Ferid Ferko ŠANTIĆ: Dvojicu takvih Bošnjaka, Rasima Ljajića i Sulejmana Ugljanina velikorpski režim je počasitio čak i ministarskim mjestima u velikosrpskoj vladi. Oko sto pedeset je hiljada Bošnjaka u dijelu Sandžaka koji Srbija već sto godina drži pod okupacijom. Sto pedeset hiljada Bošnjaka a imaju dva svoja ministra u velikosrpskog vladi. Mađara je u Vojvodini, koju Srbija od 1918. god. drži pod okupacijom, oko petsto hiljada i oni nemaju ni jednog ministra u velikosrpskoj vladi. Mađari imaju svoje škole, univerzitete... na svojem maternjem jeziku, svoje institucije, svoja glasila, svoj radio, TV... Za razliku od Mađara Bošnjaci u Sandžaku su izloženi totalnoj srbizaciji a dva, ko bajagi bošnjačka ministra sjede u vladi koja i kreira mehanizme te strahotne srbizacije Bošnjaka u Sandžaku. A bošnjački ministri u velikosrpskoj vladi sve to aminuju.

Hako Duljević je zenđil insan, biznismen kako se to danas kaže. Nedavno je on u Sjenici, govoreći sa tamošnjim Bošnjacima, za primjer uzeo nešto što se nekad i desilo među sjeničkim Bošnjacima. Helem, pojavila se u Sjenici prvi put mazga. Došla, kažu, iz Tutina. Svak se živ ibretio, čudio se izgledu tog stvorenja ali niko nije znao šta je to. Pozovu jednoga što je važio za alimli, za najučenijeg insana da on odgonetne kakvo je to Božije stvorenje. Vidio i on da taj mahluk nije magare, iako po nečemu na magare liči, vidio je da nije ni zec iako ima uši k'o u zeca, vidio je da nije ni konj... Kako ni sam nije znao šta je to on ti, da ne bi ugrozio svoje zvanje najpametnijeg među njima, odgovori kako to stvorenje nije ništa drugo do majka svih zečeva na dunjaluku.

Ti zečevi ovih dana podižu svoje zečije uši i po Sandžaku slave nekakvu, k'o sankim, k'o bajagi, tobože... izbornu pobjedu. Elifa Kriještorac, jedna od gazijki iz ove Bošnjaci.net divizije, pita me neki dan je li ovo u Sandžaku pobjedila majka svih zečeva? Odpisah joj da ni majka ni zečevi ništa u Sandžaku pobjedili nisu. Nisu iz jednog jedinog razloga a taj razlog je u tome što je njihov jedini, osnovni cilj bio u tome da putem ovih nedavnih izbora unište, da satru, da supurišu... muftiju sandžačkog Muamera ef. Zukorlića. U tome, niti su uspjeli niti će ikad uspjeti. Ti zečevi znaju da je muftija sandžački simbol današnjeg bošnjačkog nacionalnog pokreta u Sandžaku. Zbog toga je cilj bio uništiti muftiju a time i današnji sandžački bošnjački nacionalni pokret. U ime muftije sanžačkog ovim zečevima odgovorilo je 32.425 punoljetnih sandžačkih insana, glasača koji su svojom rukom potpisali i potvrdili to da je muftija sandžački jedini legitimni predstavnik Bošnjaka u Sandžaku. Onih Bošnjaka koji znaju i koji svakodnevno manifestuju, iskazuju, ne kriju to da su oni Bošnjaci, ne stide se toga što su Bošnjaci.

Ovim zečevima odgovorilo je, u stvari 54.492 punoljetnih građana Srbije koji su svojom rukom potpisali i potvrdili da žele da muftija sandžački bude predsjednik Srbije. U ovoj cifri je i bar dvadesetak hiljada srpskih glasova. Znači, dvadesetak hiljada Srba glasalo je za muftiju Muamera ef. Zukorlića koji je, sa ahmedijom na glavi i tespihom u ruci u sred Beograda, u Sava centru, Srbiji predočio svoj predsjednički program.

Muftija sandžaki na skupu u begradskom Sava centru

Ovakav civilizacijski, najmoralniji, najdemokratskiji... čin, uz sve ostalo, zečevi nisu mogli preboljeti pa su sa svojom majkom krenuli u opšti juriš sa namjerom da dohakaju i muftiji i cijelom današnjem bošnjačkom nacionalnom pokretu u Sandžaku. Kako u tome nisu uspjeli to nejma ništa ni od njihove, k'o bjagi pobjede.

Da je njihova, ko sankim pobjeda samo trenutna magla pokazuje i to što će sad u skupštinama svih sandžačkih gradova biti ni manje ni više nego skoro četrdeset poslanika i to pravih pravcatih, nam benam Bošnjaka i Bošnjakinja članova Bošnjačke demokratske zajednice (BDZ). Uz to jedan od takvih Bošnjaka bit će i poslanik srbijanskog parlamenta. Nisam siguran da li u historiji dunjalučkog parlamentarizma postoji takav primjer da jedna politička organizacija nakon tako kratkog postajanja, odnosno kakon prvog učešća na izborima postane parlamentarna stranka i dobije skoro četrdeset svojih predstavnika u lokalnim sandžačkim parlamentima.

Rukovodstvo Bošnjačke demokratske zajednice

Kad sam Seadu Šaćiroviću, zauvjek zapamćenom po onom istorijskom: Gospodo četnici, moju glavu možete da uzmete ali vi ovaj narod ne možete da ubijete... izgovorenom direktno u brk gospodi četnicima, tj. srbijanskim žandarmima, uputio poruku sa molbom da svi oni istraju u ovoj strahotnoj borbi za očuvanje Bošnjaka kao naroda u Sandžaku, dobio sam ovakav odgovor: Naši neprijatelji uz pomoć izdajnika i nesavjesnih pojedinaca pokušavaju da unesu paniku u naše redove. Odlučni smo da im to ne dozvolimo. Uprkos ogromnoj izbornoj krađi diktiranoj sa vrha, iz Beograda, mi smo uspijeli da za rekrdno kratko vrijeme, u nenormalnim, nedomokratskim, na momente srednjovjekovnim uslovima ostvarimo dobar rezultat. Idemo dalje sa vjerom u Allaha. Naš cilj je jasan, a namjere čiste. Put je pred nama i mi ćemo samo nastaviti dalje u osvajanje slobode.

Sa ovim je sve rečeno. Sa ovim se samo potvrđuje zašto je beogradske zečeve, sa suretom, sa likom bošnjačkih poltrona, toliko strah i od BDZ-e i BKZ-e i muftije i... Strah ih je zbog toga što su ovo garanti da srbizacija Bošnjaka u Sandžaku, kao glavni cilj sadašnjeg i svih dosadašnjih srbijanskih režima, nikad neće uspjeti.

Bezbeli se pitate pa ko su ti zečeve, ko je ta njihova majka...? Podosta je zečeva i kamara zečića, ali evo ”portreta” nekolicine onih iz vrha, onih što su uvijek uz majku svih zečeva.

Rasim Ljajić u stavu mirno pozdravlja četničku himnu Ispred simbola četničke kokarde

Ovaj što u stavu mirno pozdravlja zvuke himne Draže Mihajilovića. Ovaj što u stavu mirno moli: Bože spasi srpski narod, srpski rod... Ovaj kojem je u radnom kabinetu glavni ukras ništa drugo do detalj sa četničke kokarde. Ovaj što u laganju zamijeni šest miliona Srba. U šest miliona Srba niko se nije htjeo prihvatiti toga da laže i podvaljuje haškom tribunalu nego se ovaj poltron bošnjački prihvatio toga da, k'o sankim, hvata krvnika Ratka Mladića, da pravi "akcione planove", da... Ovaj koji poziva na slavljenje osobe čiji sekretar zapisa: Dvije ’iljade turskih (bošnjačkih) glava nabismo na kolje. Glava je bio još no nestade kolja. Onaj koga zakitiše ničim drugim do ordenom tog istog Kara junaka. Onaj koji od svojeg naroda sasvim opravdano dobi ime – KaraRasim.

Ispred velikosrpske zastave

Ugljanin sa jednim od svojih mentora

Ovaj što, poslije onoga: U Sanđaku Musljimani nikad neće nositi drugi bajrak nego samo svoj potrča da zauzme mjesto ispred baRjaka sa, po Bošnjake, zlokobnim znakom. Ovaj što se tako srdačno rukuje sa predstavnikom organizacije koja je majka, zaštitnik svih vjekovnih zločina nad Bošnjacima. Ovaj što veli da bošnjački roditelji trebaju ići na svetosavske akademije. Ovaj što...

Zilkić i Jusufspahić skrušeno pored umirućeg patrijarha Zilkić, Jusufspahić i popovi Drugovi Adem i Boris u zagrljaju

I ovaj što bi htio da je jedan od zečeva ali on je, na njegovu žalost, samo miš i to malehan. Ovaj što tako tugaljivo, bolom skrhan stoji pored kreveta umirućeg srpskog patrijarha. Ovaj što, kao i svaki drugi tuđi sluga i hamal, potpisuje i kaže sve što mu se poslodavac naredi.

Ako bi smo sad imenovali i majku svih ovih zečeva onda bi smo kazali da je to današnji velikosrpski režim. Kao i svi dosadašnji velikosrpski režimi tako je i ovaj današnji velikosrpski režim naostojao da među Bošnjacima u Sandžaku pronađe one Bošnjake koji će mu biti sluge, koji će pljunuti prvo na svoj obraz pa potom na svoj nacionalni, vjerski, kulturni i svaki drugi identitet. Dvojicu takvih Bošnjaka, Rasima Ljajića i Sulejmana Ugljanina velikorpski režim je počasitio čak i ministarskim mjestima u velikosrpskoj vladi. Oko sto pedeset je hiljada Bošnjaka u dijelu Sandžaka koji Srbija već sto godina drži pod okupacijom. Sto pedeset hiljada Bošnjaka a imaju dva svoja ministra u velikosrpskog vladi. Mađara je u Vojvodini, koju Srbija od 1918. god. drži pod okupacijom, oko petsto hiljada i oni nemaju ni jednog ministra u velikosrpskoj vladi. Mađari imaju svoje škole, univerzitete... na svojem maternjem jeziku, svoje institucije, svoja glasila, svoj radio, TV... Za razliku od Mađara Bošnjaci u Sandžaku su izloženi totalnoj srbizaciji a dva, ko bajagi bošnjačka ministra sjede u vladi koja i kreira mehanizme te strahotne srbizacije Bošnjaka u Sandžaku. A bošnjački ministri u velikosrpskoj vladi sve to aminuju. Nikad ni jedan od njih nije ni pokušao da ukaže na to da je nenormalno da školski programi u Sandžaku, u kojem su 60% Bošnjaci, budu isti kao i školski programi u Čačku, Smederevu gdje uopšte nema Bošnjaka. Nikad ni jedan od njih nije ni pokušao da ukaže na totalnu nacionalnu, kulturnu i svaku drugu segregaciju Bošnjaka u Sandžaku. Osnovni zadatak i Ugljanina i Ljajića je da narod bošnjački pozivaju u srbizaciju. Oni to otvoreno i neskriveno čine. U nedavnoj izbornoj kampanji njih dvojica su su tako ”uvjerljivo” govorili o investicijama, ulaganjima... ali ni jednom jedinom riječju, ni jedan od njih, nikad nije ni spomenuo ono zbog čega Bošnjaci mogu nestati sa ovih prostora a to je njihova srbizacija. Ljajićeva parola ”Za evropski Novi Pazar”, u stvari, znači za posrbljeni Novi Pazar. To je otvoreni poziv u stilu: prihvatite sopstvenu srbizaciju, zaboravite na svoj maternji jezik bosanski, na svoje institucije, na svoje medije, na..., pa će se u Sandžaku, namah živjeti k’o u Švajcarskoj, Skandinaviji... Zar evropski Novi Pazar nije i onaj Novi Pazar u kojem žive nacionalno svjesni Bošnjaci, Bošnjaci koji imaju svoj maternji, bosanski jezik, svoje škole, svoje medije, svoje institucije, svoje... Zar evropski Novi Pazar nije i onaj Novi Pazar u kojem Bošnjaci imaju svoju autentičnu Islamsku zajednicu, zajdnicu koju sami organiziraju i uređuju a ne da im to radi velikosrpski režim preko bošnjačkih poltrona tipa Ugljanina i ostalih.



Zbog toga je ovim zečevima a posebno njihovoj velikosrpskoj majci bio i ostao osnovni cilj da se na sve moguće načine zaustavi, onemogući... dalje djelovanje i BDZ-e, i BKZ-e, i autentičnog, legitimnog, ne ”tehničko-mandatnog”, Bošnjačkog nacionalnog vijeća a posebno muftije Muamera ef. Zkorlića kao predvodnika i simbola današnjeg bošnjačkog nacionalnog pokreta u Sandžaku. Jer oni su dosadašnjom borbom, uz pomoć ogromnog broja Bošnjaka, postavili strahotno čvrstu prvu liniju na "frontu" odbrane naroda bošnjačkog od totalne srbizacije, odnosno od "pretapanja" Bošnjaka u nešto što ni imena nema. Sigurno je da će do slijedećih izbora, a to je za samo četiri godine, sa temelja koje su oni izgradili "iznići", izdignuti, se jedna ogromna "zgrada" odnosno "zgrada" bošnjačke zajednice, bošnjačkog jedinstva u kojoj više nikad biti neće ni zečeva ni zečića poltronskih. Svojim neposustajanjem, svojom istrajnošću, svojom upornošću... i BDZ-a i BKZ-a i muftija Muamer ef. Zukorlić omogući će da ta "zgrada" bude u cijelosti izidana a potom, na slijedećim izborima i ukrovljena.