Enes RATKUŠIĆ: U bosanskohercegovačkoj svakodnevnici, bremenitom brojnim problemima, danas je snažno, pogotovo u srpskohrvatskoj verziji sagledavanja mogućih povijesno-političkih reperkusija, prisutna jedna vrsta nesuvisle identifikacije po kojoj narodi imaju identična prava kao nekadašnje države iz kojih je Jugoslavija bila sačinjena. Srpske i hrvatske tendencije sklone secesiji, na takvom principu danas hoće da rastoče BiH, misleći da imaju pravo iz nje iznositi ono što im objektivno ne pripada. Da budemo jasniji i precizniji: Srbi i Hrvati nisu konstituirali Bosnu nego je ona, spletom povijesno-političkih okolnosti, iznjedrila odnosno konstituirala njih, zbog čega oni iz nje nemaju šta iznositi, i zbog čega je, u načelu, svaki secesionizam u ovom slučaju pravno neutemeljen i historijski neosnovan.

Kako Srbi i Hrvati nisu konstituirali Bosnu nego je ona, spletom povijesno-političkih okolnosti, iznjedrila odnosno konstituirala njih, oni iz nje nemaju šta iznositi, zbog čega je, u načelu, svaki secesionizam u ovom slučaju pravno neutemeljen i historijski neosnovan.

Bosna i Hercegovina je nepresušan rasadnik problema i malo je izgleda da bi u jednom ovakvom trendu političkih odnosa oni mogli biti i prorijeđeni a kamo li dokinuti. Kako bi stanje bilo još gore, na razini političke komunikacije ne razmatraju se samo problemi koji to uistinu jesu, nego se i oni već „riješeni“ iznova preispituju ili im se osporava legitimitet validnosti. Najnoviji u nizu iniciran je odlukom Suda BiH o obustavljanju istrage u slučaju „Dobrovoljačka“.

Analizirajući inicijativu Srpske demokratske stranke koja je najavila da će SNSD-u predložiti da Narodna skupština Republike Srpske reaktivira odluku o provođenju referenduma, u cilju vraćanja nadležnosti iz oblasti sudstva na nivo entiteta, profesor ustavnog prava Kasim Trnka upozorio je ovih dana bosanskohercegovačku javnost da Republika Srpska sprema državni udar. „Ako organi Republike Srpske samovoljno uskrate državi nadležnosti iz oblasti sudstva i pokušaju ih vratiti na entitete, bio bi to državni udar i međunarodna zajednica bi morala reagirati“, upozorava Trnka.

Prof. dr. Kasim Trnka: Republika Srpska sprema državni udar

Ko sprema „državni udar“?
Cijeli slučaj, koji bi mogao uzrokovati nove probleme na političkoj sceni uzrokovan je najnovijom odlukom Suda BiH o obustavljanju istrage u slučaju „Dobrovoljačka“. Ipak, slučaj „Dobrovoljačka“ ovdje je samo povod, a sličnih povoda za nesporazume ovakve vrste moguće je naći i kad ih nema, a kamo li kad ih ima u izobilju, pogotovo u segmentu nerazriješenih događaja iz proteklog rata. Povoda za ovakva vrsta ucjenjivanja, dakle, ima i bit će ih, zbog čega je prirodno očekivati da će se iz ovog segmenta sve moguće aspiracije u pravcu jačanja entitetske samostalnosti i dalje hraniti, ukoliko ne reagira međunarodna zajednica, što je, prema riječima prof. Trnke, njena obaveza.

Naravno, ovakav stav uglednog profesora nije politička floskula, nego ima svoje pravno utemeljenje. Inicijativa SDS-a koja se poziva na Dejtonski sporazum za Trnku je zapravo kršenje Dejtona, s obzirom da je zakone o Sudu, Tužilaštvu i Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, usvojila Parlamentarna skupština BiH, te se samim tim samo na toj razini mogu i promijeniti. Kako je, opet, verifikacija navedenih zakona bila formalno potvrđivanje nametnutih odluka Visokog predstavnika, jasno je da bi reagiranje međunarodne zajednice bilo nužno i obavezujuće.

Mada je cijela stvar u ovom slučaju čista i nedvosmisleno jasna, odgovor koji je uslijedio iz Ureda Visokog predstavnika je više nego neodgovoran. Na jasno izrečene prijetnje da će osumnjičeni u slučaju "Dobrovoljačka" biti uhapšeni ukoliko se nađu na teritoriju RS, što je zahtjev koji spomenuta stranka upućuje entitetskom MUP-u, iz OHR-a je uslijedio odgovor na čiju se papagajsku intonaciju naviklo svako bosansko uho. „Pravosudnim institucijama mora biti dopušteno da nezavisno djeluju. Nezavisno pravosuđe je temelj svakog demokratskog društva i svi ga trebaju poštovati. OHR u potpunosti podržava rad Suda i Tužilaštva BiH“, izjava je Maria Brkića, portparola OHR-a. Ni riječi o ataku ustavno-pravni poredak države.

