~ Je li u Banjoj Luci pokušan atentat na Tadića, Milorada Dodika i goste; ~ Ljubav Srba i Hrvata; ~ Komarica primio orden, a banjalučki muftija Čamdžić osvjetlao obraz

Vanja GALIJAŠEVIĆ: U manjem entitetu Milorad Dodik radi kao i do sada. Sada još i žešće napada na Bošnjake na vlasti. Svezao se u čvor s predsjednikom HDZ-a Draganom Čovićem i njegovim partnerom, predsjednikom HDZ-a 1990. Božom Ljubićem, pa misli tek sada mu niko ništa ne može. Svaki čas prijeti da će se njegov komad zemlje odvojiti od BiH, ali se na to niko više ne trza. Prvo nije njegova, već je naša, a drugo svako pametan zna da se to ne može desiti. Ako ne vjeruje, neka proba, poručuju mu oni koji su izborili slobodu.

Zove me u utorak uveče prijatelj iz Amerike:
- Ima li šta novo u domovini i šeher Sarajevu. Otac mi kaže da se nije ništa promijenilo. Ali on je u poznim godinama, ters je i malo ga prenosi, pa rekoh možda i nije tako. Ti mi reci.
-Šta da kažem. Otac mog sagovornika s druge strane svijeta možda jeste star i ters, ali je uglavnom u pravu. Promijenilo se, ali nagore. Broj nezaposlenih je u aprilu u BiH bio više od 550.000 , Federaciji 364.000, manjem entitetu 151.000, a u Brčkom 18.000.

Bukadar problema
- Znaš prijatelju gore je nego je bilo kada si dolazio prije godinu dana. Znamo mi da može biti i više problema nego ih ima. A ima ih kud kod da kreneš. Eto stručnjaci, a takvih je u nas sve više, posebno nekakvih samozvanih ekonomskih analitičara koji znaju u kojem grmu leži zec, ali neće da kažu pa da se ovaj narod razrahati, vele da u BiH svaki dan 200 ljudi ostaje bez posla. Zato one brojke koje sam ti rekao već nisu tačne. Štrajkovi su i dalje uobičajeni.

E novo je da je u Federaciji premijer stisnuo petlju i najavio smanjenje plaća federalnim službenicima. A oni kao da se ne znaju okrenuti oko sebe i kao da žive u nekoj državi prijete štrajkom. Kako da im od onih velikih i nisam siguran da li i zarađenih plata država uzme četiri posto. Njih nije briga što tolike stotine hiljada u BiH nemaju ni marke mjesecima, a neki i godinama. Oni se rukovode onom „daj ti meni, a šta me briga za drugog“.

Mandatar napada na sve što je bošnjačko: Vjekoslav Bevanda

Novo je i da je država poslije 15 mjeseci dobila vladu. Stranke na vlasti su se napokon dogovorile. A jesu li baš zaoprave, vidjet će se kada bude konstituirano Vijeće ministara. Nigdje nema Bosne. Samo u nas mandatar koji možda i ne prođe kao predsjednik Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda je krenuo da napada na sve što je bošnjačko. Prvi su mu na tapetu bili mediji. I veli da Hrvati moraju imati treći kanal i da će mu to biti jedan od prvih zadataka. Dotle je Hrvatima izdao zapovijed da ne plaćaju TV pretplatu Bošnjacima. A što narod grca u neimaštini, a što više od 550 hiljada ljudi nema posla, što mladi završavaju studije da bi se prijavljivali na biroe za zapošljavanje, a ovi nekad te nekada nekog zaposle, ali uglavnom, ne one i sa diplomama fakulteta. I Bevanda kao da ne zna da bi se ti mladi najradije našli negdje u inostranstvu gdje mogu raditi i zaraditi, a ne u BiH obijati pragove ono malo ustanova i firmi, gdje im kao uslov za zapošljavanje, izuzev rijetkim izuzecima, traže praksu. Pa nisu više od deset godina žuljali klupu da nemaju ni za kafe.

Puca koalicija SDA i SDP
Novo je svakako da se koalicija SDA i SDP ljulja kao brod na nemirnom moru. Malo koga to čudi, pa i ispočetka je ta simbioza krušaka i jabuka bila za mnoge nemoguća. Hoće li se pobucati skroz, vidjet ćemo.

A u manjem entitetu Milorad Dodik radi kao i do sada. Sada još i žešće napada na Bošnjake na vlasti. Svezao se u čvor s predsjednikom HDZ-a Draganom Čovićem i njegovim partnerom, predsjednikom HDZ-a 1990. Božom Ljubićem, pa misli tek sada mu niko ništa ne može. Svaki čas prijeti da će se njegov komad zemlje odvojiti od BiH, ali se na to niko više ne trza. Prvo nije njegova, već je naša, a drugo svako pametan zna da se to ne može desiti. Ako ne vjeruje, neka proba, poručuju mu oni koji su izborili slobodu.

