijaz Duraković (Dnevni avaz, 20. V 2003.)
Ako se njegovo pisanje nekome ne sviđa, Bože moj, to nije razlog da se na njega sruči lavina optužbi koje puno, doista puno mirišu na najcrnja staljinistička vremena. Ta lavina niti daje legitimaciju demokratičnosti, niti slobode, niti nezavisnosti. Na kraju krajeva, Fatmir je dosta toga dobro pogodio i dobro dijagnosticirao.

Prof. dr. Rešid Hafizović (Start, februar 2005.)
Fatmir Alispahić je jedan lijep izdanak bošnjačkog mentaliteta i kulture. On svoje stavove iznosi bez uvijanja, bez kompleksa i, katkada, bez skrupula, jer je njegova isfrustriranost stanjem u kome su se Bošnjaci našli prevelika, tako da ponekad ne bira riječi kako bi svojim stavovima probudio uljuljkanu svijest Bošnjaka. Mislim da on ne mrzi druge. I mislim da on jeste tolerantan.

Hadžem Hajdarević (Walter, 12. VI 2002.)
Fatmir Alispahić je najčitaniji kolumnist u zemlji. Alispahićevi tekstovi, stavovi, rezovi u bolesna tkiva društva imaju najvišu voltažu riječi i neposredno proizvedena smisla. Alispahićevi tekstovi nemaju pardona, ali imaju obzira, nemaju taktiziranja, ali imaju odgovornosti, nemaju politikantstva, ali imaju vlastitu, profiliranu političku kulturu.

Gradmir Gojer (Oslobođenje, 5. XI 2000.)
Fatmir Alispahić je po mnogo čemu specifična kulturna, kulturologijska, literarna, a sve snažnije politička i politikološka pojavnost kod nas.

Selim Bešlagić (31. VIII 1996.)
Osjećam zadovoljstvo i osjećam jednu dužnu obavezu da kažem Fatmiru Alispahiću - hvala za sve što si učinio za ovaj grad i za Bosnu i Hercegovinu.

Ibrahim Spahić (25. XI 2000.)
U Bosni i Hercegovini, u ovom trenutku, kada bi tražili autora koji je važan za našu zemlju, zaustavili bi se na imenu Fatmira Alispahića. Alispahić predstavlja sigurno ličnost zbog koje će mnogi u zemlji i u svijetu morati promijeniti vrednosne sudove o zemlji Bosni i Hercegovini i o odnosu spram nje.

Sejo Omeragić (16. VIII 2008.)
Najveće javne udare među nama trpio je svakako Fatmir Alispahić. I za mene je bilo šokantno kako se hrabro upustio u ovu bitku. Fatmir je bio najjači i najhrabriji dio ekipe „Ljiljana“. Mi smo imali svoje porodice, svoju djecu koju su gledala u naše prazne ruke kada smo se noću vraćali domovima, ali ipak nismo ni pomišljali da javno lažemo protiv svoje domovine i naroda.

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (27. XII 2004.)
Svojim tekstovima Fatmir je probudio bošnjačku i bosanskohercegovačku dijasporu, što će imati nesagledivo korisne posljedice za Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu.