Sjećam se... kada sam u djetinjstvu slušao o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, boravku u Medini i kako su mu munafici rovarili i sabotirali rad i misiju i tada sam izgradio prezir kako prema licemjerima tako i prema takvom djelovanju.

Sjećam se... kada sam slušao o problemima koje je imao Alija, radijallahu anhu, tokom svoje vladavine i kako je iznevjeren od dijela sopstvene vojske i tada sam izgradio prezir prema izdaji.

Sjećam se... kada se vodila borba za slobodnu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu na čelu sa rahmetli Alijom Izetbegovićem, rahimehullah, i kada je dio Bošnjačkog korpusa predvođen Fikretom Abdićem radio protiv tog plemenitog cilja, a u korist agresora, i tada sam izgradio ubjeđenje da borba dobra i zla nije prestala i da nikada neću dozvoliti da moje djelo ili govor podrže nepravdu, jer sam tada shvatio da su takve situacije sastavni dio svačijeg života.

Sjećam se... kada je srbijanski režim pokušao punč na Islamsku zajednicu tada sam zaključio da je Islamska zajednica ostala cjelovita, elhamdulillah, samo su negativci morali da napuste te redove kako bi ih Allah otkrio na dunjaluku prije ahireta i tada sam instinktivno djelovao prema ranijem izgrađenom preziru prema izdaji. Tada sam već osjećao da bi čovjek nepromišljenim postupkom ili izjavom mogao da pomogne ono prema čemu je tokom života izgradio prezir, a to je nepravda prije svega.

Kandidovanjem muftije sandžačkog, Muamera ef. Zukorlića, za predsjednika Srbije, koje je obradovala svakog dobronamjernog Bošnjaka diljem zemaljske kugle, osjetio sam spokoj iz više razloga. Jedan od tih razloga jeste što zbog moje udaljenosti od Srbije i udaljenosti od političkog djelovanja ne mogu ugroziti ovaj humani i pravedni postupak, tj. kandidaturu, pa makar sa pola riječi. Nažalost tu sam se prevario.

Dana 19.04.2012., u četvrtak, na Regionalnoj televiziji sa sjedištem u Novom Pazaru u sklopu Dnevnika prenešen je dio mog govora koji je bio upućen muftiji Muameru ef. Zukorliću u vidu pisma, a povodom njegovog govara o studentima i svršenicima Medinskog univerziteta. S obzirom da je prenešen samo dio pisma time se htio naglasiti negativan stav prema Muftiji, a sve radi predizbornih poena i malehne dunjalučke koristi.

Moj stav, kao i stav velikog dijela mojih kolaga, prema muftiji Muameru ef. Zukorliću opisan je upravo u onim dijelovima pisma kojeg su na spomenutoj televiziji zanemarili, a riječ je o sljedećim dijelovima:

„Ovdje ne želim da tretiram temu koji je univerzitet bolji jer je to stvar subjektivnog mišljenja i iskustva svakog pojedinca i razumljivo je, čak pohvalno, što ste dali prednost pazarskom univerzitetu i svojim ličnim, porodičnim primjerom to potvrdili...“

Zatim: „Ovo pismo nije napad na vašu ličnost niti na vašu ulogu, jer vas smatram vođom Bošnjaka Sandžaka i čovjekom koji je pokazao i pokazuje veliku žrtvu, hrabrost i umijeće za pokretanje i ostvarivanje vjerskih, nacionalnih, a indirektno i političkih ciljeva i interesa Bošnjaka u Sandžaku, a i šire.“

Samo iz ova dva citata se vidi moj stav da je lik, djelo i uloga muftije Muamera ef. Zukorlića ogromna i toga sam svjestan kao i većina Bošnjaka i da mi je želja bila da skrenem pažnju na detalj sa kojim se nisam složio, a što ne znači da se ne slažem sa mnogim drugim postupcima ovog čovjeka.

Na kraju želim reći da ja stojim iza pisma upućenog Muftiji, ali iza kompletnog pisma što ne znači da se dijelovi ne mogu zloupotrijebiti, kao što smo to vidjeli da je pokušala uraditi spomenuta televizija. Pozitivno je to da izlizani političari koji su porijeklom iz Sandžaka nemaju nikakvih jačih argumenata i metoda protiv muftije Muamera ef. Zukorlića nego li onoga što su prikazali izvlačeći iz konteksta moga pisma Muftiji.