Dr. Fikret Arnaut Knjiga za Bošnjake je značajna što im može pomoći u jačanju vjerske, ali i nacionalne i državničke svijesti. Mladoj populaciji bi pomogla da bude vjerski svjesna, tolerantna i posebno da znaju da bez truda nema rezultata i da bez žrtve nema ploda.

Danas je u izdavaštvu web magazina Bošnjaci.Net iz štampe izašla knjiga „Moji zatvorski dani u Egiptu“, autorice Zejneb el Gazali, Egipćanke koja je kao član organizacije Muslimanska braća, provela u zatvoru duži niz godina.

Zejneb je o tome periodu objavila knjigu koja je bila izuzetno dobro prihvaćena kod čitalačke publike u arapskom svijetu i visoko je ocjenjena od književnih kritičara. Knjiga od Zejneb el Gazali se ubraja u najbolji besstseler.

Na prijevodu knjige duži niz godina je radio dr. Fikret Arnaut, dok je recenziju napisao uvaženi akademik prof. dr. Ferid Muhić.

U povodu izslaska iz štampe ove knjige upitali smo dr. Arnauta o nekim osnovnim karakteristakama knjige i autorice koji mogu biti interesatni za naše čitaoce i ljubitelje pisane riječi. Dr. Arnaut je naglasio:

- Zejneb el-Gazali je napisala svoju knjigu u Kairu nakon izlaska iz zatvora na prijedlog simpatizera Muslimanske braće da njezino iskustvo ostano sačuvano u pisanoj formi. Ja sam 1987.g. u Amanu, dok sam bio student, prisustvovao njezinom predavanju a amfiteatru Jordanskog univerziteta gdje je bilo oko hiljadu posjetilaca; profesora, studenata i studentica... kada je ona promovirala tu svoju knjigu... Od tada sam se bavio mišlju da bi bilo dobro da se i našem čitateljstvu, odnosno bosanskog govornog područja i drugih srodnih jezika, obezbijedi takvo jedno štivo. Knjiga je bila bessteller u arapskom svijetu. Prevedena je na turski jezik i doživjela je više izdanja i također bila popularna kod mlade populacije.

Bošnjaci.Net: Šta je opisano u knjizi?
Knjiga govori o Zejnebinim danima provedenim u zatvoru i svim vrstama mučenja kroz koje je prošla a o kojima javnost malo zna. Po tome je knjiga strašna kako ju je formulirao akademik Ferid Muhić.

Bošnjaci.Net: Da ponovimo, zašto je Zejneb bila u zatvoru?
Zejneb je bila u zatvoru zato što je pripadala i bila simpatizer pokreta "Muslimanska braća" koji su se trudili da očuvaju vjerski život i moral u egipatskom društvu pred najezdom solicijal-komunističke ideologije i masovne ateizacije društva. Zbog toga se aktualni režim s islamistima žestoko obračunavao.

Bošnjaci.Net: Zatim su montirali suđenje?
Da! Na suđenju su izrečene smrtne kazne Sejid Kutbu i ostalim idejnim liderima ovog pokreta.

Bošnjaci.Net: Po čemu je ova knjiga značajna za bošnjačku nacionalnu populaciju?
Knjiga za Bošnjake je značajna što im može pomoći u jačanju vjerske, ali i nacionalne i državničke svijesti. Mladoj populaciji bi pomogla da bude vjerski svjesna, tolerantna i posebno da znaju da bez truda nema rezultata i da bez žrtve nema ploda.

Bošnjaci.Net: U kojem tiražu je štampana knjiga?
Za početak štampali smo tiraž od hiljadu komada, i odlučili smo se za štampariju u njemačkom gradu Nurnbergu. Jeste skuplje nego u Bosni, mada je kvalitet prepoznatljiv i posebno što imamo knjigu odmah tu, jer smo uvidjeli na dodatni problem transpotiranja knjige iz Bosne do Njemačke.

Bošnjaci.Net: Kako doći do knjige?
Knjiga se može naručiti telefonom, emailom ili poštom na adresu:

Bodenseestr. 80
81243 Munchen
Tel.0049 178 178 13 53
E-mail: [email protected]

