Mr. Eldin ELEZOVIĆ: Nažalost, u društvu u kojem živimo danas, postoji rastući kontingent islamofobije, i općenito riječ islam je povezana sa negativnom konotacijom. Sada više nego ikad, postaje sve više jasno da je u najboljem interesu zajednice da njen Imam treba biti u stanju artikulirati svoje misli o islamu, kako na bosanskom tako i na engleskom jeziku. Svakim danom smo u situaciji da vidimo da ima sve veći broj ljudi koji bi željeli čuti i naučiti nešto o islamu, upoznati muslimane, i koji istovremeno imaju mnoga pitanja koja zahtjevaju autentično artikulirane i temeljite odgovore. S pravom tvrdimo da je u današnje vrijeme velika šteta ako Imam nije u mogućnosti odgovoriti na pitanja kako zbog nedovoljne stručnosti ali i isto tako i zbog jezične barijere.

Islam kao religija u svijetu se tretira kao odabrana, velika i veličanstvena, dok su muslimani, kao sljedbenici islama, kroz historiju doživljavali svoje uspone i padove. Ponekad se događalo da kroz historiju, okolina i islam se možda nisu dovoljno razumijeli. Zato su veliki islamski učenjaci i alimi nastojali da približe islam onima koji ga nisu razumjeli iz bilo kojih razloga, pa čak i onima koji su iz njima poznatih razloga na razne načine pokazivali nerazumjevanje prema ovoj religiji. U ovom vremenu u kojem živimo, svijet treba velike i školovane umove, koji objašnjavaju i razjašnjavaju različite religijske pravce i ideje, i to na najbolji mogući način. To je u interesu svijeta / naroda/, pogotovo je u ovom slučaju u interesu nas Bosanaca i Hercegovaca, kada je islam u pitanju, da imamo Imame koji mogu na dostojanstven način prestavljati islamske vrijednosti, ali isto tako na kvalifikovan način predstavljati našu zajednicu, objasniti, učiti i podučavati Islamu, kao i naše tradicionalne islamske vrijednosti koje su stoljećima baštinili naši mudri predci; nane i djedovi. To nas upravo obavezuje da tragamo za najboljim kadrovskim rješenjima, da bi se predstavili sredinama u kojima živimo i to na najbolji mogući način, način koji zaslužuje naš insan ali i naša matična domovina Bosna i Hercegovina, koja je imala razumijevanja prema svim različitostima.

Nažalost, u društvu u kojem živimo danas, postoji rastući kontingent islamofobije, i općenito riječ islam je povezana sa negativnom konotacijom. Sada više nego ikad, postaje sve više jasno da je u najboljem interesu zajednice da njen Imam treba biti u stanju artikulirati svoje misli o islamu, kako na bosanskom tako i na engleskom jeziku. Svakim danom smo u situaciji da vidimo da ima sve veći broj ljudi koji bi željeli čuti i naučiti nešto o islamu, upoznati muslimane, i koji istovremeno imaju mnoga pitanja koja zahtjevaju autentično artikulirane i temeljite odgovore. S pravom tvrdimo da je u današnje vrijeme velika šteta ako Imam nije u mogućnosti odgovoriti na pitanja kako zbog nedovoljne stručnosti ali i isto tako i zbog jezične barijere. Također, to jednostavno nije samo Imam koji govori engleski/arapski, nego obrazovan Imam koji može i treba da da dobro osmišljene odgovore na pitanja, vrlo često ljutih ali znatiželjnih ljudi, pa i onih pomalo neprijatnih, a možda i neprijateljski nastrojenih osoba. Islam je sloboda, zato ga ne treba učahuriti i držati u okovima samo unutar određene zajednice, kako to čine pojedinci. Islam je mir; i kao takav ima svoju širinu i slobodu misli i takavog ga treba približiti ljudima, i obrnuto.

Osim toga, moramo imati na umu da mlađe generacije, u ovom slučaju u New Yorku, htjeli mi to ili ne, njihov primarni jezik je engleski, a u nekim slučajevima to je jedini jezik koji oni znaju. Kako očekivati od njih da njihovo znanje o njihovoj vjeri bude reinforsirano i da pojačaju svoja uvjerenja, kad se ne mogu sporazumjevati sa Imamom? Gledano s ovog aspekta jako je važno da Imam tečno govori engleski, ali da mu je poznat i arapski jezik, to mu je obaveza upravo zbog jasnih kur'anskih i sunnetskih poruka. Imam treba da bude taj "duhovni most" između roditelja, njihove djece i cjelokupne komune. Nepobitna je činjaneca i prirodni proces da će naše mlađe i buduće generacije biti pozitivno asimilirane odnosno "amerikanizirane". Međutim, od iznimne je važnosti da mladi naraštaji ne poprime onu negativnu dozu asimilacije, jer bi bili izloženi zaboravu svojih korijena, bosanskog jezika, kulture a time i islamskih vrijednosti. Jasno je da u tom slučaju mi gubimo svoju zajednicu. S vremena na vrijeme može doći do mimoilaženja između roditelja i djece koje se temelji na jeziku ili bezbroj drugih razloga. Djeca, u ovim slučajevima, i više je nego vjerovatno da možda ignoriraju njihove roditelje i kulturu, ali Imam bi trebao da bude taj koji može artikulirati nesuglasice, te na engleskom jeziku naći razumijevanje sa djetetom.