Njega baš briga. On je prebrinuo veliku brigu. Neće u zatvor. Skinuta mu je ekspresno optužnica za silne milione utrošene na sumnjive gradnje autoputa, Vladine zgrade i čega još ne.
Organizovao je proslavu 20. godišnjice ove svoje države, kako on voli kazati, a cijeli svijet zna da je nastala na krvi Bošnjaka i drugih nesrba. Države koja nema ni glavu ni rep. Istina, on misli da je njegova ogromna figura i glava i rep tog manjeg entiteta. Ovo manjeg, kada se kaže, govore da ga dovodi do ludila. A jeste manji. Ako ovako nastavi, mogao bi biti i manji. Na to ga upozoravaju čak i oni iz njegove blizine.

Ali ima on iza sebe Rusiju i Srbiju. Na tu proslavu u veliku salu Borik je pozvao Tadića, a došli su mu i svi iz prvog reda hrvatskog bloka. I puče vijest da su umalo izbjegli atentat. Pronađene su velike količine oružja. Poznato je da je gospodar Laktaša i šire okoline tvrdio da u Teheran, kako je nazivao i još naziva Sarajevo, ne voli doći jer mu je život ugrožen. Hvala Bogu da se nije dogodio atentat i da niko nije nastradao. Tome se ne može radovati niko ko ima malo ljudskosti u sebi. Ali, pitanje je šta bi Dodik da se ne daj Bože sve to umjesto u Banjoj Luci događalo u gradu koji on ne priznaje za glavni grad države Bosne i Hercegovine. Bila bi po njemu potvrđena zavjera Bošnjaka protiv Srba i njihovih gostiju koji nisu Bošnjaci. Istina, naveliko se špekuliše da se ništa nije dogodilo, već da je to on izmislio da bi privukao pažnju i da se manje govori o tome kako je dobio samo pokoju čestitku.

U utorak se na svim hrvatskim TV stanicama predsjednik te države pravdao da on nije poslao čestitku Dodiku, jer on samo čestita praznike država, a ovaj entitet to nije. Ja dodajem niti će biti. A vožd može sve, pa i izmisliti atentat, ako hoće.

Zanimljiv je postupak banjalučkog biskupa Franje Komarice. Osobno mi je bio simpatičan, ali nakon što je primio orden iz ruku M. Dodika povodom 20. godišnjice krvave tvorevine, o njemu sam promijenio mišljenje. Pa u ovom današnjem entitetu broj Hrvata gotovo da se na prste može izbrojati. Pobili su ih kao Bošnjake ili protjerali ovi isti od kojih je fra Komarica primio odlikovanje. Zato me raduje što je banjalučki mufija Edhem ef. Čamdžić odbio tu „čast“. Dok je

20 GODINA SRPSKOG GENOCIDNOG PROJEKTA Zakolji pa nagradi bližnjeg svoga: Biskup Komarica prima priznanje od predsjednika fašističke genocidne tvorevine

njegov kolega Komarica bio sretan s ordenom u ruci, on je pokazao da drži do svog naroda i da ne može da zaboravi ono o čemu ovaj iz Laktaša šuti, a to je da je taj entitet čiji je on predsjednik okupan krvlju Bošnjaka. Orden časti sa zlatnim zracima je za ovog čovjeka uvreda i neće ga nikada prihvatiti, pa i onda kada bi Bošnjaci koji su se nekako vratili u entitet dobili prava koja im pripadaju: da rade i da žive bez straha hoće li omrknuti, a ne osvanuti.

- Pa u tebe sve crne vijesti, imali išta da me malo razgališ?
- Ima. Neće smanjivati penzije, za sada.
- Ma daj, budi ozbiljan.
- Ozbiljan sam kao i Vahidin Čahtarević, bivši fudbaler bihaćkog Jedinstva koji je javno priznao da je odigrao više od 30 namještenih utakmica. Zna on da mu se neće ništa dogoditi. Prozvao je i jednog arbitra Dragana Skakića iz Bosanske Gradiške. Ali se ni jedan ne sekira. I ranije je on bio optuživan za namještanje utakmica, ali nikom ništa. Dakle, jaka je ta nogometna mafija i u nas, a ne samo u Hrvatskoj. Bar u nečemu ne zaostajemo za susjedima.
- Ma ti si neozbiljan.
- Nisam, ili jesam samo manje od vlasti koje kao da i nema. Svako radi šta hoće, a puca uglavnom preko leđa sirotinje. E vidiš da nema šta lijepo da ti kažem.