---

Zejneb el-Gazali (02.06. 1917 g. - 03.08.2005.) Zejneb el-Gazali MOJI ZATVORSKI DANI U EGIPTU Prijevod s arapskog: Dr. Fikret Arnaut Autor memoarskog djela „Moji zatvorski dani u Egiptu“, Zejneb el-Gazali rođena je 02. juna 1917. g. u Kairu. Prvo opće i vjersko obrazovanje stekla je pred svojim ocem koji je bio učenjak u el-Azharu. Nakon očeve smrti, kada joj je bilo svega deset godina, dalje obrazovanje nastavlja u školi. Iz njezine biografije je poznato da je na ličnost Zejneb el-Gazali presudnu ulogu u daljem odgoju i obrazovanju imala žena Huda Ša'ravi, s kojom se kasnije razišla u mišljenju i krenula novim putem u redovima Muslimanske braće. Treba podsjetiti da je taj period koji je preživljavalo egipatsko društvo, i u vrijeme Zejneb el Gazali, bio specifičan. Tada je naime bila nastupila masovna westernizacija egipatskoga društva i potiranje sa pozornice islamskog morala. Egipat je, nakon slabljenja osmanske vlasti, pao pod okupaciju Engleske (1914-1922). Egipat je u periodu od 1922-1936 postao nezavisnom kraljevinom pod vlašću kralja Fuada I. Velika Britanija je medjutim i dalje zadržala velike ovlasti u Egiptu, između ostalog i pravo na stacioniranje svojih jedinica u Egiptu. Egipat je velikom revolucijom 1953. g. uspio se izboriti za samostalnost. Na vlast je došao general Muhamed Nedžib. Njega je nakon dvije godine vojnim pučem smjenuo general Džemal abdu Naser, koji će ostati predsjednikom Egipta sve do svoje smrti 1970. g. Iako su dobrim dijelom i članovi Muslimanske braće pomogli u revoluciji, to im je lično Džemal abdu Naser zaboravio. Štoviše, Muslimanska braća mogu zabilježiti u svojoj povijesti da im je jedan od najtežih perioda bio upravo ovaj pod vladavinom Džemala abdu Nasera. U to će se i čitaoci memoara moći uvjeriti iz ličnih iskustava i kazivanja Zejneb el-Gazali. Duboko opredijeljeni na putu zivljenja islama, u nastojanju da se spasi islam, do izražaja dolazi rad i aktivnosti pokreta Muslimanske braće. Tim radom rukovodi imam Hasan Benna r.a. i Zejneb el-Gazali. Oni će se naći na listi žrtava pripadnika pokreta Muslimanska braća, s kojima se režim u Egiptu surovo i žestoko obračunao. O tome periodu Zejneb nam iscrpno piše u ovome djelu. Prof.dr. Rešad Muhamed el-Bejumi je spomenuo podatak da je u početku 60-tih godina predsjednik Džemal abdu Naser pozvao u posjetu Ruskog predsjednika Hruščova. Hruscov je posjet uslovio da Džemal abdu Naser prije njegova posjeta pusti iz zatvora sve osuđenike od komunističke partije. I da se tim zatvorenicima omogući pristup medijima i utjecajna mjesta u egipatskom društvu. Džemal abdu Naser je odbio prijedlog Hruscova. Ovaj postupak se može povezati sa rasprostranjenim mišljenem u islamskim krugovima da je i politicka odluka sa posljedicom likvidacije i obračuna sa idejnim vođom Muslimanske braće Sayyid Kutbom došao iz komunistickoga egipatskoga vrha sa Naserom na celu. Zejneb el-Gazali se nakon izlaska iz zatvora ponovo posvetila radu na širenju islamske da'we. Sav svoj životni vijek provela je u radu na širenju islamske da'we. Imao sam čast i priliku prisustvovati i slušati njezino predavanje na Jordanskom univerzitetu 1987 g. U ljetnom periodu pri kraju školske godine na oglasnim plakatima Univerziteta je bilo najavljeno da će Zejneb el-Gazali, poznata islamska daija, održati predavanje. Imali smo priliku slušati komentare studenata i nekih profesora. Pravo djelovanja i utjecaju žena nazalost je ograniceno. Prevladava naime muski stav: sta ima nama žena držati predavanja! I šta žena uopće ima reći! To je nažalost u arapskim sredinama bilo evidentno. I došao je najavljeni dan predavanja. Sala u kojoj je ona držala predavanje je bila puna. U prvim redovima su bili univerzitetski profesori, zatim studenti, s bradama i bez brada. U zadnjim redovima studentice. Kada se pojavila za govornicom, nastala je grobna tišina u. Sama njezina pojava u svim crtama je odavala harizmatičnu lidersku ličnost. A tek kada je progovorila dubokim prodornim glasom, ja sam imao osjećaj da je pred nama general – vođa koji upućuje vojsci strateške smjernice i naredbe. Bio sam i uzbudjen i ponosan. Primijetio sam da su neki profesori i studenti oborili glave. Bili su manji od makova zrna! Pred nama je bila žena govornik, koja zna i umije reći. I postaviti se. Tu impozantnu sliku njena izgleda i drzanja neću nikada izbrisati iz moga sjećanja. A tek kada je navodila primjere iz zatvora, kroz koje se vidjela težina kazne i torture kroz koju je prošla ova žena, kada je navodila primjere svetosti i keramete koje je doživjela, mnogi su plakali na njezinom predavanju. I podržavali su je tekbirima. Tada sam saznao za ovu njezinu knjigu. Nakon vise godina poslije, u nizu zadataka koje sam dobio od osobe koju izuzetno cijenim, poštujem i uvažavam, bio je i zadatak da prevedem knjigu sa arapskog jezika od Zejneb el-Gazali, „Moji zatvorski dani u Egiptu.“ Odazvao sam se sa zakašnjenjem. Ali sada mogu reći da ovaj prijevod dolazi u pravo vrijeme. U vrijeme „arapskog proljeća“ i obaranja sa vlasti ostataka Naserovog režima, pod kojim više narod nije mogao durati. S nadom da će djelomično u ovome štivu čitaoci moći naći odgovore na pitanja zašto se u ovolikoj mjeri narod Egipta pobunio i tražio ukidanje diktatorskog režima. Obaranje tog rezima su plodovi i rezultati, između ostalog i rada Zejneb el-Gazali, Seyyid Qutba, Hasan Benne, i drugih. Oni su svoj zivot zalozili za opstojanje islama. Za uspjeh njihove da'we. Oni bi se danas radovali „arapskom proljeću“ kada više od 40 posto egipatske populacije daje podršku Muslimanskoj braći. Zejneb el-Gazali će ostati simbol i svijetli primjer rada, požrtvovanosti, hrabrosti, istrajnosti, sposobnosti, srčanosti, iskrenosti, solidarnosti, izdržljivosti i predanosti rada na Allahovom putu. U toj svetoj predanosti ideji i zivotu islama smisao je i ove knjige. Zejneb el-Gazali je preselila na Ahiret 03. avgusta 2005. g. u Kairu. Dženazu namaz joj je klanjao veliki broj vjernika. Neka je prati vječna Allahova milost i magfiret. Prevoditelj: Dr. Fikret Arnaut

