Dr.hfz. Halil MEHTIĆ: Malo je mjesta na Planeti na kojima je proliveno toliko suza i krvi, kao što je Palestina. To je zemlja nad kojom stalno, svakim danom, lebdi strah, tuga, smrt i nada. Ali jedno od najbolnijih razdoblja u njihovoj borbi za slobodu, jeste stradanje u decembru 2008. godine, kada je izraleska vojska napala Gazu čak avijacijom. Stotinu tona bombi bačeno je na tu, izuzetno gusto naseljenu, enklavicu. Oko pedeset hiljada ljudi ostalo je bez svojih domova, a za samo 22 dana ubijeno je 1.417 Palestinaca. Skoro pola od toga bili su djeca, žene i starci.

Skoro da nema dva naroda na planeti zemaljskoj da više sliče jedan drugom kao što su palestinski i bošnjački narod. Nekoliko zadnjih decenija, i jedni i drugi, permanentno se bore i boje za svoj opstanak. Za razliku od Palestinaca koji se u srcu islamskog svijeta, Bošnjaci žive u srcu kršćanske Evrope. S obzirom na palestinsko okruženje, Izrael je taj koji bi trebao da brine za svoju sudbinu, međutim, bez obzira na to, njegov aktuelni plotički, vojni i ekonomski položaj, svjedoči o njegovoj velikoj superiornosti. Položaj Palestine u odnosu na Izrael, također, nedvojbeno kazuje o otužnom stanju, nemoći i razjedinjenosti, arapskog svijeta i muslimana uopće. Neki arapski režimi, poput Mubarakovog u Egiptu, ne samo da nisu pomagali borbu Palestinaca za njihovu slobodu, već su do kraja, servilnim odnosom, bili u službi neprijatelja i tlačitelja Palestinaca.

Višedecenijsko ugnjetavanje i uništavanje palestinskog naroda najslikovitiji je primjer u novijoj povjesti koji govori o licemjesrstvu i dvostrukim standardima zapadne politike koja je još 1917. god. režirala i realizirala današnji Izrael. I pored očitog kršenja svih demokratskih načela i međunarodnih konvencija o ljudskim pravima, Izrael uživa maksimalnu moralnu i materijalnu podršku zapadnih sila u borbi za konačno osvojenje Palestine. Iako na tom putu nije birao sredstva, međunarodna zajednica je žmirila, ili je, da bi umirila svjetsku javnost, preko UN, donosila rezolucije u korist Palestinaca, koje nikada nisu obavezivale Izrael niti su se realizirale. Na taj način stvarao se privid o brizi i pomoći Palestincima, a zapravo tako su samo umrtvljivali svjest palestinskog naroda o njegovom nestajanju kao i nestajanju njihove države.

Tu politiku dobrano smo iskusili na svojim kožama i mi bosanski muslimani, a posebno naši vodeći političari, koji su previše vjerovali Zapadu i nadali se podršci koja je izostajala u najosudnijim trenucima. Primjerice, Srebrenicu su UN proglasile zaštićenom zonom a potom naredile razoružanje jedinica Armije BiH. Na taj način su samo olakšali, do zuba, naoružanim Srbima, da nesmetano poubijaju oko sedam hiljada vojnosposobnih Bošnjaka. Takva politika zavaravanja vođena je od samog početka rata. Kao žrtvi agresije, uvodeći embargo na uvoz naoružanja, faktički, oni su samo Bošnjacima i drugim patriotima ove zemlje, oduzeli pravo na samoodbranu od brojnijeg i moćnijeg neprijatelju. U konstelaciji takvih odnosa, nije ni čudo što nas je toliko izginulo i ranjeno, što smo raseljeni po cijelom svijetu, kao i Palestinci, što su nam opljačkana naša imanja, što su nam porušili oko hiljadu vjerskih objekata, što su nam uništene fabrike i drugi privredni resurs i itd.
I pored te činjenice, u našem narodu jednako se traže zločinci kojima bi se sudilo u Hagu i „otkrivaju“ teroističke organizacije koje su navodno prijetnja za mir i stabilnost u regionu. Ista sudbina prati i Palestince koji se žrtvuju za slobodu svog naroda i domovine, a koji se proglašavaju teroristima i to islamskim.

Zahvaljujući medijima cijeli savremeni svijet može pratiti kakav genocid se dešava na tlu blagoslovljene Palestine, i to od naroda koji je i sam preživio genocid u Drugom svjetskom ratu. Usput da napomenemo, da su prilikom inkvizicije u Španiji, prije nešto više od petsto godina, kao i za vrijeme Drugog svjetskog rata, kojeg li apsurda, Jevreji našli utočište, ponajviše u muslimanskim zemljama. No i pored toga oni na najsvirepiji način istrebljuju Palestince. Razaraju im kuće, škole, bolnice, protjeruju ih s njihovih imanja i zakonski ih primoravaju da napuštaju svoja stoljetna ognjišta kako bi ostvarili zacrtani plan. U sklopu tog plana sistematski se radi na pretvaranju Jerusalema, kao jednog od islamskih svetišta, u čisto Jevrejski grad. Čak šta više, oni vojnom silom zabranjuju dostavu humanitarne pomoći i blokiraju svaki oblik izvještavanja s palestinskih teritorija.

Malo je mjesta na Planeti na kojima je proliveno toliko suza i krvi, kao što je Palestina. To je zemlja nad kojom stalno, svakim danom, lebdi strah, tuga, smrt i nada. Ali jedno od najbolnijih razdoblja u njihovoj borbi za slobodu, jeste stradanje u decembru 2008. godine, kada je izraleska vojska napala Gazu čak avijacijom. Stotinu tona bombi bačeno je na tu, izuzetno gusto naseljenu, enklavicu. Oko pedeset hiljada ljudi ostalo je bez svojih domova, a za samo 22 dana ubijeno je 1.417 Palestinaca. Skoro pola od toga bili su djeca, žene i starci.

Ako pogledamo geografske karte Palestine od 1947. do danas, vidjet ćemo kako se teritorija palestinske zemlje progresivnom brzinom smanjuje u korist zacrtanog plana Izraela. Pogledamo li geografsku kartu BiH u zadnjih stotinjak godina, vidjet ćemo kako se i njena teritorija smanjuje u korist susjednih naroda i država. I pored svih alarmirajućih pokazatelje, još više od toga zabrinjava nemoć bošnjačke politike pred najezdom secesionističkih tendencija druga dva naroda. Bošnjački politički partikularizam uveliko doprinosi tim tendencijama te obeshrabruje i širi beznađe među Bošnjacima koji vole ovu svoju zemlju. Nažalost, sve manje je naših političara i stranaka koje lične interese podređuju interesima države i naroda. Oni su uglavnom zaokupljeni mišlju o pozicijama u vlasti, baš kao i rukovodeći ljudi vladajućih partija u Palestini. Sekularni PLO, podmetnutog Jasera Arafata, radije je zarotovala s proislamskim HAMAS-om, koji je dobio ogromnu većinu na zadnjim izborima, nego li je bila spremna predati decenijsku vlast. Ipak, hvala Allahu, dž.š., zapljusnuti “arapskim proljećem” PLO i HAMAS, postigli su dogovor o suradnji i prvi rezultati se već naziru. Daj bože da i naši političari, ne gledajući na stranačku pripadnost učine napor i odlučno stanu u zajednički front za odbranu interesa BiH i svih njenih naroda.

/Autor je gl. urednik časopisa Novi horizonti/