Avdo METJAHIĆ: Nije važno što kaže jedna bitanga Milorada Dodika koji svakim danom i na savakom koraku širi tenzije i mržnju u BiH. Ali na svakom mu se koraku govori; da je Bosna nedjeljiva i da je hiljadu godišnja tvorevina. Svi oni koji imaju i malo ljudskosti i drže sebi za pravedne osobe, govore da funkcionisanje Bosne i Hercegovine kao države zavisi od što bržeg ukidanja RS, odnosno Republike Šumske. Za Milorada i njegove mentore, te sve one vasiće, neka im je na znanje, da smo sa bošnjaštva obrisali prašinu vremenskog zaborava, i ono sija svim sjajem, kao nikad ranije.

U božićnoj poruci kardinal Vinko Puljić reče: ”Neka se ukloni sve što uništava naše zajedništvo”. Lijepo i istinito rečeno od kardinala Puljića.

Nego nas baška interesuje ko to razbija zajedništvo u Bosni i Hercegovini; Bošnjaci, kardinal Puljić, Islamska zajednica ili pak neko treći. Ne, nije kardinal Puljić; nije ni IZ u BiH, jer da je bila ta koja razbija jedinstvo ljudi, danas bi Bošnjaci bili svoji na svome. Imali su vakta i zemana to napraviti, jer period od skoro pet stoljeća, to im je dozvoljavao. Bošnjaci su na svojoj zemlji plemenitoj, koja im je od Boga dana, a ne otimačinom kako je to slučaj takozvanih srpskih zemalja. Bošnjaci, kao narod su širokogrudi, i ti koji su uvijek pa i prije prihvatanja islama imali merhameta, kao ni jedan narod na tim prostorima.

Ko su Srbi u BiH? Odakle im su porijeklom? Istinit odgovor slijedi da je 90% njih tu doseljeni iz Crne Gore, Srbije, Like… i to najviše agrarnom reformom dvadesetih godina prošlog vijeka. Oduzimana je zemlja Bošnjaku koji je na kraju protjeran, i danas njegovi potomci žive u Turskoj. Onaj mali postotak su potomci Vlaha koji prihvatiše pravoslavlje, pa preko te vjeroispovjesti nacionalno postaše Srbima. Isti je slučaj sa većinom bosanskih katolika, koji preko katolicizma postaše Hrvati. Prisjetimo se kad majka pita kniževnika Arapovića: “A kakava vam je to vjera Hrvati, sine moj”?

Sve što se događa u BiH, pa i na zapadnom Balkanu posljednje dvije decenije, pa i posljednje 120 godina, nameće se pitanje: Čija je država BiH; vladara, političara ili naroda koji žive u njoj? Izgleda da su ti narodi podavno zaboravili na svoja prava, te prepustili svoju sudbinu ljudima, koji nemju morala, ljudskosti i odgovornosti, jer su im to u potpunosti nepoznati pojmovi. To su ljudi koji punim ustima govore, da rade za narod, a kroz historiju čovječanstva poznato je; da su samo slavljeni oni koji su radili sa narodom. Za posljednje jedno stoljeće i više, poznato je da na tom suludom Balkanu još se nezna ‘ko kosi i ko vodu nosi’. Ovi (ne)narodni elementi bi trebali da znaju, kao što ne znaju “da se smiju sve ono što dolikuje čovjeku; a ko smije više od toga, nije čovjek”.

Znamo, da kod većine Bošnjaka moral je na prvom mjestu i da nikad neće nauditi slabijem i drugačijem. I kad se brani, on je, i onda moralan, pa nikad neće udarit sa leđa. Takav prljav način odbrane, moj Bošnjo nikad nije poznavao i prihvatao, nego i najvećeg dušmana gleda pravo u oči. Gleda ga, kad mu izlazi na megdanu, gdje uvijek dobija, a i gleda ga i kad umire zavezanih ruku od pozada.

Pasiji sinovi Republike šumske

Samo fukara veže čovjeka koji je ni kriv ni dužan zarobljen, koji je možda slabiji, ili pak onog koji je nemoćan da se suprostavi. Bošnjo je uvijek slušao svoju mudrost, a nikad gnjev, mada je pun gnijeva, jer nikad nije ostavljen na miru od komšja, kojima nikad nije ništa dugovao.

Nesreća je velika da nam se proturilo i u nas podosta kukolja, i to zaraznog, tako da naš narod pati, u današnjoj takozvanoj slobodi, boreći se za svoj opstanak i egzistenciju, više nego kad je krvario na čitavom bošnjačkom prostoru. Jedan dio bošnjačke političke elite, namirisao je bogastvo i novac, koji ljude čini sitnijim od makova zrna. Ne oni nisu ljudi.