Uz povod izlaska knjige iz štampe objavljujemo:

Recenzija:

KNJIGA O LJEPOTI DUŠE I O NEMOĆI ZLA

Prof. dr. Ferid Muhić

Knjiga Moji zatvorski dani u Egiptu autorice Zejneb el-Gazali, jeste knjiga ekstrema: sve što se u njoj pojavljuje kao tema, javlja se nezamislivim intenzitetotm i u nepojmljivim količinama. Sve je tu izišlo iz proporcija normalnog svakodnevnog života, srušilo sve što smo znali o granicama i razmjerama ljudskih kapaciteta, kako za zlo, tako i za dobro, kako za muku, tako i za nepomućenu radost. Zlo koje pokreće njene dijabolične mučitelje ekstremno je, bol koji nanose ekstreman je, manifestirana okrutnost i bezdušnost su ekstremne; ali su ekstremni i sobrota, plmenitost, čvrstina karaktera, esktremni su standardi ljudske izdržljivosti, toliko ekstremni da sve muke koje je podnijela Zejneb el-Gazali i pri tom ostala živa, nepomućenog razuma, neuzdrmane vjere i nedodirnutog karaktera, višestruko nadmašuju najgore poznate muke na koje su stavljani prekaljeni muškarci u zatvorima i salama za mučenje, i poslije kojih su ili umirali, ili bivali slomljeni i pretvoreni u umno poremećene spodobe dostojne svakog sažaljenja!

Ovako ekstremno intenzivna knjiga otvara velik broj dramatičnih pitanja i kapitalnio važnih dilema, koja se ne mogu obuhvatiti u cjelini ali koje je moguće sistematizirati kroz nekoliko osnovnih tematskih i kognitivnih slojeva. Izloženi taksativno, ti slojevi su:

1. Neposredno aktuelni, evidentni, ideološki, politički, “human rights“ sloj – onaj sloj u kojem se beskompromisno promoviše pravo na slobodno djelovanje svih građana u skladu s njihovim političkim uvjerenjima, sukobljeno u žestokoj koliziji, sa njemu suprotstavljenim pravom vlasti da se bori za očuvanje svoje pozicije. Uprkos rasprostranjene i nekrički repetirane “liberalno-demokratske“retorike, sasvim je jasno da je savremeni svijet duboko podijeljen u odnosu na ovo pitanje i da su mnogi oslobodilački pokreti stigmatizirani i suzbijani svim sredstvima, uključujući sve vrste kolektivnog i individulanog nasilja. Ogromna vrijednost ove knjige fokusirana je u činjenici da ona snažno pokreće ovo pitanje i demonstrira urgentnu potrebu od traženja zajedničkog rješenja, zasnovanog na perenijalnim principima humanizma;