Izboriti se za svoje mjesto pod njujorškim nebom

Dalje, u SAD-u prvi jezik je engleski. Ako nam je to poznato, onda nema smisla da naša zajednica bude (samo)izolirana od društva čiji smo mi dio. Jer 'vođa' naše zajednice ne može govoriti engleski jezik, niti je dovoljno islamski visokoobrazovan kako bi inače Imam trebao da bude, što najzad nalaže naša krovna institucija Rijaset Islamske zajednice u BiH.

Imajući Imama koji je fakultetski obrazovan i ispunjava kvalifikacijske uslove, otvara mnoge puteve i prosperitet naše zajednice. Posebno se to odnosi na New York, gdje ima jako dosta mogućnosti za interakciju sa drugim vjerskim zajednicama i njenim vjerskim prosvjetiteljima, ali i sa gradskim ali i diplomatskim dužnosnicima. Kada se uspostave i izgrade dobri odnosi sa opoćinskim i gradskim vlastima, to otvara mnoge puteve međusobne saradnje i olakšava puteve dobijanja svakojakih dozvola za događaje koje bi naša zajednica organizirala na gradskom zemljistu, a otvara i mnoga druga vrata. Također, organiziranje društvenih događaja u našoj zajednici te raznorazna obilježavanja, kao na primjer obilježavanje Dana genocida u Bosni i Hercegovini gdje bi pozivnice bile poslate/uručene najvišim gradskim i državnim predstavnicima dužnosnicima, diplomatama.... Čak i ako pozvani gradski dužnosnici ne mogu prisustvovati na određenim događajima, obično se u takvim slučajevima pošalju predstavnici ili pak priopćenja za medije ili izjave pominjući događaj, kojem se daje podrška i važnost. U ovakvim situacijama bi i razni mediji bili prisutni što odmah daje puno veću platformu slanja poruke i pozitivnog djelovanja same zajednice.

Zasigurno se moze reći da bi u ovakvim situacijama i pozivnice iz gradskog međureligijskog vijeća pristigle na naša vrata, gdje bi Imam imao mogućnost prisustvovanja i predstavljanja bosanske zajednice u veoma važnom međuvjerskom gradskom vijeću, gdje bi na važnim mjestima govorio da u ovoj svjetskoj metropoli živi nekoliko hiljada preživjelih žrtava genocida...

I da zaključimo, ako naš Imam ispunjava uvjete, uglavnom da je visoko obrazovan i poznaje engleski jezik, i da može komunicirati na arapskom jeziku, onda sigurno ne postoje prepreke da postane vrlo utjecajan i poštovan u našoj bosanskoj zajednici kao i poštovan i uvažen u bošnjačkom ali i američkom društvu.

Važno je istaći da se na ovakav način otvaraju vrata za međuvjerski program na lokalnoj i nacionalnoj razini, kao što su već pomenuta međuvjerska vijeća itd., mogućnosti su beskrajne. Mislim da je dobra preporuka da (naš) Imam, s navedenim kvalifikacijama, treba da bude u javnosti, dajući svoje mišljenje o mnogim pitanjima o islamu, duhovnoj tradiciji našeg naroda, te nesebičnu borbu za dušu islama, i posebno o genocidu u Bosni i Hercegovini, itd.

Često se podmeće i protura da se ovakvo razmišljanje ostavi za neku drugu priliku, ili neka buduca "bolja vremena". Međutim, mišljenja sam da je uvijek vrijeme da se razmišlja na pozitivan i progresivan način. Dobra i pozitivna razmišljanja su uvijek dobrodošla u interesu pronalaska najboljih riješenja. Bosanska zajednica u New Yorku zaslužuje najbolje. Cilj mi je na najljudskiji i demokratski način iznijeti i podijeliti svoje mišljenje i ukazati na važnost gore navedenog. Ne sumnjam da nećemo imati najbolje. Insha-Allah!