Zbog ovakvih uljeza imamo Milorada Dodika, Vasića i svekoliko velikosrpsku fukaru koja govori da njihova fašistička bratija nije počinila genocida, kojeg je čitavi svijet uživo pratio za skoro četiri godine srpsko-crnogorske agresije na međunarodno priznatu državu BiH. Zbog ovakve fukare smo nazvani od ratne zločinke, jedne obične drolje, tako pogrdno i ponižavajuće, da tako nešto neću ni citirat.

Nije važno što kaže jedna bitanga Milorada Dodika koji svakim danom i na savakom koraku širi tenzije i mržnju u BiH. Ali na svakom mu se koraku govori; da je Bosna nedjeljiva i da je hiljadu godišnja tvorevina. Svi oni koji imaju i malo ljudskosti i drže sebi za pravedne osobe, govore da funkcionisanje Bosne i Hercegovine kao države zavisi od što bržeg ukidanja RS, odnosno Republike Šumske. Za Milorada i njegove mentore, te sve one vasiće, neka im je na znanje, da smo sa bošnjaštva obrisali prašinu vremenskog zaborava, i ono sija svim sjajem, kao nikad ranije.

Pravoslaci ili kako sebi krunišu kao Srbe, već dvije decenije „plaćaju piromanski ceh svojih ćoravih vođa, koje ne vide dalje od svog džepa” i koje ih dovedoše do prosjačkog štapa, vodeći ih iz neizvjesnosti u neizvjesnost.

Prije par nedjelja prikazan je film koji je snimljen u Bosni i koji govori o zlodjelima onih koji su imali na umu da unište jedan autohton narod na Balkanu. Film se zove: “Zemlja krvi i meda”. Na jednoj TV mreži u SAD, povodom prezentacije ovog filma govorila je Angelina Joli i dvoje glumaca Zana Marjanović i Rade Šerbedžija. Na pitanje voditelja: koliko je tačnosti u filmu prikazano, Zana Marjanović, kaže: Sve što ste vidjeli u filmu je istina, a dešavalo se još gore i groznije, našto je potvrdio i gospodin Rade Šebedzija.

Bošnjaci su prošli kroz jedanaest genocida, ali su opstali. Sjećamo se i sjećat ćemo se, ne samo Miloševića i Karadžića Tuđmana i Bobana, nego i onih prije njih, pa i onih iz maćehe Evrope, Miterana i Johna Majora. Prvi je na početku agresije na BiH doputovao u Sarajevo samo sa ciljem da spriječi NATO udar na fašističku srpsko-crnogorsku soldatersku, a ovaj drugi se 1993. pismeno obraća tajniku za vanjske poslove Douglasu Hoggu kojem savjetuje: "Neophodno je da se nastavi sa prevarom 'Vance-Owenovim' mirovnim razgovorima da bi se događala kakva-takva akcija sve dok Bosna i Hercegovina ne prestane postojati kao važeća država, a njeno muslimansko stanovništvo ne raseli iz svoje zemlje."

Sjećamo se Akašija, Mekenzija i svih uljeza, koji su nam radili o glavi, ali evo nas većina je još tu, u Republici BiH. Progoni Bošnjaka iz Bijeljine na sam bajram, uz orgijanja, koja su samo poznata životinjskim nagonima, opsada Sarajeva, Goražda, Bihacaća, te svih čaršija koje su opustošene, do zažtićene UN zone Srebrenice i Žepe, gdje se dogodio vrhunac svim zločinima.
Jest raseliše nas Srbi i Hrvati, skoro jedan milon nas je po svijetu rasuto, ali ne izgubljeno, i dalje žudimo za svojim bošnjaklukom, kao što žude milioni Božnjaka i njihovih potomaka, koji žive u Turskoj, više nego jedno stoljeće. Jednu par stotina hiljada nas pobiše, ali ne ubiše u nama Bosnu i želju za njom da se opet brani od zlotvora.

Dosta je o ovim balkanskim koljačima i zanesenjacima, dosta je o fukari koja hoda našom rođenom i od Boga darovanom Bosnom i Hecegovinom. Da se okrenem mom bošnjakluku, i citiram poruku akademika dr. Ferida Muhića koji preko svoje BESJEDE BOŠNJACIMA poruči nam: “Ali ako je za spas glave potrebno da se izgubi obraz, onda je obraz preči”! Akademik Muhić nam kaže i sljedeće, koje ne smije Bošnjo zaboravit: “Kao drugo, ko god zna bilo šta o vukovima, zna da oni bježe od laveža, a ne da ih lavež privlači, tako da pas koji neprekidno laje zapravo indirektno već brani stado od vukova”!
Hvala Ti brate Feride, izvini sto te uslovljavam bez titule, jer kao Ferid si mi mnogo bliži i draži.