2. Drugi, jednako značajan i dragocjen sloj jeste uvođenje islamske perspektive temeljno i autentično elaborirane od neposrednog aktera, muslimanke Zejneb el-Gazali. Ovim je, uvjerljivo i argumentirano u globalni dijalog islamskog i kršćanskog svijeta uvedena dimenzija koja gotovo totalno odsustvuje. Ogromna disporporcija i nejednakost pristupa aktima nasilja počinjenim od muslimana, koji se bz default etiketiraju kao “islamski terorizam“, bez bilo kakvih pokušaja da se makar djelimično rozumiju njihovi motivi, sa praksom minoriziranja kad god je to moguće, i detaljnih analiza psihološke strukture sličnih akata nasilja počinjenog od kršćana. Drastičnost ovih razlika uvjerljivo se demonstrira u recepciji svjetskih medijuma masovnih ubistava po školama, podmetnutih bombi i atentata na političke ličnosti izvršenih u novije vrijeme od neislamskih izvršitelja. Najnoviji i tipičan primjer jeste otvaranje javne rasprave, pripremanje i citiranje takozvanog Manifesta (sa preko 1500 stranica!?) o pishološkojm i zdravstvenom stanju, motivima i kontekstu notornog terorističkog čina A. Beringa Breivika. Podmetnuta bomba i hladnoktvno ubistvo gotvo stotinu mladih ljudi, posvećene su cijele studije, simpoziumi, polemike, sam Breivik je priveden u polijsku stanicu uz poštovanje pravila službe i njegovih građanskih prava, a najavljuje se i njegovo TV obraćanje norveškoj i svjetskoj javnosti, dok o motivima prtesta i nasilja muslimana praktično nema ni riječi!;

3. Treći sloj je doktrinarno religiozni, u konkretnom slučaju specifično islamski: dilema pred koju je stavljen svaki vjernik, između obaveze da se vjeruje pasivno i individualno, s jedne strane i s druge, obaveze/zahtjeva da se djeluje aktivno i socijalno na promjeni društvenog sistema u skladu sa vjerskim propisima, kao i problem porijekla, izvora i funkcije zla u svijetu, pitanje da li je svaka religija u suštini dualistička jer u principu osamostaljuje fenomen zla i promoviše ga u nezavisan princip za koji Bog kažnjava, iako ga ne može spriječiti, što implicira da Bog zahtjeva da se sankcionira zlo, ali ga ne prevenira; 3. Ne manje je značajan i antropološki, psihološki, fiziološki sloj – koji drmatično i žestoko otvara pitanje gdje su granice ljudske otpornosti, istrajnosti, moralne čvrstine, i pomjeraju li se zaista toliko spektakularno pod djelovanjem vjere: kao u nevjerovatnom primjeru Zejneb el-Gazali: ova sredovječna i krhka žena podnijela je hiljade bičeva, dugotrajnu glad, iznurivanje, vodu i vatru, mučenje i zastrašivanje, dok su od 50 bičeva umirali najtvrđi mornari, prekaljeni stalnim fizičkim naporima? Ako je to moguće, onda nauka o čovjeku stoji pred urgentnim pitanjima najvećeg značaja;

4. Na kraju, ali zaista ne i na poslednjem mjestu, stoji i krajnje složen sloj filozofskih dilema: odlučuju li ljudi slobodno, ili je njihovo djelovanje izraz unutarnje nužnosti njihove prirode? Da li je Zejneb el-Gazali izabrala svoj nesalomljivi otpor, da li ga je u principu i mogla izabrati iz nekakve unutrašnje nužnosti svoje prirode i karaktera, na temelju svoje nepokolebljive vjera, ili je bila u nekoj svetoj misiji,i jednako konsekventno, da li su mučitelji izabrali svoj krvavi posao ili su ga prigrlili iz nekakve unutrašnje nužnosti svoje prirode!?

U jasnom, stilski ujednačenom, veoma čitkom prijevodu, priča/ispovjed Zejneb el-Gazali teče uvjerljivo logično i lako kao da je izvorno napisana na bosanskom jeziku. Čestitke dr. Fikret ef. Arnautu za izbor ove knjige i posebno, za njegov sjajan prijevod, i na temelju svega rečenog, svesrdna preporuka recenzenta za objavljivanje ove izuzetne, strašne i lijepe knjige, koju s pravom treba označiti kao knjigu o ljepoti duše i o nemoći zla! Strašne, jer je ono što se desilo Zejneb el-Gazali, užasnije od najstrašnijih scena horor filmova, dok čitanje njenih opisa neskrajno dugih seansi mučenja, ostavlja dublje traume nego najgori košmari; lijepe – jer usred tog patološkog zla i sadističkih orgija, herojska i nepkolebljiva duša Zejneb el-Gazali ostaje do kraja lijepa i uzvišena u svojoj plemenitosti, besprijekorno čista u svojoj vjeri, opčinjavajuća u svom dostojanstvu!