Ugrožavanje slobode kretanja
I šta sad? Odluke o Sudu i Tužilaštvu su pravno gledajući neprikosnovene. Znači li to, međutim, da Ejup Ganić ili Jovan Divjak neće biti uhapšeni, ukoliko zakorače na teritorij RS-a. Hoće li sankcije biti poduzete protiv onih koji ih eventualno privedu itd., teško je razbrati iz gore navedenog reagiranja OHR-a. U prijevodu, „potencijalnim zarobljenicima“ najbolja sugestija je da se ponašaju poput mudrog Stjepana Kljujića, koji je, svjestan međunarodne inertnosti, još davno jasno rekao da se kreće isključivo po „slobodnim teritorijama“. Drugim riječima, dogodi li se tako nešto spas iz OHR-a, čiji je prvi čovjek i glavni tumač Dejtonskog sporazuma kumovao legalitet odluka Suda i Tužilaštva BiH, jednostavno ne treba očekivati. U ovakvim situacijama bosansko uho je, da budemo iskreni, naviklo na reagiranja, koji naglašavaju njihovu „zabrinutost“, koja, naravno, ne proizvodi bilo kakvu reakciju.

Ipak, to da se sudionicima slučaja „Dobrovoljačka“ sugerira kretanje unutar Federacije BiH uistinu predstavlja kolosalan problem. Jer, sagledamo li ga u kontekstu cjelovitosti i teritorijalnog integriteta BiH, koji je Dejtonskim sporazumom zagarantiran, onda se s pravom moramo upitati ko ima pravo zagarantiranu slobodu kretanja dovoditi u pitanje ima li međunarodna zajednica pravo da jednu takvu vrstu obaveze posmatra kao marginaliju bosanskohercegovačke političke zbilje. Naravno, da nema, ili bolje rečeno takav odnos moguć je samo u slučaju BiH. Druge zemlje teško da bi mogle podlijegati ovakvom odnosu.

Akademik Ejup Ganić i general Jovan Divjak

Sve naprijed rečeni problemi, međutim, koji u krajnjoj instanci impliciraju i podgrijavaju jačanje secesionizma, nisu isključiva posljedica međunarodne neodlučnosti da stanu u odbranu validnosti i nepovrijedivosti dokumenata kreiranih pod njihovim pokroviteljstvom. Šta više, secesionizam se sve više nastoji prikazati kao neotuđivo pravo nacionalnog izbora, s obzirom na konstitutivnost kao neotuđivo pravo. Upravo tako, jer konstitutivnost u bosanskohercegovačkom slučaju predstavlja klasičan primjer pravno-političke nakarade bez presedana. Tako shvaćena afirmacija o „konstitutivnosti naroda“, zasigurno predstavlja jednu od najluđih političkih inicijativa u novijoj historiji Bosne.

Ko nije unio taj bi jamio
Umjesto da razvijaju princip ravnopravnosti, neko se, očito sa prikrivenim secesionističkim namjerama, dosjetio da se zalaže za konstitutivnost naroda na svakom pedlju BiH, na što su, opet, nedovoljno razumijevajući sam sadržaj pojma, mahom svi, posebno patrioti naivno nasjeli. Naime, poimanje konstitutivnosti u bosanskohercegovačkom slučaju je više nego apsurdno i u svojoj nešto modificiranoj formi uglavnom se dovodi u vezu sa exjugoslovenskim principom koji je bivšim članicama dao pravo na razdruživanje. Olahko se, naravno, u spomenutom slučaju zaboravlja na činjenicu da su se iz bivše Jugoslavije osamostaljivale države a ne narodi. Da budem precizniji, u jugoslovenskom slučaju, novu državu su po završetku Drugog svijetskog rata konstituirale već postojeće države, stičući tim činom pravo da sve što su unijeli iz nje iznesu.

U bosanskohercegovačkoj svakodnevnici, bremenitom brojnim problemima, danas je snažno, pogotovo u srpskohrvatskoj verziji sagledavanja mogućih povijesno-političkih reperkusija, prisutna jedna vrsta nesuvisle identifikacije po kojoj narodi imaju identična prava kao nekadašnje države iz kojih je Jugoslavija bila sačinjena. Srpske i hrvatske tendencije sklone secesiji, na takvom principu danas hoće da rastoče BiH, misleći da imaju pravo iz nje iznositi ono što im objektivno ne pripada. Da budemo jasniji i precizniji: Srbi i Hrvati nisu konstituirali Bosnu nego je ona, spletom povijesno-političkih okolnosti, iznjedrila odnosno konstituirala njih, zbog čega oni iz nje nemaju šta iznositi, i zbog čega je, u načelu, svaki secesionizam u ovom slučaju pravno neutemeljen i historijski neosnovan. Drugim riječima, Bosna je puno starija od svojih povijesnih produkata u liku nacija i sličnih društvenih grupacija, te je i svako „pravo“ takve vrste ništavno, i njegovu afirmaciju moguće je sagledavati samo u kontekstu agresivnih namjera.